{"id":6781,"date":"2020-02-11T17:36:00","date_gmt":"2020-02-11T16:36:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=6781"},"modified":"2026-11-16T18:03:58","modified_gmt":"2026-11-16T17:03:58","slug":"bitka-za-rim-monte-cassino-i-anzio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2020\/bitka-za-rim-monte-cassino-i-anzio\/","title":{"rendered":"Bitka za Rim: Monte Cassino i Anzio"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon osvajanja Sicilije i ju\u017ene Italije, te sloma talijanskog fa\u0161izma, glavni cilj savezni\u010dkih snaga na talijanskom boji\u0161tu postao je Rim. Krajem 1943. godine Saveznici su se nalazili oko 150km udaljeni od Vje\u010dnoga grada, ali tu su zapo\u010deli za njih ozbiljni problemi. Naime, na putu im se isprije\u010dila njema\u010dka <em>Bernhardt<\/em>, ili kako su ju Saveznici nazivali, <em>Zimska linija<\/em>, prevu\u010dena preko \u010ditave \u0161irine Apeninskog poluotoka, ba\u0161 na njegovom naju\u017eem dijelu. Od Monte Cassina, na ulazu u dolinu rijeke Liri, do Tirenskog mora poznata i kao linija <em>Gustav<\/em>. Zemlji\u0161te je bilo fantasti\u010dno za obranu; brdovito, dijelom stjenovito, \u0161umovito, i\u0161arano rije\u010dnim tokovima, planinskim potocima i vododerinama, a uslijed vla\u017enog i hladnog zimskog vremena jo\u0161 te\u017ee savladivo nego u povoljnim meteorolo\u0161kim uvjetima.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Osim obrani sklonog reljefa, Nijemci su prirodne karakteristike zemlji\u0161ta iskoristili i posebno naglasili konstrukcijom \u010dvrstih i udobnih polo\u017eaja sa svoje trupe. Nisu to bili kilometri rovova kao u I. svjetskom ratu, ve\u0107 serije individualnih i grozdova obrambenih polo\u017eaja sa poljima unakrsne vatre, postavljenih tako da se napada\u010da kontinuirano dr\u017ei pod te\u0161kom paljbom u dubini do petnaest kilometara, sa osiguranim putovima za lako i brzo povla\u010denje kad se odlu\u010di da je za to do\u0161lo vrijeme. Radove na <em>Zimskoj liniji<\/em> izvodili su pripadnici organizacije <em>Todt<\/em>[1], kao i armijsko in\u017eenjerstvo, a zapo\u010deli su ih jo\u0161 u jesen, tako da su do po\u010detka zime, kada je <em>Wehrmacht<\/em>[2] u povla\u010denju stigao s juga, utvr\u0111enja bila najve\u0107im dijelom spremna. Bitka za Rim je postala bitkom za liniju <em>Gustav<\/em>, koja je postala op\u0107epoznata zahvaljuju\u0107i operacijama protiv Monte Cassina i mostobranu kod Anzija. Tu su se njema\u010dka grupa armija <em>C<\/em> pod zapovjedni\u0161tvom feldmar\u0161ala Alberta Kesselringa i savezni\u010dka 15. grupa armija pod komandom generala Harolda Alexandera, na\u0161le uhva\u0107ene u vi\u0161emjese\u010dnom klin\u010du.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"698\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/ItalyDefenseLinesSouthofRome1943_4.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-6784\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/ItalyDefenseLinesSouthofRome1943_4.jpg 1024w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/ItalyDefenseLinesSouthofRome1943_4-300x204.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/ItalyDefenseLinesSouthofRome1943_4-767x523.jpg 767w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Njema\u010dke obrambene linije ju\u017eno od Rima<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kako je Italija u tom trenutku bila jedino mjesto gdje su se zapadni Saveznici borili protiv Njema\u010dke, politi\u010dki i pritisak javnosti na terenske komandante bio je zna\u010dajan, pogotovo u svjetlu velikih sovjetskih uspjeha krajem 1943. godine; prijelaza rijeke Dnjepar, oslobo\u0111enja Kijeva, i po\u010detka Dnjeparsko-karpatske ofenzive. Uza sve napore savezni\u010dkih zapovjednika u Italiji, sku\u010den i poprili\u010dno vertikalan reljef Apenina isklju\u010divao je ikakve brze i spektakularne uspjehe, a ma\u0107ehinski odnos stratega usredoto\u010denih na pripremu invazije Europe ljeta 1944. i u tu svrhu oduzet brodski transportni prostor, dodatno su ote\u017eali ionako te\u0161ku situaciju. Nakon osvajanja Sicilije, invazije Apenina i prema danim uvjetima relativno brzog napredovanja do linije <em>Gustav<\/em>, uslijedilo je iskustvo sli\u010dno onima iz I. svjetskog rata. Duga, te\u0161ka i krvava pozicijska bitka, protiv vje\u0161tog i beskompromisnog neprijatelja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Rim je [bio] glavno \u010dvori\u0161te cestovne i \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee sredi\u0161nje Italije, politi\u010dko i administrativno sredi\u0161te zemlje, te va\u017ean privredni faktor, pa je zbog svega toga, a i zbog psiholo\u0161kog zna\u010daja glavnoga grada jedne od triju najva\u017enijih \u010dlanica Osovine, bio smatram va\u017enim strate\u0161kim ciljem zapadnih Saveznika. Oni su 3. rujna 1943., na dan talijanske kapitulacije koja \u0107e biti objavljena \u0161est dana kasnije, stupili na Apeninski poluotok na samom vrhu \u010dizme, u Kalabriji. Napad nazvan <em>Baytown<\/em> izvela je Montgomeryjeva 8. armija, koja je trebala privu\u0107i njema\u010dke divizije, te tako olak\u0161ati ameri\u010dku amfibijsku operaciju <em>Avalanche<\/em> (Lavina) u njihovoj pozadini, kod Salerna. <em>Avalanche<\/em> je 9. rujna otpo\u010dela ameri\u010dka 5. armija pod generalom Markom Clarkom. Njegov britanski kolega, general Bernard Montgomery je prigovarao op\u0107em planu borbe, ustvrdiv\u0161i kako \u0107e se Nijemci jednostavno povu\u0107i iz Kalabrije i pustiti 8. armiju da zauzima prazni i strate\u0161ki nebitni prostor, a potom se brzo koncentrirati i razbiti mostobran kod Salerna, \u0161to se umalo i dogodilo!<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon stabilizacije situacije oko Salerna, Montgomery, koji \u0107e u prosincu 1943. biti preba\u010den u Britaniju zbog planiranja invazije Normandije, nastavlja napredovati jadranskom, a Clark tirenskom obalom. Zbog oduzimanja gotovo \u00be pomorskih efektiva u svrhu pripreme napada na Europu, savezni\u010dki su se zapovjednici na\u0161li u problemima, jer je Italija poluotok, sa tri strane okru\u017een morem, a \u010detvrte Nijemcima, te \u0107e bilo kakva razumna kampanja koristiti manevar s mora. \u010cesto! Bez dovoljno brodskog prostora, ta je kampanja, sa operativnog i takti\u010dkog gledi\u0161ta, postala nerazumna. Osim brodova, kopnene su snage ostale i bez \u00be kamiona potrebnih za podr\u017eavanje ofenzive. A jesenske ki\u0161e i blato u dolini, te snijeg i led na vrhovima brda i planina, savezni\u010dko su napredovanje pretvorile u beskrajni jad za vojnike na fronti. Opskrba prednjih jedinica na brdima obavljala se gotovo isklju\u010divo ljudskom snagom i mazgama, kojih je po diviziji bilo potrebno barem 1600 grla. Zbog ograni\u010dene koli\u010dine tereta koji su \u017eivotinje mogle nositi, naglasak se stavljao na streljivo i vodu, medicinski materijal, pa tek onda hranu, koja je \u010desto predstavljala luksuz. Pogotovo topla. Ukoliko je netko bio ranjen na vrhu brda, bili su potrebni sati da ga se spusti i dovede kirurgu. A sve je ovo samo djeli\u0107 mizerije koju su pro\u017eivljavali vojnici na boji\u0161tu. Po\u010detkom sije\u010dnja 1944. savezni\u010dke postrojbe dosegnule su njema\u010dku <em>Zimsku liniju<\/em> na kojoj je njihovo napredovanje bilo u potpunosti zaustavljeno.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>Planovi igre<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">S njema\u010dke je strane po\u010detkom rujna do\u0161lo do razila\u017eenja u strate\u0161koj koncepciji dvojice feldmar\u0161ala, Erwina Rommela i Alberta Kesselringa; prvi je zagovarao povla\u010denje u sjevernu Italiju i zaustavljanje Saveznika u podru\u010dju Dolomita, a drugi je, kao zrakoplovac, shva\u0107ao kako je jedina strate\u0161ka vrijednost ju\u017ene Italije ravnica oko Foggie, pogodna za izgradnju aerodroma[3] za strate\u0161ke napade na Njema\u010dku i Balkan s juga. \u017delio je Saveznicima \u0161to je du\u017ee mogu\u0107e uskratiti taj teren, a kad ga bude morao predati, povu\u0107i se na liniju ju\u017eno od Rima. Hitler je pristao na Kesselringov koncept, a Rommel je nakon okupacijsko-pacifikacijskog posla u sjevernoj Italiji, krajem 1943. godine sa sto\u017eerom grupe armija <em>B<\/em> preba\u010den u Francusku, ostaviv\u0161i Italiju Nasmijanom Albertu[4]. Kao glavni zapovjednik g. a. <em>C<\/em> i sektora <em>Jugoistok<\/em>, Kesselring je imao nadle\u017enost nad svim trupama u kontaktu s neprijateljem, bez obzira na pripadnost grani oru\u017eanih snaga, koju je Hitler 19. sije\u010dnja 1944. dodatno pro\u0161irio, ovlastiv\u0161i ga za preuzimanje neograni\u010denog zapovjedni\u0161tva nad svim postrojbama SS-a, Ratne mornarice i Ratnog zrakoplovstva pogodnih za kopnenu bitku \u201e<em>u slu\u010daju da situacija zahtijeva takvu mjeru<\/em>.