U kolovozu 2024. godine u znanstvenom časopisu Science Advances objavljen je rad “Early science and colossal stone engineering in Menga, a Neolithic dolmen (Antequera, Spain)” koji značajno proširuje naše razumijevanje neolitika – razdoblja koje se u školskom poučavanju često pojednostavljeno prikazuje kao tehnološki zaostalo. Multidisciplinarna skupina znanstvenika iz Španjolske, predvođena Manuelom Lozanom Rodríguezom, analizirala je Menga dolmen (Andaluzija, Španjolska) i iznijela uvjerljive dokaze da su graditelji tog megalitskog spomenika još prije više od 5600 godina koristili sofisticirane oblike planiranja, mjerenja, testiranja i inženjeringa – dakle, oblike rane znanosti.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Što je Menga dolmen?
Menga je megalitska grobnica iz neolitika, izgrađena između 3800. i 3600. pr. n. e., smještena u unutrašnjosti Andaluzije, u blizini grada Antequere. Dolmen je sastavljen od ogromnih kamenih blokova, a najveći od njih – središnja gornja ploča (tzv. kapitel, capstone) – teži između 147 i 155 tona, čime je najveći poznati transportirani kamen unutar megalitske graditeljske tradicije zapadne Europe.
Godine 2016. lokalitet Menga, zajedno s još dva dolmena i prirodnim formacijama, uvršten je na UNESCO-v popis svjetske baštine. No, novo istraživanje podiže njegovu važnost na još višu razinu – ne samo kao ritualni ili pogrebni spomenik, već i kao dokaz postojanja znanstvenog promišljanja i naprednih inženjerskih tehnika u neolitičkom dobu.
O istraživanju
Tim znanstvenika primijenio je integrirani pristup koji je uključivao:
- 3D lasersko skeniranje i analizu geometrije dolmena,
- geomorfološku analizu okolnog tla i topografije,
- arheološke i geoarheološke metode za proučavanje trasporta i ugradnje megalita,
- eksperimentalne testove u prirodnim uvjetima za potvrdu hipoteza o gradnji.
Analizom rasporeda kamenih blokova i njihovih nagiba otkriveno je da su vertikalni nosači namjerno postavljeni pod kutom, da bi mogli bolje podnijeti težinu nadvratnika. Sama gornja ploča (capstone) ima blago konveksan oblik, koji omogućuje da se opterećenje raspodijeli na bočne stupove, što je princip sličan konstrukciji luka – ali primijenjen tisućama godina prije poznatih lukova u staroj Mezopotamiji, Egiptu ili Rimu.
Dolmen Menga vjerojatno je najsloženiji poznati neolitički spomenik u pogledu veličine, planiranja i gradnje te otkriva rani oblik znanstvenog znanja.
(Lozano Rodríguez i sur., 2024.
Osim same konstrukcije, istraživači su rekonstruirali i logistiku transporta ogromnog kamenja. Analiza terena između kamenoloma i dolmena pokazala je trasu dugu 1,2 km, kojom je bilo moguće uz nagib od 3–5 % dovući blokove korištenjem drvenih tračnica, saonica i valjaka. Pri podizanju i postavljanju kamenih blokova korišteni su nasipi od zemlje, poluge i sustavi protuteža.
U samom kamenolomu pronađeni su nedovršeni blokovi i tragovi rada, što dodatno potvrđuje metodu gradnje i pomicanja.
Teško je povjerovati da su ovakvi podvizi nastali samo pokušajem i pogreškom – ova gradnja podrazumijeva planiranje, apstraktno razmišljanje i praktičnu primjenu koncepata koje inače povezujemo sa znanošću.
Lozano Rodríguez i sur., 2024.
Ključna otkrića
- Najveći poznati megalit u Europi, precizno oblikovan i uklopljen.
- Sofisticiran sustav raspodjele opterećenja, temeljen na principu luka.
- Planirani kutovi nagiba vertikalnih stupova i ukopavanje u stijenu za stabilnost.
- Dugoročno planiranje transporta i postavljanja, uključujući eksperimentalno testiranje.
- Nepostojanje lokalnih prethodnika – graditelji nisu naslijedili ovu tehniku, već su je samostalno razvili.
Pedagoški potencijal
Ova otkrića značajno proširuju pristup poučavanju neolitika i omogućuju razvoj interdisciplinarne nastave, osobito u 5. razredu osnovne škole (život u prapovijesti), ali i u gimnazijama (1. razred – početci civilizacija). Uključivanje primjera poput dolmena Menga može pomoći učenicima da razumiju:
- da povijest nije linearna – civilizacijski „napredak“ ima uspone i padove,
- da su ljudi u prapovijesti bili misaono i tehnički sposobni, daleko više nego što se to često prikazuje,
- da znanstveno mišljenje postoji i prije „službenih“ znanstvenih metoda.
Literatura
Lozano Rodríguez, M., Aranda Jiménez, G., García Sanjuán, L., et al. (2024). Early science and colossal stone engineering in Menga, a Neolithic dolmen (Antequera, Spain). Science Advances, 10(34), adp1295.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
