{"id":6551,"date":"2008-02-13T22:20:00","date_gmt":"2008-02-13T21:20:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=6551"},"modified":"2026-11-14T22:32:10","modified_gmt":"2026-11-14T21:32:10","slug":"rimska-historiografija-carskog-doba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2008\/rimska-historiografija-carskog-doba\/","title":{"rendered":"Rimska historiografija carskog doba"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Upravo zato jer su bili kreatori, sudionici ili suvremenici zbivanja, a ve\u0107i ili manji dio vlastitog \u017eivota posvetili su i historiografskom radu, ne mo\u017eemo ne ovaj pregled ne po\u010deti trojicom znamenitih Rimljana, Gajem Julijem Cezarom, Gajem Salustijem Krispom i Titom Livijem. Iako njihova djela nemaju ve\u0107e va\u017enosti za prou\u010davanje carskog doba, radi se ipak o vrlo vrijednim izvorima upravo za razdoblje koje mu je neposredno prethodilo, desetlje\u0107a transformacije Rimske Republike.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Idejni je za\u010detnik monarhijskog preure\u0111enja rimske dr\u017eave Gaj Julije Cezar (100. pr. Kr. \u2013 44. pr. Kr.), jedna od najve\u0107ih li\u010dnosti anti\u010dkog Rima, vrstan politi\u010dar, dr\u017eavnik i vojskovo\u0111a, te autor dvaju memoarskih djela. Zabilje\u0161ke o galskom ratu (<em>Commentarii de bello Gallico<\/em>) u 7 knjiga predstavljaju opis njegova vojnog pohoda u Galiju, dok je u Zabilje\u0161kama o gra\u0111anskom ratu (<em>Commentarii de bello civili<\/em>) u 3 knjige Cezar dao svoj pogled na uzrok gra\u0111anskog rata, nastoje\u0107i opravdati vlastito djelovanje. Oba su djela, uz kriti\u010dku prosudbu, va\u017ean izvor za zbivanja polovice I. st. pr. Kr., a uz to donose i obilje drugih raznovrsnih podataka. Uz ta Cezarova memoarska djela ve\u017eu se i jo\u0161 tri opisa Cezarovih ratova, \u0161to su ih sastavili Cezarovi suradnici. Ta su djela, dodu\u0161e, stilski slabija od Cezarovih Zabilje\u0161ki o galskom ratu, ali time nije umanjena njihova povijesna vrijednost. Osim je knjigu Cezarova Galskog rata dopisao Cezarov sto\u017eerni \u010dasnik Aulo Hircije, pa se pretpostavljalo da je on autor i Aleksandrijskog rata (<em>De bello Alexandrino<\/em>), \u0161to ipak ne\u0107e biti mogu\u0107e jer u to doba Hircije vi\u0161e nije bio \u017eiv. Tko su autor ili autori Aleksandrijskog rata, Afri\u010dkog rata (<em>De bello Africano<\/em>) i Hispanskoga rata (<em>De bello Hispaniensi<\/em>) najvjerojatnije nikad ne\u0107emo saznati, ali je razvidno da ih je pisala osoba koja je u tim zbivanjima i osobno sudjelovala, a i imala uvid u slu\u017ebene spise Cezarova sto\u017eera.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">O krizi Republike pisao je i Gaj Salustije Krisp (86. pr. Kr. \u2013 34. pr. Kr.), Cezarov suborac i povjerenik, u djelu O Katilininoj uroti (<em>De Catilinae coniuratione<\/em>), u kojem se trudio dokazati kako Cezar u toj uroti nije sudjelovao. Ali, Katilinina urota pisana je ponajprije s ciljem da se poka\u017ee kako rimska Republika vi\u0161e ne funkcionira. Osim tog djela Salustije je i autor Rata s Jugurtom (<em>Bellum Iugurthinum<\/em>). Njegova se Povijest (<em>Historiae<\/em>), u kojoj je obradio razdoblje izme\u0111u 78. i 67. pr. Kr., nije sa\u010duvala, a mala je vjerojatnost da su izgubljenom djelu pripadala \u010detiri govora, dva pisma i niz fragmenata koji mu se pripisuju. Salustijev je stil, sa\u017eet i jasan, u antici bio i mnogo hvaljen i kritiziran, a znatno je utjecao i na kasnije pisce, ponajprije Tacita, pa i Amijana Marcelina. Djela su mu bila rado \u010ditana i u srednjem vijeku, \u010demu imamo zahvaliti prili\u010dno velik broj sa\u010duvanih rukopisa tog autora.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Posebno mjesto me\u0111u rimskim piscima povijesti pripada Titu Liviju (59. pr. Kr. \u2013 17. ne. e.), rodom iz Patavija (dana\u0161nja Padova), autoru monumentalnog djela Od osnutka grada (<em>Ab urbe condita<\/em>) u 142 knjige, od kojega se sa\u010duvao tek manji dio. Do nas je dospjelo samo 35 knjiga: I.-X., koje su obra\u0111ivale razdoblje od najstarijih vremena osnutka grada do 293. pr. Kr. i XXI.