\u201c[5]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Saveznici su u prosincu 1943. sondirali dubinu i snagu njema\u010dke obrane \u2013 Britanci na isto\u010dnom dijelu linije u Ortoni, Amerikanci na prilazima obrambenom sustavu <em>Gustav<\/em>, te do\u0161li do zaklju\u010dka kako uz frontalni napad valja izvr\u0161iti i amfibijsku operaciju sjeverno od njema\u010dke obrane na zapadnoj obali Apeninskog poluotoka, negdje izme\u0111u Rima i&nbsp; <em>Gustava<\/em>. Iskrcavanje u pozadini neprijateljskih polo\u017eaja, smatrali su, primoralo bi Nijemce na razvla\u010denje efektiva i slabljenje prednje crte. Stoga su isplanirali koordinirani frontalni i bo\u010dni, amfibijski napad, kojim \u0107e slomiti neprijateljevu obranu. Glavni zapovjednik savezni\u010dkih ekspedicijskih snaga na Mediteranu, general Dwight Eisenhower, je jo\u0161 u studenome dao nalog za operativnu razradu plana amfibijske operacije ju\u017eno od Rima, u zaljevu mjesta Anzio. Operaciju je imala izvesti oja\u010dana pje\u0161a\u010dka divizija s ukupno 23 000 vojnika. Jedinicama 5. armije cilj je bio je dolina rijeke Liri, kojom su naumili brzo napredovati i povezati se s postrojbama iskrcanim kod Anzija, nakon najvi\u0161e sedam dana borbe. Iskrcavanje se imalo odigrati 20. prosinca, ali ga je general Clark otkazao dva dana prije planiranog po\u010detka nakon \u017eestokih prigovora generala Luciana Truscotta, zapovjednika za napad predvi\u0111ene ameri\u010dke 3. pje\u0161a\u010dke divizije, koji je svoje snage smatrao premalenima za bilo \u0161to drugo osim u\u0161etati se u zamku iz koje se ne\u0107e mo\u0107i izvu\u0107i.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon otkazivanja, britanski premijer Winston Churchill po\u010deo se zalagati za izvo\u0111enje ve\u0107e operacije, ne nu\u017eno samo olak\u0161anja napada na liniju <em>Gustav<\/em>, ve\u0107 i prilike za brzo zauzimanje Rima, \u010dime bi se njema\u010dka obrana raspala sama od sebe zbog nemogu\u0107nosti snabdijevanja i manevra, rezonirao je. U slu\u010daju uspjeha, to bi mo\u017eda zna\u010dilo i kraj organiziranog otpora u Italiji, jer bi Saveznici ostvarili nezaustavljiv zamah napredovanja. Uz Churchillovo neumorno zalaganje, umjesto prvotnih 23 000 bajuneta, u novoj verziji plana predvi\u0111eno je sudjelovanje \u010ditavog VI. armijskog korpusa sa 40 tisu\u0107a vojnika, uz dodavanje jo\u0161 dviju divizija nakon uspostavljanja mostobrana. Operacija kodnog imena <em>Shingle<\/em> (\u0160ljunak), zakazana je za 22. sije\u010dnja 1944. godine, uz napad 5. armije na njema\u010dke polo\u017eaje uz rijeke Rapido, Gari i Garigliano, koji je imao zapo\u010deti nekoliko dana prije iskrcavanja, kako bi privukao njema\u010dke rezerve i time olak\u0161ao uspostavu mostobrana kod Anzija.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na suprotnoj strani, Kesselring je ra\u010dunao s mogu\u0107no\u0161\u0107u amfibijskog napada u pozadini fronte, pa je s tim u skladu dr\u017eao, ugrubo, polovicu svojih snaga na liniji, a drugu polovicu razvu\u010denu po dubini poluotoka, smje\u0161tenih tako da prethodnice ve\u0107ih postrojba mogu u roku od nekoliko sati stupiti u kontakt s neprijateljima iskrcanim na bilo kojoj to\u010dki talijanskog kopna i zadr\u017eati ih, ili barem usporiti do dolaska ozbiljnijih snaga za poduzimanje kontraudara. Unato\u010d toj opreznosti i predostro\u017enosti, feldmar\u0161al nije o\u010dekivao takav napad u sije\u010dnju, usred hladne i vla\u017ene talijanske zime, a u tom su ga mi\u0161ljenju objeru\u010dke podr\u017eavali i njema\u010dki vojni obavje\u0161tajci. <em>Zimsku<\/em> i <em>Gustav liniju<\/em> zaposjele su jedinice iz 10. armije general-pukovnika Heinricha von Vietinghoffa, dok su klju\u010dnu to\u010dku \u010ditavog polo\u017eaja \u2013 ulaz u dolinu rijeke Liri \u2013 gradi\u0107 Cassino i brdo ponad njim, Monte Cassino, zaposjele trupe XIV. oklopnog korpusa pod generalom Fridolinom von Senger und Etterlinom, odlu\u010dne u potpunosti zaustaviti neprijateljevo napredovanje. Sjeveroisto\u010dno od Cassina, liniju je nastavljao LXXVI. oklopni korpus na kojeg se nadovezivao korpus <em>Hauck<\/em>, do jadranske obale. Ti su korpusi imali ukupno 13 divizja sa oko 185 000 vojnika.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Operacije <em>Gustav<\/em> i <em>\u0160ljunak<\/em><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Lucasov VI. korpus odre\u0111en za Anzio, inicijalno se sastojao od 3. ameri\u010dke i 1. britanske pje\u0161a\u010dke divizije, tri bataljuna ameri\u010dkih rend\u017eera, dva bataljuna britanskih komandosa, te jedne pukovnije s pridodanim bataljunom ameri\u010dkih padobranaca. Te su jedinice raspolagale sa 40 000 ljudi i 5200 vozila. Lucas i pretpostavljeni mu Clark i dalje su smatrali amfibijske efektive premalenima, te obojica tvrdili kako je <em>Shingle<\/em> operacija za barem dva korpusa, ako ne i vi\u0161e. General Lucas dobio je od Clarka jasne upute da mu je primarni zadatak osigurati i utvrditi mostobran, a tek potom napredovati prema uzvisinama u unutra\u0161njosti, dok je pohod na Rim stavljen na tre\u0107e mjesto. Clark je pri pisanju zapovijedi za Anzio imao na umu vlastitu jedva izbjegnutu katastrofu kod Salerna i nije mu padalo na um riskirati \u010ditav korpus u eventualnom preuranjenom pohodu na Colli Albani, ali \u0107e bez zauzimanja tih uzvisina Saveznici biti ranjivi na protunapad sa povi\u0161enog zemlji\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Lucasa se kritizira zbog odluke da prvo konsolidira mostobran, a tek onda produ\u017ei napad, no takva je kritika dijelom neutemeljena, dok je teza kako je, da je bio odva\u017ean, u prva 24h nakon iskrcavanja mogao zauzeti Rim, u sferi fantazije. General Lucas je, kao i svi komandanti mostobrana prije i poslije njega, morao osigurati \u010dvrsto branjeno sidri\u0161te na kopnu. Svoju bazu operacija. Tek je potom moglo slijediti nekakvo napredovanje u unutra\u0161njost. Druga je stvar koliko je brzo to u\u010dinio i je li mogao br\u017ee, \u0161to je ovisilo i o mogu\u0107nostima [reducirane] flote za dostavu ljudstva i opreme. Dvadest i pet kilometara, koliko je prvi cilj od ve\u0107eg strate\u0161kog zna\u010daja \u2013 va\u017ena cesta Via Appia u brdima Albani \u2013 bio daleko od obale, nije udaljenost koju je mogu\u0107e dosegnuti i obuhvatiti kompaktnom i \u010dvrstom frontom u prvom naletu amfibijskog napada, ali je to svakako bio zadatak \u010dijem se ispunjenju Lucas morao odlu\u010dnije i br\u017ee posvetiti. Druga propozicija, prepad na Rim motoriziranim odredom, bila je izvediva u tom trenutku, jer je grad bio nebranjen, no njema\u010dka su poja\u010danja pristizala brzo sa svih strana i taj bi odred, bez obzira na veli\u010dinu mu i vatrenu mo\u0107, bio munjevitom brzinom opkoljen i uni\u0161ten bez ikakvog strate\u0161kog, ili operativnog smisla.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Savezni\u010dka amfibijska eskadra usidrila se pred Anzijom malo iza pono\u0107i 21\/22. sije\u010dnja 1944. godine, Obala odabrana za iskrcavanje bila je idealna. Izme\u0111u Anzija i Nettuna, na pje\u0161\u010danoj pla\u017ei Riviera di Levante, trebali su se iskrcati rend\u017eeri i osvojiti oba gradi\u0107a. Glavnina ameri\u010dkih snaga imala se iskrcati izme\u0111u Nettuna i Mussolinijevog kanala, koji je bio granica prema Pontijskim mo\u010dvarama, na <em>X-Ray<\/em> pla\u017ei. Britanski odsjek nosio je kodno ime <em>Petrova pla\u017ea<\/em>, a nalazio se sjeverozapadno od Anzija. Tri invazijska vala su se iskrcala bez ikakvog otpora. Amerikanci su zauzeli gradi\u0107 Anzio u 08:15h izjutra. Do kraja prvog dana iskrcalo se oko 35 000 ljudi i preko 3000 vozila. Sve je djelovalo obe\u0107avaju\u0107e za po\u010detak operacije, ali general Lucas je bio zabrinut zbog jalovosti dosada\u0161njih napada 5. armije u ofenzivi zapo\u010detoj pet dana ranije, a to je zna\u010dilo da bi njema\u010dki zapovjednik, sa\u010duva li hladnokrvnost, mogao bez problema odr\u017eati liniju <em>Gustav<\/em> i obuzdati Saveznike iskrcane u njenoj pozadini.<\/p>\n\n\n\n<figure data-wp-context=\"{&quot;imageId&quot;:&quot;6affea9c987ce&quot;}\" data-wp-interactive=\"core\/image\" data-wp-key=\"6affea9c987ce\" class=\"wp-block-image size-large wp-lightbox-container\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"929\" height=\"720\" data-wp-class--hide=\"state.isContentHidden\" data-wp-class--show=\"state.isContentVisible\" data-wp-init=\"callbacks.setButtonStyles\" data-wp-on--click=\"actions.showLightbox\" data-wp-on--load=\"callbacks.setButtonStyles\" data-wp-on--pointerdown=\"actions.preloadImage\" data-wp-on--pointerenter=\"actions.preloadImageWithDelay\" data-wp-on--pointerleave=\"actions.cancelPreload\" data-wp-on-window--resize=\"callbacks.setButtonStyles\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/1.