Thompson, povijest i izazovi kritičkog mišljenja u hrvatskom obrazovanju

De gustibus et coloribus non est disputandum – o ukusima i bojama ne treba raspravljati. Ova latinska izreka pojavljuje se u srednjovjekovnim tekstovima, ponajprije u raspravama filozofa o subjektivnosti ljudskih preferencija. Urezala mi se u pamćenje još iz gimnazijskih dana, kada smo, kao mladi učenici, morali naučiti stotinjak dicta et sententiae – latinskih izreka i mudrih rečenica. Tada mi nije bilo jasno zašto bismo morali učiti te izreke, niti sam u potpunosti shvaćao koliko me vlastito traženje identiteta, u osjetljivim godinama puberteta, udaljavalo od glazbenih kazeta koje sam tek nekoliko godina ranije kupovao na seoskim sajmovima.

Danas, s odmakom i kao dugogodišnji učitelj, mnogo bolje razumijem svrhu tog školskog zadatka. Jasnije mi je zašto smo učili latinske izreke, prepoznajem kako se identiteti oblikuju i mijenjaju, razumijem mehanizme političke manipulacije i propagande, kako u politici tako i u gospodarstvu. Latinske izreke najčešće potječu iz djela znamenitih rimskih autora, poput Cicerona, Vergilija ili Horacija. Njihovim učenjem nismo samo upoznavali rimsku kulturu, već smo kroz jezgrovite forme razvijali jezične vještine – usvajali vokabular, uvježbavali gramatiku i učili izražavati kompleksne misli sažetim stilom. Sam čin memoriranja desetaka izreka bio je koristan pedagoški alat, jer je zahtijevao trud, strpljenje i disciplinu.

Godine 1992., na seoskom sajmu (proštenju), kupio sam audio kazetu s domoljubnom glazbom. Ne mogu sa sigurnošću rekonstruirati sve pjesme i izvođače, ali siguran sam da su se među njima nalazile Mi smo garda hrvatska, E moj druže beogradski, Bojna Čavoglave, kao i nekoliko pjesama koje su otvoreno slavile ustaštvo i spominjale Poglavnika (npr. Korak ide za korakom, Jure i Boban, Spustila se gusta magla). Te godine pjesma Čavoglave redovito se izvodila i na svadbama, često uz ispaljivanje metaka iz pištolja i automatskog oružja. Živo pamtim te prizore – džepove pune čahura koje smo kao djeca skupljali, kao i majčinu ljutnju kada mi ih je bacila u smeće. U tom kontekstu, pjevanje Čavoglavih za mene, tada dječaka u odrastanju, predstavljalo je način izražavanja prkosa prema „neprijatelju“, ali i priliku da budem prihvaćen u društvu vršnjaka. Dječja fascinacija oružjem i uniformama postupno je jenjavala, a paralelno s tim razvijao se i moj glazbeni ukus. Danas, u odrasloj dobi, glazba mi nije važna isključivo po žanru, već i po vrijednostima koje stoje iza nje. Svjesno odbijam slušati glazbu čiji su autori rasisti, šovinisti ili osobe sklone nasilju. Netko bi možda rekao da sam podlegao woke kulturi, no osobno smatram da se radi o elementarnom dijelu osobne kulture i identiteta.

Glazba je moćan propagandni alat jer emocionalno i podsvjesno utječe na ljude, oblikujući njihove stavove, vrijednosti i ponašanje. Kroz tekstove, melodije i ritmove, glazba može prenositi ideološke poruke, jačati kolektivni identitet, mobilizirati mase ili opravdavati političke ciljeve, često zaobilazeći racionalnu kritiku. Povijesno je korištena u raznim kontekstima, od himni koje slave naciju do pjesama koje podržavaju revolucije ili režime, jer njena univerzalna privlačnost lako dopire do široke publike, stvarajući osjećaj zajedništva i usmjeravajući emocije prema željenim ciljevima.