-XLV., koje govore o zbivanjima od 218. do 168. pr. Kr., dok je ono o \u010demu se radilo u ostalima poznato po manjim fragmentima i citatima kod drugih autora. Sre\u0107om, sa\u010duvani su sa\u017eeci (<em>epitomae<\/em>) od svih knjiga osim CXXXVI. i CXXXVII. Djelo je vremenski sezalo do Druzove smrti 9. pr. Kr., u \u010demu je te\u0161ko nazrijeti neki prijeloman trenutak u povijesti Rima, pa je to poslu\u017eilo kao temelj pretpostavci da Livije povijest na kojoj je radio \u010detrdeset godina nije uspio dovr\u0161iti, a vremenski je trebala dose\u0107i razdoblje do Augustove smrti 14. n. ere. Vrlo je te\u0161ko vrednovati Livijev historiografski rad jer je sve ono \u0161to se odnosilo na njemu vremenski bliske i suvremene doga\u0111aje izgubljeno. Unato\u010d tome, ostaje zaklju\u010dak kako je Tit Livije bio jedan od najpopularnijih povjesni\u010dara antike, \u010dije se djelo isticalo ponajprije zanimljivim pripovijedanjem u tolikoj mjeri da se nakon njega te\u0161ko itko mogao odva\u017eiti iznova pisati rimsku povijest, ve\u0107 su se pisci radije odlu\u010divali na prepri\u010davanje njegova djela.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kronolo\u0161ki je najstariji pisac rimske povijesti carskog doba Gaj Velej Paterkul, autor Rimske povijesti (<em>Historiae Romanae<\/em>), u stvari na brzu ruku sastavljenog kratkog pregleda povijesti Rima od propasti Troje do smrti Augustove udovice Livije 29. godine. Paterkulovo je djelo nastalo u prvoj polovici 30. godine i sastoji se od dva nejednaka dijela. U prvoj je knjizi, sa\u010duvanoj u fragmentima, opisano razdoblje do razaranja Kartage 146. pr. Kr., dok druga, obimnija, op\u0161irnije opisuje doga\u0111aje kojima je autor bio sudionik.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kao povijesni izvor osobito je va\u017ena jer je to jedino sa\u010duvano povijesno djelo, izuzmemo li, dakako, Augustove Res Gestae, koje daje uvid u ideologiju ranog principata. Zamalo posljednjih \u010detrdeset poglavlja djela posve\u0107eno je ratnim pothvatima i osobnosti cara Tiberija, pod \u010dijim je zapovjedni\u0161tvom Paterkul odslu\u017eio vojnu karijeru, a zatim se, kao provincijalac i homo novus uspeo i do visokih polo\u017eaja legijskog legata, kvesture, te na kraju i preture. Stoga ne treba \u010duditi \u0161to je Paterkulovo vi\u0111enje principata izrazito pozitivno.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Rimska je historiografija vrhunac dosegla u djelima Historije i Od smrti Bo\u017eanskog Augusta (<em>Ab excessu divi Augusti<\/em>) <strong>Kornelija Tacita<\/strong> (I.-II. st.), u kojima je opisao vladavinu careva od Tiberija do Domicijanove smrti. O Tacitovu \u017eivotu ne zna se mnogo. Poznato je da se u mladosti bavio govorni\u0161tvom, a pod carem Nervom postigao je i konzulat. Politi\u010dku je karijeru, kako sam ka\u017ee, otpo\u010deo pod carem Vespazijanom, za vrijeme Domicijana dospio je do pretorske \u010dasti, a zatim je \u010detiri godine kao legatus pro praetore proveo u provinciji Belgiki. Svoj je spisateljski rad Tacit otpo\u010deo monografijama Agrikola (<em>De vita et moribus Iulii Agricolae<\/em>), u kojem je panegiri\u010dki opisao \u017eivot svoga tasta, rimskog vojskovo\u0111e i namjesnika Britanije, Julija Agrikole, i Germanija (<em>De origine, situ, moribus ac populis Germaniae<\/em>), djelom u kojem je opisao \u017eivot i zemlju Germana, zanimljivim i vrlo informativnim tekstom etnografsko-geografskog i povijesnog karaktera. Tacitov, pak, Dijalog o govornicima (<em>Dialogus de oratoribus<\/em>) rasprava je o uzrocima propadanja govorni\u0161tva u doba carstva. Svoje je mjesto u povijesti Tacit ipak zaslu\u017eio svojim historijskim radovima. Njegove Historije vremenski su obasizale razdoblje od 69. do Domicijanove smrti 96. godine. Od prvotnih 14 knjiga pre\u017eivjele su tek prve \u010detiri i jedva polovica pete u kojima su prikazana zbivanja iz 69. i 70. godine. U svome najzrelijem djelu, Od smrti Bo\u017eanskog Augusta, koje se od vremena renesanse po\u010delo nazivati Anali, Tacit je obradio razdoblje koje vremenski prethodi Historijama. Djelo je obuhva\u0107alo zbivanja od smrti cara Augusta do Neronove smrti. Na \u017ealost, i taj je Tacitov rad do nas dospio te\u0161ko o\u0161te\u0107en, pa je od cjelokupnog djela sa\u010duvano jedva dvije tre\u0107ine teksta. Od prvotnih 16 knjiga sa\u010duvane su u potpunosti knjige I.-IV. i po\u010detak pete, \u0161esta knjiga bez po\u010detka, te knjige XI.-XVI. s lakunama na po\u010detku XI. i svr\u0161etku XVI. knjige. Prvih \u0161est knjiga obra\u0111uje doga\u0111aje od Augustove smrti do smrti cara Tiberija. U potpunosti nedostaje doba Kaliguline vladavine, Klaudijeva vladavina do 47. godine, te posljednje dvije godine Neronova carevanja. Sude\u0107i po naznakama u tekstu Anali su morali nastati izme\u0111u 115. i 117. godine. Iako je na po\u010detku djela Tacit izjavio da \u0107e pisati bez srd\u017ebe i pristranosti (<em>sine ira et studio<\/em>), nije se toga dr\u017eao, a osobito negativno oslikava taj povjesnik osobu i vladavinu cara Tiberija. Prilikom istra\u017eivanja i pisanja Historija i Anala Tacit se kao izvorima slu\u017eio senatskim spisima, carskim arhivom, djelima drugih autora, od kojih izrijekom navodi Kluvija Rufa, Plinija Starijeg i Agripinine memoare, te usmenom predajom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Plutarh <\/strong><em>(o. 46.