Pogrom iz studenog (Kristalna noć)

Pogrom iz studenog (Kristalna noć, njem. Kristallnacht)  naziv je za događaje koji su se u Njemačkoj i Austriji događali u noći s 9. na 10. studenoga 1938. godine. Te su noći nacisti organizirano i koordinirano napali Židove, njihove domove, poslovne objekte, sinagoge i groblja. Naziv “Kristalna noć” podsjeća na uništeno staklo razbacano po ulicama nakon nacističkoga napada. Umjesto naziva “Kristalna noć”, koji podsjeća na nacističku ideologiju, danas koristimo Pogrom iz studenog.

Clionaut ovaj materijal preporučuje za sve škole

Nacistička ideologija kontinuirano je od dolaska nacista na vlast 1933. godine provodila antisemitsku politiku i progonila Židove. Zakonskim odredbama, poput Ninberških zakona iz 1935. g., Židovima su oduzeta građanska prava i državljanstvo. Kao neposredan povod za Kristalnu noć uzima se napad Herschela Grynszpana na Ernsta vom Ratha, trećega tajnika njemačkog veleposlanstva u Parizu.

Herschel Grynszpan, sedamnaestogodišnjak poljsko-židovskoga podrijetla, 7. studenoga 1938. g. došao je na sastanak u veleposlanstvo. Njegova obitelj bila je među 12 000 poljskih Židova koje je Gestapo 26. listopada uhitio, oduzeo im svu imovinu, ukrcao ih na vlakove i prognao u Poljsku.

Herschel Grynszpan

No Poljaci ih nisu puštali u državu. Prognani Židovi danima su boravili na granici u nehumanim uvjetima. Grynszpan je 3. studenoga primio dopisnicu svoje sestre koja mu je opisala stanje i molila ga za financijsku pomoć. On je bio ilegalni imigrant bez posla, a ni rodbina mu nije mogla pomoći. Kupio je pištolj i zaputio se u veleposlanstvo. Upućen je u ured mlađega diplomata kojega je zatim pogodio s pet metaka. Rath je preminuo dva dana kasnije. Grynszpan je zatvoren u Parizu, ali je pobjegao prilikom pada Francuske 1940. g. Nacisti su ga ponovno uhvatili i zatvorili u logor Sachsenhausen gdje je vjerojatno i preminuo.

Uz Božju pomoć. Dragi moji roditelji, nisam mogao drugačije, neka mi Bog oprosti, srce krvari kad čujem za vašu tragediju i tragediju 12 000 Židova. Moram protestirati tako da cijeli svijet čuje moj protest, i to ću učiniti. Oprosti mi.

Prije atentata Grynszpan je svojoj obitelji poslao oproštajnu dopisnicu s ovim tekstom

Tijekom noći nacističke paravojne skupine, poput SA-a, SS-a, Hitlerove mladeži, te uz pomoć običnih građana napadale su Židove i njihovu imovinu. Mnogi Židovi pretučeni su, zabilježena su silovanja, a najmanje je 91 osoba (prema službenoj nacističkoj statistici) ubijena. Znanstvenici danas procjenjuju da je broj ubijenih zapravo bio nekoliko stotina. Procjenjuje se da je oštećeno oko 7500 objekata: židovskih domova, tvrtki, trgovina, sinagoga i groblja. Oko 33 000 muškaraca židovskoga podrijetla zatvoreno je u zatvore i logore. Židovska imovina opljačkana je, a židovske zajednice naknadno su vlastima morale platiti čišćenje i popravke.

Građani Berlina prolaze uz uništene židovske radnje (10.11.1939.).

Mediji pod državnom kontrolom opravdavali su nasilje i promicali antisemitsku propagandu okrivljujući židovsku zajednicu za događaje. Pogrom je označio prekretnicu u nacističkoj antisemitskoj politici prelazeći s diskriminacije na otvoreno nasilje. Međunarodna zajednica, prethodno pomalo nesvjesna ili ravnodušna prema nacističkome progonu, počela je primjećivati užase koji su se odvijali u Njemačkoj. Nasilje i razaranje tijekom pogroma nagovijestili su veće strahote holokausta. To je dodatno izoliralo židovsku zajednicu u nacističkoj Njemačkoj i dovelo do pojačanih napora da se pobjegne iz zemlje.

