Josip Korda,  povjesničar i arheolog. Rođen je mjestu Sitno Donje u blizini Splita 15. listopada 1919. godine. Pučku školu i klasičnu gimnaziju završio je u Splitu. Godine 1938. upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, povijest, zemljopis i arheologiju. Po nagovoru ujaka svećenika odlazi na teološki studij u Đakovo za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon rata po dogovoru s biskupom Akšamovićem izlazi iz bogoslovije ali ga Filozofski fakultet u Zagrebu ne prima na nastavak studija. Odlazi u Beograd na nastavak studija, potom u Zagreb. Nakon završetka studija krajem 1946. dolazi u Komletince na osnovnu školu. Iduće godine je premješten u Vinkovce u I. osnovnu školu, a 1948. na našu Gimnaziju i tada započinje njegov plodni radni vijek. U početku na školi radi kao profesor povijesti, zemljopisa i latinskog a poslije je u dva mandata direktor škole (1954-59. i 1963-81.). Od 1959. do 1963. obavlja brojne visoke dužnosti u tadašnjem kotaru Vinkovci, direktor je Zavoda za prosvjetu kada gradi tri nove osnovne škole u Komletincima, Cerni i Oroliku, a uređuje stare.  Tih godina osniva  Muzej grada Vinkovaca i bavi se arheološkim iskapanjima u gradu, na Sopotu i Borincima, nastavljajući tako rad nekadašnjih profesora vinkovačke gimnazije. .Brojni arheološki eksponati u muzeju, u centralnom gradskom parku i povijesnom kabinetu gimnazije su rezultat njegovog arheološkog istraživanja.

Povratkom u Gimnaziju kao njen direktor daje joj modernu fizionomiju, uređuje kabinete, gradi školsko igralište, školsku dvoranu, unapređuje nastavu, vodi izuzetnu brigu o nastavničkom kadru, svakom učeniku. Renome Vinkovačke gimnazije i njenih učenika prepoznatljiv je na svim hrvatskim fakultetima i sveučilištima.

Direktor Korda, kako smo ga oslovljavali, bio je u dva mandata saborski zastupnik, te predavač na Pedagoškoj akademiji u Osijeku i Poljoprivrednom fakultetu u Vinkovcima. Objavio je više stručnih i znanstvenih radova iz arheologije, povijesti i pedagogije.

Među ostalima objavio je sljedeće radove: „Socijalistički pokret na selu u Vinkovačkom kraju koncem XIX. st.“ (1964), „Vinkovački kraj na putu u slobodu i socijalizam“ (1976), „Prilog poznavanju povijesti školstva u Vinkovačkom kraju“ (1981). U ljeto 1981. odlazi u zasluženu mirovinu i posvjećuje se znanstvenom radu na području povijesti. Rukopisi su ostali neobjavljeni. Umro je u Vinkovcima 14. rujna 2000. godine.