{"id":6556,"date":"2008-01-11T22:28:00","date_gmt":"2008-01-11T21:28:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=6556"},"modified":"2026-11-15T11:56:02","modified_gmt":"2026-11-15T10:56:02","slug":"povijesni-zemljovidi-i-granice-hrvatske-u-tomislavovo-doba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2008\/povijesni-zemljovidi-i-granice-hrvatske-u-tomislavovo-doba\/","title":{"rendered":"Povijesni zemljovidi i granice Hrvatske u Tomislavovo doba"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Svaki se povjesni\u010dar u svome poslu nu\u017eno susre\u0107e i s onim pitanjima na koja naj\u010de\u0161\u0107e nije mogu\u0107e odgovor prona\u0107i u povijesnim izvorima. Reljefne osobitosti, klimatski uvjeti ili vegetacijske posebnosti, primjerice, klju\u010dni su \u010dimbenik za \u017eivot ljudi, razvitak dru\u0161tva i privrede na odre\u0111enom prostoru, gusto\u0107u naseljenosti itd. No, izvori o tome u pravilu ne govore. \u0160to dublje ulazimo u pro\u0161lost, to su na\u0161a saznanja o navedenim pitanjima oskudnija i nesigurnija. <\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Zemljovidi predstavljaju nu\u017enu kompenzaciju pri prou\u010davanju nekog prostora u odre\u0111eno vrijeme jer o obilje\u017ejima reljefa pored navedenog ponaj\u010de\u0161\u0107e ovise i politi\u010dki odnosi, omjeri snaga politi\u010dkih jedinica i granice dr\u017eavnih tvorevina, \u0161to se redovito i prikazuje na povijesnim zemljovidima. Njihova je uloga osobito velika u ud\u017ebeni\u010dkoj literaturi u kojoj se nezaobilazni kao nastavno sredstvo za lak\u0161e usvajanje temeljnih povijesnih znanja. \u010cesto puta de\u0161ava se, na \u017ealost, da upravo povijesni zemljovidi srozavaju povijesna znanja slu\u017ee\u0107i dnevnoj politici. Uvr\u0161tavanjem takvih zemljovida u ud\u017ebenike, povijesna neistina postaje dio povijesnog obrazovanja \u0161irokih slojeva, o \u010demu u novijoj hrvatskoj povijesti postoji mno\u0161tvo dobro poznatih primjera.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Upravo stoga valja pone\u0161to kazati i o prikazivanju na povijesnim zemljovidima granica Hrvatske u Tomislavovo doba s obzirom na njegovu mitsku ulogu u hrvatskoj povijesti, kako u starijoj hrvatskoj historiografiji, tako i u svijesti \u0161irokih narodnih slojeva koji jo\u0161 i danas u Tomislavu vide nacionalnog junaka otjelotvorenog u spomeniku tome vladaru na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu. Poglavito je pak potrebno progovoriti o tom pitanju s obzirom na trenuta\u010dno va\u017ee\u0107e nastavne programe i aktualne ud\u017ebenike povijesti sa zemljovidima na kojima su prikazane granice Hrvatske za Tomislavove vladavine izgubile svaku vezu s realno\u0161\u0107u. Unutra\u0161nje mogu\u0107nosti i prilike onovremene hrvatske dr\u017eave, te vanjskopoliti\u010dke okolnosti prve polovice X. stolje\u0107a nisu i\u0161le u prilog hrvatskome vladaru. Unato\u010d tome, ve\u0107 letimi\u010dan pogled na povijesne zemljovide u na\u0161im ud\u017ebenicima povijesti navodi na pitanje, temeljem kojih izvora su granice Hrvatske za vrijeme vladavine Tomislava postavljene na rijeke Drinu, Dravu i Muru. No, prije prelaska na utvr\u0111ivanje \u010dinjenica potrebno je ipak i kazati ne\u0161to o na\u0161im \u0161kolskim povijesnim zemljovidima, pri \u010demu je analizom dovoljno po\u0107i petnaestak godina unazad.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Povijesni atlas za osnovnu \u0161kolu iz 1983. godine(1) donosi zemljovid Hrvatske u doba Tomislava sa sjevernom granicom na rijekama Muri i Dravi, s koje se granica spu\u0161ta na sjeverne obronke Krndije i Dilja, a potom na Savu ne\u0161to uzvodnije od u\u0161\u0107a rijeke Bosne. Od u\u0161\u0107a u Savu spu\u0161ta se granica tokom Bosne prema jugu, zatim ju\u017enim padinama planine Vla\u0161i\u0107, odakle ide na jug i prelazi gornji tok Vrbasa, da bi se potom spustila dalje na jug preko planine Vran. Odatle se o\u0161tro zavijaju\u0107i spu\u0161ta na donji tok Cetine do njezina utoka u Jadran. Sjeverozapadna granica s Mure se spu\u0161ta tokom Sutle na jug, preko njezina u\u0161\u0107a u Savu otprilike slijedi dana\u0161nju granicu izme\u0111u Hrvatske i Slovenije, a potom preko Risnjaka i U\u010dke izbija rijekom Ra\u0161om na morsku obalu. Gotovo identi\u010dne granice Hrvatske u Tomislavovo doba prikazane su u Povijesnom atlasu J. Lu\u010di\u0107a iz 1989.(2) Hrvatski povijesni zemljovidi iz 1992.(3) donose znatno pro\u0161irenje hrvatskih granica na istok. Prikazana granica u ravnom potezu otprilike slijedi na istoku dana\u0161nju dr\u017eavnu granicu Republike Hrvatske sa Srbijom, a zatim rijekom Drinom sve do planine Tare prati granicu Bosne i Hercegovine sa Srbijom. Odatle granica Tomislavove Hrvatske ide Drinom, da bi se ne\u0161to nizvodnije od utoka rijeke Lim u Drinu o\u0161tro okrenula prema zapadu, a potom opet pod o\u0161trim kutom kod planine Treskavice okrenula na jug, obuhva\u0107aju\u0107i Zahumlje, Travuniju i Duklju, a potom se spustila na morsku obalu. Taj dio, me\u0111utim, na karti nije prikazan. Nije te\u0161ko na tome zemljovidu nazrijeti dnevno-politi\u010dke ciljeve koji nemaju mnogo dodirnih to\u010daka s povijesnom znano\u0161\u0107u. Pa ipak, takve su apsurdne granice preuzete na svim zemljovidima u trenutno va\u017ee\u0107im povijesnim ud\u017ebenicima u kojima se obra\u0111uje srednjovjekovna povijest Hrvata. Tako ud\u017ebenik F. Sabali\u0107a kori\u0161ten u nastavi povijesti tijekom \u0161kolske godine 1996\/97. donosi takav prikaz granica,(4) kao i ud\u017ebenik I. Makeka,(5) u kojemu je doslovno preslikan zemljovid iz spomenutog djela J. Lu\u010di\u0107a. Isti \u0107emo zemljovid u crno-bijeloj tehnici prona\u0107i u priru\u010dniku Hrvatska i svijet od V. do XVIII. stolje\u0107a,(6) te u ud\u017ebeniku za II. razred gimnazije istog naslova.