Ideja

Od samog početka II. svjetskog rata njemačko je podmorničko zapovjedništvo kanilo riskirati jednu podmornicu za prodor u britansku pomorsku bazu Scapa Flow na Orkneyskim otocima. Dva su takva pokušaja u I. svjetskom ratu neslavno propala: prvi u studenom 1914. kad je U-18 Kapitänleutnant (poručnik bojnog broda) Henninga prodrla u Scapa Flow no bila uništena, a posada zarobljena; drugi u listopadu 1918. kad je UB-116 kapetana fregate Emsmanna pri pokušaju prodora naletjela na minu i potonula s cjelokupnom posadom. Unatoč tim događajima kontra-admiral Dönitz je 1939. ocijeno potencijalnu nagradu vrijednom rizika. Postojala je velika vjerojatnost da žrtvama postane čak nekoliko vrijednih jedinica poput teških krstarica i/ili bojnih brodova. Osim velikog materijalnog gubitka to bi svakako predstavljalo udarac britanskom moralu, pogotovo uzme li se u obzir oduševljenje nepobjedivom britanskom mornaricom, a Nijemci bi dobili prvoklasno gorivo za  propagandni stroj.

Tweet

Dva su mjeseca Nijemci proučavali plime i oseke, fotografije s izviđačkih letova te posebno vrijedne podatke o straži, reflektorima i morskim strujama koje su pribavile U-16 pri polaganju mina na plovnim pravcima uz britansku istočnu obalu u razdoblju od 2. do 25. rujna i U-14 tijekom izviđanja voda u blizini Orkneyskih otoka između 3. i 29. rujna 1939. Velika je pažnja posvećena i točnom utvrđivanju položaja protupodmorničkih zapreka, koje su sačinjavale mreže i potopljeni rashodovani brodovi. Zahvaljujući metodičnom i predanom radu planeri su otkrili da je tjesnac Kirk Sont ne samo najmanje zakrčen olupinama, već da (još) nije opremljen čeličnim protupodmorničkim mrežama! Odlučili su podmornicu poslati tim putem te su izračune povoljnih morskih struja obavili s tim u skladu i kao najpovoljniji trenutak napada dobili noć 13./14. listopada kad plima dolazi dvaput za mraka. Pozornica i scenarij su bili gotovi i sad je još samo trebalo pronaći režisera.

Günther Prien

Prien se rodio u Ostfeldu 8. siječnja 1908., a školske je godine proveo u Lepzigu da bi se 1923. pridružio trgovačkoj mornarici nakon tromjesečnog tečaja. Nakon devet godina plovidbe i polaganog napredovanja Prien polaže kapetanski ispit 1932. godine no zbog ekonomske krize ne nalazi posla. Godine 1933. Prienu se pruža prilika priključiti se ratnoj mornarici, što je i učinio. Krenuo je u novu karijeru kao obični mornar na lakoj krstarici Königsberg, potom je prošao podmorničarsku obuku u Kielu i počeo služiti na U-26 kao narednik straže, da bi zahvaljujući svojim vještinama, kvaliteti i zalaganju dostigao status časnika već 1935. postavši Leutnant zur See (poručnik korvete). Osim napredovanja u karijeri (dobio je zapovjedništvo nad 750 tonskom podmornicom U-47) Prien je uspio zasnovati obitelj sa svojom višegodišnjom zaručnicom, vjenčavši se 1939. godine.

U ratu, Prien je bio jednako profesionalan kao i u mirnodopskoj službi potopivši u prvoj 28 dnevnoj patroli 3 broda sa ukupno 8270 brt. Vrativši se u luku na odmor i opskrbu Günther Prien je 1. listopada bio pozvan k Dönitzu koji mu je ponudio izvedbu napada na Scapa Flow, što je ovaj nakon dvodnevnog razmišljanja prihvatio. Slijedilo je smišljanje taktike upada u Scapa Flow i opremanje broda novim tipom električnog torpeda. Dan polaska iz Kiela bio je 8. listopada, a ispunjavanje “Operativne zapovijedi Sjeverno more br. 16”  imalo je započeti u petak 13. listopada 1939.

