{"id":6566,"date":"2007-02-23T22:44:00","date_gmt":"2007-02-23T21:44:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=6566"},"modified":"2026-11-14T22:55:12","modified_gmt":"2026-11-14T21:55:12","slug":"novac-obitelji-zrinski","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2007\/novac-obitelji-zrinski\/","title":{"rendered":"Novac obitelji Zrinski"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izuzetan geopoliti\u010dki polo\u017eaj, koji je Hrvatska od starine u\u017eivala, u\u017eivaju i njezini \u201creliquiae reliquiarum\u201d ili \u201costaci ostataka\u201d, kako se kroz raznoraznu povijesnu literaturu, uobi\u010dava nazivati ostatke raskomadane Hrvatske poslije provale Turaka. Ono \u0161to je zapo\u010dela turska vojska nastavi\u0161e be\u010dki dvor, otimaju\u0107i komad po komad podru\u010dja na\u0161e domovine. Tu se stvara Vojna krajina, a iz hrvatske se dr\u017eavne cjeline otimaju ne mala niti zanemariva dobra plemi\u0107kih obitelji Zrinskih i Frankopana. <\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ako se uspjelo Hrvatsku teritorijalno podijeliti, nije se ipak uspjelo oduzeti joj stare privilegije. A \u010duvar tih povlastica bija\u0161e Hrvatski sabor. To se prvenstveno odnosilo na javne financije, to\u010dnije re\u010deno razne vrste ubiranja poreza. Hrvatska je od po\u010detaka postojanja svog dr\u017eavnog ure\u0111enja u\u017eivala izvjesne povlastice u pogledu kraljevskog poreza ili tzv. kontribucije, a koja je najte\u017ee padala hrvatskom narodu u obvezu. Od kraja 16. st. Hrvatska sama odlu\u010duje o tom porezu, samostalno ga raspisuju\u0107i, ubiru\u0107i i naravno tro\u0161e\u0107i. Zna\u010dajne su i njezine povlastice u pogledu kraljevske carine.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Hrvatska je posebno carinsko podru\u010dje te za nju vrijede posebne carinske tarife. Jedan dio carinskih prihoda odlazi na pokri\u0107e tro\u0161kova opremanja i pla\u0107anja vojske. Postoji slu\u017ebena tro\u0161arina na vino i rakiju. Ubire se porez na papir u obliku biljegovanog papira, a kasnije se pro\u0161iruje i na novine, oglase, puder za kosu i \u0161minku. Hrvatska u\u017eiva pravo uvoza morske soli i njegove zamjene za \u017eito. Hrvatski si sabor prisvaja pravo odre\u0111ivanja mjera i utega, \u0161to vrijedi sve do 1733. godine, kada su uklonjene stare hrvatske mjere i uvedene po\u017eunske mjere. A me\u0111u najuglednije povlastice Hrvatske svakako spada njezin posebni polo\u017eaj s obzirom na nov\u010darstvo, odnosno pravo kovanja novca, njegova opticaja te odre\u0111ivanja vrijednosti<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">takvog opticajnog novca. Pravo Hrvatske na vlastiti novac \u010desto je kraljevskim listinama bilo potvr\u0111ivano. Me\u0111u poveljama koje se odnose na to pravo, isti\u010de se ona kralja Andrije iz godine 1217. Njome se upravo zagreba\u010dkoj biskupiji potvr\u0111uju zna\u010dajne povlastice, jer se izri\u010dito navodi, citiram: \u201cUtvr\u0111ujemo, da na podru\u010dju kraljevine, koja je podlo\u017ena banu odnosno hercegu, nije nikada dosad kovan kraljevski novac. Ako bi pak ubudu\u0107e koji od kraljeva to ipak u\u010dinio, u \u0161to ne vjerujemo, narod crkve i biskupije zagreba\u010dke ne\u0107e se mo\u0107i prisiliti, da robu kupuje ili prodaje za takav novac. Isto tako ne smiju kraljevski mjenja\u010di u svrhu zamjene novca dolaziti na bilo koje biskupsko tr\u017ei\u0161te. Ako se ipak tamo na\u0111u, mogu se uhvatiti i zatvoriti kroz 40 dana uz zapljenu svega \u0161to se kod njih prona\u0111e\u201d.