-126.)<\/em> iz Heroneje u Beotiji, odli\u010dno obrazovan filozof i biograf, autor je velikog broja djela, od kojih su za povijest najzna\u010dajniji njegovi Usporedni \u017eivotopisi, u kojima je opisao i usporedio znamenite gr\u010dke i rimske li\u010dnosti, dr\u017eavnike ili vojskovo\u0111e. Sa\u010duvana su 22 para \u017eivotopisa, a povrh toga tek nekoliko \u017eivotopisa rimskih careva. Za prou\u010davanje rimske povijesti Plutarhovi Usporedni \u017eivotopisi imaju vrlo veliku va\u017enost, iako u njega nije na prvome mjestu povijesna to\u010dnost, ve\u0107 moraliziranje, a prema njegovim shva\u0107anjima u povijesnim je zbivanjima od presudnog zna\u010daja uloga velikih li\u010dnosti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Gaj Svetonije Trankvil<\/strong> (I.-II. st.) bio je mla\u0111i Tacitov suvremenik i tajnik cara Hadrijana. Od vi\u0161e Svetonijevih djela u cijelosti su sa\u010duvani samo \u017divoti careva (<em>De vita caesarum<\/em>) u 8 knjiga, zbirka \u017eivotopisa careva od Cezara do Domicijana. Careve i njihov \u017eivot Svetonije je kroz cijelo djelo opisivao po istom obrascu, otpo\u010dinju\u0107i genealogijom, zatim vremenom i mjestom ro\u0111enja, pa djetinjstvom, da bi nastavio dolaskom na vlast, opisom vanj\u0161tine i obilje\u017ejima karaktera zasnovanim na primjerima iz svakodnevnice, a na kraju slijedi opis smrti i svojevrsna ocjena. Dakako da Svetonije ne propu\u0161ta navesti i znamenja koja su ukazivala na odre\u0111eni doga\u0111aj u carevu \u017eivotu. Iako je Svetoniju na raspolaganju bio carski arhiv, on se njime, o\u010dito je, poslu\u017eio samo za faktografske podatke, a koristio se i carskim memoarima i, u mjeri u kojoj je to bilo mogu\u0107e, izjavama suvremenika i usmenom predajom. Ali, Svetonije je svoje izvore koristio prili\u010dno nekriti\u010dki, a najve\u0107u je pozornost posve\u0107ivao zapisivanju pri\u010da i anegdota iz javnog, a poglavito privatnog \u017eivota careva. Zato njegove navode treba prihva\u0107ati s velikom dozom rezerve, iako treba uva\u017eavati i \u010dinjenicu da su za vladavinu pojedinih careva Svetonijevi zapisi jedini sa\u010duvani izvor. Njegovi \u017eivotopisi prvih dvanaest careva stekli su veliku popularnost i postali obrazac koji su opona\u0161ali mnogi kasniji pisci biografija.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Lucije ili Publije Anej Flor<\/strong> (II. st.) autor je djela pod naslovom Sa\u017eetak svih ratova u 700 godina (<em>Epitome bellorum omnium annorum DCC<\/em>) u dvije knjige, sa\u017eetog pregleda ratova \u0161to ih je Rim vodio od osnutka Grada do vremena cara Augusta, to\u010dnije do 25. pr. Kr., kad je August zatvorio Janov hram. Razvidno je da je kao izvore Flor uporabio u velikoj mjeri Livija, Salustijeva djela Rat s Jugurtom i O Katilininoj uroti, Cezarove Zabilje\u0161ke o Galskom ratu i Zabilje\u0161ke o gra\u0111anskom ratu, a vrlo vjerojatno se koristio i autorima \u010dija se djela nisu sa\u010duvala. Autor po vokaciji nije bio povjesni\u010dar ve\u0107 retor i stoga mu je stil jasan i slikovit, \u0161to je doprinijelo velikoj popularnosti njegova Sa\u017eetka i tijekom srednjeg vijeka, dok je izlaganje povijesnih zbivanja vrlo kratko, a u njemu su \u010deste i raznorazne pogre\u0161ke. Pa ipak, Florovo je djelo dragocjen izvor, jer je unato\u010d sa\u017eetosti povijesnih opisa uporabljivo kao komparativni izvorni materijal i potencijalni korektiv za vijesti drugih autora.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Grk Apijan<\/strong> (II. st.), rodom iz Aleksandrije, autor je Rimske povijesti u 24 knjige, djela dovr\u0161enog oko 160. godine, koje je predstavljalo svojevrsnu kombinaciju op\u0107e povijesti Sredozemlja s rimskom povije\u0161\u0107u. Prve \u010detiri knjige obra\u0111ivale su ratove koje je Rim vodio za osvajanje Italije, u knjigama od V. do VIII. radi se o ratovima s Kartagom, a u knjigama IX.-XII. bila su opisana osvajanja u jugoisto\u010dnoj Europi, ratovi s Antiohom i s Mitridatom. U sljede\u0107ih pet knjiga (XIII.-XVII.) obra\u0111eni su rimski gra\u0111anski ratovi, na koje se dovezivalo osvajanje Egipta izlo\u017eeno u knjigama XVIII.