“Kristalna noć” i danas služi kao snažan podsjetnik na posljedice neobuzdane mržnje, predrasuda i opasnosti vlade koja promiče diskriminaciju. Danas se u mnogim državama 9. studenoga održavaju komemoracije u znak sjećanja na Pogrom iz studenog.

HPP / INTERAKTIVNA KRONOLOGIJA

Pogrom u studenome 1938.

Odaberi događaj za prikaz pojedinosti. Ponovnim odabirom zatvori opis.

5. listopada 1938.

Obilježavanje židovskih putovnica

Njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova proglasilo je putovnice njemačkih Židova nevažećima. Ponovno su mogle postati valjane tek nakon što bi ih nadležna tijela označila velikim slovom „J” (od njemačke riječi Jude – Židov). Mjera je dodatno otežala putovanja i olakšala identificiranje Židova na državnim granicama. Bila je dio sustavne politike njihove izolacije i isključivanja iz javnog života.

7. studenoga 1938.

Grynszpan puca na njemačkog diplomata

Sedamnaestogodišnji Herschel Grynszpan pucao je u Parizu na njemačkog diplomata Ernsta vom Ratha. Prethodno je doznao da je njegova obitelj prisilno protjerana iz Njemačke. Obiteljska tragedija najčešće se navodi kao glavni motiv njegova postupka, iako sve okolnosti nisu posve razjašnjene. Nacistička propaganda prikazala je napad kao dio navodne međunarodne židovske zavjere i iskoristila ga za poticanje antisemitizma.

9. studenoga 1938.

Smrt diplomata Ernsta vom Ratha

Ernst vom Rath preminuo je u Parizu od posljedica ranjavanja dva dana ranije. Njegova smrt pružila je nacističkom vodstvu povod za daljnje poticanje antisemitskog nasilja. Napadi na Židove već su započeli u pojedinim njemačkim sredinama 7. i 8. studenoga, ali su nakon večernjeg okupljanja nacističkih dužnosnika u Münchenu prerasli u koordinirani pogrom diljem Njemačkog Reicha.

9. studenoga 1938.

Goebbelsov govor i organizacija nasilja

Ministar propagande Joseph Goebbels održao je u Münchenu antisemitski govor pred nacističkim dužnosnicima okupljenima na godišnjici Hitlerova neuspjelog puča iz 1923. godine. Uz Hitlerovu suglasnost potaknuo je napade na židovske zajednice, prikazujući ih kao spontanu reakciju stanovništva. Nakon govora dužnosnici su prenosili upute lokalnim organizacijama. Time su napadi koji su već počeli u pojedinim krajevima prerasli u koordinirano nasilje diljem Reicha.

10. studenoga 1938.

Masovna uhićenja židovskih muškaraca

Tijekom pogroma i neposredno nakon njega nacistička policija uhitila je približno 30 000 židovskih muškaraca. Oko 26 000 zatočeno je u koncentracijskim logorima Dachau, Buchenwald i Sachsenhausen. Zatočenici su bili izloženi nasilju, ponižavanju i teškim uvjetima, a dio ih je umro od posljedica zatočeništva. Uhićenja su služila zastrašivanju židovskih zajednica i pritisku na iseljavanje te odricanje od imovine.

12. studenoga 1938.

Kolektivna novčana kazna Židovima

Nacističke vlasti nametnule su Židovima u Njemačkoj kolektivnu novčanu kaznu od milijardu reichsmaraka. Hermann Göring sudjelovao je u oblikovanju mjera koje su žrtve nasilja pretvorile u navodne krivce za pogrom. Istodobno je režim ograničavao mogućnost ostvarivanja naknade za uništenu židovsku imovinu. Kazna je omogućila dodatnu državnu pljačku i ubrzala gospodarsko razvlašćivanje židovskog stanovništva.

15. studenoga 1938.