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kada je potkraj 14. st. nestalo banske kovnice novca, onaj poznati i famozni hrvatski banovac ipak jo\u0161 uvijek kola na podru\u010dju tada\u0161nje Hrvatske. Ali, u to se doba kuju i kraljevski novci, naravno prvenstveno u kraljevskim kovnicama. Dozvolu za kovanje takvog kraljevskog novca dobivaju i vi\u0111eniji velika\u0161i. Takvu dozvolu na primjer, godine 1443. dobiva knez Stjepan I. Frankopan. Od 1443-1453. godine, takvim se pravom slu\u017ee grofovi Celjski, a 1459. godine dobiva takvo pravo ban Ivan Vitovac. O svim tim kovnicama danas se vrlo malo zna, kao \u0161to se jako malo zna uop\u0107e o postojanju i razvoju hrvatskog nov\u010darstva do tre\u0107ine 16. st. Zna se, kako je na podru\u010dju Hrvatske tada osnovna nov\u010dana jedinica bila uglavnom sitni srebrni novac. U doba banske kovnice to je spomenuti banovac (onaj sa kunom zlaticom), koji se u izvorima naziva denarius banalis, tj. banski denar. I kasnijih je godina nov\u010dana jedinica uglavnom sitni srebrni novac, koji se naziva denarius (denar). U hrvatskim pisanim izvorima on dolazi pod imenom \u201cnovac\u201d. Taj je termin najvjerojatnije nastao slobodnim prijevodom od latinskog naziva \u201cdenarius novus\u201d odnosno \u201cnovi denar\u201d. Hrvatsko-ugarski kraljevi su vrlo \u010desto mijenjali oblike svojih kraljevskih denara, ali je \u201cnovi denar\u201d ili \u201cnovac\u201d gotovo po pravilu bio u stalnom opticaju. Tako\u0111er, stariji je op\u0107eniti naziv za novac glasio \u201cpenez\u201d, \u201cpjenez\u201d ili \u201cpinez\u201d pa je naziv \u201cnovac\u201d u stvari prvo vrijeme bila samo oznaka za srebrni denar. No, ve\u0107 od 16. st. \u201cnovac\u201d se postepeno poistovje\u0107uje s nazivom \u201cpenez\u201d, kao svojevrsna op\u0107enita oznaka za plate\u017eno sredstvo. Taj se \u201cnovac\u201d u raznim onovremenskim bankovnim i sli\u010dnim transakcijama jo\u0161 uvijek ozna\u010duje s \u201cdenarius\u201d, ali je ustvari rije\u010d \u201cpenez\u201d sinonim za novac kojim se ne\u0161to pla\u0107a. Da ponovim, u doba banske kovnice nov\u010dana jedinica je spomenuti banovac, poslije njezina ukidanja to mjesto zauzima kraljevski novac, a po\u010detkom 16. st. to je ugarski srebrni denar. On se kuje i u zagreba\u010dkoj kovnici, od \u010dega korist ide u banske blagajne. Ovdje treba posebno naglasiti, da se svaki novac koji je nosio obilje\u017eja hrvatske dr\u017eavnosti smatrao hrvatskim novcem. Kao takvo obilje\u017eje u prvom se redu smatra kraljevinski grb. Od sitnog novca dakle, na prvo mjesto dolazi srebrni denar (njih 4 \u010dine 1 gro\u0161). Kasnije se on naziva \u201cstari dobri denar\u201d (denarius antiquae bonae monetae). Od godine 1616. godine u Ugarskoj se kuju lo\u0161iji denari, kojih po 5 \u010dine 1 gro\u0161. U Hrvatskoj se ostaje pri starom novcu. Novi se denar ne prima, a stari ugarski denar uzima se za nov\u010danu jedinicu cijelog hrvatskog nov\u010darskog sustava. Tim denarom ozna\u010duje se i vrijednost tada\u0161njeg ra\u010dunskog novca. Ra\u010dunski novac ve\u0107e vrijednosti ipak je ugarski forint ili dukat te ranjski floren (ili \u201cranj\u010dk\u201d, kako ga je prozvao hrvatski narod). Prvi se ra\u010duna na 100.- denara starog kova, a potonji s 80.- Budu\u0107i da se ta vrijednost razlikuje od vrijednosti ra\u010dunske forinte na podru\u010dju Ugarske, bilo je to potrebno vidljivo ozna\u010diti. Primjer za to nalazimo u jednoj zadu\u017enici obitelji Zrinski iz 1618. godine. U njoj se oni obvezuju na pla\u0107anje nekog duga koji bija\u0161e izra\u017een u ugarskim dukatima. Oni ra\u010dunaju omjerom, da za svaki dukat imaju dati 100 denara \u201cmonetae Croaticae\u201d, odnosno 100.