Moje me najranije sje\u0107anje ve\u017ee za Osijek. \u017divjeli smo u blizini nekada\u0161njeg kina Urania, na osje\u010dkom korzu. \bMoj otac bio je natkonobar u kavani Central i namjeravao me poslati u hotelijersku \u0161kolu u \u0160vicarsku. Mama je bila gospo\u0111a i nije radila, a vrlo \u010desto bio sam kod bake i djeda. Oni su, za razliku od mojih roditelja, bili vrlo pobo\u017eni, pa sam s njima i\u0161ao u sinagogu, a sje\u0107am se i broda pivovare \u0160eper koji je prevozio pivo do Apatina. Moj djed imao je bravarsku zadrugu i odr\u017eavao je cijeli pogon, kao i taj brod, pa smo \u010desto na njemu plovili Dravom. Sje\u0107am se predivnih parkova, zimi odlazaka sanjkama u \u010cingi-lingi \u010dardu\u2026 A onda se jedne no\u0107i 1941. sve preokrenulo. Javili su mojim roditeljima da moramo napustiti Osijek jer \u0107e drugo jutro do\u0107i po sve \u017didove.<\/p>\n\n\n\n
Kako su vam to mama i tata objasnili?<\/strong><\/p>\n\n\n\n I\u0161ao sam u \u017eidovsku \u0161kolu, moji su se kretali u \u017eidovskom krugu i nisam imao nikakav doticaj s vanjskim svijetom tako da nisam ni osje\u0107ao psihozu protiv \u017didova. Tata i mama samo su mi rekli da moramo i\u0107i baki u \u010cakovec, potrpali vrijedne stvari u ki\u0161tre, ukrcali ih u brod i cijelu smo no\u0107 plovili do Preloga u Me\u0111imurju, odakle su nas konjima prebacili do stri\u010deve ku\u0107e u \u010cakovcu. Mama i tata su mislili da smo tamo sigurniji, da Ma\u0111ari ne\u0107e dirati \u017didove. Tako je doista i bilo sve do 1944. No, kako je moj otac pobjegao iz Ma\u0111arske kamo su ga odveli u radnu slu\u017ebu, mene i mamu su sredinom 1943. kao taoce odveli u logor. Kad je to doznao, vratio se u \u010cakovec, ali mi smo ostali u logoru, a njega su ubili 15. o\u017eujka 1945. Mi to nismo znali dok rat nije zavr\u0161io.<\/p>\n\n\n\n U koji ste logor s majkom odvedeni?<\/strong><\/p>\n\n\n\n U Auschwitz. I odmah su nas razdvojili. Kad su nas iskrcali iz vagona, do mame je dotr\u010dao jedan zatvorenik i samo joj uspio re\u0107i neka ka\u017ee da mi je 16 godina. Tako je i postupila. Da to nije rekla, zavr\u0161io bih kao i moja baka, u krematoriju, jer su se rje\u0161avali djece koja im nisu mogla biti od koristi. Mamu sam vidio jo\u0161 samo jednom, o\u0161i\u0161anu i nagu kako tr\u010di preko dvori\u0161ta. Nju su zatim odveli u na rad u tvornicu oru\u017eja u Essen, a mene u rudnik ugljena. Mislio sam da su je ubili. Kasnije su me premjestili u radni logor Doru Mittelbau u sredi\u0161njoj Njema\u010dkoj, gdje smo radili rakete V1 i V 2 u tvornici sagra\u0111enoj pod brdom. A u velja\u010di 1945. prebacili su nas u logor Bergen-Belsen u kojem je, 25 metara od moje barake, mjesec dana kasnije umrla Anna Frank. Ondje sam do\u010dekao oslobo\u0111enje.<\/p>\n\n\n\n Kakav je to bio osje\u0107aj?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Za mene nikakav, jer sam bio jako bolestan. Imao sam tifus, le\u017eao sam na slamaricama punim u\u0161iju, koje su postale imune na sve \u010dime su nas \u0161pricali, a nogu koja mi se smrznula u vagonu nakon velikog mar\u0161a na koji su nas natjerali kad su \u010duli da dolaze Rusi, nisam mogao kontrolirati. Mnogo je ljudi na tom putu umrlo od hladno\u0107e, a \u010desto smo iza le\u0111a \u010duli pucnje jer su ubijali sve one koji nisu mogli nastaviti put. Ja sam nekako pre\u017eivio iako mi se noga dizala i trzala kao da mar\u0161iram. A kad sam do\u0161ao u Bergen-Belsen, dobio sam i tifus, u\u0161i