Jelena Fuss, učiteljica razredne nastave u šenkovečkoj osnovnoj školi, nam je ispričala sjećanja na dolazak prvog televizora u međimursko selo Donji Vidovec.
Moj tata je bio pekar i ugostitelj. Volio je vožnju motorom, pa je odlučio za ušteđevinu kupiti novi motor jače kubikaže. Natjecao se u vožnji motorom i jednom je kao pobjednik donio kući veliki lovorov vijenac oko vrata. Tata i ja krenuli smo vlakom u Zagreb, k ujaku koji je radio u “pasoškoj” službi, pa je poznavao mnoge poznate osobe iz tog vremena. Tata je pošao da kupi motorbicikl, ali doma smo donijeli “neobičnu kutiju”. Budući da je Televizija Zagreb postojala tek tri godine i u Zagrebu su ljudi gledali TV program u izlozima trgovina.
Ujak nas je doveo k svom prijatelju koji je uspio nabaviti televizor “Grunding” s radio prijemnikom. Tata i ja toliko smo se oduševili televizorom, pa smo sve novce ostavili u Zagrebu i donijeli kući “kutiju u kojoj hodaju ljudi”. To je bio prvi televizor u našem selu i u tom dijelu Međimurja.
Pogledajte fotografije tog televizora koji se čuva kao uspomena, pa ćete se uvjeriti u raskoš tog aparata, koji je imao radio prijemnik i ekran. Na skali radio prijemnika nalazile su se sve stanice velikih gradova Europe.
Zanimljiv događaj se zbio prvog dana kada je cijelo selo bilo u našem dvorištu i čekalo da vide ljude koji hodaju u kutiji. Dugo je trebalo da se složi antena i dobije nešto slično slici. Neki ljudi su otišli kući ne dočekavši sliku, a neki odrasli su čekali. Kad se navečer pojavila slika naš susjed je u gaćama dotrčao u dvorište – već je spavao, a probudio ga je vrisak ljudi.
Televizor je služio dugo godina. Kad je moj otac umro 1979. godine, sačuvali smo uspomenu na njega tako da nismo bacili televizor. U ono vrijeme sve stare stvari su se bacale. Moj otac se zvao Rok Kalinić.
Jelena Fuss, siječanj 2007.
Kako iskoristiti ovaj izvor? (2026.)
Ovaj je izvor posebno prikladan za 8. razred osnovne škole, u sklopu teme o tehnološkim i društvenim promjenama nakon Drugoga svjetskog rata. Izravno se može povezati s ishodom koji traži da učenik analizira razvoj i uporabu tehnologija koje su promijenile život čovjeka u 20. i 21. stoljeću.
Predložio bih ga kao kratku studiju slučaja iz lokalne povijesti pod naslovom, primjerice, Kad je televizor stigao u selo. Učenici čitaju sjećanje Jelene Fuss kao izvor usmene povijesti i odgovaraju na tri problemska pitanja:
- Što nam ovaj izvor govori o tome koliko je televizija bila nova i neuobičajena tehnologija?
- Kako je dolazak televizora promijenio ponašanje i društveni život stanovnika sela?
- Što iz ovog svjedočanstva možemo pouzdano zaključiti, a što bismo morali provjeriti drugim izvorima?
Time se istodobno razvijaju rad s povijesnim izvorima, kontinuiteti i promjene te povijesna perspektiva – tehnički koncepti koje kurikulum izrijekom predviđa.
Za završetak bih učenicima dao vrlo mali istraživački zadatak: „Pitaj stariju osobu u obitelji ili susjedstvu kojeg se tehnološkog noviteta iz mladosti posebno sjeća. Zabilježi sjećanje i usporedi ga s Jeleninim.“ Tako se iz jednog međimurskog svjedočanstva može prijeći prema široj temi kako tehnologija tijekom 20. stoljeća mijenja svakodnevicu, obitelj i lokalnu zajednicu.
