Otmica TWA 355 i suđenje Zvonku Bušiću

Četvero hrvatskih emigranata – Zvonko Bušić, njegova supruga Julienne, te Petar Matanić i Frane Pešut – izveli su rujna 1976. otmicu zrakoplova TWA leta 355 (na ilustraciji niže) koji je letio iz New Yorka prema Chicagu. Njihov cilj bio je prisiliti američke medije da objave njihove političke poruke protiv Jugoslavije.

Otmica

Tijekom otmice Zvonko Bušić predao je poruku pilotu u kojoj je tvrdio da u zrakoplovu imaju eksplozivnu napravu. Također su tvrdili da je još jedna bomba postavljena u pretinac za prtljagu u blizini željezničkog kolodvora Grand Central u New Yorku. Putnicima su pokazali maketu bombe i prijetili da će sve detonirati ako njihove zahtjeve ne ispune. Otmičari su zahtijevali da američki mediji objave tekst (tekst je dostupan pri dnu ovog članka) u kojem su opisali, po njihovim tvrdnjama, težak položaj Hrvata pod jugoslavenskom vlašću.

Suđenje

Četvorka je ubrzo izvedena pred savezni sud u New Yorku. Optuženi su za:

• zračnu piratstvo s posljedicom smrti (engl. aircraft piracy resulting in death) – kazna je mogla uključivati doživotni zatvor,
• urotu za otmicu zrakoplova,
• povezane kaznene djela poput nezakonitog posjedovanja eksploziva.

Tužiteljstvo je tvrdilo da su otmičari svjesno ugrozili živote i odgovorni su za smrt policajca. Poseban naglasak stavljen je na činjenicu da su na zrakoplov unijeli eksploziv i organizirali postavljanje bombe u New Yorku.

Zvonko Bušić je priznao da je osmislio cijeli plan, no tvrdio je da mu nije bila namjera da itko strada. Branio se tvrdnjom da je bomba trebala samo poslužiti kao „politička poruka“, a ne kao sredstvo za ubojstvo. Julienne Bušić je tvrdila da nije shvaćala puni opseg planiranog napada te da je sudjelovala iz straha za svog supruga. Navela je kako ju je Zvonko uvjerio da je sve „politički čin“ bez namjere da itko bude ubijen. Obrana Petra Matanića i Frane Pešuta temeljila se na tvrdnji da ih je Zvonko Bušić prisilio na sudjelovanje te da nisu bili potpuno svjesni razmjera cijelog plana.

Tijekom pretrage torbe Julienne Bušić pronađeni su nacrti zrakoplova Boeing 727, propagandni materijali i dvije knjižničarske kartice s njezinim i Zvonkovim otiscima prstiju. Ti su dokazi jasno povezivali Julienne s pripremom otmice. Obrana je pokušala osporiti zakonitost pretrage, tvrdeći da je Julienne na pretragu pristala pod pritiskom, no sud je njezin pristanak proglasio valjanim.

Porota je sve optuženike proglasila krivima po svim točkama optužnice. Zvonko i Julienne Bušić osuđeni su na doživotni zatvor, s mogućnošću uvjetnog otpusta nakon 10 godina. Matanić i Pešut dobili su blaže kazne. Sud je u presudi naveo da je smrtonosna eksplozija bila izravna posljedica njihovih postupaka i da su preuzeli punu odgovornost za sve posljedice. Na žalbi, drugostupanjski sud potvrdio je sve presude. Sud je odbacio tvrdnje da se smrt policajca nije smjela povezivati s otmicom, naglašavajući da je bomba bila ključni dio otmice. Također su odbijeni svi prigovori obrane vezani uz psihološko stanje Zvonka Bušića, zakonitost pretraga te navodnu prisilu prema Mataniću i Pešutu.

Samo moj suprug i ja do kraja, kada je odabrao još trojicu Hrvata za koje je smatrao da su pouzdani, plus hrvatskog disidentskog rođaka u Europi, Brunu Bušića, koji je napisao letke koji su na kraju bačeni tijekom našeg leta iznad nekoliko većih gradova u SAD-u, Kanadi i Europi. Bruno je ubrzo nakon toga ubijen u Parizu, 1978., s pet hitaca u leđa i glavu od strane jugoslavenske tajne policije, vjerojatno dijelom i zbog njihovog uvjerenja da je bio umiješan u naš slučaj.

Julienne Bušić u razgovoru za ASI (2008.) odgovara na pitanje tko je sve znao o planiranju otmice

Povratak u Hrvatsku

Bušić se nakon toplog dočeka pokušao politički aktivirati na hrvatskoj desnici, ali se 2011. razočaran povukao iz politike. Počinio je samoubojstvo u svojoj kući 1. rujna 2013. godine. Pokopan je na Mirogoju u Aleji velikana uz pratnju mnogih osoba iz javnog života.

