Stjepan Đaković, svećenik, pjesnik latinista. Rođen je 7. kolovoza 1862. u Šarengradu. Tu je završio pučku školu, gimnaziju u Vinkovcima pohadao je do šestog razreda, prešao na đakovački licej, maturirao u Osijeku. Teologiju je studirao u Pešti i na bečkom Augustineju. Kao profesor-kateheta jedno je vrijeme službovao u Osijeku a zatim prelazi na vinkovačku Gimnaziju 1894., gdje je djelovao punih 30. godina.

S. Đaković je posljednji slavonski i jedan od posljednjih hrvatskih pjesnika latinista. Poznate su mu prigodne pjesme o Tordincu, Buliću i drugim. Bavio se i prevodenjem s engleskog (Shakespeare, Chesterfild), pisao studije o kulturnoj prošlosti Vinkovaca, objavljivao književne studije o djelima vinkovačkih književnika, te se svesrdno zalagao za kulturni razvitak ovoga kraja početkom dvadesetog stoljeća. Umirovljen je 1924. godine.

U Spomenici o stopedesetgodišnjici Državne gimnazije u Vinkovcima 1930. objavio zapažen članak  „U spomen svećenika“, tj. o svećenicima koji su radili na vinkovačkoj Gimnaziji kao i učenicima koji su se kasnije posvetili tom pozivu. Umro je u Vinkovcima 1935.