Zbivanja nakon 18. svibnja 1945. na prostoru bivšeg ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac ne ulaze u Zakonom propisani djelokrug rada Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac. Ipak, zbog velikog interesa javnosti i brojnih upita o tome što se nakon 2. svibnja 1945. događalo na području bivšeg ustaškog logora III Ciglana, Savjet JUSP-a Jasenovac u proljeće 2002. inicirao je pomnije istraživanje dostupnih podataka.
U Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu nisu pronađeni dokumenti koji bi potvrđivali da je na području bivšeg ustaškog logora III Ciglana nakon rata postojao partizanski odnosno komunistički zarobljenički ili kažnjenički koncentracijski logor.
Važan izvor za rekonstrukciju poslijeratnih događaja predstavljaju svjedočenja sačuvana u Spomen-području Jasenovac. Ondje je pohranjeno dvadesetak opširnih audiozapisa i pisanih iskaza mještana Jasenovca i sudionika poslijeratnih događanja. Njihova međusobna podudarnost omogućila je sastavljanje kronologije događaja i opće slike stanja na području nekadašnjeg logora III Ciglana nakon 2. svibnja 1945.
Ruševine bivšeg logora i dolazak ratnih zarobljenika
Prema prikupljenim iskazima mještana, službenih osoba koje su u Jasenovcu obavljale različite dužnosti između 1945. i 1948. te ratnih zarobljenika koji su ondje radili, objekti bivšeg ustaškog logora bili su u vrlo lošem stanju. Zbog posljedica miniranja i spaljivanja nisu se mogli koristiti za smještaj ratnih zarobljenika.
U cijelosti su bili sačuvani samo istočni i jugoistočni logorski zid. Ostali su i temelji ciglane te donji postroj lančare, dok su ostali logorski objekti bili u različitim stupnjevima urušenosti.
Prvi ratni zarobljenici koji su već u svibnju 1945. radili na deminiranju logorskog zida i samog mjesta Jasenovac bili su smješteni izvan prostora nekadašnjeg logora, u šupama bivšeg ustaškog magazina hrane nasuprot škole u Jasenovcu.
Tijekom ostatka 1945. i prve polovice 1946. u Jasenovac su na različite prisilne radove dovođene skupine ratnih zarobljenika iz logora u Bročicama i Staroj Gradiški. Radilo se uglavnom o skupinama do stotinjak ljudi, većinom zarobljenih njemačkih vojnika i pripadnika oružanih snaga NDH. Nakon završetka poslova vraćani su u logore iz kojih su bili dovedeni.
Njihovi poslovi obuhvaćali su demontažu električne centrale i tvornice oružja, prikupljanje željeza, raščišćavanje ruševina, rušenje logorskog zida, čišćenje cigle i njezin utovar u vagone te sakupljanje bodljikave žice. Sudjelovali su i u obnovi željezničke pruge Jasenovac – Novska i sezonskim poljoprivrednim poslovima u okolnim selima. Među poslovima se navodi i vađenje posmrtnih ostataka žrtava ustaškog logora iz Save te njihovo pokapanje u postojeće masovne grobnice na logorskom prostoru.
Radna grupa Jasenovac
U ljeto 1945. na Viktorovcu u Sisku osnovan je veliki zarobljenički logor. U jesen iste godine pretvoren je u kažnjenički logor pod nazivom „Zavod za prisilni rad Sisak“.
Iz tog je logora tijekom jeseni 1945. u Jasenovac na prisilni rad upućeno oko 600 zatočenika i ratnih zarobljenika. Skupina je nosila naziv „Zavod za prisilni rad Sisak – Radna grupa Jasenovac“. Vanjsko osiguranje obavljali su pripadnici Korpusa narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ), a unutarnje Odjeljenje zaštite naroda (OZN-a).
Radnu grupu činili su pretežno bivši pripadnici oružanih snaga NDH, uz manji broj četnika i pripadnika „Bjele garde“ iz Slovenije. Dio zatočenika već je zbog počinjenih zločina bio osuđen na višegodišnji prisilni rad, dok je dio čekao suđenje. Među njima su bili i pojedinci koji su se koristili tuđim imenima kako bi prikrili pravi identitet. Otkriveno ih je dvadesetak te im je suđeno pred nadležnim sudovima.