-napad-rapido-1-929x720.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-6786\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/1.-napad-rapido-1-929x720.jpg 929w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/1.-napad-rapido-1-300x233.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/1.-napad-rapido-1-767x595.jpg 767w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/1.-napad-rapido-1.jpg 1024w\" sizes=\"auto, (max-width: 929px) 100vw, 929px\" \/><button\n\t\t\tclass=\"lightbox-trigger\"\n\t\t\ttype=\"button\"\n\t\t\taria-haspopup=\"dialog\"\n\t\t\tdata-wp-bind--aria-label=\"state.thisImage.triggerButtonAriaLabel\"\n\t\t\tdata-wp-init=\"callbacks.initTriggerButton\"\n\t\t\tdata-wp-on--click=\"actions.showLightbox\"\n\t\t\tdata-wp-style--right=\"state.thisImage.buttonRight\"\n\t\t\tdata-wp-style--top=\"state.thisImage.buttonTop\"\n\t\t>\n\t\t\t<svg xmlns=\"http:\/\/www.w3.org\/2000\/svg\" width=\"12\" height=\"12\" fill=\"none\" viewBox=\"0 0 12 12\">\n\t\t\t\t<path fill=\"#fff\" d=\"M2 0a2 2 0 0 0-2 2v2h1.5V2a.5.5 0 0 1 .5-.5h2V0H2Zm2 10.5H2a.5.5 0 0 1-.5-.5V8H0v2a2 2 0 0 0 2 2h2v-1.5ZM8 12v-1.5h2a.5.5 0 0 0 .5-.5V8H12v2a2 2 0 0 1-2 2H8Zm2-12a2 2 0 0 1 2 2v2h-1.5V2a.5.5 0 0 0-.5-.5H8V0h2Z\" \/>\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button><figcaption class=\"wp-element-caption\">Ju\u017eni krak prvog napada na Cassino; ameri\u010dka 36. i britanska 46. divizija<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Doista, napad na <em>Gustava<\/em> zapo\u010det 17. sije\u010dnja je nakon dobrog po\u010detka zapao u probleme. Napad 5. armije otvorio je britanski X. korpus na krajnjem lijevom krilu savezni\u010dkog rasporeda, uz Tirensko more. Britanska 56. i 5. divizija uspjele su stvoriti mostobran preko rijeke Garligliano, koji je dodatno pro\u0161irila britanska 46. divizija, uklju\u010div\u0161i se u borbu na desnom boku X. korpusa. General Senger und Etterlin smatrao je kako je obrana 94. pje\u0161a\u010dke divizije kompromitirana, pa je Kesselring na njegovo, to jest tra\u017eenje 10. armije, otpustio 90. i 29. oklopno-grenadirsku diviziju[6] iz pri\u010duve u okolici Rima. Ta su poja\u010danja u\u0161la u bitku 21. sije\u010dnja i stabilizirala situaciju na njema\u010dkom desnom krilu, zaustaviv\u0161i \u0161irenje mostobrana. Glavni napad ameri\u010dkog II. korpusa zapo\u010deo je 20. sije\u010dnja uve\u010der sa 36. pje\u0161a\u010dkom divizijom na \u010delu. Njene su trupe morale ju\u017eno od Monte Cassina forsirati usku, ali brzu rijeku Rapido, iznimno strmih obala, koje su se pokazale velikom i smrtonosnom preprekom. Veteran ameri\u010dke 36. pje\u0161a\u010dke divizije, John D. Figuieras opisao je iznena\u0111enje pripadnika navalnog odreda kad su vidjeli Rapido i \u201e<em>otkrili kako je matica prebrza, a oprema prete\u0161ka za splavi, pa je in\u017eenjerstvo moralo graditi pje\u0161a\u010dke mostove<\/em>\u201c[7], koji su bili izvrsna meta njema\u010dkoj artiljeriji i konzekventno brzo uni\u0161teni.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tijekom dvodnevne borbe protiv 15. oklopno-grenadirske divizije, Amerikanci su pretrpjeli pokolj, za koji su uvelike sami krivi zbog nedovoljne pripreme i neobja\u0161njive neopreznosti koja se vidi u potezima poput \u010di\u0161\u0107enja prolaza kroz minska polja danju, pod budnim okom njema\u010dkih artiljerijskih promatra\u010da. Dva su neuspje\u0161na napada rezultirala gubitkom od preko 1600 ljudi, dok su ih Nijemci izgubili manje od 250. Kako je 36. bila \u201eteksa\u0161ka\u201c divizija, Clarka i dan-danas Teksa\u0161ani \u010desto smatraju nesposobnim kolja\u010dem, no general, koji se <em>nota bene<\/em> nalazio u amfibijskoj eskadri \u2013 dakle ni blizu <em>Gustavu<\/em>, nije ni na koji na\u010din odgovoran za lo\u0161u taktiku i nepromi\u0161ljenost divizijskog zapovjednog kadra, dok njegovo inzistiranje na ponavljanju napada, kolikogod prvi krvav bio, izvire iz strate\u0161kog, a ne takti\u010dkog vi\u0111enja bitke, u skladu s kojim je njema\u010dke rezerve valjalo odvu\u0107i na jug i tako olak\u0161ati ekspediciju na Anzio. Jedini na\u010din da se to u\u010dini bilo je uvjeriti Nijemce da je na stvari odlu\u010duju\u0107a ofenziva i to bez obzira na gubitke.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image aligncenter size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"448\" height=\"720\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/drugi-dio-1.-napada-sjeverno-od-cassina-448x720.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-6787\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/drugi-dio-1.-napada-sjeverno-od-cassina-448x720.jpg 448w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/drugi-dio-1.-napada-sjeverno-od-cassina-187x300.jpg 187w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/drugi-dio-1.-napada-sjeverno-od-cassina.jpg 637w\" sizes=\"auto, (max-width: 448px) 100vw, 448px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Sjeverni krak prvog napada na Cassino; operacije ameri\u010dkih i francuskih snaga<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ameri\u010dka 34. divizija i Francuski korpus sa dvije marokanske divizije, priklju\u010dili su se napadu 24. sije\u010dnja sjeverno od Cassina, desno od 36. divizije, s namjerom osvajanja uzvisina iza mo\u010dvare nastale plavljenjem r. Rapido. Nakon toga bi napad skrenuo na jug i doveo Saveznike u brda sjeverno i sjeverozapadno od Monte Cassina (kota 516), na nekoliko desetaka metara vi\u0161e vrhove iza le\u0111a Nijemcima. Nakon osam dana mukotrpne borbe u mo\u010dvari, Amerikanci su se dohvatili prvih uzvi\u0161enja, odbaciv\u0161i njema\u010dku 44. pje\u0161a\u010dku diviziju. Francuski kolonijalni korpus nastavio je pokret na desnom krilu II. ameri\u010dkog korpusa, te nakon daljnjih borbi protiv 5. brdske divizije osvojio Monte Cifalco i nastavio napredovati jugozapadno prema brdu Colle Belvedere, ali tu su Marokanci bili odbijeni s preko 2500 gubitaka. Naposljetku, francuski odsjek fronte se stabilizirao 31. sije\u010dnja na Monte Cifalcu. Ameri\u010dka 34. divizija je nastavila osvajanje vrhova sjeverno-sjeveroisto\u010dno od Cassina i unato\u010d olujnom vremenu, te\u0161kom terenu i profesionalnoj njema\u010dkoj obrani, Amerikanci su po\u010detkom velja\u010de zaprijetili i samom Monte Cassinu. Sedmi velja\u010de doprli su na samo 350 metara od vrha, ali ih je bijesna vatra njema\u010dkih padobranaca odbila. Napokon, 10. velja\u010de morali su napustiti krvavo ste\u010deno zemlji\u0161te i povu\u0107i se na manje isturene i logisti\u010dki odr\u017eive polo\u017eaje sjeveroisto\u010dno od nedohvatljivog brda. Clarkov na\u010delnik sto\u017eera, general Gruenther, je nakon posjete fronti izjavio da su divizije 5. armije sasvim iznurene i spremne za odmor i popunu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kako su borbe na liniji <em>Gustav<\/em> odvukle dio njema\u010dkih pri\u010duva iz \u0161ire okolice Rima, situacija neposredno po iskrcavanju kod Anzija je za Kesselringa bila potencijalno katastrofalna, jer \u0107e pro\u0107i 24 sata prije nego \u0161to ikakve spomena vrijedne snage stignu pred mostobran, a u tom \u0107e vremenu Rim i le\u0111a postrojba na <em>Gustavu<\/em>, kao i cestovno-\u017eeljezni\u010dke komunikacije me\u0111u njima, biti posve neza\u0161ti\u0107ene! U pet sati izjutra 22. sije\u010dnja, feldmar\u0161al je naredio izvo\u0111enje plana <em>Richard<\/em>, prema kojem su motorizirane borbene grupe iz 1. padobranske oklopne divizije <em>Hermann G\u00f6ring<\/em> \u00a0(HG) i 4. padobranske divizije morale blokirati putove iz Anzija prema Colli Albani, Campoleoneu i Cisterni, dok \u0107e u roku jednog dana te snage narasti na ne\u0161to vi\u0161e 20 000 vojnika \u010dime \u0107e kriza biti otklonjena. Istovremeno s poduzimanjem nu\u017enih protumjera, Kesselring je zatra\u017eio poja\u010danja od Vrhovnog zapovjedni\u0161tva oru\u017eanih snaga (<em>Oberkommando der Wehrmacht<\/em>, OKW), koje mu odmah dodjeljuje tri divizije ve\u0107 razmje\u0161tene u Italiji, do tad pod direktnom komandom OKW-a, te skuplja poja\u010danja ekvivalenta tri divizije iz ju\u017ene Francuske, Njema\u010dke i Jugoslavije. Dok je njema\u010dka 10. armija branila <em>Gustava<\/em>, mostobran kod Anzija pao je pod nadle\u017enost druge od Kesselringovih armija \u2013 upravo aktivirane \u010cetrnaeste, pod zapovjedni\u0161tvom general-pukovnika Eberharda von Mackensena. Iznena\u0111eni pasivno\u0161\u0107u neprijatelja na mostobranu, njema\u010dki su se zapovjednici u \u010dudu pitali za\u0161to Saveznici nisu ni poku\u0161ali odmah po iskrcavanju osvojiti Colli Albani i\/ili presje\u0107i \u017eeljezni\u010dku prugu Campoleone\u2013Cisterna. Winston Churchill, bijesan zbog razvoja doga\u0111aja, izjavio je: \u201e<em>Mislio sam da \u0107emo na obalu baciti bijesnu ma\u010dku, ali sve \u0161to smo dobili je nasukani kit<\/em>.