Ivo Horvat, publicist i novinar, pravnik.  Rođen je 26. lipnja 1920. u Goričanu, kotar Prelog. Pučku školu završio u Goričanu. Pohađao Gimnaziju u Vinkovcima, zbog ilegalnog skojevskog djelovanja isključen 1937., (brat Leonardo je maturirao na vinkovačkoj Gimnaziji 1939.), iz škole na dvije godine. Horvat je maturirao gimnaziju u Varaždinu 1940. Upisao pravo u Zagrebu, pristupa sveučilišnom HSS-u. U ratu prekida studij. Za mađarske okupacije Međimurja uhićen 1943. i odveden u logor Šarvar na Karpatima, a na sam Badnjak 1944. ponovo uhićen i odveden u vojni zatvor u Veliku Kanižu.  Nakon rata vraća se u Varaždin gdje je postavljen za direktora Radio Varaždina 1946. Iste godine prelazi u Zagreb da završi fakultet, i zapošljava se na Radio Zagrebu. Tu je u početku novinar, kasnije urednik. Dobitnik je nagrade Društva novinara Hrvatske 1968. Bavi se selom i poljoprivredom.

Od 1969. je urednik  Dnevno-informativnog programa Radio Zagreba, promiče reformske ideje hrvatskog proljeća. Zbog toga je krajem 1971. smijenjen s dužnosti urednika i izbačen iz Društva novinara Hrvatske, te prerano umirovljen. Zabranjen mu je rad u novinarstvu, osuđen je na šutnju  a to je potrajalo  punih 18 godina.

No Ivo Horvat ne šuti, piše u novinama za rubrike Pisma čitatelja, potpisujući se raznim pseudonimima. Tako je objavio na stotine članaka u Vjesniku, NIN-u, Mladini, reagirajući kao čitatelj na razna zbivanja u hrvatskom i jugoslavenskom društvu. U međuvremenu se bavi prevoditeljstvom razne europske memoarske građe za “Globus” i “Naprijed”; prevodio je Ainu Kuusinen, Alberta Speera, Goldu Meir, Ruthu von Mayenburg.

Tijekom 1990. ponovo izlazi u javnost za vrijeme novih društvenih previranja. HDZ mu nudi mjesto glavnog urednika njihovog glasila, što I. Horvat odbija ne želeći se stranački vezivati. Nastavlja sa svojim polemičkim Pismima, potpisujući se punim imenom i prezimenom, kritizirajući sve ekstremne političke pojave u hrvatskom drušvenom, i lijeve i desne strane.

Objavio je i niz stručnih članaka u raznim zbornicima na temu hrvatskog jezika i kajkavskog nariječja. I danas je aktivan u 85. godini života, živi kao umirovljenik u Zagrebu, često se čujemo telefonom, rado se sjeća vinkovačke Gimnazije.