U jeku ratnih zbivanja Drugog svjetskog rata, masovnih odmazda civilnog stanovništva, holokausta i sustavnog terora što su ga hrvatske i slovačke vlasti provodile nad pripadnicima nepoželjnih rasa i nacionalnosti te političkih protivnika, iste te vlasti pronašle su dovoljno vremena za razvijanje međusobnih odnosa na polju kulture, umjetnosti, školstva i sporta. Upravo su te društvene sfere međudržavnih odnosa između Slovačke Republike i Nezavisne Države Hrvatske bile najplodnije i jedine su ostavile kakvo-takvo naslijeđe poslijeratnim hrvatsko-slovačkim odnosima.

Tweet

Proklamirana 10. travnja 1941. godine, Nezavisna Država Hrvatska (NDH) se od samog početka trudila uspostaviti dobre odnose sa Slovačkom Republikom koja je, osnovana dvije godine ranije, imala puno bolji diplomatski status od hrvatske države. Slovačke vlasti su među prvima priznale NDH, ali ispočetka nisu davale veliku važnost hrvatsko-slovačkim političkim i gospodarskim odnosima. No, to će se promijeniti s pojavom oštrije mađarske politike prema Hrvatima i Slovacima koja će potaknuti Zagreb i Bratislavu da počnu zajedno djelovati protiv sve očiglednijih mađarskih ekspanzionističkih pretenzija na slovačke i hrvatske teritorije. Pošto je Njemačka odmah u korijenu sasjekla mogućnost stvranja „protumađarske koalicije“ te svih sličnih međudržavnih interakcija koje nisu imale njen blagolsov, Hrvatima i Slovacima je preostalo da svoje odnose razvijaju na nekim drugim poljima poput kulture, umjetnosti i sporta. Pokušaji gospodarske suradnje, u čiju svrhu je sklopljeno nekoliko međudržavnih ugovora, često su bili sputavani ratnim zbivanjima i svim ograničenjima koje rat donosi pa nisu urodili znatnijim plodovima ni za Slovačku ni za NDH. Osim toga, ni Slovačka ni NDH nisu bile države u punom smislu te riječi, a još su manje bile pravne države pa su ugovori između njih uglavnom ostali mrtvo slovo na papiru.

Za razliku od politike i gospodarstva hrvatske i slovačke vlasti bile su daleko uspješnije u suradnji na polju kulture, umjetnosti i sporta što je rezultiralo brojnim posjetima na višim i nižim razinama te još brojnijim susretima slovačkih i hrvatskih sportskih klubova i nacionalnih reprezentacija. Suradnja na polju profesionalnog sporta dotakla je gotovo sve tada popularne sportske discipline, ali bila je najplodnija u momčadskim natjecanjima poput nogometa. Tako su reprezentacije i sportski klubovi dviju država odigrali brojne međusobne susrete na sportskim terenima u Slovačkoj i Hrvatskoj. Pri tome se uvijek nastojalo organizirati uzvratne dvoboje klubova i reprezentacija pa je vrlo brzo postalo pravilo da nakon gostovanja neke slovačke momčadi u NDH vrlo brzo uslijedi uzvratni susret u Slovačkoj (i obratno). Osim toga, reprezentacije i klubovi dviju država često su se susretali i na međunarodnim turnirima na kojima su ipak, iz razumljivih razloga, sudjelovale samo reprezentacije država potpisnica Trojnog pakta uz poneko sudjelovanje reprezentacija neutralnih država.

Od samog početka sportski odnosi Slovačke Republike i NDH krenuli su dobrim putem, bez većih zapreka u organizaciji, pa je tako već 25. svibnja 1941. godine u Zagrebu odigrana nogometna utakmica između 1. HŠK Građanskog i SK Bratislave u kojoj su Zagrepčani slavili rezultatom 3:0. Bilo je to prvo gostovanje neke inozemne momčadi u NDH pa je utakmica imala veliku pozornost javnosti, medija i političkih dužnosnika. Klupska natjecanja nastavila su se gostovanjem zagrebačkih klubova u Slovačkoj. U rujnu 1941. godine NK Zagreb je gostovao u Žilini gdje je odigrao utakmicu protiv istoimenog kluba pobjedivši rezultatom 6:3, a krajem 1941. godine, u vrijeme Božića, HAŠK je na gostovanju u Slovačkoj odigrao dvije nogometne utakmice.