\u201c[8]<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image aligncenter size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"644\" height=\"326\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/rendzeri-u-akciji-kod-Anzija.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-6788\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/rendzeri-u-akciji-kod-Anzija.jpg 644w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/rendzeri-u-akciji-kod-Anzija-300x152.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 644px) 100vw, 644px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Rend\u017eeri u akciji kod Anzija<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Lucas se nije usu\u0111ivao poduzeti navalu dok ne budu iskrcane dodatne snage u vidu ameri\u010dke 45. pje\u0161a\u010dke i 1. oklopne divizije, koje su podigle njegove snage na 70 000 ljudi, koliko su u me\u0111uvremenu prikupili i Nijemci u okru\u017eenju mostobrana, \u0161to je obe\u0107avalo ravnopravni me\u010d. Kad je napokon napao tjedan dana nakon iskrcavanja, 30. sije\u010dnja, njegove su snage postigle vrlo ograni\u010dene rezultate (prodor do 4.5km dubine na fronti od 10km) u smjeru Cisterne, a jo\u0161 manje od toga prema Campoleoneu. Napadaju\u0107i dobro raspolo\u017eene njema\u010dke veterane, Saveznici su morali mnogim \u017eivotima pla\u0107ati osvojeni prostor. Posebno se isti\u010de pokolj 1. i 3. rend\u017eerskog bataljuna u napadu na Cisternu. Od njih 767 samo ih se 6 vratilo, a svi ostali bili su ubijeni, ili zarobljeni, dok je grad ostao \u010dvrsto u njema\u010dkim rukama. Nakon tog debakla, Saveznici su kod Anzija pre\u0161li u defenzivu, utvrdiv\u0161i se ju\u017eno od pruge Cisterna\u2013Campoleone. Njima nasuprot, njema\u010dka 14. armija spremala se za kontraudar kojim \u0107e ih uni\u0161titi.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Operacija <em>Osvetnik<\/em><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Po\u010detkom velja\u010de Nijemci su nasuprot savezni\u010dkim polo\u017eajima kod Anzija grupirali oko 100 000 vojnika 14. armije, podijeljenih u dva korpusa sa ukupno 10 divizija, od kojih 2 oklopne i dvije oklopno-grenadirske. Pripremne akcije za veliki protunapad na mostobran zapo\u010dele su 3. velja\u010de operacijama protiv Britanaca kod Campoleonea, a 5. velja\u010de pod udarom su se na\u0161li i Amerikanci kod Cisterne, a potom i trupe na centralnom dijelu fronte. Unato\u010d \u017eestokoj borbi, Saveznici nisu izgubili puno terena, pa je Mackensen obustavio napad kako bi se pregrupirao za novi udar 16. velja\u010de<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image aligncenter size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"768\" height=\"365\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/njem-kontra-anzio.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-6789\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/njem-kontra-anzio.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/njem-kontra-anzio-300x143.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 768px) 100vw, 768px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Operacija Fischfang, protunapad kod Anzia 16.-20. II.<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Napad naziva <em>Fischfang<\/em> (Ribolov) bio je koncentriran ju\u017eno od Campoleonea, na odsjeku fronte \u0161irokom 6km, uz podr\u0161ku 450 topova, a po\u010deo u vrlo nepovoljnom trenutku za Saveznike, koji su upravo smjenjivali britansku 1. diviziju ameri\u010dkom 45. i britanskom 56. divizijom. Gaze\u0107i sve \u0161to im se isprije\u010dilo na putu, Nijemci su se uspjeli pribli\u017eiti obali na oko \u010detiri kilometra. Saveznici ne samo da se nisu imali kuda povu\u0107i, ve\u0107 je postojala opasnost od dovla\u010denja njema\u010dke te\u0161ke i poljske artiljerije na nove polo\u017eaje, sa kojih bi ova mogla paralizirati svaki pokret na mostobranu i ga\u0111ati flotu u zaljevu. Hrabro\u0161\u0107u ro\u0111enom iz o\u010daja, uspjeli su zaustaviti protivnika, a potom pokrenuti protunapad ubacivanjem posljednjih pri\u010duva uz podr\u0161ku brodskih topova i aviona koji su neprijatelje zasuli tonama eksploziva. Do 20. velja\u010de Nijemci su okon\u010dali kontranapad. Ko\u0161tao je ih je oko 5400, a Saveznike ne\u0161to iznad 5000 vojnika. Me\u0111u poginulima bio je i poru\u010dnik Eric Waters, otac Rogera Watersa iz sastava <em>Pink Floyd<\/em>, koji je pjesmu <em>When the Tigers Broke Free<\/em>, na albumu <em>The Wall<\/em>, posvetio upravo ovom doga\u0111aju.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U me\u0111uvremenu Saveznici su ispred Cassina izveli rokadu zamijeniv\u0161i ameri\u010dke jedinice novozelandskim korpusom iz sastava britanske 8. armije koja se nalazila na isto\u010dnom (jadranskom) dijelu \u201e\u010dizme\u201c. Zapovjednik korpusa bio je iskusni, odlu\u010dni i tvrdoglavi general Bernard Freyberg, odlikovan Viktorijinim kri\u017eem za kampanju na Kreti (1941.) i ranjavan preko dvadeset puta tijekom dvaju svjetskih ratova. Jedan od podre\u0111enih mu, general Francis Tuker, zapovjednik 4. indijske divizije, tra\u017eio je bombardiranje benediktinskog samostana na vrhu Monte Cassina uo\u010di pje\u0161a\u010dkog napada, jer je bio uvjeren kako je taj objekt dio njema\u010dkog obrambenog sustava, bez obzira na njihove proklamacije o po\u0161tivanju vatikanske neutralnosti. Freyberg je podupro taj zahtjev pro\u010ditav\u0161i u Tukerovom memorandumu da su zidovi samostana debeli tri metra, \u0161to zna\u010di kako mogu izdr\u017eati \u010dak i ozbiljniji artiljerijski napad. Uni\u0161tenje tog graditeljskog, povijesnog, religijskog i op\u0107e-civilizacijskog dostignu\u0107a nije se moglo olako odobriti. Zapovjednik savezni\u010dkih zra\u010dnih snaga na Mediteranu, general Ira C. Eaker, osobno je sudjelovao u izvi\u0111a\u010dkom letu i izvijestio da je ugledao Nijemce u samostanu. Osim vojnika, Eaker je u svom izvje\u0161taju spomenuo i radio-jarbol na krovu gra\u0111evine, kao pje\u0161a\u010dke rovove na udaljenosti od nekoliko desetaka metara. Taj je izvje\u0161taj bio sasvim opre\u010dan onome ameri\u010dkog generala Geoffreyja Keyesa, komandanta II. korpusa, koji niti jednom nije vidio dokaze njema\u010dke prisutnosti, iako je nekoliko puta prelijetao samostan u gotovo bri\u0161u\u0107em letu. Keyes je tvrdnje o vi\u0111enju Nijemaca u samostanu nazvao privi\u0111enjem. Kako bilo, Freyberg je podr\u017eao Tukerov zahtjev, a Clark ga je nevoljko proslijedio u\u00a0 15. grupu armija, generalu Alexanderu, koji ga je odobrio, preuzev\u0161i na sebe svu odgovornost izdavanjem direktne zapovijedi za bombardiranje samostana. Mark Clark je 1950. godine izjavio da \u201e<em>postoje neosporni dokazi kako niti jedan njema\u010dki vojnik, izuzev parlamentaraca, nije nikada kro\u010dio u samostan, osim kao bolni\u010dar\u2026<\/em>\u201c[9]<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Po\u010detkom prosinca Vietinghoff je pitao Kesselringa kako rije\u0161iti problem samostana; Monte Cassino je bio nu\u017ean polo\u017eaj za uspje\u0161nu defenzivnu bitku, a valjalo je po\u0161tivati suverenitet Vatikana. Kesselring je to rije\u0161io postaviv\u0161i samostan unutar kru\u017enice polumjera 100m i taj prostor proglasio tabuom za <em>Wehrmacht<\/em>. Trupe su se ovog ograni\u010denja dr\u017eale, izuzev u slu\u010daju jednog skladi\u0161ta topovskih granata, smje\u0161tenog u spilji na 50m od zidina opatije. General von Senger und Etterlin izvijestio je sto\u017eer 10. armije kako vojna policija pred samostanom \u201e<em>neprestano stra\u017eari i vodi ra\u010duna da ni jedan njema\u010dki vojnik ne u\u0111e<\/em>.\u201c[10] Nekoliko dana nakon bombardiranja samostana, njegov upravitelj biskup Gregorio Diamare je u snimanom intervjuu izjavio Senger und Etterlinu: \u201e<em>Generale\u2026 \u2026proglasili ste samostan Monte Cassino za\u0161ti\u0107enom zonom, zabranili njema\u010dkim vojnicima pristup u podru\u010dje opatije, naredili da u odre\u0111enom podru\u010dju oko samostana ne smije biti oru\u017eja, promatra\u010dnica, ili trupa na bivaku. Neumorno ste vodili ra\u010duna o striktnom po\u0161tivanju tih nare\u0111enja\u2026 Do trenutka uni\u0161tenja\u2026 \u2026unutar opatije nije bilo njema\u010dkih vojnika, ikakvih oru\u017eja, ili vojnih instalacija.