Ključne političke i vojne osobe korejskog konflikta
General Douglas MacArtur (1880.-1964.)
Zanimljiva i kontroverzna ličnost, jedan od najvećih američki vojskovođa XX. stoljeća. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu, a do punog izražaja došao je u Drugom svjetskom ratu kao zapovjednik američke vojske na Pacifiku. Na tom ratištu je svojom strategijom - skoka s otoka na otok zaobilazeći jaka japanska uporišta doveo do poraza carskog Japana (predaja je izvršena na bojnom brodu Missouri u Tokijskom zaljevu 2.9.1945.). Douglas MacArtur general s pet zvjezdica u Korejskom ratu vrlo uspješno je zaustavio kineski masovni napad u proljeće 1951. Zbog inzistiranja na bombardiranju Kine pa čak i na upotrebi atomskog oružja došao je u sukob s izvršnom vlašću koja se je bojala eskalacije sukoba. Predsjednik Harry Truman ga je zbog neposlušnosti smijenio u travnju 1951. U svojoj poslijeratnoj karijeri branio je svoja stajališta te se je čak i politički angažirao (kandidatura za predsjednika 1952. godine). Jedna interesantna crtica iz života tih dviju poznatih osoba je da je u prošlosti odnos na hijerarhijskoj ljestvici bio obrnut. Predsjednik Truman je u I. svjetskom ratu kao dobrovoljac iz Missourija služio u diviziji "Duga" kojom je zapovijedao MacArthur, budući bliski suradnici tada se nisu poznavali. Najbolje je ocrtao MacArthura jednom rečenicom general Marshall izjavivši za ambicioznog generala - "On poznaje svoje trupe. On je borac,borac i opet borac". MacArthurov svijet bio je crno-bijeli podijeljen na ispravno, pravedno i zlo i neispravno. Kao osoba nije prihvaćao osrednjost i bio je čovjek krajnosti kojega su vodile njegove tri vrijednosti; dužnost, čast i domovina. Jedan od najvećih američkih vojnih junaka i idola nacije.Sadrzaj clanka:
Harry Truman (1884.-1972.)
Trideset i treći predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, provodio je dalje reforme Novog Plana i posvetio se je obuzdavanju sovjetske moći. Politika predsjednika Trumana oblikovala je američke stavove i diplomaciju i za nekoliko sljedećih generacija.

Dwight D. Eisenhower i general Clark u posjeti bojištu
Dwight David Eisenhower ” Ike ” (1890.-1969.)
Vrlo važna osoba za američku povijest 20.stoljeća. General koji se je za vrijeme Drugog svjetskog rata istaknuo na ratištima Sjeverne Afrike i Zapadne Europe postao je trideset i četvrti predsjednik Sjedinjenih Država 1952. godine. Vodio je aktivnu vanjsku politiku smatrajući da ne treba ići u direktan sukob sa sovjetskim blokom već da treba voditi politiku ograničavanja sovjetskog utjecaja na globalnom planu. Sama politika ograničavanja dovesti će do iscrpljivanja sovjetskih resursa i do njegovog konačnog sloma. Za vrijeme njegova obnašanja dužnosti u Bijeloj Kući započeo je američki angažman u Vijetnamu čime je otvoreno novo žarište svjetske politike. Dva puta je biran za predsjednika, ali ga je 22 amandman spriječio da se kandidira i treći put. Nasljedio ga je John F. Kennedy 1960. godine.

Predsjednik Syngman Rhee, general D. MacArthur i general J. Hodge prilikom proglašenja države Koreje 15. kolovoza 1948.
Syngman Rhee ( 1875.-1965.)
Sygman R. vodio je pokret za oslobođenje od Japanaca i bio je prvi predsjednik Južne Koreje (1945.-1960.). Obrazovan i školovan u američkoj misiji u Seoulu, indoktriniran zapadnjačkim stavovima i idejama. Veliki protivnik komunizma, despotski je vladao dok ga pobuna studenata 1960. nije prisilila da odstupi s vlasti. Južna Koreja od tada je bila pod represivnim, antikomunističkim vojnim vladama, pogođena korupcijom i nasilnim obračunima vlasti s neistomišljenicima. Demokratske promjene su nastupile tek u osamdesetima.

Kim Il Song sa vojnicima
Kim Il Sung (1912.-1994.)
Vođa komunističkog pokreta, gerilac i borac protiv japanske okupacije. Premijer Sjeverne Koreje koji je naredio invaziju na Južnu Koreju. Predsjednikom je postao 1972. godine, stvorio je jaki kult ličnosti. Naslijedio ga je sin Kim IL Jong koji također vrlo autokratski, nedemokratski vlada zemljom.

Mao Tse Tung (u sredini) kao sekretar Komunističke partije Sjeverne Kine i američki ambasador Patrick J. Hurley pozdravljaju narod na aerodromu Chunking (kolovoz 1945.)
Mao Tse Tung ( 1893.-1976.)
Mao Zedong utemeljitelj Narodne Republike Kine 1949. Jedan je od osnivača komunističke kineske partije i vođa otpora protiv japanskog terora i osvajanja. Nakon Drugog svjetskog rata pobijedio je suparničku protukomunističku, zapadnjačku, kuomintašku stranu. Reformama i beskompromisnim djelovanjem uspio je preobraziti Kinu iz zaostale, ponižene, podcijenjene i poljoprivredne zemlje u jednu od ekonomsko i vojno najjačih država današnjice. Kina je potencijalno najsnažnija država u budućnosti čiji ogromni gospodarski rast predstavlja opasnu konkurenciju za ostala vodeća svjetska gospodarstva.

Staljin
Josif Vissarionović Djugashvili ( 1879.-1953.)
Staljin sovjetski vođa naslijedio je V.Lenjina 1924. godine. U razdoblju od 1929.-1953. bio je apsolutni autoritet, božanstvo socijalističkog poretka. Jedan je od pobjednički vođa nakon 1945. Postoji jedan neobičan podatak vezan uz biografiju sovjetskog lidera koji ga ne prikazuje u najboljem svijetlu za revolucionare diljem svijeta. Prema Georgu Kennanu neprikosnoveni idol milijuna potlačenih i obespravljenih bio je u razdoblju od 1906. do 1912. doušnik ruske carske policije koja je bila opće poznata po surovosti i brutalnosti spram politički nepoćudnih pojedinaca i grupa. Zagovaratelj svjetske revolucije i aktivne borbe protiv kapitalizma. Staljinova smrt 5. 3. 1953. (prirodna ili planirana) otupila je oštricu sovjetske agresivnosti i mogući vrući rat pretvorila u dugo razdoblje Hladnog rata.
Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.