(7) Stanovit je odmak primjetljiv u priru\u010dniku za I. razred strukovnih \u0161kola autora V. \u0110uri\u0107 i I. Pekli\u0107a,(8) u kojemu je sjeverna granica postavljena na Dravu, dok je Me\u0111imurje ostalo izvan hrvatskih granica. Isto\u010dnom je granicom uglavnom odre\u0111ena crta va\u017ee\u0107a i u atlasima iz 1983. i 1989. godine, ali su autori podru\u010dja do Dunava i Drine ozna\u010dili kao podru\u010dja pod povremenim hrvatskim utjecajem. Alternativni ud\u017ebenik za II. razred gimnazije Stvaranje europske civilizacije i kulture (V.-XVIII. st.)(9) donio je vi\u0111enje granica Tomislavove Hrvatske temeljeno na relevantnim povijesnim izvorima i dostignu\u0107ima novije hrvatske historiografije, ali mu je zbog toga Ministarstvo prosvjete i \u0161porta uskratilo odobrenje za uporabu u nastavi povijesti, upravo kao i ud\u017ebeniku za VI. razred autora N. Budaka i V. Posavca zbog sli\u010dnih razloga.(10)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Valja se zapitati kada je do\u0161lo do tako drasti\u010dnih promjena prikazivanja hrvatskih granica u Tomislavovo doba, te koji su razlozi tih promjena. Posljednji ud\u017ebenik povijesti koji prikazuje spomenute granice prema Lu\u010di\u0107evim atlasima iz 1983. i 1989. godine ud\u017ebenik je autora H. Matkovi\u0107a i B. Dra\u0161 kovi\u0107a za II. razred gimnazije.(11) Idu\u0107e 1992. izlaze Lu\u010di\u0107evi Hrvatski povijesni zemljovidi, u kojima autor donosi spomenuto pro\u0161irenje hrvatskih granica, \u0161to otad nekriti\u010dki prihva\u0107aju gotovo svi autori povijesnih ud\u017ebenika. Koji su razlozi naveli uva\u017eenog i neospornog stru\u010dnjaka, sada pokojnog J. Lu\u010di\u0107a, na takvu promjenu stavova o pitanju hrvatskih granica ne\u0107emo nikad saznati, ali je o\u010d\u0435\u0432\u0438\u0434no da se nije radilo o povijesnoj utemeljenosti izvornim materijalom, ve\u0107 prije o diktatu politi\u010dke mo\u0107i, \u0161to je razvidno iz zbivanja vezanih uz ud\u017ebenike autora N. Budaka i V. Posavca, te V. Posavca i T. Medi\u0107.(12) te uz programe nastave povijesti \u0161to ih je izradila A. Szabo.(13) Da je spomenuta inicijator ovih promjena nije te\u0161ko naslutiti, a na to ukazuje i navo\u0111enje njezina imena kao stru\u010dnog konzultanta i recenzenta, te zidna karta Hrvatska u doba kralja Tomislava(14) u mjerilu 1:500000, koja predstavlja gotovo doslovno preslikan Lu\u010di\u0107ev zemljovid iz djela Hrvatski povijesni zemljovidi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Spomenutim \u0107emo se zemljovidima i pitanju granica vratiti nakon temeljitije prosudbene analize izvornog materijala i mi\u0161ljenja eminentnih povjesni\u010dara o Tomislavovu dobu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Hrvatska historiografija do danas posvetila je Tomislavu i njegovoj vladavini vi\u0161e prostora nego bilo kojem drugom hrvatskom vladaru. Na ovome je mjestu svu literaturu nemogu\u0107e i navesti, a kamo li o njoj raspravljati, \u0161to uostalom nije ni cilj ovog rada. Kako je dobro znano, Tomislavova se osoba uzdigla do razine mita, \u0161to ne treba \u010duditi znade li se da o njemu i o Hrvatskoj njegova vremena postoji sa\u010duvan vi\u0161e nego oskudan izvorni materijal. Upravo stoga bio je Tomislav izrazito pogodan da postane mitski lik ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti. Nastanak suvremenog mita o kralju Tomislavu podrobno je analizirao I. Goldstein,(15) no ne smatram suvi\u0161nim jo\u0161 jednom ukazati na temeljne razloge i splet politi\u010dko-historiografskih okolnosti koje su dovele do toga da u dana\u0161njoj svijesti hrvatskoga naroda upravo Tomislav figurira kao jedna od najzna\u010dajnijih osoba hrvatske pro\u0161losti uop\u0107e, iako za takvo mi\u0161ljenje nema potvrde u povijesnim izvorima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Za razliku od Trpimira, Branimira, Muncimira, Dr\u017eislava ili Zvonimira, iz Tomislavova vremena ne postoji ni jedan poznati sa\u010duvani natpis u kamenu, a pisani su izvori u kojima se spominje njegovo ime vi\u0161e uzgredni, proturje\u010dni, te potje\u010du iz razli\u010ditih vremena. U pitanje Tomislavove titule ne\u0107u se upu\u0161tati, jer to nije tema ovog rada, koji se odnosi samo na povijesne podatke o hrvatskim granicama i mogu\u0107nosti njihova realnijeg odre\u0111ivanja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kronolo\u0161ki najstariji izvor u kojemu se spominje Tomislav pismo je pape Ivana X. upu\u0107eno \u201e&#8230; pre\u010dasnom i presvetom bratu na\u0161em Ivanu, nadbiskupu svete Crkve salonitanske, i svima sufraganima.\u201d(16) Tomislavovo se ime spominje u uvodu pisma kao element datacije \u2013 \u201eU vrijeme presvetog pape Ivana, dok je u pokrajini Hrvata i u krajevima Dalmacije bio konzul kralj Tomislav, &#8230;\u201d(17) Papa se pismom obratio i samom Tomislavu, humskom knezu Mihajlu i nadbiskupu Ivanu, te \u017eupanima, sve\u0107enicima i \u010ditavom narodu \u201e&#8230; koji boravi u Slavoniji i Dalmaciji, predragim na\u0161im sinovima.\u201d(18) Pismo je najvjerojatnije napisano nakon prvoga pisma, ali su oba upu\u0107ena istodobno po biskupima Ivanu i Lavu u Dalmaciju.(19) Drugo je pismo naslovljeno \u201e&#8230; ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata &#8230;\u201d.