Napad kod Botaničkog vrta, koji se dogodio 22. listopada 1941. godine, bio je prvi oružani sukob organiziranog antifašističkog pokreta u Zagrebu protiv ustaškog režima i njemačkih okupacijskih vlasti. Tog jutra, skupina ilegalaca predvođena Radom Končarom, tadašnjim sekretarom Komunističke partije Hrvatske, i Markom Petrovićem, izvela je smionu akciju protiv ustaške redarstvene ophodnje koja je prolazila Savskom cestom, pokraj Botaničkog vrta.
Akcija je bila pažljivo pripremljena, a cilj nije bio samo fizički obračun, već i pokazivanje da u Zagrebu postoji otpor ustaškom režimu koji surađuje s nacistima. U napadu je ranjen jedan ustaški redarstveni časnik, dok su napadači uspjeli pobjeći bez žrtava u svojim redovima.
Ova akcija imala je snažan simbolički značaj jer je u to vrijeme otvoreni otpor bio iznimno rizičan. Ustaški režim je već u prvim mjesecima svoje vlasti uspostavio sustav brutalne represije, a nakon napada kod Botaničkog vrta uslijedila je oštra odmazda. Uhićen je velik broj osoba osumnjičenih za povezanost s Komunističkom partijom i pokretom otpora. Mnogi od njih bili su zatvoreni, mučeni, a dio ih je pogubljen. Najteže posljedice osjetili su članovi zagrebačke komunističke organizacije, koja je doživjela veliki udarac.
Jedan od najpoznatijih primjera odmazde bilo je kasnije uhićenje i pogubljenje Rade Končara, koji je u to vrijeme već bio najistaknutiji vođa otpora u Hrvatskoj. Njegovo uhićenje, mučenje i smrt 1942. dodatno su obilježili atmosferu straha, ali su istovremeno pridonijeli jačanju otpora, jer je Končar postao simbol borbe protiv okupacije i ustaškog režima.
Pitanja za razmišljanje
- Koji su bili ciljevi napada kod Botaničkog vrta?
- Zašto je antifašistički otpor bio važan tijekom Drugog svjetskog rata?
- Kako bismo danas trebali vrednovati ovakve povijesne događaje?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