Osim klubova, snage su odmjerile i nogometne reprezentacije Slovačke i NDH odigravši u rujnu 1941. dvije utakmice. Prvo je 8. rujna u slovačkoj prijestolnici gostovala reprezentacija NDH koju je, između ostalih uzvanika, sa zagrebačkog kolodvora ispratio i Karol Murgaš, slovački poslanik pri vladi u Zagrebu. Utakmica je imala veliki publicitet i u Hrvatskoj i u Slovačkoj, a atmosfera oko nje iskorištena je ponajviše u propagandne svrhe. Završila je neodlučenim rezultatom 1:1. Odmah je dogovoreno da se u što skorijem vremenu odigra i uzvratni susret u Zagrebu. Ponovno praćena snažnom političkom propagandom, uzvratna je utakmica odigrana 29. rujna što je bio prvi međunarodni nogometni susret koji je reprezentacija NDH odigrala na domaćem terenu. Utakmica je, naravno, dobila veliki publicitet, iskorištena je u svrhu propagiranja NDH i njezine „veličine“, a na tribinama su sjedili svi važniji faktori hrvatske politke, slovački predstavnici u NDH te veleposlanici zemalja saveznica. Završila je rezultatom 5:2 za reprezentaciju NDH.

U ostalim je sportskim disciplinama, u prvoj godini postojanja NDH, također bilo dosta susreta na najvišoj razini, bilo da se radilo o prijateljskim utakmicama dviju reprezentacja ili o nekoj vrsti međunarodnog turnira na kojem su sudjelovali hrvatski i slovački klubovi i reprezentacije. Tako su hrvatski i slovački sportaši do kraja 1941. godine nekoliko puta odmjerili snage u šakanju (boks), atletici, tenisu, hrvanju, stolnom tenisu itd. Odmah po osnutku NDH reprezentacije Hrvata i Slovaka su odmjerile snage u šakanju, koje je u to vrijeme bilo vrlo popularan sport, a odmah potom odigrao se i šakački susret između kluba Zagreb i kluba Považanska Bystrica. Tijekom ljeta 1941. godine hrvatski su tenisači gostovali u Bratislavi na prvenstvu slovačke u tenisu gdje je konačnu pobjedu odnio hrvatski tenisač Dragan Mitić, a otprilike u isto vrijeme u Slovačkoj gostuju i hrvatski atletičari.

U godini 1942. slovačko-hrvatski odnosi dotakli su svoj zenit, a to se odrazilo i na suradnju na polju profesionalnog sporta. Odmah na početku godine u Zagrebu je gostovala slovačka reprezentacija u stolnom tenisu odigravši jedan meč protiv reprezentacije NDH, a mjesec dana kasnije u Slovačkoj gostuje zagrebački stolnoteniski kulb Urania. Nedugo potom igra se prvenstvo Slovačke u stolnom tenisu na kojem sudjeluju i hrvatski igrači. Ukupnu pobjedu u pojedinačnoj konkurenciji odnosi Hrvat Žarko Dolinar koji u paru s Blankom Pećnik osvaja i prvo mjesto u konkurenciji mješovitih parova. Povodom treće obljetnice Slovačke Republike (14. ožujak) zagrebački nogometni klub Concordia je u Bratislavi odigrao dvije utakmice i to protiv SK Bratislave i nogometne močadi slovačke vojske Armadini XI. Ni mjesec dana kasnije u Zagrebu je odigran uzvratni susret reprezentacija u šakanju, a u lipnju iste godine odigran je dvoboj nogometnih reprezentacija Slovačke i NDH. Odmjeravanje snaga nastavljeno je u Bratislavi gdje su se početkom srpnja susreli hrvatski i slovački hrvači. Zatim je 08. kolovoza 1942. u Zagrebu odigran uzvratni susret nogometnih reprezentacija na kojem je hrvatska izabrana vrsta slavila pobjedom 6:1.

