Koprivnica se nalazi na najpogodnijoj lokaciji za nastanak gradskog naselja, tj. na otcjeditoj terasi - kontaktu pobrđa Bilogore i Kalnika (Dugo brdo) s južne strane i močvarnih terena ravnice rijeke Drave (Podravine) sa sjeverne strane. Ona je iskoristila prednosti svojeg položaja i razvila niz funkcija za širu okolicu (prvenstveno obrt, trgovinu, upravu), pa se još u tijeku 13. stoljeća razvila u gradsko naselje.

Tweet

Slobodni kraljevski grad

Koprivnica je ime dobila po istoimenom potoku koji se spominje od početka 13. stoljeća. Prvobitno gradsko naselje se nalazilo u sklopu vlastelinstva, a od 4. studenoga 1356. od kralja Ludovika I. Anžuvinca dobiva povlastice «slobodnog, kraljevskog i glavnog grada». Uspon koprivničkog gradskog naselja tijekom 14. stoljeća je moguće tražiti u jačanju trgovinskog prometa uzduž podravske magistrale pod utjecajem napredovanja grada Varaždina. Pri tome je Koprivnica imala prednost lokacije na transverzalnom odvojku prema jugu, tj. prema Zagrebu i dalje prema Jadranskom moru, ali i na sjever prema Ugarskoj.

Početkom 15. stoljeća grad je došao u privatne ruke, a oko 1547. Koprivnica se zahvaljujući Ferdinandu I. Habsburškog vraća u kraljevske ruke. Ona je u 16. i 17. stoljeću (i kasnije) zadržala status slobodnog kraljevskog grada. Istovremeno je tijekom izgradnje renesansne utvrde (u drugoj polovici 16. stoljeća) postala središte generalata Slavonske vojne krajine. Koprivničke vojnike činili su mušketiri, arkebuziri, njemački vojnici, haramije i husari. Tada nastaje renesansni trg sa gradskom vijećnicom i zgradom vojnog zapovjedništva (danas Trg dr. Leandera Brozovića). To je bilo vrijeme formiranja koprivničkog renesansnog identiteta pa se stoga Koprivnicu, s pravom, smatra renesansnim gradom.

Pogranični grad – središte obrane od Osmanskog Carstva

Položaj na granici Habsburškog i Osmanskog Carstva utjecao je na okoliš, gospodarske, društvene i demografske promjene te svakodnevni život. Zbog toga o Koprivnici možemo govoriti kao o pograničnom gradu. U 17. stoljeću je koprivnička utvrda po vojnoj snazi i brojnosti vojne posade bila najjače habsburško vojno uporište između Velike i Male Kapele te središnje Ugarske. U drugoj polovici 17. stoljeća Koprivnica je po ukupnom broju stanovnika, među slobodnim kraljevskim gradovima Hrvatsko-slavonskog kraljevstva, dijelila drugo i treće mjesto sa zagrebačkim Gradecom. Gospodarski razvoj se temeljio prvenstveno na jakoj trgovini. Koprivnica je tada odigrala ulogu sjevernih hrvatskih vratiju. O gospodarskoj snazi grada svjedoči činjenica da su tri najznačajnije koprivničke crkve (Sv. Nikole, franjevačka Sv. Antuna Padovanskog i Uznesenja Blažene Djevice Marije u Močilama) bile izgrađene u 17. stoljeću. Istovremeno je došlo do preseljenja gospodarskih funkcija s renesansnog trga na prostor izvan koprivničke utvrde. Tada je formiran prostrani barokni trg (danas podijeljen na Zrinski trg, Trg bana Josipa Jelačića i Trg mladosti te Nemčićevu ulicu). U istom 17. stoljeću nastao je raster najstarijih koprivničkih gradskih ulica. Time su stvoreni temelji na kojima se razvijala i širila Koprivnica do današnjih dana.

