{"id":870,"date":"2015-05-26T20:27:00","date_gmt":"2015-05-26T18:27:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=870"},"modified":"2026-08-15T18:28:42","modified_gmt":"2026-08-15T16:28:42","slug":"kakav-su-trag-u-hrvatskoj-povijesti-xx-stoljeca-ostavili-radic-pavelic-broz-i-tudman","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2015\/kakav-su-trag-u-hrvatskoj-povijesti-xx-stoljeca-ostavili-radic-pavelic-broz-i-tudman\/","title":{"rendered":"Kakav su trag u hrvatskoj povijesti XX. stolje\u0107a ostavili Radi\u0107, Paveli\u0107, Broz i Tu\u0111man?"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Povijest XX. stolje\u0107a obilje\u017eena je brojnim sukobima, manjim i ve\u0107im, kao i, naposlijetku, dvama svjetskim ratovima te, u slu\u010daju hrvatskog naroda, Domovinskim ratom. Razdoblje je to u kojem se svaka dr\u017eava nastojala izboriti za svoje, ali nerijetko, i osvojiti tu\u0111e. Politika cijelog jednog stolje\u0107a, na\u017ealost, mo\u017ee se svesti na tragi\u010dne sukobe, politi\u010dke borbe, pobjede i poraze. Hrvatska se ne razlikuje od ostatka svijeta. U slu\u010daju&nbsp;<em>Lijepe na\u0161e<\/em>&nbsp;karakteristi\u010dna je jedna ideja i te\u017enja koja se prote\u017ee ve\u0107 dugi niz godina, desetlje\u0107a i stolje\u0107a. Brojni su se pojedinci mijenjali u politi\u010dkom \u017eivotu na\u0161e domovine, brojne su politike vo\u0111ene za, ve\u0107i ili manji, boljitak naroda, ali, nekako, uvijek se isticala ta te\u017enja ka neovisnosti i vladanju&nbsp;<em>svoga na svome<\/em>.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Primjerice, godina je 1918. Hrvatski se narod bori za svoja prava, bori se protiv srpske hegemonije i represivne politike. U tom trenutku politi\u010dki djeluje osoba koji ima ideje i snove, znanje i vje\u0161tine, kojima mo\u017ee ostvariti dugo sanjani hrvatski san \u2013 cjelovitu i slobodnu hrvatsku dr\u017eavu. Njegovo je ime Stjepan Radi\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nadalje, godina je 1941. Hrvatski se narod bori za svoja prava, bori se protiv apsolutisti\u010dke vladavine kralja srpske dinastije Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, srpskog diktatorskog re\u017eima te navodnog&nbsp;<em>narodnog jedinstva<\/em>. Pojavljuje se osoba koja ima ideje i snove kojima mo\u017ee ostvariti dugo sanjani hrvatski san \u2013 cjelovitu i samostalnu hrvatsku dr\u017eavu. Ili se, u po\u010detku, tako \u010dinilo. Njegovo je ime Ante Paveli\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Godina je 1943. hrvatski se narod bori za svoj povijesni teritorij i prava, bori se protiv nesklada partizana i usta\u0161a koji se, navodno, bore za isti cilj, hrvatsku dr\u017eavu. Politi\u010dka scena upoznaje jedno novo lice, osobu koja ima ideje i snove o miru i jedinstvu na vi\u0161enacionalnom teritoriju. On staje na \u010delo privremene vlade novoosnovane Jugoslavije i zapo\u010dinje svoju, uspje\u0161nu ili ne, vi\u0161e od tri desetlje\u0107a dugu vladavinu. Njegovo ime je Josip Broz.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Naposlijetku, godina je 1990. Hrvatski se narod bori za samostalnu i suverenu dr\u017eavu. Bori se protiv velikosrpske ideje i srpskih poriva o zatiranju hrvatskog imena i teritorija. Hrvatska je politi\u010dka scena jedinstvena u ideji stvaranja nezavisne dr\u017eave. Ipak, isti\u010de se osoba koja je spremna na sebe preuzeti veliki teret snova jednog naroda koji se stolje\u0107ima bori za jedno \u2013 svoje. Ideje su bile tu, znanje i vje\u0161tine tako\u0111er, samo su hrabrost i sre\u0107a bili potrebni da snovi postanu stvarnost. Njegova politika, opravdavali ju mi ili ne, uspjela je. Njegovo ime je Franjo Tu\u0111man.