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U djelu De administrando imperio govori car Konstantin VII. o Hrvatskoj u prvoj polovici X. stolje\u0107a, no Tomislava uop\u0107e ne spominje. Prema Konstantinu VII. \u201eU ono dakle vrijeme isti Bugari provali\u0161e u Hrvatsku s naoru\u017eanom \u010detom Alogoboturovom. Hrvati ih ondje sve poubijaju.\u201d(20) Dok je sukob Bugara i Hrvata lako datirati u Tomislavovo doba, podaci o vojnoj snazi Hrvatske \u0161to ih donosi car pisac nisu lako odredivi upravo u Tomislavovo doba jer ga car imenom ne spominje, ve\u0107 izrijekom navodi da je takvu snagu Hrvatska imala \u201e&#8230; do arhonta Krasimera&#8230;\u201d Rije\u010d je o ve\u0107 legendarnom navodu da \u201eKr\u0161tena Hrvatska postavlja do 60000 konjani\u0161tva, a do 100000 pje\u0161a\u0161tva i sagena do 80 i kondura do 100. Na sagenama imaju po 40, a kondurama po 20, a na manjim kondurama po 10 ljudi &#8230;\u201d Tako veliku mo\u0107 i mno\u017einu naroda imala je Hrvatska do arhonta Krasimera.\u201d(21) I nepoznati autor 30. poglavlja govori o Hrvatskoj nabrajaju\u0107i \u017eupanije u Hrvatskoj, ali je vrlo dvojbeno odnose li se ti podaci na vrijeme vladavine samoga Tomislava ili na kasnije vrijeme.(22)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">O Tomislavovoj pobjedi nad Alogoboturom govori i Nastavlja\u010d Kronike Georgija Hamartola (XI. stolje\u0107e), ali ni on izrijekom ne spominje Tomislava. Vijest samo bilje\u017ei: \u201eSimeon, vladar Bugarske, uputi vojsku na Hrvate i, zametnuv\u0161i s njima bitku, pora\u017een posvema izgubi sve svoje (\u010dete).\u201d(23)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U svojoj Kronici Tomislava usputno kao element datacije spominje Tomi Arhi\u0111akon kako bi odredio biskupovanja nadbiskupa Ivana. Prema Tomi \u201eNadbiskup Ivan bio je godine 914. u vrijeme kneza Tomislava,&#8230;\u201d.(24)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Najiscrpnije, mada i najmanje uporabljive, vijesti o Tomislavu donosi u svome Ljetopisu sve\u0107enik nepoznata imena, u historiografiji poznat kao Pop Dukljanin. U njegovu je ljetopisu zapisano: \u201eUmjesto njega vladao je njegov brat Tomislav koji je bio sna\u017ean, ali ne tako kao njegov brat. Za Tomislavova vladanja pokrene kralj Ugra imenom Atila vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomislav, hrabar mladi\u0107 i sna\u017ean ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga je natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i k\u0107eri, i trinaeste godine svoga kraljevanja umre.\u201d(25)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">I vijest anonimnog notara kralja Bele mogla bi se odnositi upravo na Tomislavovo doba. U toj se vijesti ka\u017ee kako su ugarski vojskovo\u0111e u X. stolje\u0107u osvojili castrum Zabrag, te Po\u017eegu i vukovsku utvrdu.(26) Mada se prema toj vijesti treba ponijeti kriti\u010dki, povjerenje treba pokloniti osnovi vijesti po kojoj je mogu\u0107e i vjerojatno da su Ugri napali, osvojili, pa mo\u017eda i privremeno i zadr\u017eali neka utvr\u0111ena mjesta u Slavoniji.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Navedeni su podaci sve \u0161to nam je vrijeme ostavilo o Tomislavu. Zato ne \u010dudi \u0161to Tomislavovo ime izranja iz povijesne tame tek u XIX. stolje\u0107u. U djelu Chronicon breve regni Croatiae (27) kroni\u010dar iz XVI. stolje\u0107a Ivan Toma\u0161i\u0107 uop\u0107e ne spominje Tomislava, kao ni otac hrvatske historiografije Trogranin Ivan Lu\u010di\u0107 u djelu De Regno Croatiae et Dalmatiae libri sex,(28) koji je spise splitskih sabora smatrao falsifikatom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Slijed doga\u0111aja kojima \u0107e Tomislav od anonimnog vladara u prvoj \u010detvrtini X. stolje\u0107a narasti do nacionalnog junaka pokrenuo je F. Ra\u010dki 1871. godine.(29) Dnevna se politika spojila s historiografijom kad je u prava\u0161kom tjedniku Hrvatska lipa V. Klai\u0107 objavio \u010dlanak pod nazivom Tomislav, prvi kralj Hrvatski.\u201d(30) Daju\u0107i odu\u0161ka ma\u0161ti Klai\u0107 je \u0161irim slojevima pru\u017eio sliku koja \u0107e se do danas zadr\u017eati u narodnoj svijesti. Poetskim zanosom on je opisao kako \u201c&#8230; vidimo Tomislava sred priestolnice Biograda, gdje ga je odabrana kita velmo\u017ea hrvatskih obkru\u017eila, kako mu dvorski \u010dastnici pru\u017eaju \u017eezlo i ma\u010d.\u201d.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nadovezuju\u0107i se na Ra\u010dkog I. Kukuljevi\u0107 prvi je odredio hrvatske granice u doba Tomislava(31) nekriti\u010dki se odnose\u0107i prema izvorima, posebice prema djelu Konstantina VII. Tako je Kukuljevi\u0107 prvi razmaknuo hrvatske granice do Drave i Drine, za njega je Tomislavova vladavina \u201czlatno doba\u201d hrvatske dr\u017eave, a Tomislav je okrunjeni kralj Hrvata \u010dija se vlast protegnula i na bizantsku Dalmaciju. Nakon Kukuljevi\u0107a takvo je vi\u0111enje Tomislava i njegove vladavine postalo op\u0107eprihva\u0107en stav historiografije koji je obilje\u017eio prigrlila i tada\u0161nja hrvatska politika. Tomislav je izronio iz pro\u0161losti kao naru\u010den u uvjetima sve ja\u010deg ma\u0111arskog pritiska, pa je granica Hrvatske na Dravi postala jedan od va\u017enih argumenata u tada\u0161njoj neravnopravnoj borbi. Politi\u010dka se situacija odrazila i u djelu T. Smi\u010diklasa(32) u kojem je Tomislav prikazan kao \u201c&#8230; \u010dovjek mlad i vite\u017eki,\u201d \u010dija je dr\u017eava ugro\u017eena od \u201c&#8230; novoga biesnoga nekr\u0161tenoga plemena magjarskoga.\u201d(33)<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kako su u sredi\u0161tu zanimanja ovog rada samo granice hrvatske dr\u017eave u vrijeme Tomislava, nije na ovome mjestu nu\u017eno iscrpnije se baviti kori\u0161tenjem Tomislavove osobe tijekom sljede\u0107ih stotinjak godina za politi\u010dke potrebe razli\u010ditih ideologija.