Stjepan Jurić, sveučilišni profesor, agronomski znanstvenik, i gospodarski pisac. Rođen u Privlaci 24. svibnja 1875. Tu je završio pučku školu, a gimnaziju u Vinkovcima 1894. Studirao je agronomiju na Višoj poljodjelskoj školi u Beču četiri godine poslije. Vratio se u Privlaku i tri je godine radio na očevom gospodarstvu. Godine 1901. odlazi za privatnog asistenta na Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima. Tu predaje agronomiju, ravnatelj je gospodarskog pokusnog dobra kao i vladinog Zemaljskog dobra u Božjakovini. Na specijalizaciji je 1910. u Danskoj, gdje proučava gospodarstvo, zadrugarstvo i gospodarsku nastavu. Po povratku opet je upravitelj gospodarstva u Božjakovini, od 1919. do 1921. je na čelu Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, potom redoviti profesor na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Predstojnik je zavoda za specijalnu proizvodnju bilja i pročelnik Fakultetskog dobra u Maksimiru. Od 1929. načelnik je poljoprivrednog odjela Savske banovine.

Bavio se agrarnom reformom, seljačkim zadrugama, komasacijom zemljišta, poljodjelskim kreditima, unapređenjem stočarstva, uveo je poseban način sjetve kukuruza. Surađivao je s brojnim časopisima i privrednim publikacijama kao što su: Gospodar, Gospodarski list, Gospodarska smotra, Zadrugar, Poljoprivredni glasnik i drugima od 1900. do 1930. Iznenada umro u Beču za vrijeme službenoga puta 16. studenoga 1930.