Prodor u Scapa Flow

Nakon prilično nezanimljivog putovanja U-47 je 12. listopada u 04:45 sati legla na dno južno od Orkneyskih otoka gdje je Prien posadi objavio cilj pothvata. Tijekom 12. i 13. listopada podmornica je veći dio vremena provela na dnu, čekajući povoljne uvjete. Trinaesti listopada do 19:15 sati sve je bilo spremno za početak poduhvata i U-47 je izronila na periskopsku dubinu. Površina je bila prazna te je U-47 izronila i nastavila plovidbu na površini. Ipak, njemački su planeri previdjeli jedan detalj – auroru borealis koja je, prema Prienovim riječima sve “odvratno rasvijetlila”. KaLeunt (poručnik bojnog broda u podmorničkom žargonu) se našao u dilemi: pričekati još 24 sata, kada plima neće biti toliko povoljna ili krenuti odmah? Pomisao na još jedan dan iščekivanja bila je nepodnošljiva, a možda će neočekivano svjetlo biti od pomoći pri ulasku u Scapa Flow. Nakon nekoliko trenutaka razmišljanja zapovijedio je: “Oba motora punom snagom naprijed!”

U 23:31 sati U-47 se nalazila blizu ulaza u Kirk Sont i došlo je vrijeme da se Prien dokaže vrijednim ukazanog mu povjerenja. Još uvijek na površini, U-47 je polako krenula u tjesnac koristeći plimni val. Nakon uspješnog manevriranja kroz zapreke Prien je shvatio da je pogriješio put i umjesto u Kirk otišao u Skerry Sont. Okrečući podmornicu za gotovo 90º udesno Prien se skoro nasukao na podvodni nanos. Navigator je javljao smanjivanje dubine ispod kobilice: “Dva metra… jedan metar… pola metra…”, a tada se začulo struganje po dnu. Prien je zapovijedio da se oba stroja potjeraju punom snagom naprijed i nakon nekoliko trenutaka podmornica se odsukala i jurnula u pravome smjeru. Nedugo zatim uslijedilo je novo uzbuđenje, manevrirajući između olupina U-47 se u jednom trenutku naslonila na sidreni lanac broda Seriano, ali se u nekoliko sekundi “odlijepila” i nastavila put. Bio je već 14. listopada 00:27 sati kad je KaLeunt brodski dnevnik zapisao: “Wir sind in Scapa Flow!” (U Scapa Flowu smo). Lov je započeo…

Napad

Promatrači na tornju U-47 su dalekozorima pretraživali pristaništa koja su na njihovo iznenađenje bila napuštena. Nijemci nisu znali da se baza 12. listopada počela seliti na novi privremeni položaj Loch Ewe u sjeverozapadnoj Škotskoj. Nakon što je skoro pola sata tražio mete kojih nije bilo, Prien je odlučio zanemariti smjernice i zaputio se prema sjeveroistočnom dijelu zaljeva. Ubrzo su promatrači primijetili dva broda od kojih je bliži identificiran kao Royal Oak, a udaljeniji kao Repulse, iako se radilo o nosaču hidroaviona Pegasus. Čini se da ni sam Prien nije bio siguran za drugi brod jer u dnevniku U-47 nije unio njegovu klasu. Mnogi tvrde kako ta pogreška pokazuje da Prien nije bio prva podmorničarska liga jer su siluete Repulsea i Pegasusa značajno različite, ali ostatak Prienove karijere opovrgava takvu tvrdnju. Moje je mišljenje da su mrak, udaljenost, uzbuđenje i napetost situacije raspirili njegovu maštu, čega je očigledno i sam bio svjestan.

