Sviranje klavira zahtijeva čitav niz koordiniranih pokreta pa je pravilan položaj sjedenja za klavirom vrlo važan. U ovom članku jedan kratak pregled najvažnijih postavki u sjedenju za klavirom.

Tweet

Optimalno je sjediti na pravom klavirskom stolcu, koji je stabilan i bez naslona za leđa ili ruke. Sjedi se na rubu stolca, s obje noge čvrsto na zemlji. Potkoljenice su pod kutem od 90 stupnjeva u odnosu na bedra, kao i podlaktice pod kutem od 90 stupnjeva u odnosu na nadlaktice.

Stolac je smješten na sredinu ispred tipaka klavira, orijentacijski se može reći da bi nos pijanista – kada bi se spustio – trebao dotaknuti tipku F1. Stolac bi trebao biti podešen na najprikladniju visinu – koja se lako određuje upravo po kutu od 90 stupnjeva između podlaktica i nadlaktica. Previsoko postavljen stolac čini da se kut povećava, a prenisko postavljen stolac da se kut smanjuje, što nije optimalno povoljno. Naravno, podešavanje stolca ovisi o visini, dobi i građi pijanista. Kod mlađih učenika, primjerice u dobi od 7 godina, stolac se podešava dosta visoko jer je njihova visina još relativno niska. Kod korištenja pedala kut između potkoljenice i bedra se može i promijeniti.

Koljena u pravilu tek svojim vrhovima (2-3 cm) zalaze pod klavir tako da pijanist nije niti preblizu klaviru niti predaleko od klavira.

Leđa moraju biti uspravna, a ramena opuštena. Glava i vrat su uspravni kako bi oči mogle s lakoćom čitati note na notnom stalku u jednoj manje više ravnoj liniji, odnosno glava se po potrebi spušta s pogledom prema tipkama ili se pokreće lijevo-desno.

Tijekom sviranja pijanist ostaje u tom ‚centriranom’ položaju čak i kada mora svirati u udaljenijim oktavama. ‘Dosezanje’ udaljenijih tipaka postiže se pomicanjem gornjeg dijela tijela iz struka lijevo-desno. Dakle ne pomiče se niti stolac niti pijanist na stolcu, već samo gornji dio tijela iz struka.

Ručni zglob je otprilike u razini tipaka, dok su prsti, dakle cijela ruka, zaobljeni. Svira se jagodicama zaobljenih prstiju.

Ovo je kratak opis pravilnog položaja prilikom sviranja za klavirom. Uvijek ima odstupanja i razlika, naročito kada se radi o već ‘gotovim’ formiranim pijanistima koji si mogu dozvoliti puno više od onih koji tek uče klavir.