Joza Ivakić, pisac, dramaturg, redatelj. Rođen je 18. ožujka 1879. u Vinkovcima. Pučku školu i gimnaziju završio u svom rodnom gradu 1896/7. Klasičnu filologiju i slavistiku studira na Zagrebačkom sveučilištu 1901. Kao profesor službovao u mnogim našim gradovima: Zemunu, Bjelovaru, Karlovcu, Sušaku, Osijeku i Zagrebu. Na vinkovačkoj Gimnaziji je radio 1908-1911. U Osijeku i Zagrebu je radio i kao kazališni dramaturg i predavač na Kazališnoj akademiji, na osječkom HNK-u za vrijeme rata, a na zagrebačkom HNK-u je dramaturg od 1920. do 1925. Tajnik je DHK 1917-1919.

Bio je vrlo plodan pisac, ogledao se u raznim književnim vrstama. Pisao je pripovijetke, novele, romane, humoreske, književne studije, znanstvene rasprave, humorističko-satirične feljtone i prve filmske scenarije. Književni kritičari ga nazivaju pjesnikom sela i varoši, najvinkovačkijim piscem 20. stoljeća. U dramsku književnost i na scenu Hrvatske postavlja slavonsko selo, sokak, ratara i snašu u pozitivnom svjetlu, a šiba varošku malograđanštinu i poluinteligenciju sa svih strana.“

Drame: „Pouzdani sastanak“ (1913), „Inoča“ (1919), „Majstorica Ruža“ (1916), „Proslava saveza pjevačkih društava“ (1916), „Varalica“ (1917), „Samoborski kolodvor“ (1924), pripovijetke i romani: „Iz našeg sokaka“ (1912), „Kapelan“ (1918), „Mladost i život“ (1909), „Selo i varoš“ (1912), „Humoreske I i II“ „Slavonijo zemljo plemenita“ (1936), književne studije: „Književni rad J. Kozarca.“ (1907), „Selo u hrvatskoj književnosti“ (1914), znanstvene rasprave: „Nauk o zavisno -složenoj rečenici“ i druge. Umro je u Zagrebu, 6. kolovoza 1932. godine.