Genocid nad Sintima i Romima tijekom Drugoga svjetskog rata desetljećima je ostajao na rubovima historiografije, javnog sjećanja i školskog poučavanja. Iako su posljednjih desetljeća objavljena brojna važna istraživanja, znanje je i dalje raspršeno među različitim državama, jezicima, arhivima i lokalnim historiografijama. Upravo taj problem pokušava riješiti Encyclopaedia of the Nazi Genocide of the Sinti and Roma in Europe, velika digitalna enciklopedija koju razvija Istraživački centar za anticiganizam (Research Centre on Antigypsyism) Sveučilišta u Heidelbergu.
Projekt se razvija od srpnja 2020. prema koncepciji povjesničarke Karole Fings, a mrežna verzija predstavljena je javnosti u ožujku 2024. godine. Enciklopedija je dostupna na njemačkom i engleskom jeziku i neprestano se dopunjava. U kolovozu 2026. na projektu surađuje više od 120 autora iz 26 država. Riječ je o prvom pokušaju stvaranja znanstveno utemeljenog i sustavno strukturiranog pregleda genocida nad Sintima i Romima u njegovoj europskoj dimenziji.
Enciklopedija koja nije samo abecedni popis
Digitalni format omogućio je mnogo više od preseljenja klasične enciklopedije na internet. Pojedinačne natuknice moguće je pregledavati abecedno, ali i prema tematskim cjelinama: geografskim prostorima, mjestima zločina, institucijama i aparatima progona, biografijama Sinta i Roma, posljedicama genocida i kulturi sjećanja te pojmovniku.
Tu su i kronologija, indeks osoba i mjesta, fotografska zbirka te interaktivna karta zločina. Čitatelj tako može krenuti od jednoga mjesta, osobe ili događaja i preko povezanih natuknica prijeći na širi europski kontekst. Kronologija omogućuje usporedbu događaja koji su se istodobno odvijali u različitim dijelovima Europe, dok karta razlikuje mjesta masovnih ubojstava, koncentracijske i logore smrti te druga mjesta zatočenja.
Svaka natuknica zamišljena je kao mali znanstveni rad. Sadrži podatke o autoru i verziji teksta, bilješke, izvore, literaturu i preporučeni način citiranja. Objavljeni tekstovi imaju trajne mrežne adrese, a postupno se opremaju i DOI oznakama. Sadržaj je otvoreno dostupan, dok sama enciklopedija izričito naglašava da nije završeno djelo. Nove se natuknice objavljuju čim prođu urednički postupak, a postojeće se mogu mijenjati i dopunjavati u skladu s novim istraživanjima.
U tome je jedna od posebnih vrijednosti projekta: nedostatak podataka ne prikriva se prividnom sigurnošću. Autori nastoje jasno pokazati gdje istraživanja još ne omogućuju pouzdan odgovor.
Kako pisati povijest kada su većinu izvora proizveli progonitelji?
Još je važniji urednički pristup izvorima. Velik dio dokumentacije o progonu Sinta i Roma proizvele su institucije koje su ih registrirale, klasificirale, progonile i deportirale. Policijski dokument, rasna ekspertiza ili fotografija nastala tijekom registriranja neke romske obitelji nisu neutralni zapisi stvarnosti. Oni istodobno dokumentiraju progon i nose pogled njegovih počinitelja.
Zato enciklopedija primjenjuje izričito kritički pristup prema rasizmu i anticiganizmu. Povijesni diskriminirajući nazivi ne prenose se nekritički, nego se stavljaju u kontekst. Pojmovi nastali unutar policijskog, administrativnog i rasnog diskursa postaju i zaseban predmet analize. Cilj nije samo utvrditi što određeni dokument kaže, nego i tko ga je proizveo, kojim je kategorijama opisivao ljude i kakve su posljedice te kategorije imale.
