Među više od 150 ubijenih ludbreških Židova, stradalo je i trinaestero djece. Ovo je priča o sudbinama nekolicine djece koja su preživjela Holokaust i hrabrim ljudima koji su im pomogli. U toku 1941. i 1942. ludbreški su Židovi u nekoliko grupa deportirani u logore i na masovna stratišta, a rijetki su se sklonili na vrijeme. Ustašama je izmaklo nekoliko djece koja su se zahvaljujući hrabrosti i požrtvovnosti običnih ljudi spasila sigurne smrti u „radnim logorima“ Nezavisne Države Hrvatske.

Tweet

U listopadu 1942. žandari su došli po Židove u selo Mali Bukovec. Svi su odvedeni u Ludbreg gdje su Artur Rosner (rođen 1938.) i njegov mali rođak Vedran Hary (rođen 1942.) odvojeni od svojih roditelja i predani nekoj gospođi. Kotarski predstojnik je uspio uvjeriti žandare da djecu do 5 godina starosti ostave pod uvjetom da rodbina preuzme skrb o njima. Milan Blass, Arturov ujak iz Varaždina, ubrzo je bio obaviješten o mališanima, stoga je on došao po njih. U sjećanju su mu ostali potresni trenuci oproštaja majki od djece. Milan je Artura i Vedrana odveo sa sobom u Varaždin. No kako je i sam živio u stalnoj opasnosti da bude odveden, a k tome je mali Vedran bio star tek 5 mjeseci, odlučio je djecu nekamo skloniti. Najprije je malog Vedrana privremeno udomio u Vatrogasnom domu kod obitelji Besak, no ubrzo ga je morao maknuti odatle. Nakon razgovora sa tetom Zorom Schönwald i njenom sluškinjom Ivkom Kumrić, odlučeno je da se Vedran skloni u selo Cerje Nebojse k obitelji Tome i Ivke Kumrić, Ivkinih roditelja. Oni su pristali skrivati i čuvati dječaka. Zamolio je svog prijatelja Ivana Breskvara da mu pomogne, što je ovaj odmah prihvatio.

Malog Vedrana je stavio u naprtnjaču i biciklom odveo Kumrićima. No, kako je bilo sve opasnije, ubrzo je i Artur prebačen u Cerje Nebojse. Kumrići su dječake ošišali i obukli u staru odjeću te ih malo zapustili da se ne bi razlikovali od seoske djece. Preimenovali su ih zagorskim imenima – Vedran je bio Francek, a Artur Slavek. Cijelo selo je znalo za židovske dječake, no nitko ih nikada nije prijavio ustašama koji su vrlo često navraćali u taj kraj. U skrivanju dječaka je pomagala i Ivka Vlahović iz obližnjeg Stažnjevca. Djeca su dočekala kraj rata, Vedran je kasnije odselio u Izrael, dok Artur i danas živi u Varaždinu. Tomo i Ivka Kumrić i Ivan Breskvar su 1998. proglašeni Pravednicima među narodima.

I Julie Sternberger, udana Ljubičić, je spasila svog sina Srećka. Prije nego su svi odvedeni iz Malog Bukovca, ostavila je svoje, tek nekoliko mjeseci staro dijete, kod prijatelja Franje i  Anđele Vugrinec u selu Županec. Dijete se tako spasilo od progona i sigurne smrti. Obitelj Vugrinec je preuzela roditeljsku skrb o dječaku i brinula o njemu dok nije odrastao. Kad je postao punoljetan, Srećko je otišao ujaku u   Sjedinjene Američke Države. Ime je promijenio u Steven Sternberger, završio je školovanje i osnovao obitelj. Povremeno posjećuje Županec.

