Do pred nekoliko dana da ste upitali bilo kojeg stanovnika Primorsko – goranske županije koje sajmove knjiga posjećuje naveo bi vam vrlo vjerojatno tek poznati Interliber i još pokoji manje ili više poznati sajam u tuzemstvu i inozemstvu. Rijeka iako grad sa jakom kulturnom osnovom vrijednom i ponude i razmjene do pred nekoliko dana nije imala svog sajma knjiga.

Tweet

Udruga “parNas” se primila organizacije sajma, a početkom 2008. godine V.B.Z. d.o.o.,   nakladnička i knjižarsko-distribucijska kuća, postala je organizacijski partner. Udruga “parNas” se bavi promicanjem i afirmacijom novih, kvalitetnih i zanimljivih domaćih, ali i stranih stvaraoca, te je ponajviše orijentirana na umjetnost i kulturu. Ozbiljnim pristupom organizaciji i sajmu za cilj postavljena je kvaliteta programa istog. Pri osmišljavanju projekta sajam je dobio naziv KIČMA – knjige i časopisi na morskoj ariji. KIČMA je u 2008. predviđena kao manifestacija od četiri dana, od 29.svibnja 2008. kada je započela otvorenjem do 1.lipnja 2008. kada se zatvara. Nadamo se da će s godinama i broj dana održavanja KIČME rasti. Veći dio programa i prodaja održavali su se u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku (Rijeka).

V.B.Z. se u svojoj polovici organizacijskog posla pobrinuo, međuostalom, za predstavljanje kvalitetnih autora i naslova (knjiga), te nakladnika i njihovih izdavačkih programa i  biblioteka. Jedna od posebnosti KIČME bio je festival časopisa, odnosno periodike, često nedovoljno ili nikako dostupne, a i velikom postotku čitatelja nepoznate. KIČMA potiče dostupnost, stvara izbor i podiže čitanost. Kao druga od posebnosti koju se može navesti jest specifičan i osobit program događaja. KIČMA nije sajam knjiga i festival časopisa zamišljen kao mjesto puke prodaje već pisanu riječ u živoj komunikaciji približava trenutno prisutnom čitatelju. Iz sata u sat u Galeriji Kortil, također prostoru Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku predstavljali su se novi zanimljivi naslovi manje ili više poznatih autora javnosti. Tako se u prostorijama Galerije Kortil, odnosno HKD-a na Sušaku, 31. svibnja 2008. s početkom u 17,30h održala i promocija knjige “U zemlji velike laži” autora Ante Cilige.

Knjigu “U zemlji velike laži”  predstavili su  predsjednik Matice Hrvatske Rijeka Darko Deković i predstavnik Naklade Ceres Domagoj Petranović. Iako najavljeni, predsjednik Državnog arhiva Rijeka Goran Crnković i predsjednik Udruge “Ante Ciliga” Ninoslav Mogorović zbog službene spriječenosti nisu prisustvovali promociji knjige.

Predstavljajući knjigu i čitajući poneki njezin odlomak predsjednik Matice Hrvatske Rijeka Darko Deković predstavio je i samog autora Ante Ciligu. Ante Ciliga (Šegotići kraj Vodnjana, Istra, 1898. – Zagreb, 1992.) bio je političar, publicist, značajna ličnost u domeni hrvatske periodike i nakladništva emigranata druge polovice 20. stoljeća. Njegove istrijanske korijene otkriva njegovo pravo ime Tone Valić, što je malo znan podatak javnosti. Glavna djela su mu upravo knjiga “U zemlji velike laži” te “Sibir, zemlja progonstva i industrijalizacije”. Predstavnik Naklade Ceres Domagoj Petranović najavio je kako je i drugo spomenuto djelo u planu izdavanja mada se još točno ne zna kada bi to vremenski bilo. Veći interes za knjigu “U zemlji velike laži”, sada predstavljenu, zasigurno bi ubrzalo i izdavanje drugog glavnog Ciliginog djela. Najpoznatije djelo Ante Cilige objavljeno na hrvatskom jeziku u Rimu 1978. je “Sam kroz Europu u ratu”. Više od desetljeća izdavao je tromjesečnik “Bilten Hrvatske demokratske i socijalne akcije”, a od 1974. do 1984. časopis “Na pragu sutrašnjice”, u kojem možemo vidjeli Ciliginu povezanost sa Rijekom. Darko Deković, predsjednik Matice hrvatske Rijeka, naglasio je kako se taj časopis u razdoblju Jugoslavije nikako nije mogao nabaviti, jer je nabavljajući ga vrlo lako se moglo završiti u zatvoru, a poradi čega nego političkih razilaženja. Sam Ante Ciliga i njegov rad su prešućivani za vrijeme Josipa Broza Tita. Ni danas taj časopis nije lako nabavljiv, a na području Rijeke i okolice u knjižnicama i knjižarama ga nema. Gosp. Darko Deković pročitao je početak jednog od obavljenih članaka u prethodno spomenutom časopisu, a na temu dokumenata sa suđenja riječkim studentima iz 1971, odnosno 1972. godine.