-XXI. Knjiga XXII. obuhva\u0107ala je prvo stolje\u0107e Carstva, dok je u XXIII. i XXIV. knjizi Apijan opisao Trajanove ratove u Dakiji i Arabiji. Od cjelokupnog djela sa\u010duvane su u potpunosti knjige VI.-VIII. i XII.-XVII., potpuno su izgubljene posljednje knjige (XVIII.-XXIV.), dok su od ostalih sa\u010duvani ve\u0107i ili manji fragmenti. Na \u017ealost, do nas nije dospjelo ni zavr\u0161no poglavlje s pregledom stanja vojske, financija i administracije Carstva, a koje Apijan spominje na kraju Uvoda. Iako o Apijanovoj pouzdanosti mo\u017eemo dvojiti, ostaje \u010dinjenica da su njegove knjige o gra\u0111anskim ratovima jedini cjelovit i povezan prikaz tog burnog i va\u017enog razdoblja rimske povijesti, dok je za neke dijelove i zbivanja te epohe Apijan i jedini sa\u010duvani izvor.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Dion Kasije Kokejan<\/strong> (o. 155.-o. 235.), rodom iz Nikeje, autor je Rimske povijesti (<em>\u03a1\u03c9\u03bc\u03b1\u03ca\u03ba\u03b5 \u03b9\u03c3\u03c4\u03bf\u03c1\u03b9\u03b1<\/em>) u 80 knjiga u kojoj je opisao doga\u0111aje od Enejina dolaska u Italiju do smrti cara Septimija Severa. Prvih \u010detrdeset knjiga obuhva\u0107alo je razdoblje od Cezara i Pompeja, sljede\u0107ih dvadeset do Klaudijeve smrti, a posljednjih dvadeset do smrti Septimija Severa. Od tog je djela do nas stigao tek manji dio u sa\u010duvanim knjigama XXXVI.-LX s manjim lakunama, te ve\u0107i ostaci LXXIX. i LXXX. knjige. U sa\u010duvanim knjigama opisano je razdoblje kraja Republike i po\u010detka Carstva. Sre\u0107om, od knjiga LXI.-LXXX. sa\u010duvani su sa\u017eeti prikazi bizantskog redovnika Ksifilina iz XI. st., te ekscerpti kod Zonare (XII. st.). Unato\u010d nekim zamjerkama Dionovu stilu, ono \u0161to je od njegova djela do\u0161lo do nas predstavlja izrazito vrijedan izvor za povijest carskog doba.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>Prozna i druga djela kao povijesni izvor<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Juna\u010dka djela Bo\u017eanskog Augusta (<em>Res gestae divi Augusti<\/em>) popis je vlastitih djela i tro\u0161kova \u0161to ih je August u\u010dinio kao gospodar rimske dr\u017eave. Osobno ih je sastavio nalo\u017eiv\u0161i da se ure\u017eu u dva mjedena stupa i objave u Rimu pred njegovim mauzolejem, a da se prijepisi postave diljem Rimskog Carstva. Sa\u010duvani tekst prona\u0111en je uklesan u vanjski zid nekada\u0161njeg hrama Rome i Augusta u Ankari, po \u010demu je natpis i dobio svoje znanstveno ime Monumentum Ancyranum. Augustov popis djela, unato\u010d tome \u0161to se radi ponajprije o politi\u010dkom dokumentu, vrlo je va\u017ean povijesni izvor za vladavinu prvoga rimskog cara.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Lucije Junije Moderat Kolumela<\/strong> (I. st.), rodom iz Gadesa (dana\u0161nji Kadiz) u Hispaniji, djelovao je u doba cara Nerona. Napisao je opse\u017ean prozni priru\u010dnik O seoskim poslovima (<em>De re rustica<\/em>) u 12 knjiga u kojem je iznio upute i svoje poglede na to kako treba urediti zemlji\u0161ni posjed. Kolumelini su podaci izvanredan uvid u poljoprivredu anti\u010dke Italije u doba ranog Carstva, odnose prema radnim kategorijama stanovni\u0161tva, robovima i njihovu odnosu prema radu, oru\u0111u i gospodaru.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Gaj Plinije Sekund Stariji<\/strong> (23.\/24. \u2013 79.), ro\u0111en u Comu u Transpadanskoj Galiji, bio je jedan od naju\u010denijih ljudi svojega vremena, polihistor, istra\u017eiva\u010d prirode, dru\u0161tva, kulture i \u010dovjeka. Iako je napisao vi\u0161e djela iz raznih podru\u010dja, sa\u010duvano je samo njegovo najve\u0107e djelo Prirodopis (<em>Naturalis historia<\/em>) u 37 knjiga. Radi se o svojevrsnoj enciklopediji svega tada\u0161njeg znanja s podru\u010dja astronomije, geografije, etnografije, znanosti o \u010dovjeku, zoologije, botanike, ratarstva, ljekarstva, mineralogije i kratkog pregleda gr\u010dke i rimske umjetnosti. Iako Plinije \u010desto iznosi neto\u010dnosti i neprovjerene pri\u010de, u njega se nailazi i na obilje vrijednih podataka koji ina\u010de nisu nigdje drugdje sa\u010duvani. Njegovo je djelo najopse\u017eniji i najva\u017eniji izvor za poznavanje anti\u010dke znanosti i kulture.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>\u017didovski pisac Josip Flavije<\/strong> (o. 37.