Tweet

Zašto je klavir potrebno vježbati? Odnosno zašto ako želimo svirati klavir dobro moramo vježbati skladbu koju namjeravamo svirati? Jednostavno – sviranje klavira je vještina koja zahtijeva redovite treninge i redovito obnavljanje poznavanja skladbe koju sviramo odnosno njezinog precizno određenog tijeka. I to vrijedi i za početnika i za profesionalca – za sve razine pijanističke spremnosti.

Vještina sviranja uključuje fleksibilnost prstiju i njihovu dovoljnu manipulativnost s naše strane – dakle, da prsti rade ono što mi hoćemo, odnosno ono što skladba zahtijeva, što činivježbanje neophodnim. Slično plesu i u sviranju klavira potrebna je i uvježbanost fizičke memorije prstiju i ruku koji će upamtiti određene pomake i kretnje te slijed pokreta. Vježbanje u svojoj osnovi sadrži mnogostruko ponavljanje materije – u ovom slučaju skladbe, jer ponavljanjem, uz određene napomene koje vježbanje čine učinkovitijim, skladba ‘sjeda’ i mi ju savladavamo i suvereno možemo odsvirati cijelu skladbu, odnosno predstaviti skladateljevu ideju od početka do kraja u svoj njenoj ljepoti.

Poznata je priča, vrlo vjerojatno istinita, o vježbanju slavnoga pijanista i skladatelja Franza Liszta (1811-1886) koji je ponesen oduševljenjem virtuozne tehnike slavnoga violinista Niccola Paganinija (1782-1840) htio istu virtuoznost postići i na klaviru. Liszt je sam smislio raznorazne vježbe i podvrgnuo se rigoroznom svakodnevnom šestosatnom vježbanju. Ljestvice za fleksibilnost i snagu vježbao je 2 sata, uključujući akorde i rastvorbe, vježbao je s visokim dizanjem prstiju te dizanjem ruku kod akorada i u mf-f dinamici za jačanje, repeticije oktava i akorada vježbao je za kontrolu mišića, trilere kod kojih prsti koji ne izvode triler drže određene tonove na klavijaturi i druge vratolomije. Htio je postići savršenu kontrolu prstiju, slijedeći time savjet koji mu je dao njegov profesor klavira Carl Czerny:

‘Nikada ti prsti ne smiju smetati na putu tvoje umjetničke interpretacije’.

Greške koje se uvijek mogu potkrasti, samo je pitanje količine i težine grešaka, se također eliminiraju vježbanjem.

Proces učenja neke skladbe je upravo to.  Ako proces učenja općenito zamislimo na tren – vidjet ćemo da je osnova ista – ponavljanje, postepeno svladavanje materije, usvajanje i solidno znanje kao rezultat

Kao i svako znanje, odnosno svaka naučena materija – bila ona povijesni slijed događaja ili način rješavanja matematičkog problema, tako i sviranje klavira, odnosno sviranje određene skladbe podložno je zubu vremena, odnosno zaboravu. Time ponavljanje odnosno obnavljanje znanja postaje također neophodno. Skladbe koje sviramo primjerice od rujna do prosinca možemo ‘ostaviti’ i naravno krenuti u osvajanje novih skladbi i novih znanja. No tijekom rujna, listopada, studenoga i prosinca moramo redovito ponavljati, odnosno – vježbati – tu skladbu ili skladbe. Nakon izvjesnog vremena – godinu ili dvije, kada se i ako poželimo prisjetiti te skladbe, obnavljamo znanje. To svojevrsno ‘podgrijavanje’ je vrlo korisno, a često i ugodno jer je puno lakše zbog prethodnog temeljitog poznavanja skladbe. Često s podgrijavanjem dolazi i nadgradnja, rast, još veća ljepota ili neki novi detalji u izvođenju skladbe.

Etape učenja odnosno otkrivanja neke skladbe ili njenog uvježbavanja, kako ih ja savjetujem učenicima, ali i sebi, su općenito:

1. čitanje nota i ritma zasebno desne, zasebno lijeve ruke u sporom ili umjerenom tempu
2. uključivanje prstometa
3. uključivanje artikulacije
4. dobro uvježbavanje zasebno desne i zasebno lijeve ruke sa svim ovim elementima u sporom ili umjerenom tempu
5. uključivanje dinamike, još uvijek zasebno lijeva zasebno desna ruka
6. spajanje obiju ruka – postepeno i u dijelovima koji se svaki za sebe dobro moraju uvježbati
7. spajanje u veće cjeline – privremeno se može isključiti dinamika, jer je pažnja okupirana novim elemntima koordinacije i usklađivanja obiju ruku
8. dobro uvježbavanje obiju ruku zajedno
9. uključivanje dinamike i ostalih izražajnih sredstava, postizanje pravog tempa (bržeg, ako je takav zadan)
10. konačna interpretacija i cjelina skladbe bez grešaka i zastajkivanja – tzv. glatka izvedba

Naravno da mogu postojati varijacije unutar ove sheme vježbanja, u odnosu na težinu skladbe, vrijeme koje je na raspolaganju i stupanj pijanističke spremnosti učenika, ali ono što je kao princip važno jest:

1. slojevitost – svladavanje materije sloj po sloj, dakle put od jednostavnijeg (raslojenog) do složenijeg (nekoliko slojeva istovremeno) je vrlo učinkovit i uspješan
2. strpljenje – jako je važno dobro savladati prethodni sloj ili stupanj prije prelaska na sljedeći ili dodavanja novog sloja, to vrlo značajno doprinosi učinkovitosti  i uspjehu
3. koncentracija – potpuna mentalna budnost i prisutnost tijekom vježbanja, kako bi se greške eliminirale čim se uoče i tako ponavljanje točne materije nadvladalo ponavljanje materije s greškama, jer šđto se greška više puta ponavlja, ona se isto tako nauči kao da je točna materija, a nije, ova stavka jako podiže učinkovitost i uspješnost vježbanja te osigurava dobar temelj za dugotrajno znanje
4. upornost – upornost odnosno redovitost vježbanja vrlo je važna zbog zadane fiziološke uvjetovanosti trajanja sjećanja na učenu materiju, ukoliko u pravilnim razmacima i dovoljno čestim razmacima (svaki dan) vježbamo neku skladbu naučit ćemo je sigurno, u suprotnom – nakon 3, 5 ili 7 dana moramo više energije, truda i vremena uložiti u ponovno učenje elemenata koje smo već savladali, ali smo ih u međuvremenu zaboravili, što smanjuje učinkovitost i uspjeh vježbanja, produljuje virjeme koje je potrebno za svladavanje neke skladbe i dovodi do osjećaja razdražljivosti i smanjene motivacije za daljnjim vježbanjem, odnosno osjećajem da nismo dovoljno dobri ili uspješni u sviranju. To se naravno može izbjeći, ali ne uvijek, što je prirodno i potrebno je znati da je rezultat lošeg vježbanja, a ne da smo mi loši. Dobrim vježbanjem ponovo se vraća uspješnost.
5. optimizam – jako je važno s vjerom u sebe i svoje sposobnosti pristupiti vježbanju, jer ne postoji niti jedna skladba na svijetu koja se ne može savladati vježbanjem – dobrim i učinkovitim vježbanjem. Uvijek ima boljih i lošijih dana, no redovitim i pravilnim vježbanjem oscilacije su manje i uspjeh veći odnosno kontinuiran. Akumulirani kontinuirani rad je uspjeh jer gradi neboder znanja, a to je trajna vrijednost i ponos svakog pijanista.