U pretkolumbovskoj Mezoamerici različiti su narodi, među njima Maje i Asteci, igrali različite inačice igre gumenom loptom. Inke nisu pripadale toj mezoameričkoj tradiciji, a nazivi ollamaliztli i tlachtli povezani su s nahuatlskim, odnosno astečkim kontekstom. Pravila igre razlikovala su se ovisno o vremenu i području. U nekim se inačicama lopta nastojala provući kroz kamene obruče na bočnim zidovima, a igrači su je udarali ponajprije kukovima i drugim dijelovima trupa. Igra je imala snažna religijska i kozmološka značenja te je bila povezana i s ljudskim žrtvovanjem, ali nije utvrđeno da je nakon utakmice redovito žrtvovan vođa poražene momčadi.
Moderna košarka
SKanađanin James A. Naismith (1861.–1939.), nastavnik tjelesnog odgoja na International YMCA Training Schoolu u Springfieldu u Massachusettsu, današnjem Springfield Collegeu, osmislio je košarku u prosincu 1891. kao dvoransku igru za svoju skupinu učenika. U prvoj igri koristila se nogometna lopta, a dvije košare za breskve bile su pričvršćene na ogradu balkona na visini od deset stopa, odnosno približno 3,05 metara. Prve momčadi imale su po devet igrača. Naismithova pravila zabranjivala su trčanje s loptom, dok se vođenje lopte razvilo tek poslije.
Pošto je Nasmith u prosincu 1891. godine sa svojim studentima demonstrirao novu igru u Springfieldu, ona je dobila ime basketball. Otada se basketball naglo širio u SAD. Naredne godine održane su prve košarkaške utakmice između ekipa raznih koledža, a od 1897. održavaju se natjecanja za prvenstvo SAD u organizaciji Amaterske atletske unije (AAU – Amateur Athletic Union). Od početka 1892. košarku igraju i ženske ekipe, i to u prvo vrijeme samo na koledžima; Međutim, već na prijelazu stoljeća košarka je za američke žene postala najpopularnija sportska igra.Iz SAD-a se košarka brzo širila drugim zemljama, ponajprije preko mreže YMCA-a i obrazovnih ustanova; u Brazil ju je Augusto Shaw donio sredinom 1890-ih, a prvu organiziranu momčad Mackenzie Collegea sastavio je 1896. godine.
U Europi su širenju košarke mnogo pridonjele vojne jedinice SAD potkraj završetka Prvog svjetskog rata i neposredno poslije njegova završetka. Iz Springfielda je košarku u Francusku donio M.B. Rideut (1893.). Na ženskom koledžu u Londonu igrala se 1895, a prvi seminar za žensku košarku održan je u Njemačkoj 1897. Zaslugom nastavnika tjelesnog odgoja Jaroslava Karaseka, u Češkoj se iste godine igra košarka na realnoj gimnaziji u Visoke Myte.
Međunarodna košarka razvijala se tijekom prvih desetljeća 20. stoljeća, a 18. lipnja 1932. u Ženevi osam nacionalnih saveza osnovalo je FIBA-u, koja je preuzela međunarodno upravljanje sportom. Košarka je prvi put bila službeni olimpijski sport na Igrama u Berlinu 1936., na kojima je nastupila 21 reprezentacija. Prvo FIBA-ino svjetsko prvenstvo za muškarce održano je 1950. u Buenos Airesu, a za žene 1953. u Santiagu. Ženska košarka uvrštena je u olimpijski program 1976. u Montrealu.
Košarka u regiji
Košarku je u Kraljevinu Jugoslaviju donio 1923. izaslanik Crvenog križa William A. Wieland, koji je na tečajevima održanim u Beogradu upoznao polaznike sa osnovama tehnike, taktike i pravila ove igre. Opis pravila košarke na hrvatsko-srpskom jeziku objavljen je iste godine. Prema svjedočenju Djure Vujanovića vjerojatno se košarka igrala u Zadru od 1925. godine, a donijeli su ih studenti sa talijanskih sveučilišta. U Zagrebu je prva utakmica odigrana 27. siječnja 1929. godine između ženskih ekipa Akademskog sportskog kluba i Prvog hrvatskog građanskog sportskog kluba.
Početkom tridesetih godina, košarka se igrala u dvorani I. (muške) realne gimnazije u Zagrebu, a zatim i na novoizgrađenom srednjoškolskom igralištu u Klaićevoj ulici. Najaktivniji u igranju košarke bili su članovi Sokolskog društva. Prilikom sokolskog “sleta” 1936. u Skoplju odigran je i turnir u košarci, na kojem su se natjecale ekipe iz Zagreba, Beograda i Štipa. Prvi službeni susret reprezentacije Jugoslavije održan je 1938. u Pragu s reprezentacijom Čehoslovačke. Pobijedila je Čehoslovačka (76:28). Prvo Prvenstvo Jugoslavije u košarci održano je 1940. u Borovu, uz sudjelovanje ekipa iz Beograda, Karlovca, Osijeka, Sarajeva, Sušaka, Zagreba i Petrovgrada (Zrenjanin). Nakon Drugog svjetskog rata košarka postaje masovan sport u našim krajevima, a od 1948. djeluje Košarkaški savez Jugoslavije.