Kao pripadnik međuratne hrvatske marksističke ljevice Ante Ciliga godine 1926. odlazi u SSSR gdje 1929. biva uhićen zbog potpore Trockom. Nekoliko godina zatočen u logoru, a nakon što je oslobođen odlazi u Pariz. Nakon sloma Francuske dolazi u Hrvatsku u kojoj  je 1941. uhićen i zatočen u Jasenovcu. Iz Jasenovca je pušten početkom 1942. U Berlin odlazi 1944., zatim u Švicarsku, a poslije rata živi u Rimu. U Hrvatsku se vraća 1990. gdje je proživio još posljednje dvije godine svog života.

Ciliga je bio vrlo dobro upoznat sa političkom, ideologijskom, gospodarskom i opće društvenom stukturom SSSR-a. Umjesto da knjigu nazove SSSR, on joj pronalazi naziv koji mu je istoznačnica za tu državu – “Zemlja velike laži”. Knjigu je napisao između 1935. i 1938.godine, a prvi put je objavljena u Parizu 1938. Desetak godina kasnije izdano je drugo, dopunjeno izdanje, praktički novo djelo. Upravo to drugo izdanje je Naklada Ceres prevela sa francuskog jezika i ponudila ga na hrvatskom književnom tržištu. Slijedeći izabrani citat je iz predgovora dr. Ante Cilige drugom izdanju, koji najbolje opisuje iz koje perspektive i s kojim znanjem je Ciliga pisao ovu knjigu:

“Moje su dvije knjige o Rusiji najvećim dijelom posvećene opisu života sovjetskih zatvorenika i deportiraca, života koji sam s njima dijelio punih pet i pol godina. Uz milijune “prisilnih radnika”, kojih su puni logori i izgnanička mjesta u Sibiru i na sovjetskom dalekom sjeveru, i koji žive pod uvjetima kojio bi se dali pomalo usporediti s uvjetima u nacističkim logorima, a donekle i s faraonskim tlakama, u moje je doba postojala i malena grupa osuđenika koje su zvali “političkima”. Nju su tvorili pristaše različitih socijalističkih skupina i stranaka, komunisti nekonformisti različitih stremljenja, te anarhisti. Oni su uživali status priznat “političkim zatvorenicima” – a koji je u golemoj Rusiji bio posljednji ostatak političke demokracije što ju je donijela ervolucija 1917. Oni su u svojim zatvorima – i mjestima političke izolacije – kao i u međusobnim odnosima u izgnanstvu, uživali slobodu izražavanja te političkog i društvenog istraživanja  zbog kojih se njihov maleni svijet doimao posljednjim otočićem slobode u oceanu ropstva. Bio je to sovjetski paradoks, no i njemu se bližio tragičan svršetak” Tih ljudi je bilo sve u svemu nekoliko tisuća, a u iznimnim trenucima i po nekoliko desetaka tisuća. Jedan sam od njih bio i ja.”

Sadržaj knjige je kritički osvrt na Staljinov režim, na boljševizam, na državni kapitalizam, nacionalizam, imperijalizam te totalitarnu diktaturu birokracije za koje autor smatra da su istisnuli radnička stremljenja ka društvenom oslobođenju. Kako bismo ukratko mogli opisati Ciligu i koje zaključke iz njegove knjige i života izvući, te spoznati svu njihovu težinu, omogućava nam u svom pogovoru Mladen Hanzlovski pod naslovom “Sam, Europom dvadesetog stoljeća”, citat: “Ja sam razgovore s njim opisao u nastavcima zagrebačkog “Večernjeg lista”, a kada me pitao kakav ću im naslov dati, odgovorio sam: “Ciliga, svjedok 20.stoljeća”. “Da, to sam bio ja!” odgovorio je tiho i skromno.”

U razgovoru sa gospodinom Domagojem Petranovićem, predstavnikom Naklade Ceres, doznala sam da je Naklada izdala nekoliko povijesnih studija, eseistiku, filozofske studije, romane, poeziju itd. Naklada Ceres prema izdanjima koja sam upoznala sa srcem radi izvrstan posao. Zahvaljujući njihovom trudu u posljednjih nekoliko godina dobili smo vrijedne primjerke povijesne literature prevedene na hrvatski jezik. Svakako pohvalna aktivnost na našem malom i nezahvalnom tržištu.

Zahvaljujemo Nakladi Ceres na primjercima knjige!