Modernizacija i širenje grada

Vojna je uprava sputavala razvoj grada sve dok koprivnički generali za svoje novo sjedište 1765. nisu izgradili Novi Varaždin (današnji Bjelovar). Usprkos tome, Koprivnica je po ukupnom broju stanovnika u 18. stoljeća bila na trećem mjestu u civilnoj Hrvatskoj. U 19. stoljeću dolazi do rušenja starijih renesansnih i baroknih stambenih te trgovačkih objekata. Zamjenila ih historicistička arhitektura kada novo središte grada poprima današnji izgled. Od godine 1862. započelo je raskopavanje gradskih bedema, koje nikad nije do kraja dovršeno. Godine 1863. zasađen je najstariji dio budućeg gradskog parka na prostoru dijela bivših opkopa oko utvrde. Upravo je rušenje starih bedema uz izgradnju željezničke pruge bilo odlučujući faktor u prostornom razvitku grada.

Za prometno povezivanje je bilo najznačajnije dovođenje željeznice (Budimpešta-Zagreb) do grada 1870. godine, što je omogućilo industrijalizaciju (npr. osnivanje kemijske industrije Danica). Početkom 20. stoljeća izgrađena je nova željeznička pruga prema Đurđevcu i Virovitici, a željeznička prometna povezanost je bila dovršena 1937. godine kada je Koprivnica željeznički povezana s Ludbregom i Varaždinom.  To je omogućilo da se Koprivnica učvrsti kao vodeće središte regije Podravine.

Industrijalizacija i ubrzani gospodarski razvitak

Koprivnica u 20. stoljeće ulazi s razvijenim gospodarskim, kulturnim i društvenim životom. Do stagnacije gospodarskih funkcija je došlo nakon prvoga svjetskog rata, a posebno 30-tih godina kada je propao veći dio koprivničke industrije (Tvornica ulja, kemijska i metalna industrija Danica). Nakon drugog svjetskog rata dolazi do daljnjih procesa modernizacije, ubrzane industrijalizacije, širenja urbanog područja i utrostročavanja broja stanovnika. U to vrijeme osnovana su velika industrijska postrojenja sa značajnim brojem zaposlenika (Podravka, Bilokalnik, Belupo itd.) na kojima počiva i najveći dio kasnijeg (pa i današnjeg) gospodarskog razvitka.

HSS i Koprivnica

Koliko je duboko ukorijenjena Hrvatska (pučka, republikanska) seljačka stranka na koprivničkom tlu kao ilustracija nam može poslužiti činjenica da je Koprivničanec dr. Rudolf Horvat bio, uz braću Radić, jedan od inicijatora osnivanja ove stranke. Prva organizacija HPSS-a je u Koprivnici osnovana 1905. godine. Malo je poznato da je HSS imao pet koprivničkih gradonačelnika: Ivana Kraljića, dr. Vladu Malančeca, Jovu Magovca, prof. Ivu Hirschlera i Tomu Čikovića. Od 2001. HSS u gradu Koprivnici neprekidno sudjeluje u obnašanju vlasti, a danas ima predsjednika gradskog vijeća i dogradonačelnika, odnosno pet vijećnika i dva člana poglavarstva

Domovinski rat i suvremeni razvitak

Ovaj grad je dao značajan doprinos u Domovinskom ratu, kako policijskim i vojnim postrojbama tako i prehranom (Podravka). Koprivnica je 1993. postala sjedištem Koprivničko-križevačke županije. Istovremeno je obnovljen grad kao jedinica lokalne samouprave. Od tada se ponovno ubrzava gradnja gradske infrastrukture, a istovremeno dolazi do gospodarskog, društvenog i kulturnog razvitka grada. Koprivnica je ne samo vjerojatno najljepši mali srednjoeuropski gradić nego i grad bicikla, sačuvanih starih obrta, renesanse, Vegete, juha, kulinarstva, bogate povijesti, sporta, knjige, slikarstva i još mnogo čega, a njegovu najveću vrijednost čine srdačni, otvoreni, vrijedni i gotovo uvijek nasmijani ljudi. Dođite u Koprivnicu, metropolu Podravine i otkrijte sve njene tajne.