sam u slojevima mogao bacati sa sebe, a spao sam na 30 kila. Stoga, kad sam vidio Engleze u logoru i \u010duo gajde, mislio sam da sam umro i da mi an\u0111eli sviraju na nebu. Spasio me jedan zarobljenik, vojnik jugoslavenske kraljevske vojske, koji me izvukao van, oprao od u\u0161iju i zatvorio me u svoju baraku gdje sam ostao nekoliko dana. Kad mi je splasnula temperatura i kad sam malo do\u0161ao sebi, ispri\u010dao sam mu svoju pri\u010du. On me je slu\u0161ao i u jednom je trenutku shvatio da mu je istu pri\u010du ispri\u010dala nedavno i jedna \u017eena. Od njega sam doznao da mi je majka \u017eiva.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n Jeste li je odmah potra\u017eili?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Bili smo udaljeni 500 metara, a nismo znali jedno za drugo. Ali kako su nas stalno nekamo premje\u0161tali, taj \u010dovjek vi\u0161e nije znao gdje mi je majka. No, vrlo je brzo doznao i uputio me prema kamionima koji su i\u0161li prema njezinom logoru. Rekao mi je da u\u0111em u kamion koji ima na zastavi crvenu, bijelu i plavu boju i na kojem pjevaju \u201cHej, Slaveni\u201d. Ali ja sam se popeo na poljski kamion jer su i oni pjevali \u201cHej, Slaveni\u201d. Kad sam shvatio da sam pogrije\u0161io, po\u010deo sam plakati, jer su me Poljaci maltretirali u logoru, pa su me usred \u0161ume izbacili na cestu. Nasre\u0107u, ubrzo je nai\u0161ao d\u017eip na kojem se vijorila \u017eidovska zastava s dvojicom \u017didova koji su pomagali Eng\u00adlezima. Njima sam sve ispri\u010dao pa su me najprije odvezli u svoj \u0161tab, odande su veoma mnogo telefonirali i nakraju me odvezli mami. Moja mama, koja je pala u nesvijest kad je \u010dula da sam \u017eiv, do\u010dekala me sa svim \u017eenama iz logora i pali smo jedno drugom u zagrljaj. Sljede\u0107a \u010detiri mjeseca vodila me po bolnicama da mi izlije\u010de nogu. Skoro se i udala za jednog \u0160kota, ali ipak smo se vratili u \u010cakovec jer nismo znali \u0161to je s ocem.<\/p>\n\n\n\n Jeste li po\u017eeljeli maknuti taj broj koji vas podsje\u0107a na strahote u logoru? Jesu li vas no\u0107u mu\u010dile more?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Broj je jo\u0161 na mojoj ruci i nikad ga nisam po\u017eelio maknuti, a more imam posljednjih desetak godina. Supruga mi ka\u017ee da u snu pla\u010dem i vi\u010dem, ali kad se probudim, ne sje\u0107am se \u0161to sam sanjao. Samo ponekad osjetim strah.<\/p>\n\n\n\n Koliko ste dugo ostali u \u010cakovcu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mama se zaposlila, a ja sam zavr\u0161avao pu\u010dku \u0161kolu. Zatim sam oti\u0161ao u Zagreb. Neko sam vrijeme \u017eivio u internatu na Gornjem gradu, a kad sam upisao tehni\u010dku \u0161kolu, kemijski smjer, bio sam smje\u0161ten u internat najprije u Klai\u0107evoj ulici, a zatim na Sel\u00adskoj cesti. Kasnije je i mama do\u0161la u Zagreb i godinama je radila u Nami, a \u017eivjeli smo u Jagi\u0107evoj ulici. Sje\u0107am se da sam joj s radnih akcija donio radio na dar. Naime, gradili smo Autoput \u201cbratstva i jedinstva\u201d i kako sam imao iskustvo u rudniku, postao sam udarnik i dobio bonove s kojima sam mogao kupiti \u0161to sam htio. Pa sam kupio radio.<\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/08\/lustig-2011-2.jpg\")
<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
![\"Knjiga](\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/edd\/2026\/08\/holokaust-naslovnica-2-1024x582.jpg\")
<\/figure>