Carica Marija Terezija, premda izuzetno praznovjerna, naredila je zemaljskim saborima da donesu odluku o promjeni postupka protiv vještica. Lokalne su vlasti mogle izvršiti progron, suditi i predložiti kaznu, ali su potvrdu presude morali dati carici na potvrdu. Hrvatski je sabor na današnji dan 1756. godine donio takav zakonski članak.
O postupku zbog čarobnjaštva
Prema premilostivom, pod danom 26. ožujka izdatom, cesarsko-kraljevskom naređenju zaključuje se:
U poglavarstvenim parnicama pokrenutim zbog zločinstva čarobnjaštva i vraćanja imade zakonita poglavarstva, doduše, na zakonit način i propisanim redom postupati protiv takvih zločinaca, koji budu uhvaćeni u području njihove nadležnosti, i donijeti osudu, ali ovu nemaju niukoliko izvršiti, nego je prije proglašenja, sa čitavim spisom postupka podnijeti Njegovoj PreuzviŠenosti i, preko njega. Njenome posvećenom cesarsko-kraljevskom Veličanstvu, očekujući dalje milostivo kraljevsko rješenje. Isto je premilostivo cesarsko-kraljevsko naređenje, radi znanja i vršenja, javno proglašeno.
Postupak izlaska pred caricu je bio kompliciran, dugotrajan i prije svega skup, pa je takva odredba u principu prekinula progone. Kasnije je u kaznenom zakoniku “Theresiana” iz 1768. godine ograničila postupke mučenja shvativši da se progoni protiv vještica pokreći iz ljubomore, zavisti ili čiste pakosti. Mučenje je u potpunosti zabranio Josip II.
Izvor: D. Vukelić, Svjetovna suđenja i progoni zbog čarobnjaštva i hereze te progoni vještica u Zagrebu i okolici tijekom ranog novog vijeka (diplomski rad), Filozofski fakultet Zagreb, 2009.