Sportska su se natjecanja između slovačkih i hrvatskih klubova i reprezentacija nastavila i do kraja 1942. godine te gotovo jednakim intezitetom i u prvoj polovici 1943., ali je s vremenom njihovo održavanje sve više otežavala borba obiju država za puku egzistenciju, ratom ograničeno kretanje ljudi i robe i sve teža komunikacija. No, susreti su se, iako smanjenim intezitetom, održavali i dalje i to po jednakoj formuli gotovo do kraja postojanja dviju država što svjedoči da od sporta, kao važne okosnice slovačko-hrvatskih odnosa, vlasti NDH i Slovačke Republike nisu olako odustajale.

Unatoč svim unutarnjim i vanjskim problemima koji su, kako su godine odmicale, sve više pogađali i NDH i Slovačku Republiku, obje su države i dalje slavile godišnjice svojeg osnutka jednako spektakularno, kao da se na političkom i ratnom planu nije ništa promijenilo. Te su proslave redovno uključivale susrete hrvatskih i slovačkih političara, vojnih dužnosnika, kulturnih radnika i sportaša. Povodom druge obljetnice osnutka NDH ponovno su snage odmjerile hrvatska i slovačka nogometna reprezentacija, a utakmica je ponovno iskorištena u svrhu propagiranja slovačkog i hrvatskog režima te slovačko-hrvatskih odnosa. Popraćena je od strane najviših vrhova političke i vojne vlasti, a prisutan je bio i slovački veleposlanik dr. Jozef Cieker. Tih je dana odigrano još nekoliko nogometnih utakmica između slovačkih i hrvatskih nogometaša, a cijela je proslava kulminirala na domjenku kojeg su organizirali hrvatski i zagrebački sportski savezi na kojem su bili prisutni brojni sportaši iz Hrvatske i Slovačke, ali i slovački veleposlanik i hrvatska vladajuća garnitura.

S obzirom da su susreti hrvatskih i slovačkih nogometaša u vrijeme proslava godišnjica dviju država postali već tradicija, tako su reprezentacije Hrvatske i Slovačke odigrale nogometnu utakmicu i povodom treće godišnjice osnutka NDH. Odigrana je na sam dan uspostave NDH, odnosno 10. travnja, a bio je to sedmi po redu susret između slovačke i hrvatske nogometne reprezentacije. Da tradiciju nisu održavali samo nogometaši pokazuje šesti po redu susret između slovačkih i hrvatskih stolnotenisača koji se također u travnju 1944. godine odigrao u Zagrebu.

Nema sumnje da su se i u posljednjim mjesecima postojanja dviju država održavala poneka sportska nadmetanja između slovačkih i hrvatskih sportaša, ali u izmjenjenim političkim i ratnim okolnostima ti su događaji potisnuti u neki drugi plan pa su prestali biti od veće važnosti za svakodnevni život, slovačko-hrvatske odnose i režimsku propagandu.

Izvori i literatura

Hrvatski narod : Glasilo hrvatskog ustaškog pokreta, dnevnik, godište III, IV, V i IV, Ustaški nakladni zavod, Zagreb, 1941. – 1944.
Nova Hrvatska, dnevnik, god. II, Ustaški nakladni zavod, Zagreb, 1942.
HORAK Emil, Panorama hrvatsko-slovačkih odnosa, Hrvatska – Slovačka : povijesne i kulturne veze : (slična sudbina i zajedničke osobine), Zagreb : Most = The Bridge, 1998., str. 9. – 42.
RYCHLIK Jan, Odnosi Slovačke i Nezavisne Države Hrvatske, 1941. – 1945., Časopis za suvremenu povijest, god. 36., br. 3., Zagreb, 2004., str. 939. – 957.
Grupa autora, Tko je tko u NDH : Hrvatska 1941. – 1945., Zagreb, 1997.
JONJIĆ Tomislav, Hrvatska vanjska politika – dio 3., Zagreb, 2000.
Život u NDH: fotomonografija (1941.-1945.), Europapress holding, Zagreb 2010.