U 18. stoljeću žene su zahvaljujući prosvjetiteljstvu i prevladavajućim naporima da zavlada razum bile u vrlo dobrom položaju u društvu. Mogle su imati i karijere i obitelj. Gotovo su nepoznata imena pijanistica i skladateljica koje su kao suvremenice Haydna, Clementija, Mozarta živjele i radile u Europi u to doba.

Tweet

Osim Voltairea i Spinoze, za koje skoro svatko zna, bilo je i drugih značajnih prosvjetitelja koji su djelovali na područjima svojih država. Neki od sudionika poljskog prosvjetiteljstva bili su pjesnik Ignacy Krasicki (1735-1801) kasnije povjerenik poljskoga kralja i visoki crkveni dužnosnik (nadbiskup), Hugo Kołłątaj (1750-1812) autor i organizator, aktivan u nacionalnoj (poljskoj) komisiji za obrazovanje, reformator i rektor Krakówske akademije, vice-kancelar, jedan od tvoraca ustava iz 1791. godine, sudionik ustanka kojeg je vodio Kościuszko. Neuspješni ustanak doveo je do treće podjele Poljske i nakon nekoliko godina i do nestanka poljske države kao takve.

Maria Szymanowska (1789 – 1831), je bila poljska pijanistica i skladateljica. Rođena je u Varšavi, kao Marianna Agata Wołowska. Nakon glazbenoga obrazovanja kod različitih profesora, među kojima i kod  Józefa Elsnera učeći i o skladanju, a kod drugih profesora i o sviranju klavira, prve koncerte Szymanowska je iznijela 1810. godine u dobi od 21 godine. Te godine 1810. rođen je i slavni poljski kompozitor i pijanist Frédéric Chopin, kojemu sam posvetila već članak i dobrotvornu akciju Pianino za Pakrac.

1810. godine u Parizu je sporazumom okončan rat između Francuske i Švedske. Veliki vladar Europe bio je (još uvijek, ali ne zadugo) u to vrijeme Napoleon.

Józef Elsner (1769-1854) poznat je i već spominjan u mojim člancima kao profesor skladanja puno mlađem poljskom skladatelju i pijanistu slavnome Frédéricu Chopinu (1810-1849). Prvi Szymanowskini koncerti su održani u Varšavi i Parizu.

Te iste godine – 1810. – Maria se udala za stanovitog veleposjednika Jozefa Szymanowskog. Stvoreno je troje djece, no brak nije potrajao navodno zbog nerazumijevanja supruga za umjetnost supruge. Brak je završio razvodom 1820. godine. Jedno od djece – Celine, bila je kasnije supruga znamenitog poljskog pjesnika Adama Mickiewicza.

Tijekom braka Szymanowska je davala koncerte, ali uglavnom za uski krug znanaca i prijatelja. Nakon razvoda Szymanowska je raširila svoje koncertno djelovanje te je javno nastupala na mnogobrojnim koncertima ne samo u Poljskoj već i u Rusiji, Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj, Italiji i Engleskoj. Godine koncertiranja donijele su Szymanowskoj veliki uspjeh i priznanje. Slavni njemački pisac Johann Wolfgang von Goethe (1749-1832) za Szymanowskino sviranje napisao je da je ona ‘šarmantni Bog zvuka’. Sigurno nije bilo jednostavno biti žena, biti razvedena žena, majka troje djece (djeca su nakon razvoda ostala kod majke) i biti umjetnica u to vrijeme i toliko putovati, ali tim više je fascinantno saznavati o Szymanowskoj pa i diviti joj se.

Szymanowska je i skladala – oko stotinu djela uglavnom za klavir (etide, nokturne, valcere), određeni broj pjesama za glas i klavir i nekoliko komornih djela. Njen stil skladanja smatra se pred-romantičnim, dakle još uvijek sa velikim brojem karakteristika klasike, ali i sa ‘novim’ elementima romantike. Premda su je kolege skladatelji – primjerice Robert Schumann – visoko cijenili i kao vrlo nadarenu skladateljicu, čak ustvrdivši da su njene minijature za klavir na neki način prethodnice Chopinovih minijatura za klavir, Szymanowska je prvenstveno hvaljena kao pijanistica – virtuoz.

Muzio Clementi, talijanski skladatelj i pijanist klasike o kojem sam već pisala i Johann Nepomuk Hummel, austrijski skladatelj i pijanist klasike, Mozartov učenik, pisali su skladbe i posvećivali ih Szymanowskoj. Goethe je Szymanowskoj posvetio pjesmu ‘Aussöhnung’ (‘Pomirba’). Zvali su je ‘kraljicom tonova’, ‘iznimnom među ženama’, ‘ona je činila da klavir pjeva i govori’ očito radi vrlo izražajnog načina sviranja.

Nakon nekoliko godina koncertiranja i putovanja, na kojima je svirala i pred kraljicama i kraljevima, Szymanowska se odlučila skrasiti u St. Petersburgu. U St. Petersburgu radila je kao dvorska pijanistica i profesorica klavira.

Marija Fjodorovna (1759-1828), rođena kao Sophie Dorothea od Württemberga, bila je druga supruga ruskoga cara Pavela I. i majka Aleksandra I i Nikolaja I – ruskih careva. Sophie Dorothea rođena je u Poljskoj, u Szeczinu kao kneževa kći. Bila je vrlo obrazovana i silno je voljela i cijenila sve vrste umjetnosti te ih kasnije i darežljivo podržavala. U dobi od 17 godina ponuđena je kao supruga tadašenjem obudovjelom ruskom caru Pavelu I. Sophie je rodila desetoro djece. Osim uređenja svih palača u izvrsnom stilu, Sophie je zaslužna za osnivanje prvih škola za djevojke u Rusiji i mnogobrojnih dobrotvornih ustanova.

Sophiein suprug imao je brojne izvanbračne izlete, što je poremetilo inače skladan brak. Nakon smrti Katarine Velike njen suprug zasjeo je na prijestolje i Sophie – odnosno Marija Fjodorovna je postala caricom. Carevanje njenog supruga trajalo je kratko – 4 godine, 4 mjeseca i 4 dana, do njegovo ubojstva 1801. godine. Prijestolje je naslijedio njihov sin Aleksandar I. Marija Fjodorovna je zadržala najvišu poziciju u carstvu i upravljala golemom moći do svoje smrti. Aleksandar I misteriozno je umro, neki izvori tvrde da se odrekao krune i pobjegao u Sibir, te je došlo i do zbrke oko novog cara. Njegov brat Konstantin odrekao se prava na prijestolje, pa je car Nikolaj I, Aleksandrov brat, zasjeo na prijestolje.

Godinu dana nakon dolaska pijanistice Marie Szymanowske u St. Petersburg, u Rusiji je izbila velika epidemija kolere koja je potrajala dvije godine (1929-1831). Neki izvori navode brojku od 200.000 žrtava kolere u Rusiji u toj posljednjoj 1831. godini. Treba uzeti u obzir da je cijeli grad St. Petersburg kao jedan od većih gradova oko 1800. godine brojio oko 200.000 stanovnika, tako da je u omjeru broj žrtava bio stravičan.

Život Szymanowske u St. Petersburgu potrajao je nažalost samo tri godine. 1831. godine, u dobi od samo 42 godine Szymanowska je umrla od kolere.

Postoje suvremeni zvučni zapisi izvođenja klavirskih djela Marie Szymanowske od strane suvremenih pijanista.