-o. 97. \u2013 prikazan na rimskoj bisti gore), rodom iz Jeruzalema, opisao je u djelu O \u017eidovskom ratu ustanak \u017didova protiv rimske vlasti, u kojem je i sam sudjelovao. Iako prorimski raspolo\u017een, Josip se, nerado, ipak pridru\u017eio ustanku, ali je pao u rimsko zarobljeni\u0161tvo. Nazo\u010dio je padu Jeruzalema, nakon \u010dega mu je Tit poklonio slobodu i pravo rimskog gra\u0111anstva, pa je Josip vlastitom imenu dodao i ime Flavije. U djelu O \u017eidovskom ratu na materinjem je jeziku u sedam knjiga opisao i pad Jeruzalema. Djelo, koje je dao prevesti na gr\u010dki, pomalo je tendenciozno pisano, ali to ne umanjuje njegovu vrijednost kao va\u017enog izvora za zbivanja o kojima govori. Druga njegova djela, poput \u017didovskih starina u 20 knjiga, va\u017ean su izvor za povijest i kulturu \u017didova.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Gaj Plinije Cecilije Sekund Mla\u0111i<\/strong> (61.\/62.-113.), dr\u017eavnik, govornik i pisac, ne\u0107ak je Plinija Starijeg, ro\u0111en tako\u0111er u Comu. Obna\u0161ao je razne dr\u017eavne slu\u017ebe, a pod carem Trajanom postigao je i konzulsku \u010dast, da bi nakon nekog vremena kao prokonzul upravljao provincijom Bitinijom. Kao povijesni izvor va\u017ena su njegova objavljena Pisma (<em>Epistulae<\/em>) u 10 knjiga, od kojih je najzanimljivija prepiska s carem Trajnom, te Panegirik Trajanu (<em>Panegyricus<\/em>).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Lukijan<\/strong> (o. 120-180), bio je najpoznatiji gr\u010dki satirik, rodom iz Samosate, glavnog grada Komagene, od Vespazijanova vremena rimske provincije. Kao u\u010ditelj retorike i vrlo obrazovan, odr\u017eavaju\u0107i predavanja, proputovao je Gr\u010dku, Italiju i Galiju. Oko 170. godine nastanio se u Ateni i posvetio se pisanju satira i pamfleta. Od njegovih je djela sa\u010duvano 80 spisa (od kojih mu je bar desetak pogre\u0161no pripisano), uglavnom kra\u0107ih sastava u obliku dijaloga, rasprava, predavanja i opisa razli\u010ditog sadr\u017eaja. Predmetom poruge su mu praznovjerje, religija, mitologija, filozofija, osobito filozofske sekte koje su propovijedale preziranje \u017eivota i njihovi predstavnici, te razli\u010dita isto\u010dnja\u010dka vjerovanja koja su se u njegovo doba pro\u0161irila Rimskim Carstvom. Uz duhovitost, tekstove mu u velikoj mjeri obilje\u017eava ironija, a svojim je djelima znatno utjecao na kasniju knji\u017eevnost. Lukijanova su sa\u010duvana djela va\u017ean izvor za svakodnevni \u017eivot i mentalitet carskog doba.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Rimski antikvar Aulo Gelije<\/strong> (II. st.) obrazovao se u Rimu, a s 30 je godina oti\u0161ao u Atenu kako bi nastavio filozofske studije. Tamo su nastale njegove Ati\u010dke no\u0107i (<em>Noctes Atticae<\/em>) u 20 knjiga (nije se sa\u010duvala samo VIII. knjiga), djelo antikvarskog karaktera. Najve\u0107a mu je vrijednost \u0161to se u djelu navode citati iz izgubljenih djela 275 autora s temama koje se doti\u010du gotovo svih znanstvenih i filozofskih podru\u010dja.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>Historiografska i druga djela kasne antike<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U kasnoj antici historiografski je rad u drasti\u010dnom opadanju. O povijesnim zbivanjima tog vremena glavni su podaci sa\u010duvani u kronikama, koje u to doba postupno postaju dominantni oblik historiografskog rada, te u tek nekoliko sa\u010duvanih historiografskih djela. U IV. st. nakon Milanskog edikta javlja se i kr\u0161\u0107anska historiografija. Prvi kr\u0161\u0107anski pisac bio je <strong>Euzebije<\/strong> (III.\/IV. st.), biskup grada Cezareje, autor prve Povijesti Crkve u 10 knjiga, koja je vremenski dosizala do 323. godine. To djelo na gr\u010dkom jeziku va\u017eno je ponajprije za povijest Crkve, dok su za politi\u010dku povijest Rimskog Carstva va\u017ena ona mjesta koja govore o carevima iz druge polovice III. stolje\u0107a. Samo fragmenti sa\u010duvani su od drugog i opse\u017enijeg Euzebijeva djela nazvanog Kronolo\u0161ke tablice.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pisci carske povijesti (<em>Scriptores historiae Augustae<\/em>) ili pojednostavljeno Carska povijest (<em>Historia Augusta<\/em>), naziv zbirke od trideset \u017eivotopisa rimskih careva, u tom je obliku nastao na prijelazu XVI. u XVII. stolje\u0107e. Autenti\u010dni naslov djela, kao ni vrijeme nastanka, nisu poznati, a vjerojatno je zbirka izvorno sadr\u017eavala i vi\u0161e \u017eivotopisa. Tradicija rukopis pripisuje \u0161estorici autora, koje ne spominje ni jedan drugi izvor, a zbirka je najvjerojatnije sastavljena potkraj IV. stolje\u0107a. Djelo je ra\u0111eno po uzoru na Svetonija i Marija Maksima, drugog popularnog sastavlja\u010da biografija rimskih careva, \u010dije djelo nije sa\u010duvano. Historija Augusta znatno zaostaje za svojim uzorima i literarno i u historiografskom smislu, ali u tom pogledu i me\u0111u \u017eivotopisima postoje znatna odstupanja. Novija su istra\u017eivanja pokazala da kao povijesni izvor ta zbirka ipak nije bezvrijedna, pogotovo \u0161to je za neka razdoblja, osobito za vrijeme izme\u0111u 253. i 285. godine, Historija Augusta gotovo jedini izvor. Zanemarimo li politi\u010dku povijest, Historija Augusta donosi obilje drugih va\u017enih podataka o svakodnevnom \u017eivotu, modi, kulinarstvu te gladijatorskim borbama i drugim vidovima zabave.