<\/em>\u201c[11]<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"768\" height=\"457\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/bombe.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-6790\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/bombe.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/bombe-300x179.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 768px) 100vw, 768px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Samostan Montecassino pod ki\u0161om bomba<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Saveznici su 14. velja\u010de upozorili redovnike na predstoje\u0107e bombardiranje i savjetovali im napu\u0161tanje samostana. Iz upozorenja je bilo jasno kako napad mo\u017ee zapo\u010deti svaki \u010das, ali je brza evakuacija bila nemogu\u0107a ve\u0107 zbog \u010dinjenice da su se u blizini samostana stalno odvijala pu\u0161karanja. Siguran prolaz redovnika i preostalih izbjeglica kroz njema\u010dke linije dogovoren je za no\u0107 15\/16. velja\u010de, kako se ispostavilo \u2013 prekasno. Idu\u0107eg dana oko deset sati izjutra po\u010deo je zra\u010dni napad u kojem je 142 B-17, 47 B-25 i 40 B-26 bombardera izbacilo na samostan oko 455 tona bomba prvoga, a daljnjih 23 tone[12] u napadu sljede\u0107ega dana. Samostan i bli\u017ea okolica nestali su pod gejzirima eksplozija, a izme\u0111u bombarderskih napada, artiljerija je davala svoj obol pusto\u0161enju. Kad su se dim i pra\u0161ina razi\u0161li, na mjestu blje\u0161tavo bijele, skladne samostanske zgrade, stajala je siva, nazubljena ru\u0161evina, okru\u017eena Mjese\u010devom povr\u0161inom. Razaranjem samostana to je prestao biti neutralni, vatikanski, teritorij, pa su bombardiranjem posve netaknuti njema\u010dki padobranci iz 4. padobranske pukovnije, 1. padobranske divizije, zaposjeli ruinu i pretvorili je u tvr\u0111avu. <\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image alignright size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"410\" height=\"600\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/410px-Cassino2nd_en.svg_.png\" alt=\"\" class=\"wp-image-6791\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/410px-Cassino2nd_en.svg_.png 410w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/410px-Cassino2nd_en.svg_-205x300.png 205w\" sizes=\"auto, (max-width: 410px) 100vw, 410px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Plan operacije Avenger<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Brigadni general Kippenberger iz 4. indijske jezgrovito je komentirao bombardiranje: \u201e<em>Kakva god bila situacija prije, nije bilo sumnje da \u0107e neprijatelj sada zauzeti ru\u0161evinu<\/em>\u2026 \u2026<em>i pitali smo se jesmo li i\u0161ta postigli<\/em>.\u201c[13] \u010cini se kako je ameri\u010dko armijsko zrakoplovstvo odlu\u010dilo voditi svoj zasebni rat, bez ikakve koordinacije s kopnenim snagama, koje nisu ni bile spremne za glavni napad do ve\u010deri 17. velja\u010de, pa je eventualni psiholo\u0161ki u\u010dinak bombardiranja na \u010dvrstinu njema\u010dke obrane ostao neiskori\u0161ten. Zbog neuskla\u0111ivanja zra\u010dnih s kopnenim operacijama, stradala su i 24 vojnika iz 4. indijske, koja se nalazila na nekoliko stotina metara od samostana. Biskup, ve\u0107i dio preostalih redovnika i dio izbjeglica pro\u0161li su uglavnom netaknuti, sakriveni duboko u kripti opatije, no vi\u0161e stotinacivila smje\u0161tenih drugdje u zgradi je u bombardiranju izgubio \u017eivot. Barem su dragocjenosti bile spa\u0161ene, jer su tijekom listopada 1943. njema\u010dki \u010dasnici uspjeli uvjeriti biskupa Diamarea da ih njihovim kamionima otpremi u Vatikan, budu\u0107i nemaju drugog izbora doli uklju\u010diti samostansko brdo u svoj obrambeni sustav. Ve\u0107ina redovnika i tada prisutnih izbjeglica iskoristila je priliku i napustila opatiju s transportima dragocjenosti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kopneni dio ofenzive kodnog imena <em>Avenger<\/em> (Osvetnik) zapo\u010deo je 15. velja\u010de. \u010cetvrta indijska divizija je, smijeniv\u0161i ameri\u010dku 34. sjeveroisto\u010dno od M. Cassina, trebala napasti na samostan, a 2. novozelandska divizija je, smijeniv\u0161i ameri\u010dku 36. na Rapidu, trebala napraviti mostobran preko te rijeke i zauzeti \u017eeljezni\u010dku stanicu oko 2.5km u smjeru jug-jugoistok od grada Cassina. Indijci su napali u no\u0107i 15\/16. velja\u010de. Nijemci su odbili uzastopne navale dviju satnija, prepoloviv\u0161i im broj borbeno sposobnih vojnika. Glavni napad se odigrao u no\u0107i 17. velja\u010de; po pukovnija Gurka[14] i rajputanskih strijelaca krenula je na ru\u0161evine samostana i polo\u017eaje oko njih. I opet su se njema\u010dki padobranci o\u010dajni\u010dki branili, uspjev\u0161i odbiti neprijateljske postrojbe nanose\u0107i im gubitke od gotovo 300 ljudi. Nakon tog jezovitog neuspjeha, Freyberg je opozvao daljnje napade na brdo. Istovremeno s po\u010detkom glavnog nastupa 4. indijske divizije, 28. maorski bataljun iz 2. novozelandske je pre\u0161ao rijeku Rapido i zauzeo cilj \u2013 \u017eeljezni\u010dki kolodvor Cassino. Uspjeli su se odr\u017eati ve\u0107i dio dana, ali ih je njema\u010dki protunapad popodne 18. velja\u010de delo\u017eirao iz \u017eeljezni\u010dke postaje i prisilio odstupiti na mostobran. Tako je zavr\u0161ila i druga runda bitke kod Cassina.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nijemci su se jo\u0161 jednom prikupili za napad na mostobran kod Anzija i zapo\u010deli s navalom na oba boka 29. velja\u010de. Oko 90 000 ljudi i stotinjak tenkova juri\u0161alo je tri dana na 76 000 Saveznika. Na isto\u010dnom boku bili su krvavo odbijen uz preko 2500 gubitaka, dok su kod Campoleonea pod njema\u010dkim pritiskom Saveznici morali skratiti liniju. Te\u0161ki gubici, slab napredak, ki\u0161a i blato napokon su 3. o\u017eujka zaustavili krvoproli\u0107e. Obje su strane trebale odmor prije idu\u0107eg kre\u0161eva.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Operacije <em>Dickens<\/em> i <em>Dijadema<\/em><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon iscrpljuju\u0107ih borbi na mostobranu kod Anzija je nastupilo zati\u0161je. Saveznicima je bilo jasno da se iskrcane snage ne\u0107e mo\u0107i samostalno probiti u unutra\u0161njost, a Nijemci su shva\u0107ali da ih ne\u0107e biti u stanju uni\u0161titi, tako da se odluka ipak morala tra\u017eiti na liniji <em>Gustav<\/em>. Tamo su Saveznici uz postoje\u0107e snage doveli i britansku 78. diviziju kako bi pokrenuli novu navalu ve\u0107ih razmjera.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Napad kodnog imena <em>Dickens<\/em> je bio jo\u0161 jedan dvokraki poduhvat; prema samostanu i gradu Cassinu nastupali su Indijci i Novozelan\u0111ani, a Britanci su trebali naknadno napredovati preko Rapida, ju\u017eno od grada. Bila su to dva nema\u0161tovita frontalna napada, koji su sirovom silom namjeravali smrviti na\u010detog neprijatelja. Kako su se prethodni napadi sjeverno od Monte Cassina usjekli u njema\u010dko lijevo krilo, njihova Prva padobranska divizija branila je frontu okrenutu ka istoku (padine samostanskog brda i grad) i onu okrenutu ka sjeveru, razvu\u010denu oko 1700m zra\u010dne linije od Monte Cassina na zapad-sjeverozapad, do napu\u0161tene opatije Santa Maria dell\u2019Albaneta (kota 575), uklju\u010duju\u0107i i put paralelan s grebenom Zmijska glava (kota 593), koji vodi u zale\u0111e Montecassina. Saveznici su 15. o\u017eujka u 08:30h branitelje u gradu zasuli ki\u0161om metala iz zraka i sa zemlje, a potom su Novozelan\u0111ani krenuli naprijed za pu\u017eu\u0107om zapre\u010dnom vatrom iz 746 artiljerijskih oru\u0111a. Ra\u010dunalo se da \u0107e te\u0161ko pripremno bombardiranje potresti obranu, ali su se <em>Zeleni vragovi<\/em> \u2013 kako je glasio nadimak njema\u010dkih padobranaca \u2013 izuzetno brzo oporavili, pregrupirali i stupili u borbu, iako se Alexanderu \u010dinilo \u201e<em>neshvatljivim da bi ikakve trupe mogle pre\u017eivjeti ovo stra\u0161no osmosatno bombardiranje.