Nakon Drugog svjetskog rata, Njemačka je bila podijeljena na Istočnu i Zapadnu Njemačku, a himna Deutschlandlied bila je kontroverzna zbog svoje povijesti. Treći stih pjesme, koji je 1841. napisao August Heinrich Hoffmann von Fallersleben, sadržavao je stihove Deutschland, Deutschland über alles (Njemačka, Njemačka iznad svega) koji su tijekom nacističkog režima zloupotrebljavani za promicanje nacionalističke i ekspanzionističke ideologije. Zbog toga je u Zapadnoj Njemačkoj 1952. odlučeno da se kao himna koristi samo treći stih pjesme, koji govori o jedinstvu, pravdi i slobodi, bez pjevanja prvih dviju strofa. U praksi, često se izvodila samo instrumentalna verzija kako bi se izbjegle političke kontroverze i asocijacije na nacističku prošlost, dok je Istočna Njemačka koristila vlastitu himnu. Ova praksa odražavala je osjetljivost prema povijesnom kontekstu i nastojanje da se izgradi novi identitet.

Hrvatska ima svoj specifičan repertoar identitetskih pjesama, koje su nastajale i bile popularizirane u različitim povijesnim razdobljima tijekom posljednjih dvjesto godina. Od pjesama poput Ustani bane i Horvatske domovine, hrvatsko društvo je kroz povijest kolektivno pjevalo u čast raznih političkih vođa – od Franje Josipa, Aleksandra Karađorđevića, Ante Pavelića, Josipa Broza Tita pa sve do Franje Tuđmana. Danas, međutim, o svakom od tih povijesnih ličnosti postoje duboko podijeljena mišljenja, često uvjetovana ideološkim, političkim i generacijskim razlikama. Treba imati na umu da je pjevanje u službi vlasti nerijetko donosilo višestruke koristi – od društvenog ugleda i političkih privilegija pa sve do materijalne sigurnosti. U kontekstu demokratskog društva, gdje su sloboda mišljenja i izražavanja zajamčene vrijednosti, važno je razvijati i odgovornu kulturu sjećanja. U tome bi, po uzoru na njemačka iskustva, posebnu pozornost trebalo posvetiti izbjegavanju javnog veličanja ili sentimentalizacije režima koji su obilježeni zločinima i politikama genocida.

I tu valja odmah jasno i nedvosmisleno istaknuti jednu ključnu distinkciju: režimi Ante Pavelića i Josipa Broza Tita nisu usporedivi u temeljnim etičkim i povijesnim kategorijama, premda je moguće uočiti određene autokratske elemente u načinu njihova vladanja. Naime, dok je Titov režim, unatoč svim svojim autoritarnim obilježjima, prije svega karakteriziran kao oblik socijalističkog autoritarizma s političkim progonima i represijom prema protivnicima, režim Ante Pavelića temeljio se na otvoreno genocidnoj politici, čiji je cilj bio sustavno uništenje cijelih etničkih i vjerskih zajednica. Takvu povijesnu činjenicu potrebno je jasno razlučivati i argumentirano komunicirati, osobito u kontekstu javnih rasprava o povijesti i kolektivnom sjećanju, kako se ne bi stvarao opasan revizionizam koji izjednačava neusporedive povijesne fenomene.

U Imotskom se 6. kolovoza 2024. g. koncert Marka Perkovića Thompsona, Mate Bulića i Dražena Zečića. Brojni obožavatelji su se prije koncerta okupili na glavnom gradskom trgu. Iz jednog kafića puštena je pjesma Evo zore, evo dana što su okupljeni na trgu prihvatili i zapjevali. O događaju su izvijestili brojni hrvatski i strani mediji. Dio okupljenih nosio je majice s natpisima i simbolima koji podsjećaju na ustaške simbole. Ističu se natpisi HOS-a što je u Drugom svjetskom ratu bio naziv za vojne snage Nezavisne Države Hrvatske, a istu kraticu je preuzela i Hrvatska stranka prava kad je 1991. osnovala paravojnu formaciju Hrvatske obrambene snage.