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Povjerenik cara Valensa, dr\u017eavni \u010dinovnik <strong>Eutropije<\/strong> (IV. st.), sastavio je 369. godine Kratak prikaz povijesti od osnutka Grada (<em>Breviarium ab Urbe condita<\/em>) u deset knjiga i posvetio ga caru.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U knjigama I.-VI. opisano je razdoblje Republike, dok knjige VII.-X. opisuju doba Carstva. Djelo se bavi ponajprije ratnim zbivanjima i doga\u0111ajima iz politi\u010dke povijesti, a zbog popularnosti, jednostavnosti izlaganja i kratko\u0107e, prevedeno je i na gr\u010dki. Kasnije je poslu\u017eilo kao osnova za brojna dopunjavanja i pro\u0161irivanja, a tijekom srednjeg vijeka bilo je jedno od najpopularnijih anti\u010dkih djela.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Posljednji veliki rimski povjesni\u010dar <strong>Amijan Marcelin<\/strong> (o. 335.-o. 400.), porijeklom Grk iz Antiohije, napisao je na latinskom jeziku pri samom kraju IV. st. Juna\u010dka djela (<em>Res gestae<\/em>) u 31 knjizi, djelo za koje su uvrije\u017eio naziv Povijest. Amijanovo je povijesno djelo u stvari bilo nastavak Tacitova historiografskog rada, ali sa\u010duvano je samo posljednjih 18 knjiga, koje obuhva\u0107aju razdoblje od 353. do 378. godine. Iz sa\u010duvanog ostatka jasno proizlazi da je ranije razdoblje obra\u0111eno sumarno, a da je autor vi\u0161e pozornosti i detalja posvetio zbivanjima kojima je bio suvremenik i u kojima je dijelom i sam sudjelovao. Amijanov je rad pouzdan i vjerodostojan povijesni izvor i predstavlja objektivan, detaljan i potpun prikaz druge polovice IV. st., iako u djelu ima propusta i pogre\u0161aka, ali one se prete\u017eito odnose na geografske podatke ili vijesti preuzete nedovoljno kriti\u010dki od drugih autora. Pa ipak, autor je izvore bri\u017eno birao, a Res gestae sadr\u017ee i brojne povijesne, etnografske i prirodoznanstvene ekskurse.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kronika latinskog pisca <strong>Hidacija<\/strong> (394.-470.) iz Lemike u Galeciji, biskupa grada Akve Flavije (dana\u0161nji Chavez u Portugalu), iako kao izvor najva\u017enija za podru\u010dje Hispanije i Galije, donosi i vrlo vrijedne podatke vezane uz zbivanja na Sredozemlju, a poglavito uz rat protiv Vandala, me\u0111usobne odnose Vizigota, Vandala i Sveba, te zbivanja na carskim dvorovima na Zapadu i na Istoku. Hidacijeve su vijesti pouzdan izvor za njemu suvremene doga\u0111aje. Kronika je nastavak Hijeronimove kronike, a vremenski je sezala do 468. godine. Hidacije je tako\u0111er i autor Fasta koji dose\u017eu do 468. godine, a sa\u010duvani su u rukopisu iz IX. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kao povijesni izvor za poznavanje rimske vojske, osobito u njezinim kasnijim razdobljima, va\u017eno je djelo <strong>Publija Flavija Vegecija Renata<\/strong> (IV.\/V. st.), vojna rasprava pod naslovom Sa\u017eetak vojne vje\u0161tine (<em>Epitoma rei militaris<\/em>) u \u010detiri knjige, napisana na samom kraju IV. ili po\u010detkom V. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Vegecije ne opisuje vojsku odre\u0111enog vremena, ve\u0107 se u njegovu djelu mije\u0161aju elementi pro\u0161losti i suvremenosti, a kao teoreti\u010dar umije\u0107a vojevanja on, u stvari, opisuje vojsku kakva bi po njegovu mi\u0161ljenju trebala biti. U doba kad je nastao Sa\u017eetak vojne vje\u0161tine to djelo nije imalo nikakva prakti\u010dnog utjecaja, ali je zato u kasnijim vremenima Vegecije postao vrlo prou\u010davan priru\u010dnik o vojnoj vje\u0161tini. Kao izvore koristio je djela starijih pisaca, a oslanjao se i na vojno zakonodavstvo i propise nekih rimskih careva, od kojih izrijekom navodi Augusta, Trajana i Hadrijana, pa je ve\u0107 i zbog toga Vegecija moramo tretirati kao vrijedan izvor.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na poticaj Aurelija Augustina napisao je sve\u0107enik <strong>Pavao Orozije<\/strong> (IV\/V. st.), porijeklom iz Hispanije, Povijest protiv pogana (<em>Historia adversus paganos<\/em>), pregled op\u0107e povijesti, kakvi su bili karakteristi\u010dni za to doba, a obuhva\u0107ao je razdoblje od postanka svijeta do 417. godine. Orozijevo je mi\u0161ljenje kako je \u010ditava rimska povijest ispunjena zlom i ubojstvima, a doga\u0111aji pi\u0161\u010deva vremena Bo\u017eja su kazna. Orozijeva je kompilacija bila vrlo \u010ditana sve do razdoblja renesanse.