Mijo Brašnić, prof., povjesničar. Rođen je 13. rujna 1849. u Vinkovcima. Pučku školu i gimnaziju svršio je u svom rodnom gradu 1868. Kao odličan učenik, koji je zalazio i u profesorsku knjižnicu gimnazije, dobio je biskupsku stipendiju – 40 forinti godišnje. Potom odlazi na studij povijesti, zemljopisa i njemačkog jezika u Beč. U želji za proširenjem svoga znanja pohađa i predavanja latinskog jezika, slavonske paleografije, povijesti umjetnosti i arheologije. Poslije završenog studija radi u Karlovcu od 1872. do 1874., a od 1876. do 1883. kao profesor na Vinkovačkoj gimnaziji.

Henry Pleasants

Godine 1874/75. služi vojsku gdje oboljeva od tuberkuloze pa se vraća  kući. Osim pedagoškim radom, bavio se i znanstvenim na području povijesti i zemljopisa. Njegove studije iz povijesti uglavnom se odnose na staru hrvatsku povijest kao i povijest Vinkovaca. Bio je aktivan još u gimnazijskim klupama gdje je osnovao književni klub i u okviru kojega je čitao svoje prve radove „Rimski natpisi u Vinkovcima“ i „Posavska Hrvatska za narodne dinastije“ (1867). Kao student, bečki đak, objavio je djelo pod naslovom „Odlomci iz zemljopisa i narodopisa Hrvatske i Slavonije u IX. stoljeću“ (1870). Polemizirao je sa A. Starčevićem povodom njegova članka „Ime Serb“. Ostala djela su mu: „Župe u hrvatskoj državi za narodne dinastije“ (1873), „Županije u današnjoj Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Vojničkoj krajini od 1102. do 1302.“ (1874), „Panonski grad Cibalium“ (1874), „Municipija u hrvatskoj državi za narodne dinastije“ (1875), „Postavljenje knezova zadarskih za vlade mletačke 1202.-1358.“ (1877), „Močvare između Murse i Cibale“ (1878) i dr. Posljednje mu je djelo monografija o Vinkovačkoj gimnaziji (1780—1879). Umro je u svom rodnom gradu izmučen od tuberkuloze 2. siječnja 1883. u 34 godini života.