Analiza Thompsonovih pjesama

Na pisanje ovog teksta potakao me Facebook status Katarine Peović, izvanredne profesorice zagrebačkog Filozofskog fakulteta i političarke, koja je ukratko propitala povezanost Marka Perkovića Thompsona s promicanjem nacionalne, vjerske i rasne netrpeljivosti.

Političari kulturu sjećanja ne koriste za prisjećanje na žrtve već za mobilizaciju potencijalnih glasača. Zato se u Hrvatskoj 2025. godine osniva političko povjerenstvo za istraživanje komunističkih zločina. Zanimljivo je da će povjerenstvo djelovati pri Ministarstvu branitelja, a ako gledamo dalje u povijest hrvatski branitelji su tijekom Drugog svjetskog rata bili partizani predvođeni upravo komunistima. Politički motivirana povjerenstva nisu ni hrvatski ni novi izum i uvijek su režimi našli svoje povjesničare kad su se pozivali na struku. Oko brojnih pitanja recentne hrvatske povijesti postoje čuvari Istine i traži se samo dogmatski pristup. Samo prije par dana prisjetili smo se Josipa Reihl-Kira čije je djelovanje 1991. smetalo mnogima s obje sukobljene strane. Hrvatski doprinos eskalaciji sukoba, uloga Tuđmana ili hrvatska uloga u Bosni i Hercegovini su praktički tabu teme. Umjesto razvoja kritičkog mišljenja mi smo se doveli u situaciju gdje se zbog mogućih različitih interpretacija zabranjuje korištenja udžbenika povijesti. Povjesničar Tvrtko Jakovina je za N1 izjavio: Mi živimo u jednoj magli, ta magla traje 35 godina. Cilj tih povjerenstava bilo je ništa drugo nego ideologija. Odlična asocijacija na pjesmu:

Spustila se gusta magla iznad Zagreba.
To ne biva gusta magla iznad Zagreba.
Već to bila hrabra vojska Poglavnikova.

Thompsonova pjesma Reci, brate moj sadrži stih „al neka ne dô Bog, pa nas budu trebali, opet će se gusta magla spustiti“ referira se na ustašku pjesmu Spustila se gusta magla iznad Zagreba. Pjesma slavi ustaški pokret, poglavnika Antu Pavelića, bitku za Kupres 1942. godine te Crnu Legiju pod vodstvom Rafaela Bobana, ozloglašenu po brutalnim metodama mučenja i zločinima nad civilima. S jedne strane, fraza „gusta magla“ može se shvatiti kao poetski izraz koji evocira povijesnu simboliku borbe i žrtve, bez eksplicite povezanosti s ustaškom pjesmom. S druge strane to otvara pitanje svjesnog ili nesvjesnog evociranja ustaške ideologije, što je osobito osjetljivo u kontekstu hrvatske povijesti i političke polarizacije.

Thompson je apsolutno svjestan višestrukih konotacija i to učestalo i vješto koristi u svom glazbenom radu. Da se radi samo o toj jednoj pjesmi i da nema drugih poveznica s ustaštvom lako bi se obranio od optužbi kritičara. I pritom ih ne bi morao proglašavati neprijateljima hrvatstva, Jugoslavenima, komunistima i mrziteljima svega hrvatskog.

Thompsonove pjesme često sadrže domoljubne teme povezane s hrvatskom poviješću, Domovinskim ratom, vjerom i obitelji. Pjesme poput Bojna Čavoglave, Lijepa li si i Geni kameni postale su simboli hrvatskog domoljublja, posebno među braniteljima i mlađim generacijama. Lijepa li si često se doživljava kao neslužbena hrvatska himna, posebno na sportskim događajima.

Pjesma Bojna Čavoglave Thompsonu je omogućila status domaće glazbene zvijezde. Pjesma sadrži pozdrav Za dom spremni. Pozdrav Za dom spremni bio je službeni pozdrav NDH i simbol ustaške ideologije. U kontekstu Domovinskog rata, HOS, paravojna formacija, koristila je ovaj pozdrav, što ga čini kontroverznim zbog njegove povezanosti s NDH. Thompson i njegovi pristaše tvrde da je pozdrav korišten u kontekstu borbe za hrvatsku neovisnost, a ne kao podrška ustaštvu. Međutim, korištenje ovog pozdrava ne može se odvojiti od njegovog povijesnog značenja, posebice jer evocira traume žrtava NDH.

