Dr.sc. Josip Bogner, književni kritičar i povjesničar. Rodio se 6. veljače 1906. u Vinkovcima gdje završava pučku školu i gimnaziju 1924. godine. Studirao je filozofiju i književnost u Zagrebu, završio 1928. a sljedeće godine doktorirao. Potom u Parizu studira francusku književnost i kritiku, vraća se u zemlju te radi kao gimnazijski profesor u Varaždinu, Čupriji i Vinkovcima 1932./33. U književnost ulazi pjesmama, onda književnim kritičkim studijama. Bio je velika nada hrvatske književne kritike. S onim što je napisao za svoga kratkog, tridesetogodišnjeg, ali radom bogatog života stao je uz bok jednom Matošu na polju književne kritike. Solidno filozofski obrazovan, sa smislom za estetiku, ogromnom znanstvenom erudicijom, te poznavanjem više svjetskih jezika i književnosti, nastojao je našu književnost znanstveno obrazložiti otkrivajući njene vrijednosti, izvore i ljepotu. Uvijek je naglašavao da svakom piscu treba pojedinačno pristupiti, otkrivajući sredinu u kojoj živi, o kojoj piše, vrijeme djelovanja i samog pisca. Za Bognera je književnost magija jezika.

Svoje književne studije objavljivao je u raznim književnim publikacijama. Najznačajniji radovi su mu: „Hrvatsko-srpska suvremena lirika“ (1929), „Polemika oko hrvatske moderne“ i „Hrvatska moderna“ (1930), „Od naturalističkog teatra do teatra groteske“ (1932). Osim ovih sintetičkih studija o hrvatskoj književnosti, dr. Josip Bogner je pisao i o vinkovačkim književnicima Josipu i Ivi Kozarcu, Jozi Ivakiću. Iza sebe je ostavio više od pedesetak književnih kritičkih studija. Umro je u Zagrebu od leukemije, 16. ožujka 1936. godine.