Vremenska crta: Bitka za Vukovar 1991.

Dana 2. svibnja 1991. pripadnici srpskih paravojnih skupina napali su hrvatske policajce koji su u Borovu Selu pokušali osloboditi dvojicu prethodno zarobljenih kolega. Ubijeno je dvanaest policajaca, a više ih je ranjeno. Sukob je dodatno zaoštrio sigurnosnu situaciju u istočnoj Slavoniji i pokazao razmjere oružane pobune koja je prethodila Bitci za Vukovar.

JNA i srpske paravojne postrojbe 25. kolovoza pokrenule su snažne napade na Vukovar. Borbe su uključivale uporabu tenkova, topništva i zrakoplovstva, a pogođena je i Vukovarska bolnica. Taj se dan najčešće uzima kao početak Bitke za Vukovar, iako su sukobi u okolici grada trajali i ranije. Obranu su organizirale hrvatske vojne i policijske postrojbe te dragovoljci.

Dana 14. rujna JNA i pridružene srpske postrojbe započele su veliku ofenzivu na Vukovar. Napadi su bili osobito snažni na Sajmištu i prilazima Borovu Naselju. U sljedećim danima vodile su se teške ulične i protuoklopne borbe. Prekid električne energije, vode i telefonskih veza dodatno je pogoršao položaj civila i branitelja te otežao medicinsku skrb.

U rujanskim borbama, osobito 16. rujna, hrvatski branitelji zaustavljali su napade oklopnih snaga JNA na prilazima Borovu Naselju i Trpinjskoj cesti. Važnu ulogu imao je obrambeni sektor povezan s Blagom Zadrom. Uništeni tenkovi postali su prepoznatljivo obilježje toga prostora, koji je nazvan „grobljem tenkova”. Obrana je usporila prodor napadača prema naseljenim dijelovima grada.

JNA i pridružene srpske snage zauzele su 1. listopada Marince, selo na važnom koridoru prema Vukovaru. Time je presječen „Kukuruzni put”, sustav poljskih putova preko kojih su u grad stizali ljudi, streljivo, hrana i lijekovi te se izvlačili ranjenici. Gubitak Marinaca prekinuo je važnu kopnenu vezu s hrvatskim položajima oko Nuštra i dodatno otežao obranu opkoljenog grada.

U drugoj polovici listopada humanitarni konvoj uspio je ući u opkoljeni Vukovar, dopremiti potrebnu pomoć i evakuirati približno stotinu ranjenika iz gradske bolnice. Ta je akcija izvedena u uvjetima neprekidnih borbi, nestašice lijekova i znatno otežanog rada bolnice. Konvoj je pružio ograničeno, ali važno olakšanje stanovništvu i upozorio na tešku humanitarnu krizu.

Dana 2. studenoga JNA i srpske paravojne snage zauzele su vukovarsko naselje Lužac. Prodor je prekinuo komunikaciju između središta Vukovara i Borova Naselja te otežao premještanje branitelja i prijevoz ranjenika. Mještani Lušca bili su izloženi teškom stradanju, uključujući ubojstva civila nakon zauzimanja naselja. Gubitak Lušca ozbiljno je oslabio povezanost obrambenih sektora u gradu.

Nakon dugotrajnih borbi i okruženja 10. studenoga slomljena je obrana Bogdanovaca, koje su branili hrvatski vojnici, policajci i naoružani mještani. Dio branitelja i civila pokušao se probiti prema slobodnom području. Zauzimanjem mjesta nestalo je važno hrvatsko uporište na jugozapadnim prilazima Vukovaru, a položaj već iscrpljenih branitelja grada postao je još teži.

Nakon gotovo tri mjeseca intenzivnih borbi 18. studenoga slomljena je organizirana obrana središta Vukovara. JNA i pridružene srpske snage zauzele su glavninu grada. Neki su se branitelji pokušali probiti prema hrvatskim položajima, dok su brojni civili i pripadnici obrane ostali zarobljeni u gradu. Nakon sloma obrane uslijedila su odvođenja, zatočenja, prisilno raseljavanje i ratni zločini.

Nakon sloma obrane središta Vukovara, 19. studenoga zauzeto je i Borovo Naselje. Time je završio posljednji organizirani otpor hrvatskih branitelja na području grada. Zarobljeni branitelji i civili bili su izloženi razdvajanju, odvođenju i zatočenju, a brojni stanovnici prisilno su napustili domove. Događaj pokazuje da se vojni slom nije istodobno dogodio u svim dijelovima Vukovara.

Dana 20. studenoga zarobljenici odvedeni iz Vukovarske bolnice prevezeni su na Ovčaru, gdje su bili premlaćivani i zlostavljani. Nakon povlačenja pripadnika JNA koji su ih čuvali, pripadnici srpske Teritorijalne obrane i paravojnih skupina pogubili su najmanje 194 zatočenika u noći s 20. na 21. studenoga. Taj je broj utvrđen u postupcima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Dana 15. siječnja 1998. završio je mandat Prijelazne uprave Ujedinjenih naroda (UNTAES), a istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem, uključujući Vukovar, u cijelosti su vraćeni u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Mirna reintegracija omogućila je obnovu državnih institucija i stvorila uvjete za povratak prognanika te dugotrajnu društvenu i gospodarsku obnovu prostora razorenoga ratom.