Isključivanje Židova iz gospodarskog života

Nacističke vlasti donijele su uredbu kojom je Židovima od 1. siječnja 1939. zabranjeno vođenje maloprodajnih trgovina, poslovanje putem poštanske prodaje i samostalno obavljanje obrtničkih djelatnosti. Zabranjeno im je i nuđenje robe ili usluga na tržnicama, sajmovima i izložbama. Donošenje uredbe neposredno nakon pogroma pokazuje kako je režim nasilje povezivao sa zakonskim potiskivanjem Židova iz gospodarskog života.

15. studenoga 1938.

Isključivanje židovskih učenika iz javnih škola

Njemačko Ministarstvo obrazovanja zabranilo je židovskoj djeci pohađanje javnih škola. Time je dodatno učvršćena segregacija koja se postupno provodila od dolaska nacista na vlast 1933. godine. Židovski učenici mogli su nastaviti školovanje samo u odvojenim židovskim školama koje su organizirale i financirale njihove zajednice. Odluka pokazuje kako je nasilje pogroma bilo praćeno daljnjim institucionaliziranim isključivanjem djece i njihovih obitelji.

2. prosinca 1938.

Prvi Kindertransport stiže u Veliku Britaniju

U britansku luku Harwich stigla je prva skupina od približno 200 djece iz područja pod nacističkom vlašću, među njima i djeca iz židovskog sirotišta uništenog tijekom pogroma. Akcija poznata kao Kindertransport omogućila je prihvat djece bez pratnje roditelja. Do 1940. u Veliku Britaniju stiglo je približno 9 000 do 10 000 djece. Mnogima je spašen život, ali brojni se nikada nisu ponovno susreli s roditeljima.

3. prosinca 1938.

Uredba o raspolaganju židovskom imovinom

Njemačka vlada donijela je uredbu kojom je dodatno regulirala prisilno preuzimanje židovskih poduzeća i imovine. Državne vlasti mogle su zahtijevati prodaju poduzeća i poljoprivrednih posjeda nežidovskim kupcima. Ograničeno je i raspolaganje vrijednosnim papirima, plemenitim metalima, nakitom i umjetninama. Uredba nije pokrenula arizaciju, koja je trajala već godinama, nego je omogućila njezino daljnje ubrzavanje i sustavnije gospodarsko razvlašćivanje Židova.

Pitanja za analizu

  1. Koji su bili glavni uzroci i povod za Pogrom iz studenog? Kako je napad Herschela Grynszpana utjecao na događaje te noći?
  2. Kako su Ninberški zakoni iz 1935. godine pripremili teren za događaje poput Pogroma iz studenog? Objasni utjecaj tih zakona na život Židova u Njemačkoj.
  3. Opiši što se događalo tijekom Kristalne noći. Tko su bile glavne skupine koje su sudjelovale u napadima na Židove i njihovu imovinu?
  4. Koje su bile neposredne posljedice Pogroma iz studenog za židovsku zajednicu u Njemačkoj i Austriji?
  5. Kako je međunarodna zajednica reagirala na događaje Kristalne noći?
  6. Razmotri ulogu propagande u oblikovanju javnog mišljenja. Zašto je važno razumjeti ulogu medija u društvima pod totalitarnim režimima?
  7. Pogrom iz studenog smatra se prekretnicom u nacističkoj antisemitskoj politici. Kako se odnos prema Židovima mijenjao nakon toga događaja?
  8. Što možemo naučiti iz Kristalne noći o opasnostima neobuzdane mržnje i diskriminacije? Kako možemo spriječiti slične događaje u suvremenom društvu?
  9. Zašto je važno koristiti naziv „Pogrom iz studenog“ umjesto „Kristalna noć“? Kako je naziv povezan s načinom na koji doživljavamo povijesne događaje?

Kako citirati ovaj članak

Hrvatski povijesni portal · ISSN 1846-4432

Hajdarović, M. (2024, 9. studenoga). Pogrom iz studenog (Kristalna noć). Hrvatski povijesni portal. https://povijest.net/hpp/2024/pogrom-iz-studenog-kristalna-noc/

Miljenko Hajdarović
Miljenko Hajdarović

Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.

Članci: 762