Kada pogledate kartu svijeta, Grenland dominira sjevernim Atlantikom. Iako je geografski dio Sjeverne Amerike, ovaj najveći otok na svijetu već je stoljećima politički vezan uz Europu, točnije uz Kraljevinu Dansku. No, na temelju čega jedna mala europska država polaže pravo na prostranstvo od 2,1 milijun kvadratnih kilometara?
Pravni temelji današnjeg statusa Grenlanda vuku korijene iz Napoleonovih ratova. Do 1814. godine Danska i Norveška bile su u uniji. Nakon Napoleonova poraza, Sporazumom u Kielu, Danska je bila prisiljena ustupiti Norvešku Švedskoj. Međutim, lukavim diplomatskim manevrom, danski su pregovarači uspjeli izuzeti Grenland, Island i Farske otoke iz tog sporazuma. Tako je Grenland ostao pod izravnom vlašću Kopenhagena, dok je Norveška krenula drugim putem.
Tijekom Prvog svjetskog rata, SAD je kupio Danske Zapadne Indije (danas Američki Djevičanski Otoci). Kao dio tog sporazuma, SAD je službeno priznao danski suverenitet nad cijelim Grenlandom, čime je Danska osigurala podršku tadašnje rastuće svjetske sile.
Najzanimljiviji pravni trenutak dogodio se 1931. godine kada je Norveška pokušala „vratiti“ dio istočnog Grenlanda, tvrdeći da je to terra nullius (ničija zemlja) jer Danska tamo nije imala stalna naselja. Slučaj je završio pred Stalnim sudom međunarodne pravde u Haagu.
Sud je 1933. donio povijesnu presudu: Danska je dokazala da je kontinuirano pokazivala „volju i namjeru“ da vlada otokom kroz znanstvene ekspedicije, izdavanje koncesija i diplomatsku prisutnost. To je bio prvi put da je međunarodni sud potvrdio suverenitet nad nenaseljenim i nepristupačnim područjima.
Nakon Drugog svjetskog rata, svijet je zahvatio val dekolonizacije. Pod pritiskom Ujedinjenih naroda, Danska 1953. godine mijenja svoj Ustav. Grenland prestaje biti kolonija i postaje ravnopravni okrug (amt) Danske. Grenlanđani su postali danski državljani s pravom glasa u nacionalnom parlamentu (Folketingu). Ipak, kulturološke razlike i želja za samostalnošću nastavile su rasti.
Danas se odnos Danske i Grenlanda temelji na Zakonu o samoupravi (Selvstyreloven) iz 2009. godine. Ovaj dokument nije samo zakon, već pravni okvir za buduću državu. Grenlanđani su priznati kao poseban narod prema međunarodnom pravu. Grenland ima potpuno pravo na upravljanje svojim prirodnim bogatstvima (nafta, plin, rijetki metali). Članak 21. ovog zakona jasno kaže: ako narod Grenlanda na referendumu odluči postati neovisan, Danska mu se pravno ne smije (i neće) protiviti.
Zašto je to važno za nas danas?
U kontekstu klimatskih promjena i otapanja leda, Grenland postaje geopolitičko žarište. Ispod leda kriju se golema rudna bogatstva, a novi plovni putovi preko Arktika mijenjaju svjetsku trgovinu. Pitanje grenlandskog suvereniteta više nije samo pitanje povijesnih ugovora iz 19. stoljeća, već pitanje tko će kontrolirati strateško srce sjeverne hemisfere u 21. stoljeću.
Pitanja za razmišljanje
- Može li država biti uistinu neovisna ako ovisi o stranim subvencijama? (Danska i dalje financira oko 50% grenlandskog proračuna).
- Je li trenutni status Grenlanda više nalik federalnoj jedinici, autonomnoj regiji ili nečemu trećem? Koje su sličnosti i razlike s drugim autonomnim područjima u svijetu (npr. Škotska u UK, Katalonija u Španjolskoj)?
- Zašto je Danska pristala na članak 21., znajući da bi mogla izgubiti velik dio svog teritorija i potencijalne resurse? Što to govori o suvremenoj danskoj političkoj kulturi i odnosu prema međunarodnom pravu?
- Kako bi neovisnost Grenlanda utjecala na geopolitičku ravnotežu na Arktiku? Bi li mali, neovisni Grenland bio lakša “meta” za utjecaj velikih sila (SAD, Kina, Rusija) nego što je to kao dio Danske (i NATO-a)?
- Postoji li “dobar” kolonijalizam?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
