{"id":790,"date":"2015-04-25T14:50:00","date_gmt":"2015-04-25T12:50:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=790"},"modified":"2026-08-11T08:30:12","modified_gmt":"2026-08-11T06:30:12","slug":"armensko-pitanje-u-kasnom-osmanskom-carstvu-1-5","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2015\/armensko-pitanje-u-kasnom-osmanskom-carstvu-1-5\/","title":{"rendered":"Armensko pitanje u kasnom Osmanskom Carstvu (1\/5)"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U svijetu se ovaj petak obilje\u017eila stogodi\u0161njica genocida nad Armencima po\u010dinjenog&nbsp; 1915. godine. Papa Franjo je u nedavnom obra\u0107anju izjavio da je to bio prvi genocid dvadesetog stolje\u0107a, na \u0161to je stigla o\u0161tra reakcija turske vlade. Nakon pape, vlade pojedinih dr\u017eava po\u010dele su se izja\u0161njavati misle li da je to genocid ili ne i u tome na \u017ealost bitnu ulogu igra sada\u0161nja politi\u010dka situacija i veze koje dr\u017eave trenutno imaju.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na stranu to \u0161to je genocid uvr\u0161ten u me\u0111unarodno pravo tek 1946. godine pa je te\u0161ko dana\u0161njim metrom mjeriti nekada\u0161nje doga\u0111aje, no ako bismo to i mogli, postoje brojni prijepori. &nbsp;Ni nedavne odluke Haa\u0161kog suda u tu\u017ebama za genocid koje su jedna protiv druge podnijele Srbija i Hrvatska ne daje nam sa sigurno\u0161\u0107u za pravo tvrditi da se u Osmanskom Carstvu dogodio prvi genocid dvadesetog stolje\u0107a pa time i uop\u0107e u svijetu. Naravno, tragedija u kojoj je smrtno stradalo oko milijun i pol ljudi dok su ostali pripadnici nacije uglavnom raseljeni te\u0161ko da bi se druga\u010dije mogla nazvati, ali je to ipak pravno pitanje koje ostavlja upitnike. Nije jednostavno dokazati da je netko namjerno \u017eelio istrijebiti odre\u0111enu rasu, naciju ili vjeru i osim u slu\u010daju Holokausta za kojeg postoji dovoljno dokumenata prona\u0111enih kod po\u010dinioca genocida te doga\u0111aja u Ruandi, genocid jo\u0161 nije dokazan za bilo koji drugi slu\u010daj. Ipak, pozitivan pomak jest to \u0161to se u strogo nadgledanom turskom dru\u0161tvu ipak po\u010delo raspravljati o ovim pitanjima i \u0161to se \u010dak i tijekom ovog tjedna odr\u017eavaju znanstveni skupovi na kojima se slobodno iznosi tvrdnja da se dogodio genocid. Slu\u017ebena Turska to jo\u0161 uvijek ne \u017eeli priznati niti o tome raspravljati.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U ovom feljtonu namjera mi je istra\u017eiti armensko pitanje u kasnoj fazi Osmanskog Carstva konzultiraju\u0107i literaturu strana uvu\u010denih u doga\u0111aje, ali i svjetsku. Iako bi se istra\u017eivanje moglo vratiti i u prvu polovicu 19. stolje\u0107a i stvaranje Srbije, Crne Gore i Gr\u010dke te rusko zauzimanje Karsa i Erezuruma 1828. i 1829. godine, po\u010detna to\u010dka moga prou\u010davanja, nakon ovih uvodnih napomena, biti \u0107e Velika isto\u010dna kriza iz razdoblja 1875.-1878. s posebnim naglaskom na Berlinski kongres 1878. godine.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Osmansko Carstvo je bila narodnosno izmije\u0161ana dr\u017eava s paralelnim \u017eivotima i paralelnim kulturama koje su s vi\u0161e ili manje uspjeha funkcionirale jedne kraj drugih. Dobar dio turskih povjesni\u010dara tvrdi da je to bila jedina prava multikulturalna dr\u017eava. Stanovni\u0161tvo je bilo svjesno podjele&nbsp;<em>mi i oni<\/em>, ali ba\u0161 tko smo to<em>&nbsp;mi<\/em>&nbsp;nije im bilo pretjerano jasno. U razgovorima sa stanovnicima ohridskog podru\u010dja Henry Brailsford je na pitanje tko smo to mi naj\u010de\u0161\u0107e dobijao odgovor Risjani (slobodni ljudi). Na kasnija pitanja jesu li Bugari, Grci, Makedonci ili Srbi, stanovni\u0161tvo mu je odgovaralo da ne zna. Sve je to objavio u svojoj knjizi iz 1905. Godine,&nbsp;<em>Macedonia: Its Races and their futures.<\/em>[1]&nbsp;Nasilja je bilo, u nekim razdobljima puno, a u nekim razdobljima bezna\u010dajno. Po\u010detkom 19. stolje\u0107a izvana je do\u0161la ideja nacionalizma koja je za sobom vukla i stvaranje nacija, ali se ona sporo probijala, kako je vidljivo iz prethodne ankete. Ipak me\u0111u pismenim elitama do\u0161lo je do \u017eelje za stvaranjem dr\u017eava. Sve to nije pratio razvoj proizvodnje niti stvaranje velikih manufaktura, a kasnije tvornica. Glavna privredna grana bila je poljoprivreda, a kr\u0161\u0107ani su uglavnom bili \u010dif\u010dije u izra\u0111enom timarsko-spahijskom sistemu. No, u gradovima su se bavili i trgovinom te su neki ostvarili i zamjetno bogatstvo (pogotovo Grci). Uz bogate Grke postojale su i velike \u017eidovske trgova\u010dke zajednice za \u0161to je najbolji primjer Solun, jedan od