Pjesma Pukni puško tematizira hrvatski Domovinski rat s naglaskom na borbu za nacionalnu neovisnost. Stihovi ne sadrže izravne reference na ustaške simbole, ali se opet može referirati na ustašku pjesmu Puška puca.

Puška puca a top riče, grmi kao grom,
Sad Ustaša bojak bije za Hrvatski dom.
Puška puca krv se lije, dušman bježi klet,
A Ustaška hrabra vojska vrši zavjet svet.
Tjera smjelo dušmanina, s praga djedovskog,
I podiže staru slavu roda Hrvatskog.
Puška puca a top riče, barut miriše,
Mlad Ustaša na bojištu ranjen izdiše.
Ne plaši ga grom pušaka ni topova jek,
Dom, sloboda, vjerna ljubav, rani su mu lijek.
Oj Hrvatska zemljo mila, sviće danak tvoj,
Sad Ustaška hrabra vojska za te bije boj.

Domovinski rat bio je razdoblje intenzivnog nacionalnog uzdizanja, a mnoge pjesme iz tog razdoblja, uključujući Pukni puško, odražavaju patriotizam i borbu za hrvatsku neovisnost. Međutim, ako postoji stilska ili tematska povezanost s ustaškom pjesmom, to može ukazivati na nesvjesnu ili svjesnu apropriaciju problematične povijesne simbolike. Povijesno gledano, ustaški pokret koristio je glazbu kao sredstvo propagande, a budnice poput Puška puca bile su snažan alat za mobilizaciju i indoktrinaciju. Stoga svaka sličnost s takvim pjesmama može izazvati kontroverze, posebice u postjugoslavenskom kontekstu gdje su povijesne traume još uvijek prisutne.

Pjesma Na ljutu ranu ljutu travu iz 1995. godine navodno citira izreku koju je koristio Ante Pavelić, poglavnik NDH, a koja je postala moto ustaškog pokreta. Tekstualna analiza Thompsonove pjesme pokazuje da se naslov temelji na ovoj izreci, ali sama pjesma ne sadrži eksplicitne reference na ustaške zločine ili ideologiju. Umjesto toga, fokus je na hrvatskom identitetu i borbi za domovinu, što je uobičajena tema u Thompsonovim radovima. Međutim, korištenje fraze povezane s Pavelićem može se tumačiti kao problematično.

Thompson je više puta negirao da promiče ustaštvo, tvrdeći da su njegove pjesme usmjerene na hrvatski patriotizam. Međutim, u njegovoj prošlosti postoji znatan broj činjenica koje daju suprotnu sliku. Od ponavljanja ustaškog ZDS, podizanja desnice u fašistički pozdrav, podršku politici HSP-a Thompson je izvodio i pjesmu Jasenovac i Gradiška Stara. Pjesma je poznata kao ustaška pjesma koja slavi zloglasne logore smrti Jasenovac i Stara Gradiška. Izrazito je uvredljiva i smatra se simbolom ustaške ideologije. Premda u novije vrijeme Thompson negira njeno izvođenje u prošlosti je više puta potvrdio da ju je izvodio.

Tekst pjesme Geni kameni sadrži reference na 1945. godinu kao „lošu“ i rasulo hrvatskog naroda, što se može tumačiti kao negiranje značaja antifašističke pobjede u Drugom svjetskom ratu. Stihovi o „plavoj krvi“ i „bijelom licu“ posebno su problematični, jer impliciraju rasnu čistoću i superiornost, što je u skladu s ideologijama ekstremnog nacionalizma. Ovi stihovi mogu se interpretirati kao rasistički, jer sugeriraju etničku ekskluzivnost, što je u suprotnosti s pluralističkim i inkluzivnim vrijednostima suvremenog društva. Thompsonovi zagovornici mogu tvrditi da je pjesma metaforična, ali stihovi poput ovih teško se mogu obraniti bez priznavanja njihove problematične prirode.