Od 1945. do 1991. redovito su se odigravala prvenstva bivše Jugoslavije u košarci. Hrvatski košarkaški klubovi: Cibona (bivša Lokomotiva) iz Zagreba, Split (bivša Jugoplastika, POP 84, Slobodna Dalmacija i Croatia osiguranje), zatim Zadar i Šibenka u muškoj kategoriji, te Montmontaža iz Zagreba u ženskoj konkurenciji igrali su značajnu ulogu u prvenstvu bivše Jugoslavije. Na klupskim prvenstvima Europe KK Cibona bio je prvak Europe 1985. i 1986., dok je splitska Jugoplastika bila prvak Europe 1989. i 1990., a 1991. naslov je osvojila pod imenom POP 84. Osvajači Kupa Radivoja Korača bili su 1972. košarkaši Lokomotive i Jugoplastike 1976. i 1977. godine. Pobjednik Kupa kupova Europe 1982. i 1987. bio je KK Cibona. Košarkašice zagrebačkog Montinga osvojile su Kup Liliane Ronchetti 1980. godine.
Košarka u samostalnoj Hrvatskoj
Raspadom Jugoslavije Hrvatska je izborila samostalnost i kao priznata neovisna država započela je svoj uspješni košarkaški put u Europi i svijetu. Već na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. hrvatska muška košarkaška reprezentacija osvaja srebrnu medalju. Na Europskom prvenstvu 1993. godine u Njemačkoj muška seniorska reprezentacija osvaja brončanu medalju, a 1994. u Torontu na Svjetskom prvenstvu također brončanu medalju. Na Europskom prvenstvu 1995. u Ateni osvajaju brončanu medalju. Muška kadetska reprezentacija osvaja 1995. godine zlatnu medalju na prvenstvu Europe, a muška juniorska reprezentacija 1996. godine također zlatnu medalju na prvenstvu Europe.
Hrvatska je dala bezbroj vrhunskih košarkaša izmedu kojih ističemo Skansija, Šolmana, Tvrdića, Ćosića, Jerkova, Plećaša, Petričevića, Gjergju, Nakića, Knegu, Vrankovića, Perasovića, Kukoča, Rađu, Komazeca, Tabaka, tragično preminulog Dražena Petrovića te mnogih drugih. Mnogi hrvatski igrači postaju profesionalni igrači najjače košarkaške lige svijeta – NBA lige. Toni Kukoč i Žan Tabak su nosioci šampionskog prstena NBA lige. Ivica Dukan, nekadašnji hrvatski košarkaš, od početka 1990-ih djeluje u skautskoj službi Chicago Bullsa. Godine 1996. veliko je prizanje posmrtno dobio velikan hrvatske, europske i svjetske košarke Krešimir Ćosić koji je uvršten u Hall of fame (kuću slavnih) gdje se nalaze imena velikana iz povijesti košarke. To je isto priznanje 2002. godine dobio i veliki košarkaš Dražen Petrović, također posthumno. Kip Dražena Petrovića nalazi se pred zgradom Olimpijskog muzeja u Luzani.
Najznačajniji uspjesi hrvatske košarke do danas
| Godina | Klub / reprezentacija | Natjecanje | Uspjeh |
|---|---|---|---|
| 1972. | KK Lokomotiva Zagreb | Kup Radivoja Koraća | Pobjednik prvog izdanja ovog europskog natjecanja. |
| 1976. | Jugoplastika Split | Kup Radivoja Koraća | Pobjednik. |
| 1977. | Jugoplastika Split | Kup Radivoja Koraća | Pobjednik drugi put zaredom. |
| 1980. | KK Monting Zagreb (žene) | Kup Liliane Ronchetti | Pobjednik jednog od najvažnijih europskih ženskih klupskih natjecanja. |
| 1982. | Cibona Zagreb | Kup pobjednika kupova | Pobjednik. |
| 1985. | Cibona Zagreb | Kup europskih prvaka | Prvak Europe. |
| 1986. | Cibona Zagreb | Kup europskih prvaka | Prvak Europe drugi put zaredom. |
| 1987. | Cibona Zagreb | Kup pobjednika kupova | Pobjednik. |
| 1989. | Jugoplastika Split | Kup europskih prvaka | Prvak Europe. |
| 1990. | Jugoplastika Split | Kup europskih prvaka | Prvak Europe drugi put zaredom. |
| 1991. | POP 84 Split | Kup europskih prvaka | Prvak Europe treći put zaredom – izniman „three-peat” splitskog kluba. |
| 1992. | Hrvatska, muškarci | Olimpijske igre, Barcelona | Srebrna medalja; poraz u finalu od američkog Dream Teama. Do danas najveći uspjeh reprezentacije samostalne Hrvatske. |
| 1993. | Hrvatska, muškarci | Europsko prvenstvo | Brončana medalja. |
| 1994. | Hrvatska, muškarci | Svjetsko prvenstvo, Toronto | Brončana medalja. |
| 1995. | Hrvatska, muškarci | Europsko prvenstvo, Atena | Brončana medalja. |
Napomena: Tablica prikazuje najznačajnije međunarodne uspjehe hrvatskih klubova te seniorske reprezentacije samostalne Hrvatske. Hrvatski košarkaši ostvarivali su brojne olimpijske, svjetske i europske uspjehe i kao članovi reprezentacije Jugoslavije, no oni ovdje nisu pojedinačno navedeni. Hrvatski košarkaški savez navodi da su igrači iz Hrvatske sudjelovali u velikom broju reprezentativnih uspjeha jugoslavenske košarke.