najbogatijih osmanskih gradova sa drugom po veli\u010dini osmanskom lukom, u kojem su u gradskoj jezgri ve\u0107inu \u010dinili \u017didovi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Armenci su \u017eivjeli izmje\u0161ani s ostalim narodima u Anadoliji, mirno do spomenutih ruskih osvajanja, podijeljeni u pravoslavni, katoli\u010dki (od 1831.), i protestanski milet (od 1848.). U potonjem su djelovali britanski i ameri\u010dki misionari odigrav\u0161i zna\u010dajnu ulogu u stvaranju armenskog politi\u010dkog pokreta koji se borio za kr\u0161\u0107anska prava u Anadoliji. Tu se dakle susre\u0107emo sa sukobom ruskog interesa (\u0161irenje Rusije) i britanskog (podizanja prava Armenaca unutar Carstva i preuzimanje uloge za\u0161titnice kr\u0161\u0107ana u Anadoliji). Nakon ruskih osvajanja (1829) dolazi do prvih migracija Armenaca na ruski teritorij (procjenjuje se da ih je oti\u0161lo oko 100 000). U suprotnom smjeru nakon Krimskih ratova dolaze brojni islamizirani \u010cerkezi koji su bje\u017eali iz Rusije. Procjenjuje se da je na podru\u010dje Carstva izme\u0111u 1858. i 1864. do\u0161lo 595 000 \u010cerkeza.[2]&nbsp;Dio tih doseljenika oti\u0161ao je u europski dio Carstva, ali je i ovaj manji dio od 200 000 ljudi umnogome uslo\u017enio situaciju u Anadoliji.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Velike sile su u Osmanskom Carstvu pazile na svoje ekonomske interese, nastojale su profitirati na krizi Carstva, ali su u isto vrijeme ipak bile i faktor kontrole ne pretjerano funkcionalnog Carstva i odigravale ulogu za\u0161titnica kr\u0161\u0107anskog stanovni\u0161tva. U tome su se isticale Rusija, koja je u vi\u0161e navrata napadala Carstvo i Velika Britanija koja je od tridesetih godina devetnaestog stolje\u0107a igrala ulogu za\u0161titnice Carstva. Britanci su slijedili svoje interese, a najva\u017enija im je bila borba s Rusijom za dominaciju u slabom Osmanskom Carstvu radi tjesnaca i interesa u Aziji. Godine 1838. postignut je anglo-osmanski dogovor kojim su Britanci dobili osiguran pristup velikom osmanskom tr\u017ei\u0161tu. Time je njihova borba za osmanski teritorijalni integritet oja\u010dala i te\u0161ko je bilo prona\u0107i politi\u010dara koji bi se toj borbi suprotstavio.<a href=\"https:\/\/web.archive.org\/web\/20200814202212\/http:\/\/povijest.net\/2018\/?p=2497#_ftn3\">[3]<\/a>&nbsp;Krimski rat i britanska pomo\u0107 Osmanskom Carstvu produbio je te veze. Stvari su tako funkcionirale do Velike isto\u010dne krize, a onda nastupaju bitne promjene i ubrzava se raspad Carstva.<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Bilje\u0161ke<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[1]&nbsp;Mark MAZOWER,&nbsp;<em>Balkan, kratka povijest,&nbsp;<\/em>Zagreb, 2007.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[2]&nbsp;Brad DENNIS, \u201cPatterns of Conflict&nbsp; and Violence in Eastern Anatolia Leading Up to the Russo-Turkish War and the Treaty of Berlin\u201c,<em>&nbsp;War&amp;Diplomacy. The Russo-Turkish War of 1877-1878 and the Treaty of Berlin,&nbsp;<\/em>273-301.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[3]&nbsp;Hakan YAVUZ, \u201cThe Transformation of \u201cEmpire\u201d through Wars and Reforms. Integration vs. Oppression\u201d,&nbsp;<em>War&amp;Diplomacy. The Russo-Turkish War of 1877-1878 and the Treaty of Berlin,<\/em>&nbsp;17-55.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U svijetu se ovaj petak obilje\u017eila stogodi\u0161njica genocida nad Armencima po\u010dinjenog&nbsp; 1915. godine. Papa Franjo je u nedavnom obra\u0107anju izjavio da je to bio prvi genocid dvadesetog stolje\u0107a, na \u0161to je stigla o\u0161tra reakcija turske vlade. Nakon pape, vlade pojedinih dr\u017eava po\u010dele su se izja\u0161njavati misle li da je to genocid ili ne i u [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":17,"featured_media":791,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[218,103],"class_list":["post-790","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politicka-povijest","tag-armenci","tag-osmansko-carstvo"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/790","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/17"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=790"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/790\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1046,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/790\/revisions\/1046"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/791"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=790"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=790"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=790"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}