\u201c<\/em>[15] Od po\u010detnih 300 vojnika i 5 samohodnih topova raspore\u0111enih za obranu Cassina, oko polovice ljudstva i \u010detiri samohodna topa izba\u010deni su iz stroja uvodnom kanonadom. Usprkos herojskom otporu preostalih Nijemaca, Novozelan\u0111ani su do ve\u010deri osvojili 2\/3 Cassina, ali sljede\u0107ih dana nisu ostvarili ikakav spomena vrijedan napredak zahvaljuju\u0107i \u017eilavoj obrani, lo\u0161em vremenu i problemima s kretanjem oklopnih jedinica zbog ogromnih kratera nastalih bombardiranjem. Zapadni rub grada s osloncima u dvama hotelima \u2013 <em>Hotelu Ru\u017ea<\/em> na jugu i <em>Continental<\/em> na sjeveru Cassina \u2013 bio je i dalje \u010dvrsto u njema\u010dkim rukama, zatvaraju\u0107i ulaz u dolinu rijeke Liri. Nijemci ne samo da su se odlu\u010dno odupirali sa posljednjih organiziranih polo\u017eaja u gradu, ve\u0107 su njihove patrole kontinuirano infiltrirale neprijateljske polo\u017eaje i napadale iznenadno s boka i le\u0111a, koriste\u0107i vi\u0161emjese\u010dno poznavanje terena i stvaraju\u0107i neprijatelju prili\u010dno neugodne probleme. Najve\u0107i dobitak napada na Cassino 15. o\u017eujka bio je zauze\u0107e dvorca Cassino na koti 193, sjeverozapadno od Continantala koji je jedna \u010deta novozelandskog 25. bataljuna zaobi\u0161la sa sjevera. Ta je pozicija bila dobra odsko\u010dna daska kako za napade na branitelje Cassina s lijevoga boka, kao i za pro\u0161irenje fronta protiv Monte Cassina na sjeveroisto\u010dnu padinu brda.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image aligncenter size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"452\" height=\"720\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/dickens-452x720.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-6793\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/dickens-452x720.jpg 452w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/dickens-188x300.jpg 188w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/dickens.jpg 643w\" sizes=\"auto, (max-width: 452px) 100vw, 452px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Operacija Dickens<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na odsjeku fronte kod Monte Cassina, vodila se podjednako konfuzna borba. Elementi 2. novozelandske i 4. indijske divizije pritiskali su njema\u010dko upori\u0161te sa sjeveroistoka, iz pravca upravo osvojenog dvorca. U no\u0107i na 16. o\u017eujka, po bataljun Rajputanaca i Gurka napali su prema samostanu. Sve uklju\u010dene jedinice, osim jedne satnije Gurka, naletjele su na njema\u010dke polo\u017eaje i bile zaustavljene obilnom vatrom koja je mnoge pokosila, dok je satnija C iz 1. bataljuna Gurka uspjela nezamije\u0107eno infiltrirati njema\u010dke polo\u017eaje i zauzeti kotu 435, Krvnikovo brdo, na samo 350m od sljemena. Tijekom 17. o\u017eujka jo\u0161 su se dvije \u010dete Gurka uspjele dokopati izoliranih drugova, te je sana na Krvnikovom brdu bio \u010ditav bataljun tih izvrsnih pla\u0107enika. Kako su sve opskrbne kolone upu\u0107ene za Gurkama bile raznesene njema\u010dkom vatrom, ili toliko reducirane da je koli\u010dina dopremljenog materijala bila nedovoljna, idu\u0107eg dana popodne avioni su bacili kontejnere s potrep\u0161tinama odsje\u010denoj postrojbi, zahvaljuju\u0107i kojima su se mogli odr\u017eati u podno\u017eju samostana, predstavljaju\u0107i iznimnu prijetnju ne samo braniteljima brda, ve\u0107 i zale\u0111u polo\u017eaja u gradu. Saveznici su odlu\u010duju\u0107i juri\u0161 na oba Cassina planirali za 19. o\u017eujka, uz ubacivanje u borbu britanske 20. oklopne pukovnije \u010diji je zadatak bio napasti u pozadinu Monte Cassina sa sjevera, uzdu\u017e puta paralelnog Zmijskoj glavi. Osim oklopnog napada u zale\u0111e obrane, planirana su jo\u0161 dva praca \u2013 iz dvorca i Krvnikovog brda prema opatiji. Nitko nije rano istoga dana o\u010dekivao seriju vje\u0161tih infiltracija i kontranapada 1. padobranske divizije, koji su ponegdje odbacili iznena\u0111ene neprijatelje, masakrirali poja\u010danja iz britanske 78. divizije na putu prema Gurkama i posve poremetili plan navale. Nijemci su pokrenuli protunapad u praskozorje, brzo i tiho se spu\u0161taju\u0107i niz padinu Monte Cassina. Pomeli su dvije satnije s novoste\u010denih polo\u017eaja i u potpunosti ih raspr\u0161ili, te nastavili napredovati sve do zidina dvorca Cassino, koje su probili eksplozivom i prodrli unutar gra\u0111evine. Britanske jedinice u dvorcu uspjele su zaustaviti neprijateljev juri\u0161 tek unutar samih zidina. Jedan padobranac, zarobljen nekoliko sati ranije, znala\u010dki je promatrao obrambene akcije pod zapovjedni\u0161tvom bojnika Becketta, kojem je nakon bitke pristupio i \u010destitao na izvedbi, pokloniv\u0161i mu svoje padobranske, krznom postavljene rukavice. Njema\u010dki kontranapadi u potpunosti su onemogu\u0107ili izvo\u0111enje navalnih manevara s Krvnikovog brda, odnosno iz dvorca Cassino, ali popodne je Freyberg otpustio svoj tenkovski odred sa sjevera. Dvadeseta oklopna pukovnija nije uspjela promijeniti situaciju; nakon \u0161to se uspje\u0161no probila u blizinu samostana, tenkovi bez pje\u0161a\u010dke potpore nisu mogli puno u\u010diniti. Vidjev\u0161i da nemaju pje\u0161a\u010dku potporu, njema\u010dki su padobranci sa svega tri protutenkovska baca\u010da i ograni\u010denom koli\u010dinom mina, brzo uni\u0161tili devetnaest vozila, prisiliv\u0161i ostatak odreda na povla\u010denje. Freyberg je idu\u0107eg dana poku\u0161ao ubacivanjem britanske 78. divizije u bitku na silu svr\u0161iti stvar, ali neprijatelj nije bio impresioniran. Nakon jo\u0161 dva dana beznadnog udaranja glavom u zid, Freyberg i njegove trupe bili su gotovi. Napokon su izolirani Gurke dobili dozvolu za povla\u010denje i time je 23. o\u017eujka zavr\u0161ila tre\u0107a bitka za Monte Cassino. Njema\u010dki bataljuni u prvoj liniji spali su na 30-50% propisanog sastava, dok su savezni\u010dke udarne jedinice u ovom pothvatu izgubile oko 4500 vojnika, no za razliku od Nijemaca oni su imali strategijsku pri\u010duvu i mogu\u0107nost \u010de\u0161\u0107e rotacije postrojba. \u010cetvrtu indijsku diviziju je u brdima smijenila 1. gardijska brigada, a 2. novozelandsku, uposlenu na osvajanju grada, smijenila je britanska 78. divizija.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">General Alexander je do\u0161ao do zaklju\u010dka da \u0107e liniju <em>Gustav<\/em> probiti jedino ako preuzme veliki rizik, pa je naredio da se britanska 8. armija, izuzev jednog korpusa, prebaci sa jadranske obale u centralne i zapadne Apenine. Pokret desetaka tisu\u0107a vojnika preko izuzetno te\u0161kog zemlji\u0161ta bio je vrlo kompliciran zadatak, tim vi\u0161e \u0161to se odvijao isklju\u010divo no\u0107u kako Nijemci ne bi otkrili \u0161to se sprema. Nakon gotovo dva mjeseca Saveznici su zavr\u0161ili s pregrupiranjem snaga, te u centralnom i zapadnom dijelu <em>Zimske linije<\/em> koncentrirali \u010dak sedam korpusa sa 25 divizija, ili nezavisnih formacija ekvivalenta divizije, od kojih 3 oklopne. Dio Clarkove 5. armije nasuprot liniji <em>Gustav<\/em> pomaknuo se ulijevo i zauzeo polo\u017eaje na krajnjem zapadnom krilu, uz Tirensko more, a drugi dio na mostobranu u Anziju, primio je maksimalnu koli\u010dinu poja\u010danja na raspolo\u017eivom prostoru i bio je nabreknut poput gnojnog \u010dira koji samo \u0161to ne prsne. U taj se sku\u010deni prostor naguralo \u010dak osam divizija! Mostobran je dobio i novog zapovjednika, izvrsnog generala Truscotta, dotada\u0161njeg komandanta ameri\u010dke 3. divizije. Proboj iz mostobrana bit \u0107e koordiniran s napadom na jugu, a Clark je od Truscotta zatra\u017eio izradu vi\u0161e planova operacija, u kojima je naglasak morao biti stavljen na brzo napredovanje ka sjeveru, u Valmontone, s ciljem odsijecanja njema\u010dke 10. armije, odnosno za nadiranje prema sjeverozapadu, u Rim. Ostatak 5. armije, ameri\u010dki II. korpus, probit \u0107e obranu uz obalu i napredovati cestom broj 7 prema Rimu, a na njegovom desnom krilu \u0107e Francuski korpus zauzeti gorje Aurunci i ugroziti komunikacije u dolini rijeke Liri s juga. Desno od Francuza liniju je nastavljala britanska 8. armija, preuzev\u0161i polo\u017eaje pred Cassinom od Amerikanaca. Britanski XIII. korpus imao je zadatak napredovati po osi smje\u0161tenoj izme\u0111u \u017eeljezni\u010dke pruge i rijeke Liri \u2013 ravno kroz sredinu doline, a II. poljski korpus predstavljao je najsjeverniji dio navale sa zadatkom osvajanja oba Cassina i njihovih zale\u0111a, kako bi odsjekao odstupnicu Nijemcima iz grada i samostana. Operacija je dobila naziv <em>Diadem<\/em>(Dijadema), a njenim je planerima preostalo jedino nadati se da \u0107e rezultat odgovarati nazivu i predstavljati krunu vi\u0161emjese\u010dnih napora.