Znanstvenici su nedavno otkrili da su se naši preci križali s neandertalcima čak 100 000 godina ranije nego što se dosad mislilo. Ključni dokaz pronađen je u kosturu djeteta starog oko 140 000 godina, otkrivenom još prije devedeset godina u spilji Skhul na brdu Karmel u današnjem Izraelu.
Dijete, vjerojatno djevojčica stara oko pet godina, imalo je roditelje različitih ljudskih vrsta – jednog neandertalca i jednog pripadnika Homo sapiensa. Analize kostiju, uključujući CT snimke lubanje, pokazale su da je njezina građa bila „mozaik“ osobina: oblik lubanje nalikovao je modernom čovjeku, ali donja čeljust i unutarnja ušna struktura bile su tipične za neandertalce.
Zajednički život dviju vrsta
Genetska istraživanja provedena posljednjih desetljeća već su pokazala da današnji ljudi nose između dva i šest posto neandertalskih gena. Do sada se smatralo da su ti kontakti i razmjena gena započeli tek prije 60 000 godina, kada su Homo sapiensi krenuli iz Afrike prema Europi i Aziji. Međutim, nova otkrića sa Skhula pomiču početak tih veza daleko unatrag – u razdoblje od prije 140 000 godina.
To znači da su se na Bliskom istoku naši preci susretali s neandertalcima i mnogo prije nego što su stigli u Europu. Djevojčica iz Skhula tako je najstariji poznati dokaz postojanja hibrida između tih dviju ljudskih vrsta.
Kako su izgledali hibridi?
Hibridna djeca mogla su imati neandertalske snažne crte lica, ali vitkije tijelo i uspravniji hod nalik Homo sapiensima. Neki su možda naslijedili neandertalske duge ruke i kraće noge, dok su drugi imali manju lubanju poput modernog čovjeka. Povremeno su se pojavljivale i sasvim nove osobine koje nisu bile prisutne ni kod jedne od dviju skupina.
Stručnjaci smatraju da su takva djeca svjedočanstvo ne samo biološkog nego i društvenog povezivanja neandertalaca i modernih ljudi. S vremenom su neandertalci nestali kao zasebna skupina jer su se postupno „utopili“ u populaciji Homo sapiensa.
Novo poglavlje u priči o nama
Otkriće iz Skhula otvara i nova pitanja o kulturnom životu tih zajednica. Budući da je djevojčica bila namjerno pokopana, arheolozi pretpostavljaju da su već tada postojali obredi i rituali vezani uz smrt – i to ne samo kod Homo sapiensa, nego i kod neandertalaca.
Djevojčica iz Skhula tako nam pokazuje da povijest ljudske vrste nije jednostavna priča o smjeni jedne vrste drugom. Umjesto toga, radi se o dugom i složenom procesu miješanja, zajedničkog života i dijeljenja znanja između različitih ljudskih skupina.
Pitanja za analizu
- Kada se, prema novim istraživanjima, dogodilo prvo križanje Homo sapiensa i neandertalaca?
- Gdje je pronađen fosil djevojčice i koliko je ona bila stara u trenutku smrti?
- Koje osobine djevojčice upućuju na miješanje dviju ljudskih vrsta?
- Koliki postotak neandertalskih gena i danas nosi suvremeni čovjek?
- Zašto se ovo otkriće smatra važnim za razumijevanje razvoja rituala i pogrebnih običaja?
- Objasni zašto otkriće djevojčice iz Skhula mijenja dosadašnje spoznaje o susretima Homo sapiensa i neandertalaca.
- Usporedi moguće prednosti i nedostatke koje su hibridna djeca mogla imati.
- Razmisli: na koji način ovakva otkrića utječu na naše razumijevanje toga tko smo mi danas?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