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Vrlo obrazovani gr\u010dki govornik <strong>Prisk<\/strong> iz Panija u Trakiji (o. 420.-poslije 474.), autor je bizantske povijesti u osam knjiga, \u010diji nam naslov danas nije poznat. Priskovo je povjesni\u010darsko djelo obuhva\u0107alo razdoblje od 433. do 474. godine, a sa\u010duvano je u fragmentima, koji su, me\u0111utim, va\u017eni kao izvor za povijest Huna u Atilino vrijeme. Fragmenti Priskova djela donose i nekoliko zna\u010dajnih podataka o rimskom ratu protiv Vandala na Siciliji 461. i 467. godine. Valja napomenuti da je Prisk bio i \u010dlan diplomatskog poslanstva isto\u010dnorimske vlasti Atili.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Gr\u010dki povjesni\u010dar <strong>Zosim<\/strong> (V\/VI. st.) bio je visoki \u010dinovnik pod carem Teodozijem II. Njegova Nova povijest u \u0161est knjiga obuhva\u0107a razdoblje od prvih rimskih careva do vizigotskog zauzimanja Rima 410. godine i predstavlja jedno od vrijednijih historiografskih djela toga doba.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Sidonije Apolinar<\/strong> (o. 430.-o. 480.), latinski pjesnik i govornik, podrijetlom iz galske senatorske obitelji, bio je zet cara Avita i njegov panegiri\u010dar, a od godine 469. biskup Arverna (Clermont). Njegova Pisma (<em>Epistulae<\/em>) u devet knjiga donose dosta va\u017enih podataka, a osobito su zna\u010dajna kao povijesni izvor za Galiju i odnose izme\u0111u zapadnorimske vlasti i Vizigota.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Povjesni\u010dar gotskog porijekla, <strong>Jordan<\/strong> (umro poslije 551.), autor je dvaju djela, gotske i rimske povijesti, u kojima donosi va\u017ene vijesti o zbivanjima posljednjih godina zapadnorimske carske vlasti, te o posljednjim zapadnorimskim carevima. Njegovo djelo O porijeklu i djelima Gota (<em>De origine actibusque Getarum<\/em>) na barbariziranom latinskom prvi je sa\u010duvani povijesni zapis o Gotima, dok je u drugom djelu O sumi vremena ili o porijeklu i djelima rimskog naroda (<em>De summa temporum vel origine actibusque gentis Romanorum<\/em>), nakon pregleda povijesti svijeta obradio rimsku povijest do 551. godine. Jordanovo je djelo va\u017ean i pouzdan izvor za njemu suvremeno ili vremenski blisko razdoblje.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kronika <strong>Marcelina Komesa<\/strong> (umro oko 534.), latinskog kroni\u010dara iz Justinova i Justinijanova vremena, podrijetlom najvjerojatnije iz Ilirika, tako\u0111er se vezuje na Jeronimovu kroniku i obuhva\u0107a razdoblje od 379. do 518., u prvom, a do 534., u drugom izdanju. Kronike Consularia Constantinopolitana, Consularia Italica i Galska kronika (<em>Chronica Gallica<\/em>) ne donose nove bitne podatke, ali njihova je va\u017enost u tome \u0161to slu\u017ee kao komparativni izvorni materijal za kontrolu i korekciju vijesti \u0161to ih donose ostali pisci. Iz istog je razloga zna\u010dajna i kronika Flavija Magna Aurelija Kasiodora, tajnika ostrogotskog kralja Teodorika, \u010dije je djelo Variae u dvanaest knjiga iz razdoblja od 507. do 537. godine tako\u0111er sa\u010duvano. Kasiodorova kronika otpo\u010dinjala je stvaranjem svijeta i dopirala do 519. godine.<\/p>\n\n\n<script async src=\"https:\/\/pagead2.googlesyndication.com\/pagead\/js\/adsbygoogle.js?client=ca-pub-3125635016686955\"\r\n     crossorigin=\"anonymous\"><\/script>\r\n<!-- U \u010dlanku na CA -->\r\n<ins class=\"adsbygoogle\"\r\n     style=\"display:block\"\r\n     data-ad-client=\"ca-pub-3125635016686955\"\r\n     data-ad-slot=\"4895695180\"\r\n     data-ad-format=\"auto\"\r\n     data-full-width-responsive=\"true\"><\/ins>\r\n<script>\r\n     (adsbygoogle = window.adsbygoogle || []).push({});\r\n<\/script>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Prokopije<\/strong> iz Cezareje (kraj V. st.