(34)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Odre\u0111ivanje na zemljovidima granica neke dr\u017eave u pro\u0161losti od po\u010detka je proma\u0161en posao, pristupi li mu se bez kriti\u010dkog promi\u0161ljanja i analize povijesnih izvora, a poglavito u slu\u010dajevima kad postoje\u0107i izvori o samim granicama ni\u0161ta ne govore. Postavlja se, osim toga, i pitanje mo\u017ee li se uop\u0107e u srednjem vijeku govoriti o granicama i \u0161to bi pod pojmom granica trebalo u tome vremenu podrazumijevati. Tako\u0111er je dvojbeno \u0161to bi \u201cgranica\u201d trebala predstavljati u raznolikim dr\u017eavnim tvorevinama ranog srednjeg vijeka, primjerice \u0161to pod tim pojmom podrazumijevati u Bizantskom Carstvu, a \u0161to u Frana\u010dkoj, \u0161to je \u201cgranica\u201d kod Ma\u0111ara, \u0161to kod Hrvatske, a \u0161to kod Duklje, Ra\u0161ke ili Bugarske. Pretpostavimo li \u201cgranicu\u201d na Balkanu kao krajnju crtu do koje se prostire podru\u010dje vlasti nekog regionalnog vladara, priznaje li njegov prvi susjed takvo stanje i postoji li permanentan sukob oko razgrani\u010denja?<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Zbog svih ovih pitanja i nejasno\u0107a ukazuje nam se povla\u010denje na zemljovidu granica Hrvatske u Tomislavovo doba i u srednjem vijeku uop\u0107e kao vi\u0161e-manje proizvoljno odre\u0111ivanje rasprostiranja podru\u010dja vlasti hrvatskog vladara. Ova proizvoljnost trebala bi proistjecati prvenstveno iz toga \u0161to iz dana\u0161nje perspektive i zbog nedostatka izvornog materijala nije mogu\u0107e takva privremena razgrani\u010denja ustanoviti i pratiti njihova u\u010destala pomicanja. No, takve gotovo svakodnevne varijacije ne mogu se poistovje\u0107ivati s nekriti\u010dkim pripajanjima na povijesnim zemljovidima cijelih pokrajina ili dr\u017eavnih tvorevina.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u017delimo li odrediti na kojem se prostoru protezala vlast hrvatskoga vladara dvadesetih godina X. stolje\u0107a, moramo po\u0107i od onoga \u0161to je mogu\u0107e i\u0161\u010ditati iz povijesnih izvora. Jedino je vrelo vremenski blisko tome razdoblju De administrando imperio. Za ovu problematiku najva\u017enije je 30. poglavlje koje, kako je dobro znano, \u010dini svojevrstan izuzetak cjeline kao ne\u0161to kasniji rad anonimnog kompilatora.(35) Spomenuti autor donosi popis hrvatskih \u017eupanija i gradova. \u017dupanije su nabrojane ovim redoslijedom: Livno, Cetina, Imotski, Pliva, Pset, Primorje, Bribir, Nona, Knin, Sidraga, Nin, Gacka, Lika i Krbava. Za posljednje tri anonim posebno nagla\u0161ava da njima upravlja ban.(36) U gradove \u201cKr\u0161tene Hrvatske\u201d car pisac ubrojio je Nin, Biograd, Belica, Skradin, Livno, Stupin, Knin, Karin i Klobuk. Upada u o\u010di vrlo mali broj gradova. Kriti\u010dki odnos prema tom izvoru dopu\u0161ta nam pretpostaviti mogu\u0107nost da je broj \u017eupanija tada\u0161nje Hrvatske vjerojatno, a broj gradova svakako, morao biti ne\u0161to ve\u0107i.(37) No, to nam svakako ne dopu\u0161ta svojevoljno odre\u0111ivanje broja gradova, \u017eupanija i njihove teritorijalne rasprostranjenosti bez ikakva upori\u0161ta u izvorima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Temeljem podataka anonimnog autora 30. poglavlja razvidno je da su sve \u201cSklavinije\u201d unutar \u201cdavnih\u201d granica Dalmacije. To su mogle biti samo rimske granice, ali ve\u0107 je kasnoanti\u010dka Dalmacija pone\u0161to promijenila svoje granice iz klasi\u010dnog doba, pa i granica Hrvatske kod \u201cistarskog gorja\u201d ne mo\u017ee sa sigurno\u0161\u0107u biti postavljena kod Labina u Istri. Car ne spominje ni Tarsatiku kao grad, a me\u0111u nabrojenim \u017eupanijama nema ni jedne koja bi sa sigurno\u0161\u0107u obuhva\u0107ala sjeverni dio dana\u0161njeg Hrvatskog primorja. Taj je dio \u201cistarskog gorja\u201d i danas te\u0161ko prohodan, unato\u010d suvremenim prometnicama, pa se mogu\u0107im \u010dini da su car i anonim pred o\u010dima imali neku drugu granicu, mo\u017eda onu Dalmacije u Nepotovo doba, koja je, \u010dini se, po\u010dinjala kod sustava utvrda claustra Alpium Iuliarum, koji se protezao od Tarsatike na sjever.(38)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pro\u0161irenje granica Tomislavove dr\u017eave dogodilo se u starijoj hrvatskoj historiografiji, ba\u0161 kao i njegova navodna krunidba, u svezi s podacima o velikoj vojnoj snazi Hrvatske, te o Tomislavovim pobjedama nad Ma\u0111arima i Bugarima. Neumoljiva vojna logika u\u010dinila je potpuno razumljivim zaklju\u010dak koji se sam nametao. Nakon pobjeda u velikim bitkama, sna\u017ena hrvatska vojska neumoljivo kre\u0107e u protunapad, goni razbijenog protivnika, te zatim \u0161iri granice dr\u017eave do Drave i Drine, te na jug preko Cetine. Na dana\u0161njim smo povijesnim zemljovidima svjedoci jo\u0161 optimisti\u010dnijih vi\u0111enja, prema kojima ju\u017ene sklavinije Zahumlje, Travunija i Duklja posredno prihva\u0107aju vlast hrvatskog vladara kao vazalne zemlje. Ve\u0107 gotovo legendarna blago zakrivljena strelica od sredi\u0161ta hrvatske dr\u017eave prelazi preko Unca i Une, okolice Siska i rijeke \u010cesme prema Dravi, i obilje\u017eava Tomislavov prodor do te rijeke. Neumoljiva je \u010dinjenica da ni jedan sa\u010duvani izvor ne daje upori\u0161ta tvrdnji o ikakvom pro\u0161irenju granica Hrvatske u vrijeme Tomislava, kao ni za nekakav vojni prodor do Drave.