Sličan oprez primjenjuje se na fotografije. Urednici upozoravaju da su mnoge sačuvane fotografije Roma nastale iz perspektive većinskoga društva ili samih počinitelja te mogu nastaviti reproducirati stereotipe o Romima kao strancima, siromašnima, „neciviliziranima” ili ljudima izvan društva. Zato se prednost, gdje god je moguće, daje privatnim fotografijama koje prikazuju pojedince i obitelji u njihovu svakodnevnom društvenom okruženju.
Fotografije na mrežnoj stranici nisu ni automatski prikazane unutar natuknica: čitatelj ih mora posebno uključiti. Time se pokušava spriječiti da snažan vizualni prizor potisne povijesni kontekst i pretvori žrtvu samo u objekt promatranja.
Hrvatska nije na rubu ove europske priče
Za hrvatske je čitatelje posebno važno što Hrvatska i područje nekadašnje Jugoslavije imaju vidljivo mjesto u enciklopediji. Za šest država nastalih raspadom Jugoslavije organizirana je zajednička radna skupina, a među autorima niza natuknica nalazi se hrvatski povjesničar Danijel Vojak, dugogodišnji istraživač povijesti Roma i njihova stradanja u Drugome svjetskom ratu.
Enciklopedija tako donosi posebne natuknice o logoru Danica kraj Koprivnice, logoru Slana na Pagu, Jasenovcu, pojedinim žrtvama i preživjelima te različitim aspektima progona Roma na području Nezavisne Države Hrvatske.
Natuknica o Danici, primjerice, podsjeća da su krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. ondje deportirani Romi s područja Koprivnice, a manji broj i s područja Bjelovara, Donje Stubice, Đurđevca i Ludbrega. Većina Roma deportiranih u Danicu početkom kolovoza zadržana je ondje kratko prije daljnjeg transporta u Jasenovac, gdje su ubijeni.
Natuknica o Slani na otoku Pagu pokazuje i granice našega znanja. Zbog uništene dokumentacije nije moguće utvrditi točan broj zatočenika. Preživjeli logoraš Otto Radan nakon rata je svjedočio da je među zatočenicima bilo i Roma, ali nije poznato jesu li oni tijekom likvidacije logora ubijeni na Pagu ili deportirani dalje. Umjesto popunjavanja praznine pretpostavkama, enciklopedija je ostavlja otvorenom.
Jasenovac kao jedno od središnjih mjesta genocida nad Romima
Posebno je značajna opsežna natuknica o Jasenovcu, objavljena u kolovozu 2026. Autor je Danijel Vojak. Enciklopedija Jasenovac određuje kao najveći koncentracijski i logor smrti u NDH te kao, nakon Auschwitz-Birkenaua, drugo najveće mjesto masovnoga ubojstva Roma u Europi tijekom Drugoga svjetskog rata.
Prve veće skupine Roma stigle su u Jasenovac već 1941., ali ključni je prijelom nastupio 19. svibnja 1942. Ministarstvo unutarnjih poslova NDH tada je policijskim i vojnim tijelima naredilo „evakuaciju” cjelokupnoga romskog stanovništva u Jasenovac. Enciklopedija taj datum označava početkom sustavnoga genocida nad Romima u NDH. Uslijedile su masovne deportacije. Dana 5. srpnja 1942. vlasti u Županji izvijestile su o deportaciji više od 2000 Roma u 83 željeznička vagona. Prema podatcima koje prenosi enciklopedija, slijedili su Vukovar s 1605 i Vinkovci s 1154 deportiranih Roma.
Roma se pri dolasku u Jasenovac često nije ni pojedinačno evidentiralo. Pojedini transporti bilježeni su samo brojem željezničkih vagona. Mnogi deportirani odvođeni su u Ušticu i Donju Gradinu, gdje su ubijani. Enciklopedija navodi podatak Spomen-područja Jasenovac da su do 2025. poimenično identificirane 16.173 romske žrtve, među njima 5608 djece mlađe od četrnaest godina i 4877 žena. Autori pritom upozoravaju na dugotrajne historiografske i političke prijepore oko broja žrtava te poimenični popis smatraju najpouzdanijom trenutačno dostupnom osnovom.