-oko 565.), autor je vrlo zna\u010dajnog djela Povijest ratova, nastalog u prvoj polovici VI. stolje\u0107a, u kojem je opisao Justinijanove ratove s Perzijancima, Gotima i Vandalima. Ti su ratovi podrobno i vjerodostojno opisani, s obzirom da je bio suradnik i pratilac Justinijanova vojskovo\u0111e Belizara, pa je dijelom u doga\u0111ajima koje opisuje, Prokopije i sam sudjelovao, dok se za ranija razdoblja o kojima pi\u0161e koristio dobrim izvornim materijalom. Prokopije, izme\u0111u ostalog, donosi va\u017ene i vjerodostojne podatke o zbivanjima na Sredozemlju, te o odnosima izme\u0111u isto\u010dnorimske i zapadnorimske carske vlasti u V. stolje\u0107u, te o Justinijanovu ratu s Ostrogotima. Drugo mu je znamenito djelo O gra\u0111evinama, u kojem govori o Justinijanovoj gra\u0111evnoj djelatnosti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Posthumno je objavljena njegova Tajna povijest, u kojoj se obru\u0161io na cara Justinijana i caricu Teodoru, oslikav\u0161i, uz doista mnogo pretjerivanja, carsku obitelj i \u017eivot na dvoru u Justinijanovo doba. Prokopija s pravom mo\u017eemo smatrati posljednjim velikim anti\u010dkim povjesni\u010darom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Ivan Malala<\/strong>, bizantski kroni\u010dar VI. st., ro\u0111en je u Antiohiji, gdje je najvjerojatnije proveo \u010ditav \u017eivot. Njegov nadimak Malala (retor) ukazuje najvjerojatnije na njegovo sirijsko porijeklo. Malala je autor kronike pod naslovom Kronografija, u kojoj je opisao povijest svijeta do Justinijanove smrti. Djelo je prvotno nastalo kao povijest grada Antiohije, ali ga je sam autor naknadno preoblikovao u svjetsku povijest. Malala je u\u017eivao veliki autoritet me\u0111u kasnijim bizantskim kroni\u010darima, koji su se u svojim radovima obilato koristili i cijelim dijelovima njegove kronike, pa je tako Malala ustvari udario temelje bizantskoj kronici. Od djela jednog od njegovih kompilatora iz VII. st., imenjaka rodom tako\u0111er iz Antiohije, zbog \u010dega ga se \u010desto mije\u0161a s Malalom, ostali su samo fragmenti. Ivan Antiohijski, autor je Kronike koja je vremenski obuhva\u0107ala razdoblje od Adama do smrti cara Foke. Kao izvorima Ivan Antiohijski slu\u017eio se Sekstom Julijem Afri\u010dkim, Euzebijem, Amijanom Marcelinom i drugim standardnim autorima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Iako je \u017eivio u VIII. stolje\u0107u, langobardski pisac rimske povijesti <strong>Pavao \u0110akon<\/strong> (oko 720\/724.-?799.), svojim se djelom nadovezao na Eutropijev Breviarum historiae Romanae. \u0110akonova Rimska povijest (<em>Historia Romana<\/em>), pisana oko godine 770., vremenski se\u017ee do Justinijana, a autor se slu\u017eio i nekim danas izgubljenim izvorima, pa donosi i podatke kojih ina\u010de nema u drugih autora. Stoga njegovo djelo kao povijesni izvor ima posebnu vrijednost.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Zbirke carskih proglasa i zakona Teodozijev zakonik (<em>Codex Theodosianus<\/em>) i Justinijanov zakonik (<em>Codex Justinianus<\/em>) kao izvorni materijal, zanemarimo li njihovu vrijednost za pravnu znanost, za prou\u010davanje kasne antike imaju vrlo veliku va\u017enost, prvenstveno zato jer u nedostatku drugih izvora kroz legislativu donose egzaktne i dragocjene podatke o op\u0107im prilikama na tlu Rimskoga Carstva u vrijeme velike seobe naroda, upravo kao i <em>Notitia dignitatum<\/em>, spis nastao po\u010detkom V. stolje\u0107a, mo\u017eda izme\u0111u 425. i 430. godine, a predstavlja popis dr\u017eavnih ureda, slu\u017ebenika i njihovih naslova u oba Carstva.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Upravo zato jer su bili kreatori, sudionici ili suvremenici zbivanja, a ve\u0107i ili manji dio vlastitog \u017eivota posvetili su i historiografskom radu, ne mo\u017eemo ne ovaj pregled ne po\u010deti trojicom znamenitih Rimljana, Gajem Julijem Cezarom, Gajem Salustijem Krispom i Titom Livijem. Iako njihova djela nemaju ve\u0107e va\u017enosti za prou\u010davanje carskog doba, radi se ipak o [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":92,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[39],"tags":[1529,1528,1531,1527,1530,1534,1532,320,1533],"class_list":["post-6551","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-historiografija","tag-apijan","tag-dion-kasije-kokejan","tag-gaj-svetonije-trankvil","tag-historiografija","tag-lucije-ili-publije-anej-flor","tag-lukijan","tag-plutarh","tag-rimsko-carstvo","tag-tacit"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6551","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/92"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6551"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6551\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6560,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6551\/revisions\/6560"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6551"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6551"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6551"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}