Maček, Vladko (Jastrebarsko, 20.VII.1879.–Washington, 15.V.1964.), političar. Pučku školu pohađao u Jastrebarskom i Zagrebu gdje je završio gimnaziju i studij prava. Za doktora prava je promoviran 1903. Uključuje se u politički život kao gimnazijalac i nastavlja kao student. Uvjereni je protivnik mađaronske politike i redovito iskazuje oporbena uvjerenja. Počeo je raditi kao vježbenik u Zagrebu, a nastavio kao prislušnik u Petrinji i Samoboru. Po polaganju sudačkog ispita (1905.) kao sudac djeluje u Ivaniću, a nakon toga je odvjetnički pripravnik u Krapini.

Vlastitu odvjetničku pisarnu otvara u Sv. Ivanu Zelini 1908. god. Član Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS) od osnutka, a od 1906. član glavnog odbora HPSS-a. Osobito je bio politički aktivan u kotarevima Krapina i Sv. Ivan Zelina. Kandidirao se za zastupnika u izb. kotarevima Krapina (1910.), Stubica (1911.) i Dugo Selo (1913.) ali nije uspio ući u Hrvatski sabor. Kao časnik sudjelovao u I. svjetskom ratu. Nakon rata preselio u Zagreb i bavio političkim radom u bliskoj suradnji sa Stjepanom Radićem da bi 1921. otvorio odvjetnički ured u Zagrebu. Uhićen u ožujku 1919. i zatvoren u Zagrebu do ožujka 1920. Početkom 1920. izabran za potpredsjednika HPSS-a te je praktički vodio stranku u vrijeme boravka Stjepana Radića u zatvoru. Izabran za zastupnika u parlament kao kandidat HPSS-a u Bjelovarsko-križevačkoj županiji, na izborima 28. studenog 1920. god, ponovo biran 1923. God. 1924. kratko je potpredsjednik Narodne skupštine Kraljevine SHS. Nakon što je S. Radić 1924. god. HRSS učlanio u Seljačku internacionalu u Moskvi vlada je zabranila daljnji rad HRSS-a, a početkom 1925. bili su uhićeni članovi vodstva HPSS-a među kojima je bio V. Maček. Iako je bio zatvorenik, na izborima u veljači 1925. V. Maček je izabran u skupštinu kao zastupnik iz Srijemske županije.

Vladko Maček u mlađim danima

Nakon ulaska HSS u zajedničku vladu s radikalima, V. Maček je u srpnju 1925. god. pušten iz zatvora. U veljači 1927. izabran za predsjednika Oblasne skupštine Zagrebačke oblasti, a u rujnu po četvrti puta za narodnog zastupnika u parlamentu. Bio je predsjednik Oblasne štedionice u Zagrebu. Na prijedlog drugog potpredsjednika HSS-a Josipa Predavca, na sjednici Kluba HSS-a održanoj 1.VIII. 1928. jednoglasno je odlučeno da prvi potpredsjednik V. Maček «do Radićevog ozdravljenja» bude «vršiocem predsjedničke dužnosti». Nakon smrti S. Radića (8. VIII.), zastupnički Klub HSS-a je 13.VIII. 1928. izabran za stranačkog predsjednika i ujedno supredsjednika (sa S. Pribićevićem) Seljačko-demokratske koalicije. Pod njegovim vodstvom HSS je organizacijski znatno ojačao. U početku prihvatio uvođenje Šestostiječanjske diktature misleći da vodi postupku boljeg uređenja Kraljevine, ali je ubrzo postao njen kritičar te je uhićen krajem 1929., (na slobodi od lipnja 1930.). U studenom 1932. dao konačni oblik tzv. Zagrebačkim punktacijama kojima je osudio velikosrpsku dominaciju u državi zbog čega je uhićen u siječnju 1933. i osuđen na tri godine zatvora iz kojeg je pušten krajem 1934. amnestijom kneza Pavla. V. Maček je nositelj zemaljske oporbene liste na izborima 5. V. 1935. (dobila preko milijun glasova, a dobila samo 67 zast. mandata.) i 11. XII. 1938. (dobila preko 1.300.000 glasova i 67 zast. mandata). On je stalno isticao da se postojeća višenacionalna država, izložena srbijanskoj hegemoniji, mora preustrojiti želi li dalje opstati. V.M. je bio vrlo popularan, a smatrali su ga narodnim vođom. On je dalje razvijao hrvatski seljački pokret, organizacijski predstavljen u HSS-u, te ga pretvorio u općehrvatski nacionalni pokret okupivši u njemu veliku većinu svih slojeva hrvatskog društva. Kako bi riješio hrvatsko pitanje u Kraljevini Jugoslaviji ušao je u pregovore s premijerom Dragišom Cvetkovićem te je s njime 26. VIII. 1939. sklopio sporazum kojim je formirana Banovina Hrvatska, predstavnici HSS-a ulaze u ministarski savjet (vladu), a među njima i V.M. kao potpredsjednik. Kao demokrat i antifašist V.M. je bio protiv svakog nasilja koje je ugrožavalo slobodu čovjeka ili društva te je nastojao izbjeći ulazak Kralj. Jugoslavije u Drugi svjetski rat.

Vladko Maček na konju

Nakon puča 27. III. 1941. imenovan je za potpredsjednika u vladi generala Dušana Simovića. Odbio mogućnost proglašenja hrvatske samostalnosti pod njemačkom zaštitom. U trenucima raspada Kralj. Jugoslavije u travnju 1941. na mjesto potpredsjednika vlade delegira Jurja Krnjevića i vratio se u Zagreb. Nakon uspostave NDH, V.M. se politički pasivizirao i nalazi se na svom imanju Kupinec. Kako bi ga spriječio u političkom djelovanju režim NDH ga je nastojao izolirati. U listopadu 1941. odveden u koncentracijski logor Jasenovac, od ožujka 1942. u  internaciji u Kupincu, od ožujka do rujna 1943. zatočen u stanu Vjekoslava Luburića, ponovo u Kupincu, a od prosinca 1943. do 5. V. 1945. u izolaciji u Zagrebu kada odlazi u emigraciju u Francusku (Reims, Pariz).

Vladko Maček

God. 1947. nastanjuje se u Washingtonu u SAD gdje ostaje živjeti do smrti. V. M. je jedan od inicijatora osnivanja (obnove) Međunarodne seljačke unije u kojoj su se nalazili prvaci predratnih seljačakih partija. V. M. je bio njen suosnivač (1947.) i jedan od prvaka. U inozemstvu je uspio očuvati kontinuitet HSS-a (jer je stranka u domovini prestalo djelovati). Po odlasku u emigraciju razmišlja da bi Jugoslaviju trebalo urediti u duhu sporazumijevanja iz 1939., a od 1956. je smatrao da bi jugoslavensku zajednicu valjalo preustrojiti u konfederaciju. U tom je smislu zagovarao samostalnu Hrvatsku. Dio njegovih izjava i govora objavljen je u knjizi Vođa govori (priredio Mirko Glojnarić, Zagreb, 1936.). Napisao je memoare In the Struggle for Freedom (New York, 1957.) koji su prevedeni na hrvatski kao Memoari (Zagreb, 1992.). Njegovi posmrtni ostaci su preneseni u domovinu i 15. V. 1996. ukopani u počasnoj arkadi zagrebačkog groblja Mirogoj.

Maček u Washingtonu 1947. godine