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Konstantin Porfirogenet o snazi Hrvatske navodi respektabilne podatke. Hrvatska prema carevim rije\u010dima podi\u017ee vojsku od 60 000 konjanika i 100 000 pje\u0161aka. No, povjerovav\u0161i ovim brojevima gubi se iz vida \u010dinjenica da navedeni broj konjanika podrazumijeva i pribli\u017eno isti broj konja, te da ratni i tegle\u0107i konji nemaju istu vrijednost. Zaboravlja se tako\u0111er i pitanje ispa\u0161e u tada gustim \u0161umama prekrivenoj i ve\u0107im dijelom planinskoj zemlji. O sijenu za zimsku prehranu 60 000 konja da i ne govorimo, budu\u0107i da treba imati na umu i zimsku prehranu ostale stoke. Onovremena Hrvatska niti je mogla proizvesti toliku koli\u010dinu sijena, niti ga uskladi\u0161titi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tomislavov prodor do Drave \u010dista je fikcija starije hrvatske historiografije, temeljena na predaleko\u017enom zaklju\u010dku da se neupitan Tomislavov sukob s Ma\u0111arima odvijao u slavonskim ravnicama. Dakako da o mjestu sukoba nema ni spomena u jedinom izvoru koji o Tomislavovu srazu s Ma\u0111arima govori.(39) No, teza o sukobu u ravnici ima i drugih slabih strana. Slavonija prve polovice X. stolje\u0107a svakako nije sli\u010dila dana\u0161njoj plodnoj i pitomoj ravnici. Bio je to slabo naseljen, uglavnom mo\u010dvarni kraj, ispresijecan mno\u0161tvom vodotoka, od velikih rijeka do malih potoka, pokriven gustim \u0161umama hrasta lu\u017enjaka i kitnjaka. I stari rimski putovi koje ve\u0107 od \u010detiri stolje\u0107a nitko nije odr\u017eavao bili su u jadnom stanju. Osim toga, ma\u0111arska konjica, u to vrijeme strah i trepet Europe, bila bi u prednosti i na takvome terenu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tomislav svakako nije raspolagao nekom zna\u010dajnijom oru\u017eanom silom koja bi bila stalno pod oru\u017ejem, a niti suvremenim telekomunikacijama ili obavje\u0161tajnom slu\u017ebom. Reakcija hrvatskog vladara na ma\u0111arski prodor, ma koliko bila brza u onovremenim uvjetima, svakako nije omogu\u0107avala ikakvu u\u010dinkovitiju obranu do trenutka dok Ma\u0111ari ve\u0107 nisu prodrli duboko u unutra\u0161njost Hrvatske, a ni tada Tomislavove postrojbe nisu mogle biti osobito brojne. Vojna doktrina koju potkrjepljuje mno\u0161tvo povijesnih primjera nala\u017ee napad u trenutku dok neprijatelj to najmanje o\u010dekuje, na za njega nepovoljnu terenu. Koliko god bilo u\u010dinkovito u ravnici, na brdovitu terenu konjani\u0161tvo je gotovo neuporabljivo. Zato ne bi smjelo biti dvojbe da je Tomislav odabrao upravo takvo boji\u0161te, te iznenadio Ma\u0111are napav\u0161i ih na za njih nepovoljnom mjestu za borbu.(40) Odgovaraju\u0107i na pitanje gdje se to\u010dno odvio taj sukob (ili sukobi), nu\u017eno je zaklju\u010diti da to zacijelo nije bila slavonska ravnica. Ma\u0111ari su morali prodrijeti duboko u planinsko podru\u010dje Hrvatske prije no \u0161to je Tomislav uspio mobilizirati zna\u010dajnije snage. Ostaje otvorenim i pitanje svrhe prodora Ma\u0111ara u Slavoniju, te brojnosti i snage njihovih postrojbi.(41)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ideja o Tomislavovu prodoru do Drave predstavlja pak vi\u0161e od potcjenjivanja toga, o\u010dito vrlo sposobnog, vladara. Koja bi bila svrha jednog takvog prodora i bi li se hrvatski vladar izlagao opasnosti da preko nepoznatog i nepovoljnog terena vodi ve\u0107i broj vojnika samo zato da bi stigao do Drave i potom se vratio nazad. Ma\u0111ari su u to doba jo\u0161 bili nomadi i plja\u010dka\u0161i, pa su njihovi napadi bili motivirani i samofinancirani plja\u010dkom. Tomislavova je pozicija bila sasvim druk\u010dija. Vojni je pohod, kao i danas, bio vrlo skup pothvat, a krajnji rezultat i korist za hrvatskog vladara upitni. \u0160to bi Tomislav dobio tim pohodom? Je li ga mogao financirati? Je li uop\u0107e imao kakvu prostornu predod\u017ebu i zacrtani ratni plan? Zemljovida zacijelo nije imao niti su mu mogli biti poznati, a malo je vjerojatno da bi se na njima mogao sna\u0107i.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">I Tomislavova pobjeda nad Bugarima ostvarena je gotovo sigurno na isti na\u010din. \u010cudno je da Pop Dukljanin o ovoj pobjedi ne govori ni\u0161ta, mada mu je ona zbog blizine boji\u0161ta morala biti poznatija. I Bugarska je geografski mnogo bli\u017ee, pa bi ve\u0107 i zbog toga njegov interes za hrvatsko-bugarski sukob morao biti primarniji. No, ljetopisac o ovom sukobu ne zna i ne govori ni\u0161ta. Razlog je o\u010dito u tome \u0161to se koristio raznim izvorima iz kojih je proizvoljno uzimao podatke, a njegovo je op\u0107e obrazovanje o\u010dito bilo dosta siroma\u0161no.(42) Za nas su zato mnogo dragocjeniji bizantski izvori koji izravno govore da je klopka koju je Tomislav postavio Simeonovu vojskovo\u0111i Alogoboturu negdje u planinama dana\u0161nje Hercegovine bila tako uspje\u0161na da je broj bugarskih vojnika koji su pre\u017eivjeli bitku bio zanemariv.(43) No, ni u ovom slu\u010daju Tomislavu nije bila potrebna osobito velika vojna sila.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Iz navedenoga je razvidno kako se Tomislav s nadmo\u0107nim silama onoga vremena uspje\u0161no sukobljavao koriste\u0107i taktiku iznena\u0111enja, uspje\u0161no biraju\u0107i mjesto i vrijeme bitke. Upitno je bi li se vladar kojemu su prednosti takva ratovanja bile vrlo dobro poznate i obilato se njima slu\u017eio, odva\u017eio na nekakve vojne prodore ve\u0107ih razmjera preko vrlo nepovoljnih terena poput ravne i mo\u010dvarne Slavonije ili brdovite i te\u0161ko prohodne Bosne, izla\u017eu\u0107i sebe i svoju vojsku iznena\u0111enjima kakva je i sam pripremao svojim neprijateljima. Stave li se ove pobjede u odgovaraju\u0107i kontekst onoga vremena, uz razuman stav prema mogu\u0107nostima za eventualne vojne pohode do Drave i Drine, ostaje zaklju\u010diti da nikakvog utemeljenja za ve\u0107e pro\u0161irivanje granica u povijesnim izvorima nema, jednako kao ni u realnim gospodarskim i vojnim potencijalima ranosrednjovjekovne hrvatske dr\u017eave. Vijest o vojnoj snazi Hrvatske \u0161to ju donosi car Konstantin VII. posljedi\u010dno se odnosi na \u010dinjenicu da je Tomislav izvojevao pobjede nad svojim protivnicima, negoli na stvarno poznavanje hrvatske vojne mo\u0107i. Brojke \u0161to ih car iznosi treba shvatiti opisno, a ne kao realnu veli\u010dinu, i njihov je cilj prije bio da impresioniraju slikovito\u0161\u0107u.