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kesselring je raspolagao istim brojem divizija kao i Alexander, ali mnoge od njih bile su iznurene dugotrajnom bitkom i dobrano ispod propisane snage. \u010cetrnaesta armija s dva korpusa i osam divizija, ali bez ikakvih zna\u010dajnijih pri\u010duva, opasivala je mostobran u Anziju, a 10. armija s tri korpusa i devet divizija dr\u017eala je obrambene polo\u017eaje na jugu. Korpus <em>Hauck<\/em> s dvije pje\u0161a\u010dke divizije i dio LI. gorskog korpusa (dvije pje\u0161a\u010dke divizije) dr\u017eali su obranu jadranske strane, a ostatak gorskog korpusa (padobranska i gorska divizija) bio je odgovoran za sredi\u0161nji dio fronte oko Monte Cassina, dok je XIV. oklopni korpus s jednom oklopno-grenadirskom i dvije pje\u0161a\u010dke divizije branio liniju <em>Gustav<\/em> do mora. O\u010dekuju\u0107i veliki napad na jugu, Kesselring je namjeravao povu\u0107i dio 10. armije na novu liniju <em>Hitler<\/em>, postavljenu od Piedemontea do mora. Nakon napu\u0161tanja linije <em>Hitler<\/em>, Nijemci \u0107e, razmi\u0161ljao je feldmar\u0161al, mo\u0107i novu liniju postaviti tek sjeverno od Rima, koji \u0107e bez borbe biti prepu\u0161ten neprijatelju.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"642\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/diadema.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-6795\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/diadema.jpg 1024w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/diadema-300x188.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/diadema-767x481.jpg 767w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Operacija Diadem<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Operacija Dijadema zapo\u010dela je 11. svibnja u 23:00 sata kada je 1660 topova otvorilo uragansku vatru na branitelje. Francuske postrojbe generala Juina u centralnom dijelu navale, brzo su ostvarile velike uspjehe i za samo dva dana osvojile su va\u017ena brda Faito, Feuci i Maio koje su Nijemci smatrali nemogu\u0107ima za uspon. Time je linija postala neodr\u017eiva, a 10. armija je iznurenom XIV. oklopnom korpusu naredila povla\u010denje na sjevernu stranu gorja Aurunci. Sjeverno od Francuza, indijska 8. i britanska 4. divizija su dva dana pro\u017eivljavale no\u0107nu moru u porje\u010dju Rapida; \u010damci su bivali izre\u0161etani, pontoni razneseni artiljerijskom paljbom, a patrole poko\u0161ene u zasjedama, ali je ubrzo do\u0161lo do preokreta, po\u0161to su Francuzi osvajanjem gorja Aurunci natkrilili njema\u010dke polo\u017eaje i pru\u017eili takti\u010dku podr\u0161ku XIII. korpusu u dolini rijeke Liri. Probojem francuskih trupa, velikim dijelom sastavljenih od marokanskih <em>Goumiera<\/em>[16], linija <em>Gustav<\/em> bila je fakti\u010dki probijena, a polo\u017eaji oko Cassina postali su takti\u010dki neva\u017eni, jer \u0107e ih branitelji morati napustiti, ili biti opkoljeni.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prvi poljski napad na Monte Cassino zapo\u010deo je 12. svibnja. Slijedila su tri dana opetovanih juri\u0161a i protujuri\u0161a ma potezu od oko kilometar i pol prema zapadu. Osamstotinjak padobranaca iz 4. padobranske pukovnije odbijalo je napade dviju poljskih divizija, nanijev\u0161i im gubitke od oko \u010dak 3800 ljudi, jer su nastupali sjevernim, stjenovitim padinima bez ikakvih spomena vrijednih zaklona. Unato\u010d herojskoj borbi <em>Zelenih vragova<\/em>, bilo je bjelodano da se polo\u017eaj ovaj put ne\u0107e odr\u017eati. Poljaci su opet napali 17. svibnja i uspjeli se povezati s britanskim XIII. korpusom na oko 3km zapadno od grada, \u010dime su Nijemci u Cassinima ostali odsje\u010deni od opskrbe. Oni su brzo reagirali i izvukli sve pokretne vojnike na sjeverozapad tijekom no\u0107i, tako da su poljske trupe u ranojutarnjim satima 18. svibnja u ru\u0161evinama samostana na Monte Cassinu prona\u0161le samo \u0161esnaestoricu nepokretnih ranjenika i dva lije\u010dnika. Nakon gotovo pola godine borbe, sna\u017ena linija <em>Gustav<\/em> je napokon bila probijena, a sada su Saveznici morali nastaviti s kontinuiranim pritiskom kako Nijemci ne bi dobili priliku za pregrupiranje i ustroj nove obrambene crte. Vietinghoff je povukao svoju armiju na liniju <em>Hitler<\/em>, preimenovanu u linija <em>Senger<\/em> kako diktator ne bi bio u neugodnoj situaciji po njenom proboju, koja je i\u0161la od Monte Caira, preko Piedemontea do Tirenskog mora. Saveznici su obnovili napad 23. svibnja, idu\u0107eg dana ostvarili prvi proboj kod Piedemontea, a 25. svibnja su Nijemci zapo\u010deli op\u0107e povla\u010denje prema polo\u017eajima nazvanim linija <em>Cezar<\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Proboj iz mostobrana zapo\u010deo je 23. svibnja, isto kad i napad na liniju <em>Senger<\/em>, vatrom iz 1600 artiljerijskih cijevi, ali napad ameri\u010dke 3. pje\u0161a\u010dke i 1. oklopne divizije koji je uslijedio, nije se razvijao ba\u0161 obe\u0107avaju\u0107e, te je \u010dak i general Mackensen uvjeravao svog pretpostavljenog, Kesselringa, kako \u0107e 14. armija zasigurno izdr\u017eati. Ovaj nije bio uvjeren i stoga je odmah po otpo\u010dinjanju savezni\u010dkog proboja naredio oklopnoj diviziji <em>Hermann G\u00f6ring<\/em> koja se nalazila u op\u0107oj rezervi i na odmoru 240km daleko, u Livornu, neka odmah krene prema Valmontoneu, kako bi se put broj 6 odr\u017eao otvorenim za povla\u010denje 10. armije. Mudrost feldmar\u0161alove odluke pokazala se ve\u0107 idu\u0107eg dana, kad se ratna sre\u0107a, uz pomo\u0107 nadmo\u0107nih savezni\u010dkih brojeva, naglo okrenula. Njema\u010dka 362. pje\u0161a\u010dka divizija je do kraja dana bila uni\u0161tena, Cisterna osvojena i savezni\u010dke motorizirane trupe na putu prema Valmontoneu. Kasno popodne 25. svibnja prethodnice ameri\u010dke 1. oklopne divizije bile su na vrlo neugodan na\u010din zaustavljene pet kilometara od tog gradi\u0107a i puta broj 6. Divizija HG dobila je utrku i postavila frontu za obranu puta izvla\u010denja 10. armije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Iste ve\u010deri Clark nare\u0111uje Truscottu promijenu osi nastupanja za 90\u00ba ulijevo, na sjeverozapad, prema Rimu. Truscott je bio bijesan, jer je vjerovao kako je upravo izgubio priliku odsje\u0107i sedam divizija njema\u010dke 10. armije, \u0161to zaslu\u017euje detaljnije razmatranje. Divizija HG je bila iskusna, veteranska jedinica, navikla upravo na borbu u za\u0161titnici, kakvu je vodila od srpnja 1943. na Siciliji, pa do kraja te godine na poluotoku, dobro opremljena i popunjena na 90% mom\u010dadi i oklopnih vozila. Pet kilometara protiv takvog protivnika, na planinskom terenu sku\u010denih manevarskih mogu\u0107nosti, mo\u017ee iziskivati vi\u0161e dana i znatne gubitke, dok bi jedinice 10. armije u me\u0111uvremenu, opet, pro\u0161le. Druga stvar koju valja uzeti u obzir jest \u010dinjenica da bi i uz gubitak Valmontonea, trupe 10. armije mogle iskoristiti lateralne putove za povla\u010denje na sjever i sjeveroistok \u2013 u smjeru jadranskog mora \u2013 a potom se izvu\u0107i na sjeverozapad i opet se vratiti u borbu. Zaklju\u010div\u0161i da je ostao bez glavne nagrade u vidu 10. armije, Clark je po\u017eurio uzeti Rim prije negoli mu kolege otvore novu frontu u Normandiji i preuzmu sve svjetske naslovnice.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Juri\u0161 na Rim<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pet mjeseci nakon iskrcavanja u Anzio koje je trebalo brzo zavr\u0161iti bitku, 26. svibnja 1944. postrojbe u napredovanju s juga susrele su se s trupama s mostobrana, \u010dime je Clarkova 5. armija opet bila ujedinjena i kao takva krenula je ka liniji <em>Cezar<\/em> i Rimu. Unato\u010d zvu\u010dnom imenu, ova je obrambena linija bila samo etapna stanica u daljnjem povla\u010denju, na kojoj Kesselring nije namjeravao voditi tvrdoglavu borbu, \u0161to se pokazalo kad su savezni\u010dke jedinice napale 31. svibnja. Nakon jednodnevne borbe napada\u010di su uspjeli ovladati najvi\u0161om to\u010dkom <em>Cezara<\/em>, Monte Artemisiom, najvi\u0161im vrhom obrambene linije, te Nijemcima nije preostalo drugo doli povu\u0107i se. Na savezni\u010dku sre\u0107u, rije\u010d je bila o propustu 14. armije, koja nije odgovaraju\u0107e osigurala tu uzvisinu. General Mackensen je zbog toga ponudio ostavku, a Kesselring ju prihvatio.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Isturene jedinice 5. armije stigle su pred Rim 4. lipnja. Grad je bio ispra\u017enjen od njema\u010dkih snaga i zauzet bez borbe. Neprijatelj je bio pora\u017een, ali ne i dotu\u010den. Sjeverno od Rima njema\u010dka 10. i 14. armija opet su se povezale i poduzele \u0161estotjedno povla\u010denje od 350km pod borbom, na polo\u017eaje sjeverno od Firence koji \u0107e postati poznati kao <em>Gotska<\/em> <em>linija<\/em>, dok su general Clark i 5. armija u novinskim naslovnicama u\u017eivali samo jedan dan, jer je invazija Normandije 6. lipnja otela svu medijsku pa\u017enju. Obje su strane u epskoj bitki za Rim podnijele velike \u017ertve; ukupni savezni\u010dki gubici iznosili su oko 98 000 ljudi, a njema\u010dke snage izgubile su oko 60 000 vojnika, dok je talijanska kampanja bila jo\u0161 daleko od zavr\u0161etka\u2026<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Literatura:<\/h2>\n\n\n\n<ol class=\"wp-block-list\">\n<li>Atkinskon, Rick, (The Liberation Box Set) <em>THE DAY OF BATTLE: THE WAR IN SICILY AND ITALY, 1943-1944<\/em>, New York, 2013.