Prof.dr.sc. Oton Kučera,  sveučilišni profesor, fizičar, astronom. Rođen je u Petrinji 1. siječnja 1857. godine. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Senju i Vinkovcima. Maturirao je 1873. godine. Studirao je matematiku, fiziku i astronomiju u Beču, a nakon završetka, 1877. vraća se u Vinkovce kao gimnazijski profesor. Godine 1886. napušta Vinkovce, odlazi u Slavonsku Požegu, zatim u Zagreb.

Kao srednjoškolski profesor piše svoje prve vrlo uspjele radove iz fizike i matematike, koje objavljuje u raznim novinama i časopisima. Godine 1899. godine stekao je zvanje doktora filozofije, od prosvjetnih vlasti postavljen je za učitelja matematike i fizike na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Inicijator je, osnivač i prvi predstojnik  Zvjezdarnice Hrvatskog prirodoslovnog društva od 5. prosinca 1903. kada je svečano otvorena na Popovu tornju u Zagrebu.

Oton Kučera uz svoj stari instrument koji se danas nalazi u Tehničkom muzeju u Zagrebu

Matica hrvatska izdala mu je: “Crte o magnetizmu i elektricitetu” (1891.),  “Naše nebo” (1895.), “Vrijeme”, “Crtice iz meterologije” (1897.), “Valovi i zrake” (1903.), “Gibanja i sile”, “Crtice iz mehanike neba i zemlje” (1915.), “Novovjeki izumi – u znanosti, obrtu i umjetnosti -Telegraf i telefon bez žica” (1925.), napisao je više školskih knjiga za matematiku i fiziku, a objavio je velik broj studija za Jugoslavensku akademiju u Radu, Vjesniku, Pedagoškom vjesniku, i za Hrvatsko prirodoslovno društvo. Radovi su mu prevedeni na strane jezike, posebno na njemački. Svojim djelima, člancima i napisima nastojao je popularizirati prirodne znanosti među širim slojevima naroda.

Jedan je od inicijatora i utemeljivača Radio Zagreba (1924./26.), prvi je predsjednik Radio kluba Zagreb, surađuje s elektrotehničkim inženjerom Josipom Lončarom, isto tako vinkovačkim gimnazijskim učenikom.

Umro je u Zagrebu, 19. prosinca 1931. godine.