Ubrzo po uhićenju zagrebačkih Židova, Silvija Basch iz Zagreba je poslala svoje dvoje djece, Doricu (1938.) i Zdravka (1941.) sestri Gizeli u Ludbreg. Gizela je bila udana za uglednog Ludbrežanina Ljudevita Vrančića. Kako se djeca nisu navodila u službenim popisima ludbreških Židova, nitko ih nije prijavio vlastima. Pred čestim ustaškim racijama, Dorica i Zdravko su se skrivali kod susjednih obitelji Kerstner, Runjak, Žiža. Preživjela Dorica Basch smatra da se radilo o ustašama koji nisu bili iz našeg kraja pa nisu ni znali za židovsku djecu jer bi ih inače sigurno odveli. Vrančić ih je dao pokrstiti, a kuma im je bila susjeda Marija Kerstner. Unatoč tome što su živjeli u samom centru grada, ulicu dalje od ustaškog stožera, i što su njihovog poočima Ljudevita Vrančića na godinu dana odveli u Jasenovac, a Gizela je 1943. nestala u nekom njemačkom logoru, djeca su uspjela preživjeti rat. Njihov poočim Ljudevit se i dalje brinuo o djeci kojoj je u logorima nestala gotovo cijela obitelj. Nažalost, iako je preživio Holokaust, mali Zdravko je 1946. umro od šarlaha. Dorica je otišla u Švicarsku gdje je upoznala Daniela Klaymana za kojeg se kasnije udala i odselila u Sjedinjene Američke Države.

Bilo je i pokušaja spašavanja iz ustaških logora. Rozalija Kralj iz Varaždina i Julio Hirschsohn su poslali molbu za oslobađanje malodobne Verice Hirschsohn iz logora Lobor-grad (16.6.1942.).  Emil i Zlata Petrović iz Podsuseda su molili oslobađanje njihove bolesne nećakinje Ružice Hacker iz Lobor-grada (12.5.1942.). U studenom 1942. Zlata Petrović moli da “uzme pod svoje … malodobnu Grünfeld Leu … koja je s roditeljima odvedena u logor Stara Gradiška. Mala je rimokatoličke vjere te ju želim i na dalje u tom duhu odgajati.”. Mavro Sattler iz Ludbrega je molio da uzme malu Helicu Spitzer koja je ostala bez roditelja. Nijednoj molbi nije udovoljeno te su svi stradali u logorima.

U toku rata Zagrebačka nadbiskupija je smjestila nekoliko židovske siročadi kod kršćanskih obitelji u Ludbreg. Jevrejski istorijski muzej u Beogradu posjeduje podatke za troje djece: Željka Moseza, Danka Flescha i Dankicu Flesch. Radi se o upitima Židovske općine u Zagrebu koju interesiraju osobni podaci o djeci i njihovim obiteljima.

Što se kasnije dogodilo sa ovom siročadi, nije ostalo zabilježeno. Na isti način je zbrinuto nekoliko pravoslavnih siročadi iz Bosne. Marija Kerstner je kod sebe imala Leu Savić, a poslije je uzela još i stariju Srpkinju Savku Bačić koju je zaposlila kao kuharicu i tako joj spasila život.
Neka su se djeca uključila u Narodnooslobodilački pokret i tako preživjela rat. Uz članove svoje uže obitelji, proživjeli su sve tegobe ratovanja u partizanskim jedinicama. To su bili Vlasta i Fedor Spiegler te Mira i Stanka Weinrebe.

Popis djece stradale u Holokaustu

Ime i prezime, ime oca	Godina rođenja i prebivalište	Mjesto stradanja
Appler Verica, Rudolfova	1931., Ludbreg	1942. Jasenovac
Appler Zdenka, Rudolfova	1926., Ludbreg	1942. Jasenovac
Blühweiss Dragica, Julijeva	1924., Martijanec	1942. Stara Gradiška
Deutsch Edita, Ernestova	1931., Ludbreg	1942. Jasenovac
Grünfeld Lea, Leopoldova	1934., Svibovec Toplički	1942. Jasenovac
Grünfeld Mirjana, Leopoldova	?, Svibovec Toplički	?
Hacker Ružica, Robertova	1927., Poljanec	1942. Loborgrad
Hacker Slavko, Robertov	1923., Poljanec	1941. Dotršćina
Scheyer Nada, Arturova	1926., Ludbreg	1945. Lepoglava
Schidlof Mirjana, Dragutinova	1934., Mali Bukovec	1942. Đakovo
Steinhardt Lea, Dragutinova	1933., Mali Bukovec	1942. Auschwitz
Sternberger Vlasta, Kolomanova	1934., Mali Bukovec	1942. Jasenovac
Zohr Ruth Vida, Milanova	1932., Ludbreg	1942. Jasenovac