Uoči mjesnog blagdana župe Škrljevo Presvetog Srca Isusova, dana 29. svibnja 2008. u Domu kulture s početkom u 18 sati okupili su se brojni Škrljevčani i ostali kako bi pogledali izložbu kikarica i uveličali svojim prisustvom popratnu prigodnu manifestaciju.

Tweet

Na kikarice i prošlu svakodnevicu mještane i ostale posjetitelje je podsjetila Udruga umirovljenika sa Škrljeva i Katedra čakavskog sabora „Ljubo Pavešić“ Škrljevo, koje su bile organizatori ove manifestacije i izložbe, a u suradnji sa čakavskim pjesnicima, piscima, školskom djecom i ostalima. Program manifestacije vodila je Ivana Sablić, a ideju o izložbi kikarica prva je dala Ankica Nanut Facinova. Program je glazbom ispunio Loris Ivančić-Žic. Predstavnica i predsjednica Udruge umirovljenika Škrljeva je Jasna Granić-Ranić, a predsjednica Katedre čakavskog sabora „Ljubo Pavešić“ Škrljevo je Dušanka Maračić.

Prvo pitanje mnogih od vas zacijelo bi bilo – a što je to kikarica?

Dušanka Maračić zapisala je kako riječ kikarica pronalazimo i u drugim dijalektima i na drugim područjima. U jugozapadnoj Istri kaže se ćikara, kikera, čikara, u Labinštini je ćikera, na području Liburnije kikarica, u Žminjštini kikerica, u sjeverozapadnoj Istri čikara dok u Buzeštini i Ćićariji se uz naziv čikara nalazi i naziv škidela. Na talijanskom jeziku kikara je chicchera.

Kikarica je šalica iz koje se pila bijela kava. Kikarica je napravljena od gruboga bijeloga porculana. Oblikovana je kao šalica sa širokim grlom koje završava s debelim rubom. Kikarica ima deblju ručku. Obično je ukrašena sa stručkom ljubičica, pupoljkom ruže i samim ružama, jorgovanom, pavenkama itd. To su bili najčešći cvijetovi koji su ukrašavali kikarice.Ponekad bi kikaricu ukrašavala tek jedna plava, zlatna i dr. linija. Kikarica je za razliku od obične današnje šalice puno teža i dok se iz nje pije bijela kava treba ju pridržavati objema rukama, mada za težačke ruke to nije bila nikakva težina. Iz kikarica se pila bijela kava u koju se nadrobio suhi kruh ili baškot i škorup. Kava je bila skuhana od divke i cikorije. Najprije dok su bile u svakodnevnoj uporabi kikarice su se slagale iznad ognjišća, kasnije su mjesto našle na zidnim policama, a sada se tek poneka može pronaći u vitrini više ko ukras.

Dušanka Maračić iznijela je i nekoliko dječjih odgovora na pitanje što je to kikarica, a i nekoliko učenica je iznijelo svoje kraće radove na istu temu.

Po pričanju svoje majke Blanke Frančišković – Mavrić zapisala je Jadranka Ajvaz slijedeće (izabrani citati iz teksta):

„ Dragi Bože, kod da ju sad vidin, celeste, ma j` bila otučena. Aš smo jedanput Anka Mićelova i ja, kad smo nosile južinu va Črno, san se popiknula i pala, kafe se j` prolelo, a lata otukla. Blazi se j` njoj, ona j` va tavijolu nosila leh baškoti, kruha i malo palenti. A ja sam bome fasovala. Ni se znalo ča j` huje, ča se kafe prolelo, ale lata otukla.“
„ Namisle nan je bilo za stolon sedet i južinat. Ča to ni pitaš? Ni bilo lazno! Leh bi se lipo tavijol na kvadri rastegnul va umejku, nalelo kafe, ako j` bilo škorupa to j` bil pir. Tako se j` užinalo i kantalo.“

Mirko Pavešić je zapisao, a Rafael Pavletić je pipremio na način da je prisutne i nasmijao (izabrani citat ):

(…)
„ Domišjan se, mići san bil
i jednu materinu kikaricu san
razbil.
Mat mi j` jednu ćepu dala
pa mi j` kikarica va grdoj
uspomene ustala.
Slaje mi je bilo
z ruzinavoga palja vodi se napit.
Aš ga nisan mogal razbit
i ćepu zaslužit.“ (…)

Crticu iz svog života iz djetinjstva o kikarici ispričala je prisutnima i Zlata Petešić, a sjećanje na nekadašnju užinu i kikarice zapisao je Ivan Šepić Didov, a izložio Ivan Blažević.

Ovaj događaj bio je odlično posjećen, kao i sama izložba kikarica. Na izložbi se mogu vidjeti 53 kikarice starosti od 80 do 150 godina, a za ovu priliku donesene iz mnogih kuća na Škrljevu, Kukuljanovu, Krasici, Praputnjaku, Hreljinu, Bakru, Grobniku, Crikvenici, Opatiji, Dragi, Tijanima, Zlobinu itd. Svi prikupljeni dobrovoljni prilozi tijekom ovih dana namijenjeni su Domu za djecu i mladež Oštro u Kraljevici.

Dana 31.svibnja 2008. izložba se može pogledati od 13 do 19 sati, a na dan 1.lipnja 2008., kad je posljednji dan izložbe, izložba je otvorena od 11 do 13 sati.