Mijat Stojanović, pedagog, etnograf. Rođen je u Babinoj Gredi 26. rujna 1818. godine. Pučku školu završio u rodnom selu, a potom upornim radom stekao zvanje učitelja polažući ispite na Vinkovačkoj gimnaziji. Bio je narodni učitelj u Bosanskom Šamcu, Velikoj Kopanici, Županji, Sremskim Karlovcima, zatim u Ogulinu i Gospiću.

Godine 1850. za svog službovanja u S. Karlovcima upoznao se sa V. S. Karadžićem koji ga je podržao da i dalje skuplja etnološke vrijednosti naroda Slavonije, što je Mijat Stojanović revno radio do kraja svoga života. Izdao je nekoliko vrijednih zbirki etnografskog sadržaja: „Zbirka narodnih poslovicah“ (1835), „Uprave za dobro i kreposne vladanje i nekoje poslovice za mladež“ (1844), „Slike iz domaćeg života slavonskog naroda i iz prirode sa dodatkom“ (1865), „Pučke pripovjetke i pjesme“ (1867), te još dugi niz članaka i napisa po raznim časopisima. Bio je politički vrlo angažiran, borio se protiv dualističke monarhije koja je nastala na štetu jugoslavenskih naroda, zalagao se za suradnju južnoslavenskih naroda i druge tada napredne ideje. Značajan je po tome što prvi sakuplja kod nas u Slavoniji duhovno narodna blago. Umro je u Zagrebu, 18. rujna 1881. godine.

Mijat Stojanović