Jedna od najčešće spominjanih, ali i pogrešno shvaćenih epizoda u povijesti Nobelove nagrade za mir jest nominacija Adolfa Hitlera za ovu nagradu 1939. godine. Iako se često koristi u senzacionalističkim člancima i raspravama o kontroverzama vezanima uz Nobelovu nagradu, riječ je o događaju koji se mora pažljivo kontekstualizirati kako bi se izbjegle pogrešne interpretacije.
Povijesna pozadina nominacije
Adolf Hitler je za Nobelovu nagradu za mir 1939. godine formalno nominiran od strane švedskog parlamentarca Erika Brandta. No, ključan je detalj da je Brandtova nominacija bila satirična i ironična, a ne iskrena podrška Hitleru.
Erik Brandt bio je poznat kao ljevičarski političar i kritičar nacizma. Njegova “nominacija” bila je izrazito cinična reakcija na nominacije britanskog premijera Nevillea Chamberlaina za Nobelovu nagradu za mir zbog Münchenskog sporazuma iz 1938. godine, kojim je dopušteno nacističkoj Njemačkoj da pripoji dijelove Čehoslovačke (Sudeti) u zamjenu za “mir u Europi”.
Brandt je kroz tu provokaciju htio ukazati na besmislenost ideje da se Chamberlaina nagradi za mir nakon što je praktički omogućio Hitleru teritorijalno širenje. U svom pismu ironično je istaknuo Hitlerove “zasluge” za mir, jasno dajući do znanja da je riječ o političkoj satiri, a ne o stvarnoj podršci.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Tekst nominacije
Ovime ponizno predlažem da se Nagrada za mir za 1939. godinu dodijeli njemačkom kancelaru i Führeru Adolfu Hitleru, čovjeku koji je, po mišljenju milijuna ljudi, više od ikoga drugog na svijetu zaslužio ovu visoko cijenjenu nagradu.
Autentični dokumenti otkrivaju da je u rujnu 1938. svjetski mir bio u velikoj opasnosti; bilo je samo nekoliko sati prije nego što je mogao izbiti novi europski rat. Čovjek koji je u tom opasnom vremenu spasio naš dio svijeta od ove strašne katastrofe nesumnjivo je bio veliki vođa njemačkog naroda. U kritičnom trenutku dobrovoljno nije dopustio oružju da govori, iako je imao moć započeti svjetski rat.
Zahvaljujući svojoj žarkoj ljubavi prema miru, prethodno dokumentiranoj u njegovoj poznatoj knjizi Mein Kampf – uz Bibliju možda najboljoj i najpopularnijoj literaturi na svijetu – zajedno sa svojim miroljubivim postignućem – aneksijom Austrije – Adolf Hitler izbjegao je upotrebu sile oslobodivši svoje sunarodnjake u Sudetima i učinivši svoju domovinu velikom i moćnom. Vjerojatno će Hitler, ako ga ratni huškači ostave bez utjecaja i u miru, smiriti Europu, a možda i cijeli svijet.
Nažalost, još uvijek postoji velik broj ljudi koji ne vide veličinu Adolf Hitlerove borbe za mir. Na temelju te činjenice, ne bih pronašao pravo vrijeme za nominaciju Hitlera kao kandidata za Nobelovu nagradu za mir da nije bilo nekoliko švedskih parlamentaraca koji su nominirali drugog kandidata, naime britanskog premijera Nevillea Chamberlaina. Čini se da je ova nominacija loše promišljena. Iako je istina da je Chamberlain, svojim velikodušnim razumijevanjem Hitlerove borbe za mir, pridonio spašavanju svjetskog mira, konačna odluka bila je Hitlerova, a ne Chamberlainova! Hitleru i nikome drugome treba prije svega zahvaliti za mir koji još uvijek prevladava u većem dijelu Europe; a ovaj čovjek je ujedno i nada za mir u budućnosti. Budući da Chamberlain očito može preuzeti svoj udio u stvaranju mira, mogao bi dobiti i manji udio nagrade za mir. Ali najispravnije je ne stavljati drugo ime uz ime Adolfa Hitlera i time bacati sjenu na njega. Adolf Hitler je u svakom pogledu autentični Bogom dani borac za mir, a milijuni ljudi diljem svijeta polažu svoju nadu u njega kao Kneza mira na Zemlji.
Povlačenje nominacije i reakcije
Nakon što su švedski mediji prenijeli vijest o nominaciji, a situacija se počela širiti izvan izvorne namjere, Brandt je brzo povukao svoju nominaciju kako bi spriječio daljnje nesporazume. Ubrzo nakon toga, Švedska akademija Nobelove nagrade odbacila je nominaciju.
Važno je napomenuti da je Nobelov odbor od 1939. do 1943. ionako bio suočen s krizom zbog rata, pa u tim godinama nagrada za mir nije ni dodjeljivana (iznimka je samo 1944.). Također, u kontekstu vremena, bilo je jasno da Hitler ne bi mogao biti ozbiljan kandidat.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Mitovi i pogrešne interpretacije
Mit o Hitlerovoj “nominaciji” često se koristi za kritiku Nobelove nagrade, no važno je razlikovati da je u ovome slučaju bila riječ o individualnom parlamentarnom zastupniku, a ne o Nobelovom odboru. Nominacija je bila očigledna Nominacija je povučena čim je postalo jasno da je shvaćena doslovno.ironija, a ne iskrena preporuka.
Usporedbe radi, za Nobelovu nagradu za mir bio je nominiran i Josif Staljin, i to dvaput (1945. i 1948.), ali te nominacije nisu bile satirične, već su ih predlagali saveznici koji su ga vidjeli kao vođu antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu.
Pitanja za analizu
- Tko je nominirao Adolfa Hitlera za Nobelovu nagradu za mir 1939. godine?
- Koji je bio stvarni cilj te nominacije?
- Na koji povijesni događaj je Erik Brandt reagirao svojom nominacijom Hitlera?
- Što se dogodilo s tom nominacijom nakon što je izazvala reakcije javnosti?
- Jesu li tijekom Drugog svjetskog rata dodjeljivane Nobelove nagrade za mir?
- Objasni zašto Erik Brandt nije ozbiljno želio da Adolf Hitler dobije Nobelovu nagradu za mir.
- Kako je politika popuštanja prema Hitleru povezana s ovom nominacijom?
- Zašto misliš da se ovakvi povijesni događaji često pogrešno tumače u medijima i na internetu?
- U čemu je razlika između satirične nominacije i stvarnih nominacija za Nobelovu nagradu?
- Smatraš li da bi danas takva vrsta političke ironije bila prihvatljiva? Zašto da ili zašto ne?
- Koliko je važno da građani razumiju kontekst političkih događaja prije nego što o njima donose sudove?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