Od broja prema imenu i životnoj priči
Enciklopedija se, međutim, namjerno ne zaustavlja na statistikama. Planirano je oko 150 biografskih natuknica kojima se progonjenim Sintima i Romima nastoji vratiti individualnost. U njima se prikazuju obitelji, zanimanja, mjesta stanovanja, pokušaji bijega, različite strategije preživljavanja, otpor i život nakon rata.
Jedan od primjera povezanih s Jasenovcem je Nadir Dedić. Njegova se biografija velikim dijelom temelji na svjedočanstvu koje je 2004. dao Spomen-području Jasenovac. Kao dječak bio je zatočen u Staroj Gradiški i Jasenovcu, ali je preživio jer ondje nije bio identificiran kao Rom. Poslije je svjedočio da je tijekom rata izgubio 81 bližeg i daljnjeg člana obitelji, od kojih 34 u Jasenovcu.
Takve životne priče mijenjaju način na koji čitamo povijest genocida. Iza kategorija poput „transport”, „deportirani” i „žrtve” ponovno se pojavljuju pojedinci.
Drugi važan primjer složenosti progona jest Zenička rezolucija od 26. svibnja 1942. Skupina muslimanskih intelektualaca, vjerskih predstavnika, službenika i građana pokušala je od progona zaštititi dio muslimanskih Roma u Bosni i Hercegovini. Intervencija je dovela do obustave deportacija skupine koju su tadašnje vlasti nazivale „bijelim Ciganima”, dok su se rasističke kategorije istodobno nastavile primjenjivati na druge Rome. Enciklopedija tako omogućuje istraživanje ne samo progona nego i pokušaja pomoći, otpora te kontradikcija unutar samoga sustava rasne klasifikacije.
Digitalna javna povijest protiv zaborava
Vrijednost ove enciklopedije nije samo u količini prikupljenih podataka. Ona pokazuje što digitalna javna povijest može učiniti kada tehnologija nije sama sebi svrhom. Povezivanjem mjesta, osoba, dokumenata, biografija, kronologije i karata moguće je istodobno pratiti lokalnu priču i vidjeti njezino mjesto u europskom procesu progona.
Za nastavu Povijesti portal može biti posebno koristan upravo zato što nije gotov školski udžbenik. Nastavniku pruža pouzdano polazište za odabir konkretnih slučajeva, biografija, mjesta i izvora. Učenici tako mogu, primjerice, krenuti od Jasenovca ili Danice, pratiti jednu životnu priču, uspoređivati događaje na vremenskoj crti ili analizirati način na koji je određena fotografija nastala i što nam njezin kontekst govori o počiniteljima i žrtvama.
Projekt se pritom nastavlja razvijati. U veljači 2026. Njemačka zaklada za znanost odobrila je i novi devetogodišnji projekt digitalnog izdanja približno 1200 povijesnih dokumenata o genocidu nad Sintima i Romima. Uz dokumente institucija progona sustavno će se uključivati i izvori nastali iz perspektive žrtava. Nova zbirka izravno se nadovezuje na postojeću enciklopediju. Time nastaje nešto više od mrežnog priručnika. Postupno se gradi europska infrastruktura znanja o genocidu koji je predugo ostajao u sjeni drugih tema Drugoga svjetskog rata.
Digitalna enciklopedija ne može vratiti živote ljudima čija su imena desetljećima izostajala iz povijesnih narativa. Može, međutim, povezati njihova imena, obitelji, mjesta i iskustva s poviješću Europe kojoj pripadaju. Upravo je u tome njezina možda najvažnija vrijednost: protiv anonimnosti masovnoga zločina postavlja znanje, kontekst i pojedinačnu ljudsku priču.
Encyclopaedia of the Nazi Genocide of the Sinti and Roma in Europe