Zvonko Bušić je marginalna, duboko pogrešna figura. Njegova smrt je danas, ako izuzmemo marginalne portale nemoćne pred Kantovim etičkim naukom, potpuno zaboravljena. Ona ništa ne znači, a trebala bi značiti mnogo, trebala bi biti opomena kako se pećinsko, divlje, kriminalno i ubojito hrvatstvo nužno dovršava u pećinama divljaštva, ubojstva i smrti. Pećina u kojoj je Zvonko Bušić boravio zasigurno nije bila Platonova pećina, iako je i ona tragična. Bušićeva pećina je pećina otetog i miniranog hrvatstva. To hrvatstvo je oteo i minirao upravo pračovjek bez moralne norme – Zvonko Bušić.

Marko Vučetić, hrvatski teolog i filozof

Julienne Bušić danas radi u Hrvatskoj kao književnica, prevoditeljica i esejistica. Bila je politički aktivna u kampanji HDZ-a podržavajući izbor Kolinde Grabar-Kitarović.

Pitanja za analizu

1. Je li opravdano koristiti nasilje ili prijetnju nasiljem za postizanje političkih ciljeva? U kojim, ako ikada, slučajevima?
2. Može li se bomba koja uzrokuje smrt smatrati “sredstvom političke poruke”? Zašto da ili zašto ne?
3. Gdje je granica između borca za slobodu i terorista? Tko je ima pravo definirati?
4. to misliš o tome da osoba koja je bila osuđena za terorizam postane simbol nacionalnog ponosa ili “borac za narodna prava”?
5. Kako tumačiš to da je dio političkih krugova u Hrvatskoj proglasio Zvonka Bušića “domoljubnim junakom”?
6. Kako utječe takvo slavljenje bivših terorista na društvo i mlađe generacije?
7. Smije li osoba koja je sudjelovala u nasilnim činovima biti uzor učenicima i mladima?
8. Kako komentiraš riječi filozofa Marka Vučetića koji Bušića naziva “praćovjekom bez moralne norme” i njegov čin “pećinskim, divljim hrvatstvom”? Je li to opravdana kritika?
9. Treba li društvo uopće opraštati nasilna politička djela počinjena u ime “višeg cilja”?
10. Kako razlikovati kritiku političkog režima (npr. Jugoslavije) od podrške terorističkim metodama?
11. U mnogim državama postoje spomenici osobama koje su u nekom trenutku koristile nasilje radi političkih ciljeva. Kako ocijeniti takve spomenike – kao simbole slobode ili nasilja?

Literatura

1. Bombs for Croatia. Time. (20.9.1976.).
2. Evo što znači broj 03941158 na Thompsonovoj crnoj majici. T-portal. URL: https://www.tportal.hr/showtime/clanak/evo-sto-znaci-broj-03941158-na-thompsonovoj-crnoj-majici-foto-20250705?meta_refresh=1
3. Overgave zonder bloedvergieten: Kapers van Boeing worden snel berecht. Nieuwsblad van het Noorden. (1976.), URL: https://www.delpher.nl/nl/kranten/view?coll=ddd&identifier=ddd:011017649:mpeg21:a0021
4. Police Officer Brian J. Murray, URL: https://www.odmp.org/officer/reflections/9805-police-officer-brian-j-murray
5. Tko je sve došao na ispraćaj Zvonka Bušića?. Dnevnik.hr. URL: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/danas-pogreb-zvonka-busica—301342.html
6. Terorist Bušić se zbog podvala povlači iz politike. T-portal. URL: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/terorist-busic-se-zbog-podvala-povlaci-iz-politike-20110829
7. United States of America, Plaintiff-appellee, v. Zvonko Busic, Julienne Busic, Petar Matanic, Frane Pesut,defendants-appellants, 592 F.2d 13 (2d Cir. 1978), URL: https://law.justia.com/cases/federal/appellate-courts/F2/592/13/258617/
8. Vučetić, M. (2024.). Smrt Zvonka Bušića trebala bi biti opomena kako se pećinsko, divlje, kriminalno i ubojito hrvatstvo nužno dovršava u pećinama divljaštva, ubojstva i smrti. TRIS. URL: https://tris.com.hr/2024/09/smrt-zvonka-busica-trebala-bi-biti-opomena-kako-se-pecinsko-divlje-kriminalno-i-ubojito-hrvatstvo-nuzno-dovrsava-u-pecinama-divljastva-ubojstva-i-smrti/
9. Zvonko Bušić pronađen mrtav, sumnja se na samoubojstvo. Dnevnik.hr. URL: https://dnevnik.hr/vijesti/crna-kronika/zvonko-busic-pronadzen-mrtav-sumnja-se-na-samoubojstvo—300943.html

Deklaracija koju su bacali iz aviona