Josip Stjepan Relković Ehrendorfski, vinkovački župnik i pjesnik. Rodio se 14. ožujka 1754. u Zadubravlju kod Slavonskog Broda. Polazio je isusovačku gimnaziju u Požegi do 1771. Bogosloviju studira u Zagrebu, a vjeroučiteljski tečaj u Petrovaradinu 1776. Nakon prve sv. Mise službuje u Đakovačkoj biskupiji. Namješten je za župnika u Duboviku 1784., a od 1786. u Ivankovu. Godine 1794. dolazi za župnika u Vinkovce gdje ostaje do kraja života. Još kao Ivankovački župnik postao je profesorom na našoj gimnaziji. Kad je došao u Vinkovce suradnja se nastavila na obostrano zadovoljstvo. Predavao je vjeronauk, latinski i grčki jezik, te po potrebi i druge predmete. Zbog rada na gimnaziji, gdje je bio veoma omiljen, Josip Stjepan Reljković je zanemarivao svoje župničke obveze pa ga je đakovački biskup Matija Antun Krtica često korio, na što mu je Reljković odgovarao da će otići u Zagrebačku biskupiju.

Počeo je pisati uz očevu pomoć još u gimnazijskim danima, u prosvjetiteljskom duhu. Napisao je dva katekizma za vojnograničarske potrebe, desetak pjesama, nekoliko drugih napisa, a glavno djelo mu je „Kućnik“ (1796) u desetercu. To je djelo trebalo služiti slavonskom seljaku kroz cijelu godinu za sve poslove i potrebe. Josip Stjepan u „Kućniku“ navodi narodne nazive za mjesece, kasnije to s oduševljenjem preuzimaju naši „ilirci“ i eto nam danas u kalendarima naših starinskih narodnih naziva za mjesece.

Kod njega je u mirovini boravio otac Matija Antun Reljković koji umire 1798. Josip Stjepan je nadživio oca samo tri godine, natezanja s biskupom Krticom koštala su ga zdravlja i života.
Umro je u 47. godini života 16. listopada 1801. godine.