Anegdota o mladom Mozartu, genijalnome skladatelju Wolfgangu Amadeusu Mozartu, zapravo zorno ilustrira vrstu marketinga korištenu u 18. stoljeću, vrstu fascinacije koja se očekivala od koncertnog nastupa, ali i iznimnih Wolfgangovih sposobnosti. Mozartov otac je 1763. godine, za jedan od brojnih koncerata tada sedmogodišnjeg Wolfganga i njegove starije sestre napisao sljedeće:

‘Moja kći, koja ima 12 godina i moj sin, koji ima 7 godina, će izvesti koncerte slavnih skladatelja na nekoliko vrsta glasovira, a k tome će moj sin svirati i na violini. Moj sin će pokriti klavijaturu glasovira tkaninom i svirati kao da nije pokrivena. On će pogađati i imenovati bilo koji ton glasovira – i iz stajaće pozicije pored glasovira ili sa bilo koje udaljenosti, pa čak i tonove koje proizvede zvono ili bilo koji drugi glazbeni instrument. Na kraju, on će improvizirati koliko god dugo to budete htjeli, i na orguljama i na glasoviru u svim tonalitetima, čak i u najtežim tonalitetima, po slobodnom odabiru bilo koga iz publike.’