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u010cini se, bez obzira na koju se godinu osvrnemo, mo\u017eemo zapo\u010deti na isti na\u010din. Hrvatski se narod, politi\u010dari i ideje uvijek svode na isto \u2013 \u017eelju za ne\u010dim \u0161to bi, prema svim&nbsp;<em>pisanim pravilima<\/em>, trebalo biti hrvatsko.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pisati o povijesti vrlo je rizi\u010dno, a osobito o povijesti tako kompleksnog razdoblja kao \u0161to je XX.stolje\u0107e. Moramo se slo\u017eiti, podr\u017eavali njihovu politiku i djelovanja ili ne, Stjepan Radi\u0107, Ante Paveli\u0107, Josip Broz i Franjo Tu\u0111man bili su vo\u0111e svojega vremena. Pisati o politi\u010dkim vo\u0111ama, ljudima koji su u tolikoj mjeri utjecali na povijest ne samo jednog naroda, nego na povijest \u010ditavog jednog podru\u010dja, vrlo je zanimljivo. U obzir moramo uzeti niz politi\u010dkih, dru\u0161tvenih i socijalnih \u010dimbenika te osoba koji su utjecali na njihovo razmi\u0161ljanje i djelovanje te, u takvom kontekstu, promatrati ih kao predvodnike jedne politike. Uvijek je prisutna ona teza kako se povijest gleda kroz razmi\u0161ljanja vremena u kojem povjesni\u010dar stvara. Postavlja se pitanje mo\u017ee li povijest biti, naposlijetku, objektivna. Mo\u017eemo li o povijesti racionalno pisati? Iskreno, ne znam. Ne znam je li pro\u0161lo dovoljno vremena od podizanja zastave na kninskoj tvr\u0111avi kako bismo se, realno i objektivno, osvrnuli na izvore i ustvrdili&nbsp;<em>Da, ovo je bila njegova politika, pravedna ili pogre\u0161na<\/em>. Smatram kako mora pro\u0107i nekoliko generacija koje ne\u0107e slu\u0161ati o\u010deve&nbsp;<em>pri\u010de iz rovova<\/em>&nbsp;da bi mogli objektivno gledati, primjerice na Domovinski rat. Mnogi se danas jo\u0161 vrlo \u017eivo sje\u0107aju sirena i granata, Bo\u017ei\u0107a bez oca i kupanja na Dravi po\u010detkom kolovoza 1995. kada su odjednom po\u010dele sirene, panika, strah te oca koji \u017eurno vra\u0107a k\u0107i u podrum te, po tko zna koji put, kre\u0107e u rat. Sje\u0107anja su jo\u0161 previ\u0161e prisutna da bi se, po mojem mi\u0161ljenju, potpuno objektivno i nepristrano razmatrala doga\u0111anja u neposrednoj hrvatskoj pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kakav su trag u hrvatskoj povijesti XX. stolje\u0107a ostavili Radi\u0107, Paveli\u0107, Broz i Tu\u0111man? Ogroman. Izniman. Neizbrisiv. Presudan. Osobe su to koje su krojile politiku, ne samo svoga vremena, ve\u0107 i budu\u0107nosti u kojoj mi danas \u017eivimo. Gledamo li hrvatsku povijest, ne samo razdoblje u kojem su djelovala navedna \u010detvorica, ve\u0107 i \u0161ire, postoje neke stvari koje su nepromjenjive. Kako sam ve\u0107 napomenula, borba hrvatskoga naroda protiv tu\u0111e hegemonije i zatiranja provla\u010di se dugi niz godina kao&nbsp;<em>light motiv<\/em>&nbsp;na\u0161e povijesti. Radi\u0107 je upozoravao&nbsp;<em>Ne srljajte kao guske u maglu!<\/em>, ali ipak smo se izgubili. Zagovarao je politiku o\u010duvanja Monarhije samo da ne do\u0111e do onoga najgoreg \u2013 komadanja hrvatskog teritorija. Kako su godine prolazile i Radi\u0107 se prilago\u0111avao postoje\u0107oj situaciji te odbacio svoju politiku i prihvatio jugoslavenski koncept kao konfederaciju ravnopravnih naroda. Bio je vrlo zanimljiv politi\u010dar, meni jedan od najzagonetnijih u hrvatskoj povijesti. Vje\u0161ti Hrvat koji je slu\u017eio svome narodu gledaju\u0107i u daleku budu\u0107nost brojnih hrvatskih nara\u0161taja. Koliko je hrabrosti trebalo da na tisu\u0107itu obljetnicu hrvatskoga kraljevstva, 1925.godine, odustane od svoje dotada\u0161nje politike i prizna sve ono protiv \u010dega se borio \u2013 kralja, Ustav i monarhiju, u\u0111e u neprijateljsku Skup\u0161tinu, i savez sa, do tada, najlju\u0107im protivnikom te poku\u0161a situaciju promijeniti&nbsp;<em>iznutra<\/em>?