Tweet

Najčešći oblik komornog pijanističkog muziciranja, kao što sam napisala u prethodnom članku, bez uključivanja drugih instrumenata, jest dvojak – sviranje četveroručno na jednom klaviru (dva pijanista) ili sviranje na dva klavira (dva pijanista).
Za razliku od sviranja četveroručno na jednom klaviru, kod glazbe za dva klavira tih (prostornih, fizičkih) ograničenja nema i oba pijanista imaju cijeli klavir za sebe – oba pijanista mogu dobiti vrlo bogate dionice od skladatelja, koje koriste svu puninu i raznolikost cijelog raspona zvuka klavira. Zvuk koji nastaje spajanjem zvukova dvaju klavira je fenomenalno obogaćen i vrlo zanimljiv za slušanje. Pijanisti vrlo rado sviraju u ovom obliku komornog muziciranja na dva klavira.

Za dva klavira skladali su mnogi skladatelji, spomenut ću neke, bez kronološkog redoslijeda – Arenski, W. F. Bach – jedan od Bachovih sinova, Barber, Bartok, Boulez, Brahms, Britten, Busoni, Hačaturjan, Clementi, Czerny, Debussy, Dohnanyi, Fauré, Glazunov, Grieg, Händel, Hindemith, Ives, Ligeti, Martinu, Medtner, Mendelssohn, Messiaen, Milhaud, Moscheles, Mozart, Poulenc, Rahmanjinov, Ravel, Reger, Anton Rubinstein, Saint-Saëns, Šostakovič, Schumann, Skrjabin, Smetana, Stravinski i drugi.

Vrlo zanimljiva je primjerice skladba Concerto Igora Stravinskog (1882 – 1971) za dva klavira, a smatra se i jednom od ponajboljih ostvarenja u glazbi 20. stoljeća pisanoj za dva klavira. Concerto je nastao u periodu između 1931 i 1935. godine, a sam skladatelj ga je sa svojim sinom praizveo 1935. godine u Parizu.

Postoji i verzija ove skladbe kao baleta, koji je postavljen 1960. godine u Njemačkoj. Concerto se sastoji od četiri stavka i cijela izvedba traje oko 20 minuta. U sklopu skladbe nalazi se i četveroglasna fuga, koja je na neki način kostur cijele skladbe. Dio skladbe možete poslušati ovdje  ili ovdje .  Stravinskog neki nazivaju Picassom glazbe. Njegova glazba plijeni pozornost, vrlo živopisna i temperamentna. Poznata je Stravinskijeva suradnja s ansamblom ruskog baleta pod vodstvom Sergeja Djagiljeva, te velika uznemirenost koju je u javnosti izazvao baletima Žar ptica i Posvećenje proljeća. Premijera Posvećenja proljeća smatra se najvećim skandalom u kazališnom svijetu stoljeća.

Skladba En blanc et noir sjajno je trostavačno djelo francuskoga skladatelja Claudea Debussyja (1862-1918) za dva klavira.

To djelo smatra se jednim od nosećih stupova literature za dva klavira. Djelo je nastalo 1915. godine, a navodno je inspirirano stvaralaštvom španjolskog slikara Francisca Goye (1746-1828), i to djelima ‘Los Caprichos’. Osim estetske dimenzije, Debussyjeve skladbe nose i patriotsku poruku, komentirajući diskretno one koji se nisu odazvali svojoj patriotskoj dužnosti u Prvom svjetskom ratu, tijekom kojega je djelo i nastalo. Upravo zbog ovakvih detalja izuzetno je zanimljivo znati priču oko nastanka nekoga djela, jer nam pruža drugačiji uvid, potpunije razumijevanje glazbe. Drugi je stavak i posvećen jednom poginulom vojnom časniku. Glazbeno je djelo vrlo napredno, gleda u glazbenu budućnost, vrlo je protočno i dinamično. Dijelove možete poslušati ovdje .
Od ostalih klavirskih djela Claudea Debussyja osobno me silno fascinira i osvaja Claire de lune (Mjesečeva svjetlost), pa toplo preporučam slušanje te skladbe.

Još je mnogo literature za dva klavira i klavir četveroručno, svakako je vrijedno vaše pažnje poslušati neki koncert na kojemu nastupaju pijanisti u tom obliku komornoga muziciranja i stvoriti vlastite dojmove na temelju toga.