Pjesma Moj Ivane govori o liku Ivana i njegovoj sudbini, ali stihovi poput „odvela sa Kupresa priko bijela svijeta“ mogu se tumačiti kao referenca na ustaške borce. Bitka za Kupres 1942. bila je sukob između ustaša i partizana, u kojem su partizani pretrpjeli značajne gubitke. Ako pjesma slavi ustaške jedinice, ona eksplicitno veliča kolaboracionistički režim i negira antifašističku borbu.

Pjesma Lijepa li si slavi hrvatske regije i njihovu ljepotu, ali spominje i Herceg-Bosnu. Herceg-Bosna bila je pokušaj stvaranja hrvatske teritorijalne jedinice unutar Bosne i Hercegovine tijekom rata 1992.–1995., što je međunarodna zajednica osudila kao separatistički projekt, okončan Daytonskim sporazumom. Tekst pjesme ne spominje eksplicitno NDH, ali njena posveta Herceg-Bosni može se tumačiti kao podrška hrvatskom nacionalizmu koji teži teritorijalnoj ekspanziji.

Nova pjesma Slike Bleiburga iz 2025. godine predstavlja kulminaciju Thompsonova dugogodišnjeg povijesnog revizionizma. Bleiburg kao simboličko mjesto vezuje se uz događaje iz svibnja 1945. godine, kada su stradale kvislinške postrojbe Nezavisne Države Hrvatske, ali i određeni broj civila. Riječ je o činu odmazde nad poraženim ustaškim snagama i njihovim saveznicima, u povijesnom kontekstu Europe neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, u kojem osvetnički činovi nad suradnicima nacističkih i fašističkih režima nisu bili iznimka. Tijekom desetljeća, ustaška emigracija sustavno je oblikovala narativ o tim događajima, stvarajući sintagmu „Bleiburg i križni put“ s jasnom intencijom poistovjećivanja vlastite patnje s kršćanskom simbolikom Isusove muke i stradanja. Nažalost, taj je termin s vremenom ušao i u dio znanstvene literature, što dodatno zamagljuje granice između žrtava i počinitelja. Pjesma koja eksplicitno evocira Bleiburg može se interpretirati kao pokušaj revizionističkog reinterpretiranja povijesti, s ciljem da se nekadašnji pripadnici ustaških postrojbi prikažu isključivo kao žrtve, zanemarujući njihovu ulogu u ratnim zločinima i genocidu. Posebno je problematično ako pjesma implicitno ili eksplicitno izjednačava ustaše s „hrvatskim narodom“ ili „hrvatskom vojskom“, jer time negira povijesnu činjenicu da je znatan broj Hrvata sudjelovao u antifašističkom pokretu i aktivno pridonio porazu nacifašističkih režima, uključujući i NDH. Iako Thompsonovi pristaše mogu tvrditi da je pjesma usmjerena na pijetet prema poginulima, svako poistovjećivanje ustaških jedinica s hrvatskim narodom ostaje povijesno i etički duboko problematično, osobito u kontekstu odgovornosti NDH za počinjene zločine. Vidjet ćemo što će o tome reći novo Povjerenstvo i kakav će se narativ uvesti u škole.

Thompson kao obrazovna prilika

Brojni aktualni događaji, uključujući i masovno posjećeni koncert Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu, mogu poslužiti kao vrijedan pedagoški resurs za poticanje učenja i razvoj kritičkog mišljenja. Uokviravanje teme javnog djelovanja Marka Perkovića Thompsona u kontekstu njegove potencijalne povezanosti s ustaškim režimom otvara prostor za integrirano poučavanje povijesti, građanskog odgoja i etike. Takav pristup zahtijeva pažljivo osmišljenu didaktičku strategiju koja promiče objektivnost, kritičku analizu te razumijevanje složenosti povijesnih i društvenih fenomena.