<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mo\u017eemo li ga usporediti s Antom Paveli\u0107em? Mo\u017eemo, naravno. Trebamo li? Nikako. Oba su politi\u010dara, u jednom trenutku, osjetili da su upravo oni osobe, pojedinci, koje ne\u0161to mogu promijeniti. Obojica su se borila protiv srpskih ideja te za uspostavu hrvatske dr\u017eave na njezinom povijesnom i etni\u010dkom teritoriju. Ipak, ne\u0161to je po\u0161lo po zlu u politici drugog navedenog. Danas \u010desto o Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj govorimo kao o&nbsp;<em>navodnoj<\/em>&nbsp;dr\u017eavi koja pravno nije niti postojala. Mislim kako je Ante Paveli\u0107 u po\u010detnim godinama svojeg politi\u010dkog djelovanja imao zamisli i ideje kao i svaki drugi istinski hrvatski domoljub i rodoljub. Ipak, ne\u0161to se prelomilo i po\u0161lo po krivu. Do kraja vjeran nacisti\u010dkoj Njema\u010dkoj, apsolutni vladar toliko \u017eeljene samostalne hrvatske dr\u017eave po\u010dinio je upravo ono protiv \u010dega se, po\u010detkom svojega politi\u010dkog djelovanja, borio \u2013&nbsp;<strong>etni\u010dke, vjerske i rasne zlo\u010dine te predaju hrvatskog povijesnog teritorija<\/strong>. \u010cini se kako Paveli\u0107 ipak nije bio&nbsp;<em>Za dom spreman!<\/em>, nije bio spreman \u017ertvovati se i pokoravati svojoj Hrvatskoj, kako je obja\u0161njavao poznati pozdrav. Temeljna razlika ove dvojice politi\u010dara bila je hrabrost Radi\u0107a, odnosno kukavi\u010dluk Paveli\u0107a. Radi\u0107 je znao za namjere atentatora te 1928.godine, ali je do kraja ostao vjeran svome narodu i politici te su ga, naposlijetku, ta vjernost i odanost odvele u smrt. Paveli\u0107 je pokleknuo te po\u010dinio najve\u0107i mogu\u0107i grijeh jednog vo\u0111e \u2013 izdao sve ono za \u0161to se, u svojoj biti, zalagao i time postao hrvatski politi\u010dar s iznimno lo\u0161om konotacijom. Dakle, za jedne, prisje\u0107aju\u0107i se pogibije Roma, \u017didova i Srba, ratni je zlo\u010dinac, dok za druge stvoritelj stolje\u0107ima \u010dekane hrvatske dr\u017eave. Ne treba umanjivati Paveli\u0107eve zasluge za stvaranje hrvatske dr\u017eave nakon gotovo osamsto godina traganja, ali istovremeno ne smijemo pravdati zlo\u010dine po\u010dinjene nad svima onima, bili Hrvati, Srbi, Romi ili netko \u010detvrti, koji se nisu slagali s politikom usta\u0161kog Poglavnika. Tvrdio je kako je u usta\u0161kim na\u010delima sadr\u017eano sve ono \u0161to si jedan narod mo\u017ee po\u017eeljeti, ali uklju\u010duje li to i teret zlo\u010dinakog vo\u0111e i brojna mrtva tijela neistomi\u0161ljenika?<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mo\u017eemo li ih usporediti s Josipom Brozom? Mo\u017eemo, naravno. Trebamo li? Nikako. Svemogu\u0107i vladar koji je vi\u0161e od tri desetlje\u0107a odre\u0111ivao \u017eivote vi\u0161e od 23 milijuna ljudi. Veliki revolucionar i komunist, borac protiv fa\u0161izma i nacizma. Kada \u010ditamo po\u010detne retke o Josipu Brozu mo\u017eemo re\u0107i kako je san svakog naroda jedan tako odlu\u010dan i karizmati\u010dan vo\u0111a. Ipak, nije bio ostvarenje snova. Barem za hrvatski narod. Bravar koji je pokrenuo revoluciju u vi\u0161enacionalnoj dr\u017eavi obe\u0107avaju\u0107i&nbsp;<em>bratstvo i jedinstvo<\/em>&nbsp;svim stanovnicima. Ipak, obe\u0107anja su ostala samo to \u2013 obe\u0107anja. Ve\u0107 desetak godina prije smrti, sedamdesetih godina XX.stolje\u0107a, utjecaj mu je slabio. Vrlo je va\u017eno shvatiti da nakon vladanja tako slo\u017eenom dr\u017eavom, kao \u0161to je Jugoslavija bila, i jo\u0161 k tome toliko dugo vremena, mora do\u0107i do brojnih neujedna\u010denosti. Ipak, jo\u0161 je va\u017enije shvatiti kako Josipu Brozu nikada nije bilo va\u017eno \u0161to je Hrvat. Nazivao je sebe Jugoslavenom, potvrdio je to izjavom:&nbsp;<em>Ja sam Hrvat, ali \u0161to bih sada to isticao<\/em>. I nije problem \u0161to to nije isticao rije\u010dima, problem je \u0161to svoje hrvatsko podrijetlo nije potvrdio djelima. Za jedne, prisje\u0107aju\u0107i se Bleiburga, ratni zlo\u010dinac, dok za druge revolucionar i komunist, Jugoslaven i vo\u0111a. Nije li uvijek tako? Samo, isticao je kako&nbsp;<em>bratstvo i jedinstvo<\/em>&nbsp;mogu postojati samo ako su narodi zaista ravnopravni, a svojim je djelovanjem pobio rije\u010di u korijenu!