- denara hrvatskog novca. Kolanje onih lo\u0161ijih denara nije se mogao sprije\u010diti pa je bilo neophodno njihovo posebno ozna\u010davanje. U starijim numizmati\u010dkim izvorima, stari se denari jednostavno nazivaju \u201cdenarom\u201d ili \u201cnovcem\u201d, a one nove lo\u0161ije denare narod je pogrdno prozvao \u201cdukezom\u201d (na njema\u010dkom \u201cSchaftreiber\u201d). U prvo doba kova lo\u0161ijih denara pada i kovanje talira s hrvatskim grbom. Taj se talir obi\u010dava nazivati \u201cslavonski talir\u201d, iako mu bolje pristaje naziv \u201chrvatski talir\u201d.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">A mi se sada, jo\u0161 malo putuju\u0107i hrvatskom mikropovije\u0161\u0107u, vratimo u Pounje, kraj oko rijeke Une. Jer, zanimljiva je \u010dinjenica svekolike misti\u010dnosti oko izgleda i naziva novca u na\u0161oj \u0161iroj javnosti, a koji su tako svekoliko upotrebljavali odre\u0111eni \u010dlanovi nekada najve\u0107e hrvatske plemi\u0107ke obitelji knezova, banova i grofova Zrinskih. Ovaj bi se tekst mogao nazvati i legenda o Zrinskom novcu, ali sve je ustvari vrlo povijesno jednostavno i razumljivo. Naime, uo\u010div\u0161i na Zrinskoj gori, tako zeleno ra\u0161irenoj podno svoga utvr\u0111enog grada Zrina tragove plemenite rude, Petar II. Zrinski jo\u0161 1463. dozvolom ugarsko-hrvatskog kralja Matije (Matija\u0161a) Korvina otvara rudnike u okolici svog pounjskog imanja Gvozdanskog. Licencom pak kralja Ljudevita (Ludovika) II. Jagelovi\u0107a (1516-1526.), njegov sin Nikola III. Zrinski (1493-1534.) godine 1521. tu osniva slu\u017ebenu kovnicu novca. Proizvodi oko 200 kilograma srebra, s prihodom od nekih 30.000,- dukata godi\u0161nje. <\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Denari iz godine 1521. bijahu kovani od dobrog tzv. osamlotnog srebra i svojim vrlo solidnim sadr\u017eajem odgovaraju starijem dr\u017eavnom novcu, moneti antiqui. Za dodatnu informaciju, 1 be\u010dka marka = 281 grama te\u017eine, a 1 marka = 16 lota \u010disto\u0107e srebra. Godine 1526. knez Nikola III. Zrinski kuje srebrne denare koji su po svome tipu jednaki kraljevskom novcu Ljudevita II. Prosje\u010dnog su promjera oko 15.2 mm, debljine 0.6 mm i te\u017eine 0.42 g., a \u010disto\u0107a srebra im je istovjetna onakvim denarima kao iz 1521. godine. Na prednjoj strani ili aversu je \u0161tit sa grbovima Ugarske, Dalmacije i \u010ce\u0161ke. Na zadnjoj strani ili reversu je Bogorodica s Isusom, a pri dnu ruba grb Zrinskih na \u0161titu. U vrijeme vladavine kralja Ferdinanda I. Hasburga (1527-1564.), kuju se srebrni denari (1527-1532.) Dana je 17. studenog 1527. godine, novi ugarsko-hrvatski kralj Ferdinand I. Habsburg listinom dozvolio knezu Nikoli III. Zrinskom nastavak kovanja vlastitog novca. Ovu dozvolu dopunjava dana 20. srpnja 1530. godine posebnim uputama kovni\u010daru za rad majstora i carskog nadzornika, Sebastiana Riedera o kovanju novca. Ti su denari gotovo identi\u010dni gornjem opis onih iz 1521., a jo\u0161 u \u0161titu na aversu imaju i grb Austrije te inicijale grofa Zrinskog. <\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Od 1527. kuju se srebrni gro\u0161evi prosje\u010dnog promjera oko 25 mm, debljine 1 mm i te\u017eine 2.90 g. Na aversu je poprsje Nikole III. Zrinskog s kapom i podrezanom kosom, na reversu u sredini \u0161tit sa grbom Zrinskih (dva