(44) U pitanje Tomislavove vlasti nad Dalmacijom ovom prilikom ne treba ulaziti, mada ovu temu jo\u0161 uvijek treba ostaviti otvorenom.(45)<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nije zgorega pitanju osnovanosti tvrdnje o pro\u0161irenju granica Tomislavove dr\u017eave pristupiti jo\u0161 jednom sa zbirom podataka \u0161to ih o tome vladaru donose sa\u010duvani izvori. Pri\u010da o Tomislavu na temelju sa\u010duvanih vijesti izgledala bi ovako: U vrijeme Tomislava bio je 914. nadbiskup Ivan. (Toma Arhi\u0111akon) Tomislav je vladao umjesto svoga brata koji je bio sna\u017eniji od njega. U to vrijeme pokrene ugarski vladar protiv Tomislava vojsku, ali Tomislav ga je u mnogo ratova uvijek pobijedio i natjerao u bijeg. Nakon dvanaest godina Tomislav je umro u trinaestoj godini svoga kraljevanja. Ostavio je nasljednike. (Pop Dukljanin) Bugari su provalili u Hrvatsku, a ondje su ih Hrvati sve poubijali. (Konstantin Porfirogenet) Simeon je u Hrvatskoj izgubio sve svoje \u010dete. (Nastavlja\u010d Kronike Georgija Hamartola) U vrijeme presvetoga pape Ivana u granicama Dalmacija i u pokrajini Hrvata vladao je kralj Tomislav. (Uvod nepoznatog redaktora zaklju\u010daka crkvenog sabora u Splitu) Tomislav, ljubljeni sin i kralj Hrvata. (Papa Ivan X.) Kr\u0161tena Hrvatska postavlja do 60 000 konjanika, a do 100 000 pje\u0161aka i sagena do 80 i kondura do 100. Na sagenama ima po 40, a na kondurama po 20, a na manjim kondurama po 10 ljudi. Takvu mo\u0107 i mno\u0161tvo naroda Hrvatska je imala do arhonta Krasimera. (Konstantin Porfirogenet) U Hrvatskoj su \u017eupanije Livno, Cetina, Imotski, Pliva, Pset, Primorje, Bribir, Nona, Knin, Sidraga, Nin, Gacka, Lika i Krbava. Gackom, Likom i Krbavom upravlja ban. (Anonimni autor 30. poglavlja) Gradovi kr\u0161tene Hrvatske su Nin, Biograd, Belica, Skradin, Livno, Stupin, Knin, Karin i Klobuk. (Konstantin Porfirogenet).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Razvidno je da u onome \u0161to govore sa\u010duvani izvori nema nikakva znanstvenog utemeljenja za tvrdnju o pro\u0161irenju granica u Tomislavovo doba, kao ni za mi\u0161ljenje o vojnom pohodu do Drave ili Drine. Jo\u0161 manje upori\u0161ta nalazimo za tvrdnju o pripajanju Slavonije Hrvatskoj. Ne mo\u017ee, tako\u0111er, prema sa\u010duvanim izvorima, biti govora ni o priklju\u010denju Paganije Hrvatskoj, kao ni o vazalnom odnosu ju\u017enih sklavinija Zahumlja, Travunije i Duklje prema hrvatskom vladaru. Ako ikakvih naznaka o pro\u0161irenju granica mo\u017eemo nazrijeti u \u0161turim vijestima, onda bi to bilo spomenuto \u0161irenje Tomislavove vlasti na bizantski posjed Dalmacije, ali ni tada se ne bi moglo govoriti o \u0161irenju granica, jer bi u tom slu\u010daju Tomislav spomenute krajeve dobio da njima upravlja kao bizantski slu\u017ebenik.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Hrvatska je na jugu dosezala do Cetine, a njezin opseg u Tomislavovo doba \u201e&#8230; ni po \u010demu nije bio ve\u0107i ili manji od onog neposredno prije ili poslije njega.\u201d(46) Najnovija arheolo\u0161ka istra\u017eivanja potvr\u0111uju tezu da je podru\u010dje ranosrednjovjekovne Slavonije sve do potkraj XI. stolje\u0107a odre\u0111eni \u201e&#8230; tampon-prostor staroma\u0111arske i starohrvatske dr\u017eave.\u201d(47)<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Neporeciva je \u010dinjenica da o hrvatskim granicama u ve\u0107em dijelu ranog srednjeg vijeka ne mo\u017eemo sa sigurno\u0161\u0107u kazati gotovo ni\u0161ta, ali profesionalna etika nala\u017ee povjesni\u010daru racionalan, apoliti\u010dan i kriti\u010dan pristup i tome historiografskom problemu. Vratimo li se ponovno na po\u010detku ovog rada ve\u0107 postavljenom pitanju, temeljem kojih izvora su hrvatske granice u Tomislavovo doba postavljene na Drinu, Dravu i Muru, odgovor mo\u017ee biti samo jedan. Takvog izvora nema, ve\u0107 se radi o nekriti\u010dki preuzetom mi\u0161ljenju \u0161to ga je iznio I. Kukuljevi\u0107 u bitno druk\u010dijim politi\u010dkim okolnostima, u vrijeme dok je i hrvatska historiografija jo\u0161 bila u povojima. Mada je novija hrvatska historiografija od sedamdesetih godina dosta uspje\u0161no slijedila svjetske trendove, mit o Tomislavu kao vladaru koji je \u201esjedinio Panonsku i Dalmatinsku Hrvatsku\u201d pre\u017eivio je upravo u \u0161kolskim ud\u017ebenicima i \u0161kolskim povijesnim zemljovidima. Na tim je zemljovidima Tomislavova dr\u017eava u odnosu na Kukuljevi\u0107eve granice, dodu\u0161e, izgubila podru\u010dja Bosne izme\u0111u istoimene rijeke i Drine, ali ni time nije bila svedena u realne politi\u010dke okvire. Te\u0161ko prohodni planinski bedem Dinarida svakako u Slavoniji nije omogu\u0107avao ikakvu \u010dvr\u0161\u0107u i trajniju vlast hrvatskom vladaru u doba najrazornijih i naju\u010destalijih pohoda ma\u0111arskih konjanika. Dakako da je podru\u010dje krajnjeg dosega vlasti hrvatskog vladara prema sjeveru nemogu\u0107e odrediti, ali je gotovo sigurno da ona nije prelazila dublje u slavonsku ravnicu, ve\u0107 se prije dr\u017eala prirodne granice obronaka i rijeka Save i Kupe.