Sa nešto manje od 3000 metara U-47 je u 00:58 ispalila plotun od 3 pramčana torpeda, dva na sjeverni (Pegasus) i jedan na južni (Royal Oak) brod. Nakon tri i pol minute tiktakanja štoperice Nijemci su začuli samo jednu detonaciju i pretpostavili da su pogodili sjeverni brod. Prien je okrenuo podmornicu za 180º te ispalio i krmeni torpedo ali i taj je, kao i dva iz prvog plotuna, zakazao. Nakon što su nekoliko minuta čekali reakciju Nijemci su krenuli u novi napad, napunili su pramčana torpeda i uklonili kvar na okidaču cijevi broj 4 (zbog tog kvara su u prvom plotunu bila ispaljena samo 3 torpeda). Sad je U-47 prišla metama na manje od 1500 metara i u 01:13 lansirala 3 torpeda na Royal Oak i jedan na Pegasus. Nakon nešto manje od 3 minute prolomila se jedna detonacija, a nekoliko sekundi kasnije još dvije u tako brzom slijedu da neki izvori govore o dvije eksplozije, iako je većina svjedoka čula tri. Izrešetani Royal Oak je brzo potonuo povukavši za sobom 833 članova posade!

Što se zapravo dogodilo? Jedan je torpedo iz prve salve pogodio Royal Oak, a ne Repulse (Pegasus) kako je Prien mislio, no izazvao je relativno malu štetu tako da je posada mislila kako je riječ o unutarnjem uzroku i vratila se u krevete. Sljedeće tri eksplozije su raznijele brod koji je brzo potonuo tako da se najveći dio posade nije uspio spasiti. Tek nakon stradavanja Royal Oaka oglasila se uzbuna i zaljev je oživio. Došlo je vrijeme da se U-47 povuče sa scene i ona je to učinila brzo i neprimjetno, iako se u jednom trenutku, kad se podmornici gotovo zaustavljenoj u jakoj protustruji približavao neprijateljski razarač, sve činilo gotovim. Na oduševljenje podmorničara razarač je odjednom skrenuo za 90º i počeo bacati dubinske bombe stotinama metara daleko. Uz još nešto sreće i vještog manevriranja U-47 je u 02:15 bila na otvorenom moru i jurila prema Kielu!

Epilog

Podmornica U-47 uplovila je u Kiel 17. listopada 1939. našavši čitavu Njemačku u slavlju zbog svog pothvata. Dočekao ih je admiral Dönitz s članovima podmorničkog stožera te čitavu posadu odlikovao redom Željeznog križa što prve, što druge klase, dok je Prien dobio Željezni križ I. klase, a 18. listopada mu je Hitler na svečanosti u Berlinu osobno uručio Viteški križ. Ljudi iz U-47 postali su heroji, putovali su širom Reicha, držali predavanja, gostovali na večerama i činili ostale stvari koje tzv. celebrities čine, no konačno je došlo vrijeme da se vrate na more.

Podmornica U-47 je nakon Scapa Flowa postigla solidne rezultate u ratu protiv trgovačkog brodovlja, a Prien je postao jednim od podmorničkih aseva. Tijekom dvanaest patrola s ukupno 238 dana na moru U-47 je potopila 30 brodova s ukupno 193.808 brt. i oštetila 8 brodova od ukupno 63.282 brt. Podmornica U-47 je proglašena nestalom na sjevernom Atlantiku 7. ožujka 1941, a njena se sudbina, kao i sudbina kapetana korvete Günthera Priena i njegovih četrdesetčetvero ljudi nikada neće saznati.

Izvori:

1. Günther Prien: Moj put do Scapa Flowa, Zagreb, 1942.
2. C.Bauer, N.Anić, B.Alink et al.: Drugi svjetski rat, Ljubljana, 1980.: K.W.L.Bezemer: Drama u Scapa Flowu
3. http://www.u47.org/
4. http://www.freewebs.com/world-submarines/u18germansubmarine.htm