orlova krila) te natpis \u201cMONETA NICOLAI COMITIS ZRINI\u201d. Srebrnih gro\u0161eva ima u nekoliko razli\u010ditih ina\u010dica, a postojali su od posebnog kositra i pozla\u0107eni. Potom se kuju i srebrni \u201c\u0161iroki gro\u0161evi\u201d, bez godine, prosje\u010dnog promjera oko 28 mm, debljine 2.3 mm i te\u017eine 11.42 g, s poprsjem Nikole III. s kapom i dugom kosom te obiteljskim grbom na reversu. Kovanice obitelji Zrinski iz godina 1528. i 1529. nisu poznate, ako izuzmemo srebrni denar kralja Ferdinanda I. iz 1529. sa siglama \u201cNS\u201d, za koje se samo pretpostavlja kovanje u kovnici Gvozdansko (inicijali Nikolaus Seryn). Njegova je iznimna zanimljivost u tome, \u0161to su se svi kraljevski srebrni denari u godinama 1527-1529. kovali isklju\u010divo u Be\u010du. A od godine je 1529. (18. studenog) u opticaju i srebrni ugarski pfening. Tijekom 1530. taj je novac bio potpuno istoga sastava i oblika kao onaj kraljevski, opticajan u Ugarskoj (kovali su ga u kovnici Kremnitz u Karpatima). Iste godine iz Be\u010da u Zrinsku kovnicu Gvozdansko sti\u017ee Sebastijan Rieder, slu\u017ebeni dvorski ispitiva\u010d novca. On sobom nosi vrlo precizne upute, citiram: \u201cKovat \u0107e se ugarski pfening, a jedan ugarski pfening \u0107e vrijediti 3 be\u010dka pfeninga, na svakih 470 do 474 be\u010dke marke i ni\u0161ta vi\u0161e. Marka mora sadr\u017eavati 8 lota finog srebra.\u201d Nakon toga su iz jedne marke finog srebra (16 lota) kovali dvostruko toliko ugarskih pfeninga (cca. 940). S obzirom, da je u toj kovnici te godine bilo iskovano dosta novca, danas nam je poznato \u010dak 23 varijante Zrinskih denara.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Godina 1531. i 1532. knez Nikola III. Zrinski kuje srebrne denare sa svojim grbom ispod potpuno identi\u010dnog oblika be\u010dkog denara. Jo\u0161 jednim rje\u0161enjem kralja Ferdinanda I. od dana 15. svibnja 1532. godine, bija\u0161e dopu\u0161teno Nikoli III. Zrinskom dati svoj rudnik i kovnicu u Gvozdanskom u zakup velika\u0161u Leonardu Gruberu, tada\u0161njem vlasniku grada Samobora kod Zagreba. Za denare s grbom Zrinskih i sa siglama \u201eL-G\u201c (sigla je oznaka na novcu), utvr\u0111eno je njihovo kovanje u kovnici Zrinskih u Gvozdanskom. Za denare pak sa siglama \u201eN-S; N.S. i NS\u201c smatra se, kako iste ozna\u010davaju ime i prezime Nikole Zrinskog i to prema na\u010dinu pisanju iz slu\u017ebenih njema\u010dkih isprava tj. \u201eNikolaus Graf von Seryn\u201c. Srebrni denari Nikole III. Zrinskog upravo s takvim siglama, \u010duvaju se pomno pri dr\u017eavnom muzeju u Budimpe\u0161ti, kao originalni novac obitelji Zrinski. No, ipak su najatraktivniji novci grofova Zrinskih neosporno srebrni taliri koji su se kovali tijekom 1533. U sredini kru\u017enog polja na aversu bija\u0161e kaciga s grofovskom krunom iz koje izlazi krilati okrunjeni zmaj, sa strane dekorativni biljni ornamenti. Rubni kru\u017eni natpis glasi: \u201cNICOLAI D G COMITIS ZRVNEN 15-33 A\u201d. Na reversu kralj David svira na harfi oslonjen na pre\u010dki, prekrivenoj sagom sa resama. Ovaj je tip talira bio izra\u0111ivan od pozla\u0107enog srebra, prosje\u010dnog promjera oko 39.2 mm, debljine 4 mm i te\u017eine 45.37 g. Postojala je i ina\u010dica srebrnog Zrinskog talira sa okrunjenim srebrnim \u0161titom na aversu, razdijeljenim u \u010detiri polja: u prvom i \u010detvrtom polju grb Zrinskih (dva orlova krila), u drugom i tre\u0107em polju dva ukri\u017eena \u010deki\u0107a, prosje\u010dno sli\u010dnih dimenzija i te\u017eine. Od materijala se