<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nekako je logi\u010dno ovu pri\u010du zavr\u0161iti likom i djelom Franje Tu\u0111mana, vje\u010dnog prvog predsjednika napokon ostvarenog sna, samostalne i suverene Republike Hrvatske. Dan kada je, sa hrvatskom trobojnicom preba\u010denom preko ramena, u Hrvatskom Saboru, proglasio na\u0161u domovinu neovisnom bio je presudan u \u017eivotima tolikih ljudi. Na Trgu bana Josipa Jela\u010di\u0107a rekao je:&nbsp;<em>Imamo svoju Hrvatsku, na\u0161a je i bit \u0107e onakva kakvi sami \u017eelimo i ne\u0107emo nikome dopu\u0161tati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude.&nbsp;<\/em>Ipak, je li bilo ba\u0161 tako? Nitko ne smije ulaziti u \u010dinjenice kako je trebalo puno snage i \u017eelje kako bi se postiglo ono \u0161to je Franjo Tu\u0111man ostvario. Me\u0111utim, \u010dini se kako uvijek postoji taj me\u0111utim, puno toga odlazi nepovratno u zaborav kada pa\u017enju obratimo na stavove i djela koja se \u010dine kompromitiraju\u0107a. Bosna, Vukovar, privatizacija. Mnogi pori\u010du spomenuto, ali nije li tu\u017eno \u0161to uop\u0107e moramo o tome razmi\u0161ljati? Je li za Tu\u0111mana Hrvatska bila od Iloka do Dubrovnika ili nije? Vrijeme \u0107e pokazati svoje. Odmaknemo li se jo\u0161 nekoliko desetlje\u0107a, generaciju ili dvije novih i, nadamo se znati\u017eeljnih nara\u0161taja, otkrit \u0107e se istina, objektivna i surova.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Mo\u017eemo li usporediti Radi\u0107a, Paveli\u0107a, Tita i Tu\u0111mana? Naravno. Trebamo li? Ne znam. Uvijek \u0107emo prona\u0107i onu \u017eelju za promjenama, onu strast i te\u017enju da se, tada postoje\u0107e stanje, promijeni. Samo, za koga? Za narod? Koji narod? Hrvatski narod? Brojna su neodgovorena pitanja i \u010dinjenice koje \u010dekaju da ih se potvrdi ili demantira. Ho\u0107e li se to ikada dogoditi? Ne znamo, ali srljali smo kao guske u maglu, za dom smo bili spremni, bratstva i jedinstva smo se oslobodili i danas, nakon stolje\u0107a borbe, imamo svoju Hrvatsku.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Povijest XX. stolje\u0107a obilje\u017eena je brojnim sukobima, manjim i ve\u0107im, kao i, naposlijetku, dvama svjetskim ratovima te, u slu\u010daju hrvatskog naroda, Domovinskim ratom. Razdoblje je to u kojem se svaka dr\u017eava nastojala izboriti za svoje, ali nerijetko, i osvojiti tu\u0111e. Politika cijelog jednog stolje\u0107a, na\u017ealost, mo\u017ee se svesti na tragi\u010dne sukobe, politi\u010dke borbe, pobjede i [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":22,"featured_media":436,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[205,247,584,248,246],"class_list":["post-870","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politicka-povijest","tag-ante-pavelic","tag-franjo-tudman","tag-hrvatska-povijest","tag-josip-broz-tito","tag-stjepan-radic"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":7}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/870","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/22"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=870"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/870\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1044,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/870\/revisions\/1044"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/436"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=870"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=870"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=870"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}