Svaki član HSS-a živi s riječima «Vjera u Boga i seljačka sloga». Vjera u Boga je kod hrvatskog naroda, a osobito seljaštva, bila glavna pokretačka snaga u najtežim vremenima. I jedan od najvećih seljačkih sinova, Blaženi Alojzije Stepinac imao je dodirnih točaka sa našim seljačkim pokretom. Uz ostalo, javno je obznanio da je glasao za listu dr. Vladka Mačeka 1938. godine, čime je neizravno dao potporu seljačkom pokretu braće Radić koji se oživotvorio kroz HSS.

Blaženi Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. godine  od roditelja zemljoradnika Josipa i Barbare, u mjestu Brezariću, župa Krašić oko 50 kilometara od Zagreba, u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Potječe iz velike obiteljske zadruge Stepinaca koja je dala više katoličkih svećenika. Kršten je 9. svibnja 1898. godine, a na svetom krštenju, kako svjedoči njegov nasljednik kardinal dr. Franjo Kuharić, dobio je dva imena. Alojzije Viktor, što inače nije bilo uobičajeno.

Ime Sv. Alojzija kojega Crkva neprestano stavlja pred mladost kao blještavu svjetlost mladenačke nevinosti i čistoće, a ime Sv. Viktora, rimskog mučenika, koji je dao svjedočanstvo vjere cijenom mučeništva. Tako je već kod krštenja u izboru imena rečen proročki navještaj koje će vrijednosti ispunjavati njegov život: čistoća savjesti i svjedočanstvo za Boga pod svaku cijenu. Nakon završene pučke škole, godine 1909. odlazi u Zagreb na školovanje u licej. Godine 1915. primljen je u zagrebačko sjemenište, no ubrzo odlazi na bojište 1. svjetskog rata, a promaknut je do čina pričuvnog poručnika 1920. godine. Nakon rata vraća se živjeti na obiteljsko seosko gospodarstvo, ali ubrzo se 1924. godine odlučuje za svećenički poziv te se upisao na studij na papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu, na kojem je postigao doktorat iz teologije i filozofije. Dana 5. travnja 1930. godine primio je red subđakona, koji ukljućuje obligacije i obećanje celibata za čitav život, a 18. svibnja primio je red đakona, dok je za svećenika zaređen 26. listopada. Dana 1. srpnja 1931. godine ostavio je Rim i stavio se na raspolaganje zagrebačkom nadbiskupu Baueru. Vrativši se u Krašić svoju Mladu Misu slavio je u župskoj crkvi, u kojoj je bio kršten. U Zagrebu je posto ceremonijar nadbiskupa Bauera. Godine 1931. zauzeo se za osnivanje humanitarne ustanove “Caritas”, a tri godine kasnije pokreće i istoimene novine. Nadbiskup ga je poslao na župe u Samoboru i Sv. Ivanu Zelini. Da je na Alojzija Stepinca Bog bacio poseban pogled, da bude svjetionik od kojeg se očekuje putokaz, riječ, svjetlo, dokaz je da je tek što je bio tri godine svećenik sa 36 godina posvećen za zagrebačkog nadbiskupa koadjutora s pravom nasljedstva 24. lipnja 1934. godine. Nakon smrti monsinjora Bauera 1936. godine samostalno i vrlo uspješno upravlja Zagrebačkom nadbiskupijom. U vrijeme drugog svjetskog rata isticao se čovjekoljubljem, iskrenom požrtvovnošću, ali i domoljubljem na čast katoličke vjere i ugleda crkve u Hrvata.  Bio je branitelj ljudskih prava sa izraženom karitativnom djelatnošću i čestom pomoći pravoslavcima, Židovima, Slovencima te ostalim ugroženim stanovnicima tadašnje Nezavisne Države Hrvatske. Protivio se “prekrštavanjima”, ali i totalitarnim, diktatorskim postupcima nacizma i komunizma. Spasio je glavni hrvatski grad Zagreb od razaranja na kraju 2. svjetskog rata 1945. godine. Odmah po pobjedi antifašizma, partizani su ga uhitili na prijevaru 17. svibnja 1945. godine, no ubrzo je bio pušten. Nove vlasti željele su ga pridobiti za svoje ideološke, komunističke i protupapinske ciljeve što je on odbio.  Uslijedili su razni napadi, a na osnovu lažnih svjedočenja, komunističke vlasti su ga uhitile u Zagrebu 18. rujna 1946. godine.

Stepinca uvode u sudnicu

Glavna rasprava na montiranom sudskom procesu počela je 30. rujna iste godine. Nakon lažnih optužbi 11. listopada 1946. godine osuđen je na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom u trajanju od 16 godina, te na gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina. Na robiji u zloglasnom zatvoru Lepoglava bio je do 5. prosinca 1951. godine, a kasnije je zatočen u Krašiću. Dana 12. siječnja 1953. godine papa Pio XII imenovao ga je za kardinala. Preminuo je 10. veljače 1960. godine, a sahranjen u zagrebačkoj katedrali.

Papa Ivan Pavao II  proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine u Hrvatskom nacionalnom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici. U Koprivnici je od 2000. počela djelovati nova župa Blaženog Alojzija Stepinca.

Stepinčev kućni pritvor

Stepinčev kućni pritvor

Stepinčev kućni pritvor