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U te\u0161kim politi\u010dkim okolnostima XIX. stolje\u0107a mit o velikom kralju koji u smrtnoj opasnosti staje na branik domovine i u velikim bitkama odbacuje neprijatelja, te pritom postavlja granice upravo na tada\u0161nje (i dana\u0161nje) granice Hrvatske i Bosne, koja je tada (kao i danas) smatrana hrvatskom zemljom, bio je nu\u017ean i dobrodo\u0161ao hrvatskom narodu. Dana\u0161nje su politi\u010dke okolnosti bitno druk\u010dije negoli u XIX. stolje\u0107u i renesansa Kukuljevi\u0107evih granica na povijesnim zemljovidima danas je u potpunosti neprihvatljiva.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ostaje zaklju\u010diti da u svjetlu sa\u010duvanih povijesnih izvora o Tomislavu treba vidjeti uspje\u0161nog i sposobnog vladara koji je u granicama svojih mogu\u0107nosti s mnogo uspjeha odgovorio izazovima \u0161to ih je vrijeme u kojem je \u017eivio postavilo pred njega, kao vladara zemlje koja je bila okru\u017eena i na\u0161la se na udaru tada\u0161njih sila. Dr\u017eavu koju je naslijedio Tomislav je uspio o\u010duvati, mo\u017eda pone\u0161to i pro\u0161iriti njezine granice, te ju neokrnjenu predao svojim nasljednicima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Odre\u0111ivanju granica Hrvatske u Tomislavovo doba danas se vi\u0161e ne bi smjelo pristupiti na osnovu vijesti Konstantina Porfirogeneta o 60 000 konjanika i 100 000 pje\u0161aka, ve\u0107 s pitanjem je li eventualno \u0161irenje dr\u017eavnog podru\u010dja bilo hrvatskom vladaru teret ili korist, je li uop\u0107e i do koje mjere je bilo izvedivo.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Nakana ovog rada<\/strong> nije bila cjelovita historiografska obrada vladavine Tomislava i Hrvatske njegova vremena, \u0161to na ovako ograni\u010denom prostoru i nije mogu\u0107e u\u010diniti. No, o\u010dito je potrebno progovoriti o pitanju tada\u0161njih hrvatskih granica kako bi se ukazalo na potrebu po\u0161tenijeg i savjesnijeg odnosa prema povijesnoj utemeljenosti stavova koji se u \u0161kolskim ud\u017ebenicima prezentiraju djeci kao povijesna istina.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>Bilje\u0161ke uz tekst:<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<ol class=\"wp-block-list\">\n<li>J. Lu\u010di\u0107, B. Dra\u0161kovi\u0107, Povijesni atlas za osnovnu \u0161kolu, Zagreb 1983., 11.<\/li>\n\n\n\n<li>J. Lu\u010di\u0107, Povijesni atlas, Zagreb 1989., 13.<\/li>\n\n\n\n<li>J. Lu\u010di\u0107 et al., Hrvatski povijesni zemljovidi, Zagreb 1993., 10.<\/li>\n\n\n\n<li>F. Sabali\u0107, Povijest za VI. razred osnovne \u0161kole, Zagreb 1996., 23.<\/li>\n\n\n\n<li>I. Makek, Povijest, ud\u017ebenik za VI. razred osnovne \u0161kole, Zagreb 1997., 34.<\/li>\n\n\n\n<li>F. Miro\u0161evi\u0107, F. \u0160anjek, Hrvatska i svijet od V. do XVIII. stolje\u0107a, Zagreb 1995. (2), 58.<\/li>\n\n\n\n<li>A. Mijatovi\u0107, F. Miro\u0161evi\u0107, F. \u0160anjek, Hrvatska i svijet od V. do XVIII. stolje\u0107a, Zagreb 1997., 58.<\/li>\n\n\n\n<li>V. \u0110uri\u0107, I. Pekli\u0107, Hrvatska i svijet od prapovijesti do Francuske revolucije 1789. godine, Zagreb 1997., 36.<\/li>\n\n\n\n<li>V. Posavec, T. Medi\u0107, Stvaranje europske civilizacije i kulture (V.-XVIII. st.), Zagreb 1997. (2), TAB. VII.<\/li>\n\n\n\n<li>N. Budak, V. Posavec, Ra\u0111anje suvremene Hrvatske i Europe, Od seobe naroda do apsolutizma, Zagreb 1997. Kako je ovaj ud\u017ebenik redovito pobje\u0111ivao na raspisanom natje\u010daju, a potom na super-recenzijama odbijan, u tisak je upu\u0107en u obliku priru\u010dnika bez povijesnih zemljovida. Odobrenje za uporabu u nastavi dobio je tek naknadno, nakon \u0161to je u\u010denicima ve\u0107 bio podijeljen usporedni ud\u017ebenik I. Makeka.<\/li>\n\n\n\n<li>H. Matkovi\u0107, B. Dra\u0161kovi\u0107, Povijest 2, Zagreb 1991., (2), I. izmijenjeno izdanje 96.<\/li>\n\n\n\n<li>Oba su ud\u017ebenika sustavno onemogu\u0107avana na razne na\u010dine. Stoga su oba izdana kao priru\u010dnici, a tek potom im je Ministarstvo dodijelilo status ud\u017ebenika, mada postupak za oba ud\u017ebenika jo\u0161 nije okon\u010dan.<\/li>\n\n\n\n<li>Program A. Szabo i suradnika zbog nekvalitete ve\u0107 nekoliko godina va\u017ei kao privremeni i sanacijski, te je u sada\u0161njem trenutku raspisivanje natje\u010daja za izradu novog nastavnog programa povijesti imperativno.<\/li>\n\n\n\n<li>Hrvatska u doba kralja Tomislava, ur. V. Muler, rec. A. Szabo, stru\u010d. sur. A. Szabo, Zagreb 1996.<\/li>\n\n\n\n<li>I. Goldstein, O Tomislavu i njegovom dobu, Radovi Instituta za hrvatsku povijest 18, Zagreb 1985., 23-55. Tako\u0111er i u I. Goldstein, O latinskim i hrvatskim naslovima hrvatskih vladara do po\u010detka 12. stolje\u0107a, Historijski zbornik XXXVI (1), Zagreb 1983., 141-164.<\/li>\n\n\n\n<li>N. Klai\u0107, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb 1972., 31; Usp. i I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995., 275.<\/li>\n\n\n\n<li>O tome vidi N. Klai\u0107, Historia Salonitana Maior, Beograd 1967., 95; Klai\u0107, Izvori, 30.<\/li>\n\n\n\n<li>Klai\u0107, Izvori, 30.<\/li>\n\n\n\n<li>\u201e&#8230; papa po\u0161alje Ivana, \u010dasnog biskupa ankonitanske Crkve, i Leona, palestrinskog biskupa, sa svojim pismima&#8230;\u201d, u Klai\u0107, Izvori, 30-31.<\/li>\n\n\n\n<li>Klai\u0107, Izvori, 29.<\/li>\n\n\n\n<li>Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije II, Beograd 1959., 44-56; Tako\u0111er u Goldstein, O Tomislavu, 24.<\/li>\n\n\n\n<li>O tome op\u0161irno u N. Klai\u0107, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1970., 284-289. i tamo nav. lit.