jo\u0161 za izradu talira koristio kositar te njegova legura sa srebrom. Da je pomenuti Sebastian Rieder izra\u0111ivao kalupe za srebrne denare svjedo\u010di nam izra\u0111eni revers talira Nikole III. Zrinskog iz 1533. godine, na kojem se nalaze i sigle \u201eS-R\u201c, dakle Riederove. Smr\u0107u Nikole III. Zrinskog godine 1534., kovnica u Gvozdanskom prestaje s radom. Rudnici pak bijahu zatvoreni tek godine 1578. dolaskom Turaka u te krajeve. No, rudarstvo kao vrlo va\u017ena gospodarska grana te topionice i ljevaonice metala, pogotovo \u017eeljeza, ostati \u0107e trajni interes obiteljo Zrinski. Pogotovo se to odnosi na goranske rudnike \u017eeljezne rude u gradi\u0107u \u010cabru. Talionica \u017eeljeza koju je tamo podigao grof Petar IV. Zrinski 1651. godine, neprekidno \u0107e raditi za razne vlasnike sve do godine 1785., kada je zatvorena zbog potpune iscrpljenosti rudnih sirovina. Va\u017eno je ovdje pripomenuti, kako su postojali jo\u0161 i srebrni taliri hrvatskog bana Nikole IV. Zrinskog Sigetskog (1508-1566.). Oni su kovani nakon 1554. godine, u sredini kru\u017enog polja na aversu bija\u0161e ras\u010detvoreni grbovni \u0161tit s okrunjenom kacigom, okrunjenim orlom uzdignutih krila te razgranatim biljnim ornamentom koji ga uokviruje. U \u0161titu je dvojni prikaz grba zrinskih, kula i bedem od klesanca. Tu je i natpis \u201cDOMINVS ADIVTOR ET PROTECTOR MEVS I\u201d. Revers je identi\u010dan onim prethodnim oca mu Nikole III. Prosje\u010dni promjer oko 40 mm, debljina 4.1 mm, te\u017eina 48.37 g. I upravo je ovaj srebrni talir Nikole IV. Zrinskog najzanimljiviji za svekoliku, ne samo numizmati\u010dku povijest Me\u0111imurja. Jer, Nikola IV. upravlja\u0161e ovim hrvatskim krajem jo\u0161 od 1546. pa do svoje hrabre Sigetske smrti godine 1566. To ujedino zna\u010di, da je upravo takav srebrni talir sigurno kori\u0161ten kao plemi\u0107ko plate\u017eno sredstvo u onda\u0161njem me\u0111imurskom bankarstvu. Na\u017ealost, slu\u017ebeno je poznat tek jedan jedini primjerak, a \u010duva se u Muzeju Slavonije u Osijeku. <\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Dakle, i kroz ove tek neznatne crtice o povijesti \u201cs dlana ruke\u201d, kako osobno vrlo rado nazivam numizmatiku, znanost o sakupljanju i prou\u010davanju starog novca, vidljiva je sva veli\u010dina obitelji Zrinski. Jer, samo su odabrani plemi\u0107ki pojedinci imali u ta vremena posebni privilegij i pravo uz kraljeve kovati svoj vlastiti novac. A kao \u0161to sam ve\u0107 ranije pripomenuo, novac sa hrvatskim obilje\u017ejem je povijesno gledano isklju\u010divo hrvatski novac pa su i tom \u010dinjenicom knezovi Zrinski dali ogromnog obola svekolikom razvoju hrvatske nacionalne kulture i ba\u0161tine.<\/p>\n\n\n\n<div style=\"height:50px\" aria-hidden=\"true\" class=\"wp-block-spacer\"><\/div>\n\n\n\n<div data-wp-context=\"{ &quot;autoclose&quot;: false, &quot;accordionItems&quot;: [] }\" data-wp-interactive=\"core\/accordion\" role=\"group\" class=\"wp-block-accordion is-layout-flow wp-block-accordion-is-layout-flow\">\n<div data-wp-class--is-open=\"state.isOpen\" data-wp-context=\"{ &quot;id&quot;: &quot;accordion-item-1&quot;, &quot;openByDefault&quot;: false }\" data-wp-init=\"callbacks.initAccordionItems\" data-wp-on-window--hashchange=\"callbacks.hashChange\" class=\"wp-block-accordion-item is-layout-flow wp-block-accordion-item-is-layout-flow\">\n<h3 class=\"wp-block-accordion-heading has-icon has-icon-right\"><button aria-expanded=\"false\" aria-controls=\"accordion-item-1-panel\" data-wp-bind--aria-expanded=\"state.isOpen\" data-wp-on--click=\"actions.toggle\" id=\"accordion-item-1\" type=\"button\" class=\"wp-block-accordion-heading__toggle\"><span class=\"wp-block-accordion-heading__toggle-title\">Uredni\u010dka napomena (2026.)