Nastavni sadržaj treba strukturirati tako da učenici razvijaju sposobnosti kritičkog mišljenja, prepoznavanja pristranosti i povezivanja prošlosti s aktualnim društvenim pitanjima. S obzirom na zahtjevnost povijesnih, etičkih i društvenih aspekata, tema je primjerenija za starije razrede srednje škole (3. i 4. razred), a može se obraditi u okviru dvaju do triju nastavnih sati, ovisno o željenoj dubini analize.

Nastava povijesti može omogućiti učenicima da steknu dublje razumijevanje povijesnog konteksta, uključujući razdoblje ustaškog režima i Domovinskog rata, te da kritički sagledaju Thompsonovo djelovanje u suvremenoj Hrvatskoj. U prvome koraku učenicima je potrebno pružiti pregled povijesti Nezavisne Države Hrvatske, s posebnim naglaskom na njezinu ideologiju, represivni aparat, ratne zločine (primjerice, logor Jasenovac) i simboliku, poput pozdrava Za dom spremni. Nakon toga učenici mogu analizirati ulogu domoljubne glazbe u jačanju borbenog morala tijekom Domovinskog rata, pri čemu se posebna pozornost može usmjeriti na pjesmu Bojna Čavoglave te na okolnosti korištenja pozdrava Za dom spremni tijekom 1990-ih, unatoč njegovoj jasnoj povezanosti s NDH-om. Završni korak analize uključuje raspravu o fenomenu reinterpretacije povijesti u postjugoslavenskom kontekstu, osobito o normalizaciji ustaške simbolike u pojedinim segmentima hrvatskog društva. Kao okvirno pitanje može se postaviti: „Kako se značenja povijesnih simbola mijenjaju ovisno o društvenom i političkom kontekstu?“ Na taj način učenici mogu razviti sposobnost analize načina na koji se povijesni simboli i narativi koriste u suvremenim društvenim i političkim okolnostima te kako glazba može poslužiti kao sredstvo za oblikovanje identiteta i promicanje ideologija.

U kontekstu građanskog odgoja, može se organizirati simulacija sudskog procesa na temu: „Predstavljaju li Thompsonovi nastupi govor mržnje ili zaštićen oblik slobode izražavanja?“ Učenici bi pritom preuzimali uloge tužitelja, obrane i sudaca, a njihova zadaća bila bi razviti argumente utemeljene na činjenicama i pravnim normama. Osim toga, nastava može uključivati elemente medijske pismenosti kroz analizu načina na koji različiti mediji u Hrvatskoj izvještavaju o Thompsonu. Usporedba, primjerice, između Jutarnjeg lista i desno orijentiranih portala može poslužiti za analizu medijskih pristranosti i utjecaja medija na oblikovanje javnog mnijenja. Učenici bi tako mogli raspraviti na koji način medijski diskurs oblikuje društvene percepcije – s jedne strane, kao „ikone desnice“, a s druge, kao simbola povezanog s neoustaštvom.

Nastavnici etike mogu s učenicima otvoriti raspravu o pitanju: „Može li domoljubna glazba poticati netrpeljivost i mržnju?“ koristeći Thompsonove pjesme kao studiju slučaja. U okviru nastave logike, moguće je organizirati strukturiranu raspravu na temu: „Predstavlja li Thompson simbol domoljublja ili neoustaštva?“ uz obveznu uporabu dokaza iz pjesama, povijesnih izvora i medijskih tekstova.

Valja naglasiti da ova tema može izazvati snažne emocije, osobito kod učenika čije obitelji imaju različite poglede na Domovinski rat i ustaški režim. Stoga je iznimno važno osigurati sigurno i poticajno okruženje za raspravu, uz stalni naglasak na međusobnom poštovanju i analizu temeljem provjerljivih činjenica. Ključno je izbjegavati pojednostavljeno svrstavanje učenika u tabore „za“ ili „protiv“, te umjesto toga poticati analitičko promišljanje, evaluaciju izvora i razumijevanje šireg konteksta. Uloga nastavnika pritom je ostati neutralan i nepristran, usmjeravajući učenike prema samostalnom donošenju zaključaka na temelju dokaza i promišljene analize.

Umjesto kupnje ulaznice