<\/li>\n\n\n\n<li>Klai\u0107, Izvori, 30.<\/li>\n\n\n\n<li>F. Ra\u010dki, Thomas archidiaconus, Zagreb 1894., 36; Toma Arhi\u0111akon, Kronika, ur. i prev. V. Rismondo, Split 1977., 42.<\/li>\n\n\n\n<li>V. Mo\u0161in, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950., 57-58.<\/li>\n\n\n\n<li>N. Klai\u0107, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982., 21; Goldstein, Hrv. r. sr. vijek., 282.<\/li>\n\n\n\n<li>Goldstein, O Tomislavu, 25; isti, Hrv. r. sr. vijek, 275.<\/li>\n\n\n\n<li>I. Lucius, De Regno Chroatiae et Dalmatiae libri sex, lib. II, caput VI, Amsterdam 1666; Tako\u0111er i Goldstein, n. dj., 275.<\/li>\n\n\n\n<li>F. Ra\u010dki, Kada i kako se hrvatska kne\u017eevina preobrazi u kraljevinu, Rad JAZU 17, Zagreb 1871., 70-89.<\/li>\n\n\n\n<li>V. Klai\u0107, Tomislav, prvi kralj hrvatski (914-927), Hrvatska lipa, br. 21, 23. V. 1875.<\/li>\n\n\n\n<li>I. Kukuljevi\u0107-Sakcinski, Tomislav, prvi kralj hrvatski, Rad Jazu 58, Zagreb 1879., 1-52.<\/li>\n\n\n\n<li>T. Smi\u010diklas, Povjest hrvatska I, Zagreb 1882., 215-226.<\/li>\n\n\n\n<li>isti, n. dj., 215.<\/li>\n\n\n\n<li>O tome op\u0161irno u Goldstein, O Tomislavu, 25-35.<\/li>\n\n\n\n<li>O djelu De administrando imperio literatura je toliko opse\u017ena da ju je na ovome mjestu nemogu\u0107e citirati. Skre\u0107emo pozornost na N. Klai\u0107, Najnoviji radovi o 29., 30. i 31. poglavlju u djelu De administrando imperio cara Konstantina Porfirogeneta, SHP 15\/1985., 31-60; tako\u0111er i V. Ko\u0161\u0107ak, Pripadnost isto\u010dne obale Jadrana do splitskih sabora 925-928., HZ, XXXIII-XXXIV (1), Zagreb 1980.-81., 291-355, i njegovu polemiku s L. Margeti\u0107em na stranicama Historijskog zbornika. Margeti\u0107evo vi\u0111enje i analizu vijesti Konstantina Porfirogeneta usp. u Margeti\u0107, Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik Hist. zavoda JAZU 8, 1977., 5-88. Najnovija literatura u T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997.<\/li>\n\n\n\n<li>Klai\u0107, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, 285-288.<\/li>\n\n\n\n<li>Klai\u0107, n. dj., 288.<\/li>\n\n\n\n<li>O tome op\u0161irno raspravlja M. Sui\u0107, Hijeronim Stridonjanin-gradanin Tarsatike, Rad JAZU 426, Zagreb 1986, 213-278, ali i on mora priznati da nam nisu poznate sve promjene granice Dalmacije prema Italiji, to jest Istri.<\/li>\n\n\n\n<li>UPD, 57-58.<\/li>\n\n\n\n<li>O tome u Goldstein, O Tomislavu, 40-42. Goldstein je potpuno u pravu kad konstatira da ma\u0111arski prodori nisu u to vrijeme svojim glavnim prodorima usmjereni put Hrvatske i da se svakako radilo o manjim provalama malobrojnih postrojbi plja\u010dka\u0161kog karaktera. I on je mi\u0161ljenja da su se ti sukobi odigravali u unutra\u0161njosti Hrvatske, negdje u Dinaridima, a ne u ravnici.<\/li>\n\n\n\n<li>41. Da su ma\u0111arski prodori bili sporadi\u010dni i s malim snagama potvrda je i to da ih ne spominje ni Konstantin VII. Porfirogenet. Viz. izvori, II, 33.<\/li>\n\n\n\n<li>42. Klai\u0107, n. dj., 17-22.<\/li>\n\n\n\n<li>43. \u201cHrvati ih ondje sve poubijaju.\u201d \u201c&#8230; pora\u017een posvema izgubi sve svoje (\u010dete).\u201d, u Klai\u0107, Izvori, 29-30.<\/li>\n\n\n\n<li>44. To je op\u0107epoznati na\u010din razmi\u0161ljanja i opisivanja srednjovjekovnog \u010dovjeka, a pretjerivanje u opisivanju i danas je \u0161iroko kori\u0161ten na\u010din pripovijedanja.<\/li>\n\n\n\n<li>45. O tome usp. S. Antoljak, Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 14-15, Zadar 1976. 23-24; V. Ko\u0161\u0107ak, n. dj., 275-281; L. Margeti\u0107, Marginalije uz rad V. Ko\u0161\u0107aka \u201cPripadnost isto\u010dne obale Jadrana&#8230;\u201d, HZ, XXXVI, 1983, 275-281; Goldstein, O Tomislavu, 36 i bilj. 49; N. Budak, Prva stolje\u0107a Hrvatske, Zagreb 1994., 31-32.<\/li>\n\n\n\n<li>46. Goldstein, n. dj., 41.<\/li>\n\n\n\n<li>47. \u017d. Tomi\u010di\u0107, Ranosrednjovjekovni kulturni krajobraz savsko-dravskog me\u0111urje\u010dja, Starohrvatska spomeni\u010dka ba\u0161tina, ra\u0111anje prvog hrvatskog kulturnog pejza\u017ea, Zagreb 1996., 151-160. i tamo nav. lit., 156.<\/li>\n<\/ol>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Svaki se povjesni\u010dar u svome poslu nu\u017eno susre\u0107e i s onim pitanjima na koja naj\u010de\u0161\u0107e nije mogu\u0107e odgovor prona\u0107i u povijesnim izvorima. Reljefne osobitosti, klimatski uvjeti ili vegetacijske posebnosti, primjerice, klju\u010dni su \u010dimbenik za \u017eivot ljudi, razvitak dru\u0161tva i privrede na odre\u0111enom prostoru, gusto\u0107u naseljenosti itd. No, izvori o tome u pravilu ne govore. \u0160to [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":92,"featured_media":6563,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[39],"tags":[1540,584,1535,10,986],"class_list":["post-6556","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-historiografija","tag-granice","tag-hrvatska-povijest","tag-povijesni-zemljovidi","tag-udzbenici","tag-udzbenici-povijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6556","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/92"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6556"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6556\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6630,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6556\/revisions\/6630"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6563"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6556"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6556"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6556"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}