<\/span><span class=\"wp-block-accordion-heading__toggle-icon\" aria-hidden=\"true\">+<\/span><\/button><\/h3>\n\n\n\n<div aria-labelledby=\"accordion-item-1\" data-wp-bind--hidden=\"state.isHidden\" data-wp-on--beforematch=\"actions.handleBeforeMatch\" id=\"accordion-item-1-panel\" role=\"region\" class=\"wp-block-accordion-panel is-layout-flow wp-block-accordion-panel-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Naknadnom uredni\u010dkom provjerom utvr\u0111eno je nekoliko \u010dinjeni\u010dnih neto\u010dnosti i tvrdnji koje zahtijevaju dodatnu potvrdu. Posebno se to odnosi na datiranje kraljevskih povlastica za kovanje novca, pojedine podatke o proizvodnji srebra i prihodima rudnika te opise i dimenzije kovanica. Povijesni izvori tako\u0111er potvr\u0111uju da je Hrvatsko-slavonski sabor 1528. godine zabranio optjecaj novca Nikole Zrinskog, \u0161to u \u010dlanku nije spomenuto.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tvrdnju da je talir Nikole IV. Zrinskog sigurno kori\u0161ten kao plate\u017eno sredstvo u Me\u0111imurju potrebno je uzeti s rezervom jer za nju nisu navedeni izravni povijesni dokazi. Pojedine interpretacije hrvatskoga monetarnog sustava odra\u017eavaju nacionalno-povijesni pristup autora i zahtijevaju dodatno kontekstualiziranje.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Izvorni tekst zadr\u017ean je radi o\u010duvanja autorskog zapisa, a \u010ditateljima se preporu\u010duje da navedene podatke provjeravaju u stru\u010dnoj numizmati\u010dkoj literaturi.<\/strong> Za povijesnu provjeru posebno je relevantan rad Ivana Mirnika \u201e<a href=\"https:\/\/hrcak.srce.hr\/12796\">Pravo hrvatskoga plemstva na va\u0111enje ruda\u010de i kovanje novca<\/a>\u201d, objavljen u \u010dasopisu <em>Povijesni prilozi<\/em>, 31 (2006.), str. 101\u2013117.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n<div style=\"height:50px\" aria-hidden=\"true\" class=\"wp-block-spacer\"><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Izuzetan geopoliti\u010dki polo\u017eaj, koji je Hrvatska od starine u\u017eivala, u\u017eivaju i njezini \u201creliquiae reliquiarum\u201d ili \u201costaci ostataka\u201d, kako se kroz raznoraznu povijesnu literaturu, uobi\u010dava nazivati ostatke raskomadane Hrvatske poslije provale Turaka. Ono \u0161to je zapo\u010dela turska vojska nastavi\u0161e be\u010dki dvor, otimaju\u0107i komad po komad podru\u010dja na\u0161e domovine. Tu se stvara Vojna krajina, a iz hrvatske [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":93,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[31],"tags":[1536,1537],"class_list":["post-6566","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-gospodarska-povijest","tag-novac","tag-zrinski"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6566","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/93"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6566"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6566\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6576,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6566\/revisions\/6576"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6566"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6566"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6566"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}