Zamislimo situaciju u kojoj najbogatiji čovjek na svijetu aktivno sudjeluje u političkoj kampanji predsjedničkog kandidata najveće svjetske vojne sile, financira ju i koristi golemi utjecaj na društvenim mrežama kako bi promicao ekstremne stavove.
Reklame se ne prikazuju članovima Clionaut Akademije:
Nakon izborne pobjede, taj bogataš postaje dio vlasti. U trenutku inauguracije novog predsjednika pozdravlja okupljenu masu uzdignutom desnicom, dvaput. Njegove pristaše tvrde da to nije nacistički pozdrav, nego izraz „od srca“, dok kritičari upozoravaju kako se radi o jasnoj gesti koja podsjeća na nacistički pozdrav te služi daljnjoj promociji ekstremizma. U medijima i na društvenim mrežama pojavljuju se razni memovi (statički, gif i video) koji ismijavaju i prokazuju taj potez. Ubrzo nakon toga, stiže vijest da bi bogataš mogao steći kontrolu nad još jednom globalnom društvenom mrežom, pod pritiskom zakonskih okolnosti nove države u kojoj sada djeluje kao visokopozicionirani dužnosnik.
Opasnost relativizacije nacizma
Nacizam nije samo ideja iz prošlosti. On je u prošlom stoljeću doveo do stravičnih zločina, uključujući Holokaust u kojem je ubijeno šest milijuna Židova te bezbroj drugih žrtava iz različitih etničkih i društvenih skupina. Nacistička ideologija, zasnovana na rasizmu i antisemitizmu, ostavila je neizbrisiv trag u svjetskoj povijesti.
Relativizacija znači umanjivanje ili čak poricanje ozbiljnosti nacističkih simbola i zločina. Kada se nacistički simboli (poput uzdignute desnice ili svastike) počnu prikazivati kao „bezazleni“ ili „samo šala“, stvara se klima u kojoj se zaboravljaju stvarne žrtve i stradanja.
Društvo ima odgovornost jasno i glasno prepoznati i osuditi takva simbolička iskazivanja i ideologiju, jer u protivnom možemo izgubiti moralno uporište i početi tolerirati sve ekstremnije oblike govora mržnje.
Manipulacija javnosti i „normalizacija“ ekstremnih ideja
Kada utjecajne osobe – bilo da su političari, bogataši ili slavne ličnosti – koriste simbole povezane s totalitarnim režimima, mogu potaknuti efekt „normalizacije“. O čemu je riječ?
Žestoka reakcija i rasprava oko mogućeg nacističkog pozdrava može preusmjeriti pozornost s važnijih pitanja (npr. konkretnih poteza vlasti, kršenja ljudskih prava, ekonomske i klimatske krize) na senzacionalističke teme. To često koristi onima koji žele izbjeći detaljne kritike svog političkog djelovanja.
Ako autoriteti ili moćnici kažu: „To nije bio nacistički pozdrav, nego poruka od srca“, dio javnosti (posebno ako već simpatizira takve vođe) može prihvatiti tu priču, čak i ako je očito da se radi o gesti s duboko problematičnim značenjem.
Ponavljanjem kontroverznih gesta (npr. dvaput ponovljen pozdrav) izazivaju se nove javne rasprave, a svaka sljedeća kontroverza postaje manje šokantna. Na taj se način ekstremni stavovi ili simboli postepeno uvode u „mainstream“, što vodi slabljenju društvenih otpora prema njima.
Memovi i humor – dvosjekli mač
U digitalnom dobu širenje informacija (ili dezinformacija) nikada nije bilo brže. Memovi, kratki isječci i šale koje se dijele na društvenim mrežama mogu imati dvostruki učinak.
Ismijavanjem nacističkog pozdrava javnost može pokazati da prepoznaje tu gestu kao neprihvatljivu. Humor je ponekad učinkovito sredstvo za suprotstavljanje autoritarnim tendencijama.
S druge strane, stalno širenje humorističnih sadržaja o nacističkim simbolima može umanjiti njihovu ozbiljnost. Kad se nacistički pozdrav svodi na šalu ili meme, postoji opasnost da nove generacije izgube osjećaj za to koliko su ti simboli u prošlosti doista bili strašni.
Zato je važno da edukacija i povijesna svijest prate komunikaciju na društvenim mrežama. Nastavnici, roditelji i novinari trebaju objašnjavati kontekst tih šala, tako da mladi ne ostanu samo na razini „fora i memeova“, nego razumiju dublje značenje povijesnih zbivanja.
Spoj političke moći i medijskog monopola
„Najbogatiji čovjek na svijetu“ koji kontrolira ili pokušava preuzeti velike svjetske društvene mreže istovremeno ulazeći u političke strukture vlasti – takav spoj medijske moći i političkog utjecaja nosi goleme etičke izazove. Ako se moć financijera i političke osobe iskoristi za oblikovanje i kontroliranje informacija na društvenim mrežama, dolazi do pitanja cenzure i ograničavanja slobode govora. Teško je osigurati neovisnost medija ako njihovi vlasnici ili upravitelji izravno sudjeluju u političkim procesima i donošenju zakona.
Kada jednoj osobi ili uskom krugu ljudi pripada ključan utjecaj na komunikacijske kanale, postoji rizik da se ekstremne ideje nametnu kao „normalne“ ili većinski prihvaćene, jer se suprotni stavovi guše ili marginaliziraju.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