<\/li>\n\n\n\n<li>Bauer, C., Ani\u0107 N. et al., <em>DRUGI SVJETSKI RAT 2<\/em>, Ljubljana, 1980.<\/li>\n\n\n\n<li>Blumenson, Martin, <em>THE BOMBING OF MONTE CASSINO<\/em>, American Heritage, Volume 19, Issue 5, August 1968.<\/li>\n\n\n\n<li>Brown, B. L., Kirtland J. H. et al., <em>ANZIO\/CASSINO CAMPAIGN JAN \u2013 JUNE 1944<\/em>, Fort Leavenworth, 1991.<\/li>\n\n\n\n<li>Clement, John G., <em>THE NECESSITY FOR THE DESTRUCTION OF THE ABBEY OF MONTE CASSINO<\/em>, Fort Leavenworth, 2002.<\/li>\n\n\n\n<li>Clodfelter, Michael, <em>WARFARE AND ARMED CONFLICTS. A STATISTICAL ENCYCLOPEDIA OF CASULATY AND OTHER FIGURES, 1492-2015<\/em>, Jefferson, North Carolina, 2017.<\/li>\n\n\n\n<li>Corvo, Max, <em>THE O.S.S. IN ITALY 1942-1945<\/em>, New York, 1990<\/li>\n\n\n\n<li>Crowl, P. A., <em>XIV PANZER CORPS DEFENSIVE OPERATIONS ALONG THE GARIGLIANO, GARI AND RAPIDO RIVERS 17-31 JANUARY 1944<\/em>, Washington D. C., 1955.<\/li>\n\n\n\n<li>\u010cer\u010dil, Vinston, <em>DRUGI SVETSKI RAT. TOM V: KRUG SE ZATVARA<\/em>, Beograd, 1964.<\/li>\n\n\n\n<li>Fisher, Ernest F., <em>CASSINO TO THE ALPS<\/em>, Washington D. C., 1993.<\/li>\n\n\n\n<li>King, Glenn L., <em>FROM SALERNO TO ROME: GENERAL MARK W. CLARK AND THE CHALLENGES OF COALITION WARFARE<\/em>, Fort Leavenworth, 2007.<\/li>\n\n\n\n<li>Krueger, Daniel W<em>., CALCULATED RISK? MILITARY THEORY AND THE ALLIES\u2019 CAMPAIGN IN ITALY, 1943-44<\/em>, Fort Leavenworth, 1988.<\/li>\n\n\n\n<li>Sims, Lynn, <em>\u201eTHEY HAVE SEEN THE ELEPHANT\u201c VETERANS\u2019 REMEMBRANCES FROM WORLD WAR II FOR THE 40TH ANNIVERSARY OF V-E DAY 1985<\/em>, US Army Logistics Center, Fort Lee, 1985.<\/li>\n\n\n\n<li>Stewart, Jeff R., <em>THE RANGER FORCE AT THE BATTLE OF CISTERNA<\/em>, Fort Leavenworth, 2004.\u00a0<\/li>\n\n\n\n<li>His Majesty\u2019s Stationary Office for the Government of India, Inter-Services Public Relations Directorate, G.H.Q., New Delhi: <em>THE TIGER TRIUMPHS: THE STORY OF THREE GREAT DIVISIONS IN ITALY<\/em>, London, 1946.<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Bilje\u0161ke<\/h3>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[1] Organizacija Todt bila je civilna institucija u slu\u017ebi vojnog in\u017eenjerstva. Formirana je 1938. a ime je dobila po osniva\u010du i ministru naoru\u017eanja (do pogibije sije\u010dnja 1942, kad je preuzeo A. Speer) Fritzu Todtu. Radila je na mnogim vojnim gra\u0111evinskim projektima, od kesona za podmornice, preko Atlantskog bedema i Zapadnog zida, do malih bunkera u apeninskim obrambenim linijama. Za vi\u0161e vidi: <a href=\"http:\/\/www.historisches-centrum.de\/zwangsarbeit\/todt.html\">http:\/\/www.historisches-centrum.de\/zwangsarbeit\/todt.html<\/a> (pristupio 27. sije\u010dnja 2020.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[2] Naziv za Oru\u017eane snage nacisti\u010dke Njema\u010dke, sastavljene od Ratne mornarice (<em>Kriegsmarine<\/em>), Armije (<em>Heer<\/em>) i Ratnog zrakoplovstva (<em>Luftwaffe<\/em>). (op. a.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[3] Saveznici su oko Foggie izgradili kompleks od 24 aerodroma na kojima je bila smje\u0161tena 15. zra\u010dna armija. Vidi: <a href=\"https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Foggia_Airfield_Complex\">https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Foggia_Airfield_Complex<\/a> (pristupio 1. velja\u010de 2020.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[4] Nadimak uvijek optimisti\u010dki raspolo\u017eenog feldmar\u0161ala. (op. a.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[5] Crowl, P. A., <em>XIV Panzer Corps defensive operations along the Garigliano, Gari and Rapido Rivers 17-31 January 1944<\/em>, Washington D. C., 1955., str. 9<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[6] Njema\u010dke oklopne divizije imale su jednu pukovniju tenkova i dvije pukovnije motoriziranog pje\u0161a\u0161tva, dok su oklopno-grenadirske imale jedan samo tenkovski bataljun, ali dva bat. pje\u0161a\u0161tva vi\u0161e. (op. a.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[7] Sims, Lynn L., <em>\u201eThey have seen the elephant\u201c Veterans\u2019 remembrances from World War II for the 40th anniversary of V-E Day 1985<\/em>, US Army Logistics Center, Fort Lee, 1985., str. 22<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[8] Bauer, C., Ani\u0107 N. et al., <em>Drugi svjetski rat 2<\/em>, Ljubljana, 1980., str. 345<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[9] Ibid., str. 353<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[10] Blumenson, Martin, <em>The Bombing of Monte Cassino<\/em>, American Heritage, Volume 19, Issue 5, August 1968.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[11] Ibid.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[12] Brown, B. L., Kirtland J. H. et al., <em>Anzio\/Cassino Campaign Jan \u2013 June 1944<\/em>, Fort Leavenworth, 1991., str. Kirtland 14<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[13] <em>The Bombing of Monte Cassino<\/em>, OUP blog, 15. II. 2013., <a href=\"https:\/\/blog.oup.com\/2013\/02\/bombing-monte-cassino\/\">https:\/\/blog.oup.com\/2013\/02\/bombing-monte-cassino\/<\/a> (pristupio 28. sije\u010dnja 2020.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[14] Gurka ili Gurkha \u2013 vladaju\u0107a hinduska ratni\u010dka kasta u Nepalu (od XVIII.\u00a0st.); potomci Hindusa koji su se povukli iz sjeverozapadne Indije pred muslimanskim osvajanjima u dolinu Katmandua; Nepal su osvojili 1768. Otkako su ih 1815. Britanci pobijedili, oni im slu\u017ee kao elitne vojne postrojbe, a Britanci su ih upotrebljavali za udarne jedinice u borbama protiv ustanika u kolonijama. Vidi: <a href=\"https:\/\/www.enciklopedija.hr\/natuknica.aspx?id=23821\">https:\/\/www.enciklopedija.hr\/natuknica.aspx?id=23821<\/a> (pristupio 31. sije\u010dnja 2020.)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[15]\u00a0 \u010cer\u010dil, Vinston, <em>Drugi svetski rat; tom V.: Krug se zatvara<\/em>, Beograd, 1964., str. 484<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">[16] Marokanski Goumieri (franc. <em>Les Goumiers Marocains<\/em>) bili su domoroda\u010dki vojnici u francuskoj Afri\u010dkoj armiji 1908-56. U II. svjetskom ratu bili su u sklopu snaga Slobodne Francuske. Tijekom rata mobilizirano je 12 bataljuna Goumiera, a sudjelovali su u borbama za oslobo\u0111enje sjeverne Afrike, u Italiji, na Korzici i u zapadnoj Europi. Osim \u0161to su bili izvrsne brdske trupe, Goumieri su poznati i po ratnim zlo\u010dinima \u2013 prvenstveno silovanjima \u2013 broj \u010dijih se \u017ertava samo u Italiji procjenjuje na 30 000. Vidi: <a href=\"https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Moroccan_Goumier\">https:\/\/en.wikipedia.org\/wiki\/Moroccan_Goumier<\/a> (pristupio 1. velja\u010de 2020.)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nakon osvajanja Sicilije i ju\u017ene Italije, te sloma talijanskog fa\u0161izma, glavni cilj savezni\u010dkih snaga na talijanskom boji\u0161tu postao je Rim. Krajem 1943. godine Saveznici su se nalazili oko 150km udaljeni od Vje\u010dnoga grada, ali tu su zapo\u010deli za njih ozbiljni problemi. Naime, na putu im se isprije\u010dila njema\u010dka Bernhardt, ili kako su ju Saveznici nazivali, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":29,"featured_media":6782,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[1568,46,1569,1570],"class_list":["post-6781","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vojna-povijest","tag-anzio","tag-drugi-svjetski-rat","tag-gotska-linija","tag-monte-cassino"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6781","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/29"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6781"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6781\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6797,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6781\/revisions\/6797"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6782"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6781"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6781"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6781"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}