Osuđenicima su presude uručivane i tijekom njihova boravka u Jasenovcu, nakon čega su upućivani u Lepoglavu i na druga mjesta izvršavanja kazni.
Zatočenici Radne grupe nisu bili smješteni u objektima bivšeg logora III Ciglana. Boravili su na tri lokacije u samom mjestu Jasenovac: u barakama šumarije, u šupama nekadašnjeg ustaškog magazina hrane nasuprot škole te u školskoj zgradi.
Radili su šest dana u tjednu, od 7 do 19 sati, uz stanku za ručak. Doručak i večeru dobivali su u prostorima u kojima su bili smješteni, dok su ručali na radilištima. Nedjelja je bila neradni dan, kada su mogli primati posjete rodbine, preobuku, poštu i pakete.
Radna grupa Jasenovac djelovala je od jeseni 1945. do jeseni 1947. Prvom skupinom, Radnom grupom Jasenovac I, do travnja 1946. zapovijedao je Savo Šakan. Nakon toga djelovala je Radna grupa Jasenovac II pod zapovjedništvom Mirka Šimunjaka, sve do jeseni 1947.
Ubojstva u okolici Jasenovca
Prema iskazima svjedoka pohranjenima u Spomen-području Jasenovac, tijekom tog razdoblja na samom području bivšeg ustaškog logora III Ciglana nije zabilježeno pojedinačno niti masovno ubojstvo.
Svjedočenja, međutim, spominju pojedinačna ubojstva i likvidacije manjih skupina na okolnom području i u blizini bivšeg logora, primjerice u šumi Zelenika i oko željezničke pruge. Kao žrtve navode se povratnici ili bjegunci s Križnog puta i Bleiburga te osobe iz okolnih krajeva koje su dobrovoljno ili prisilno bile unovačene u ustaške postrojbe i koje su pri povratku kućama bile presretane i ubijane.
U svim prikupljenim izjavama spominje se i likvidacija zatočenika jedne kolone ratnih zarobljenika s Križnog puta u selu Trebež, oko 15 kilometara uzvodno od Jasenovca. Događaj se smješta u kraj svibnja ili početak lipnja 1945. Prema tim iskazima, radilo se o ratnim zarobljenicima dovedenima na likvidaciju iz Zavoda za prisilni rad Sisak.
Kolone Križnog puta i Jasenovac
Prema prikupljenim svjedočenjima, zbog porušenih mostova kolone ratnih zarobljenika s Križnog puta nisu prolazile kroz Jasenovac niti su se ondje zadržavale.
Suvremenici spominju samo jednu skupinu ratnih zarobljenika s Križnog puta koja je privremeno boravila u Jasenovcu, i to tijekom ljeta 1946. Kolona koja se kretala prema Novskoj zbog nevremena je skrenuta prema Jasenovcu, gdje je zatražen privremeni smještaj. Ratni zarobljenici proveli su oko osam sati u prostorijama šumarije, odvojeni od zatočenika Radne grupe Jasenovac II, nakon čega su nastavili put prema Novskoj.
Završetak radova
Do jeseni 1947. završeni su radovi na raščišćavanju ruševina bivšeg ustaškog logora. U Jasenovcu je tada ostalo oko 170 do 180 zatočenika. Zajedno s novopridošlim zatočenicima, zarobljenim njemačkim vojnicima i pripadnicima „Plavog bataljona“ radili su na obnovi željezničkog mosta preko Save i željezničke pruge.
Ta skupina bila je smještena u barakama u neposrednoj blizini željezničkog mosta uz Savu. Nakon završetka radova svi su ratni zarobljenici tijekom 1948. odvedeni iz Jasenovca.
Izvori: prema tekstu Slavka Goldsteina Radna grupa Jasenovac 1945.–1947., u: Nataša Mataušić, Jasenovac 1941.–1945. – logor smrti i radni logor, Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac, 2003., str. 175–184.
Više o mitovima i zabludama poveznima uz Holokaust možete istražiti u knjizi “Holokaust – mitovi, zablude i poricanje“.
