{"id":6484,"date":"2013-12-03T19:51:00","date_gmt":"2013-12-03T18:51:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=6484"},"modified":"2026-11-14T20:14:43","modified_gmt":"2026-11-14T19:14:43","slug":"prva-grupa-hrvatskih-nastavnika-na-edukaciji-u-memorialu-de-la-shoah","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2013\/prva-grupa-hrvatskih-nastavnika-na-edukaciji-u-memorialu-de-la-shoah\/","title":{"rendered":"Prva grupa hrvatskih nastavnika na edukaciji u Memorialu de la Shoah"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pro\u0161le je godine Agencija za odgoj i obrazovanje, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, potpisala sporazum o edukaciji hrvatskih nastavnika u programima pari\u0161kog Memoriala de la Shoah. Memorial de la Shoah je francuska javna ustanova sa glavnim zadacima \u010duvanja sje\u0107anja na doga\u0111aje iz razdoblja Holokausta, edukacija i podr\u0161ka nastavnicima, te muzejska djelatnost. Od 21. do 24. listopada 2013. godine prva hrvatska grupa od 18 nastavnika i 2 vi\u0161e savjetnice AZOO-a sudjelovala je na seminaru <em>\u201cConveying the Holocaust history\u201d<\/em>. <\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Temeljem prijava na natje\u010daj <em>(link na objavu)<\/em> odabrano je 18 kandidata koji su zavr\u0161ili edukaciju u Yad Vashemu i u dosada\u0161njem radu su iskazali ve\u0107i interes za podu\u010davanje o holokaustu. U \u010detiri intenzivna dana sudionici su slu\u0161ali predavanja o francuskoj povijesti, problematici kolaboracije i provo\u0111enju \u201ckona\u010dnog rje\u0161enja\u201d u Francuskoj, genocidu nad Romima u Drugom svjetskom ratu, o su\u0111enjima ratnim zlo\u010dincima od Drugog svjetskog rata do danas, primjere iz nastavni\u010dke prakse, svjedo\u010danstvo pre\u017eivjele logora\u0161ice, te su posjetili podru\u010dje nekada\u0161njeg sabirnog logora Drancy.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Seminar je otvorio <strong>Alban Perrin<\/strong>, koji je tijekom sva \u010detiri dana bio voditelj programa i vodi\u010d na terenskoj nastavi. <strong>Jacques Fredj<\/strong>, ravnatelj Memoriala, je pojasnio da je Francuskoj trebalo 50 godina da se suo\u010di sa svojom pro\u0161lo\u0161\u0107u i ulogom Francuza u Holokaustu. Prevladao je mit da su svi Francuzi bili antifa\u0161isti i mnogi su te\u0161ko prihva\u0107ali suprotno. Prva zada\u0107a Memorijala je bila prikupiti gra\u0111u i arhivu o tim doga\u0111ajima, a klju\u010dnu zada\u0107u u cijelom dru\u0161tvu imaju upravo u\u010ditelji. Na to se nadovezao <strong>Greg Schneider<\/strong> iz Claims konferencije istaknuv\u0161i da nastavnici (poput Supermena!) imaju nevjerojatnu mo\u0107 i odgovornost u preno\u0161enju obrazovanja o Holokaustu kako u budu\u0107nosti neke druge skupine ne bi izgubile \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Niz predavanja otvorio je <strong>Tal Bruttmann<\/strong> temom \u201cEvolucija genocidne prakse\u201d. Osvrnuo se prvo na samo kori\u0161tenje pojmova vezanih uz holokaust. Tako npr. kada koristimo \u201ckona\u010dno rje\u0161enje\u201d u biti koristimo formulaciju koju su koristili nacisti. Rije\u010d holokaust ozna\u010dava \u017ertvu bogu \u0161to je opet neugodna konstatacija jer \u017didovi nisu bili \u017ertvovani bo\u017eanstvu. Rije\u010d shoah po\u010deli su koristiti pre\u017eivjeli i svjedoci zbivanja i ozna\u010dava veliku tragediju. Koristi se i rije\u010d <em>churban<\/em> iz jidi\u0161a koja u originalu ozna\u010dava ru\u0161enje drugog hrama u Jerusalemu, a sada se koristi i za doga\u0111aje koje poznajemo pod nazivom Holokaust. Antisemitizam je bio centralni pojam nacizma \u0161to je vidljivo i po tome \u0161to su \u010dak 1945. neposredno pred poraz koristili resurse da uni\u0161te \u017didove umjesto koncentriranja na vojsku. Antisemitske mjere su stupnjevane od po\u010detnog onemogu\u0107avanja poslovanja do progona i nasilja. U nacisti\u010dkoj politici \u017didovi su uvijek predstavljani kao prijetnja pred kojom se moraju braniti. Dakle, nacisti prema tome nisu napadali ve\u0107 su se branili od opasnosti. Politika progona je za naciste do po\u010detka rata bila poprili\u010dno uspje\u0161na, a s velikim osvajanjem teritorija broj se \u017didova opet pove\u0107ao. Sljede\u0107i, za naciste logi\u010dni korak, je bila koncentracija stanovni\u0161tva u getoe i logore. Operacija Barbarossa ozna\u010dila je po\u010detak razdoblja u kojem se vodi rat u kojem samo jedna strana mo\u017ee pre\u017eivjeti. Za \u201c\u017eidovsko pitanje\u201d nacisti su namjeravali primijeniti \u201ckona\u010dno rje\u0161enje\u201d koje je definitivno potvr\u0111eno nakon Pearl Harboura i ulaska SAD-a u rat.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image alignright size-full is-resized\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"742\" height=\"488\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/2013-memorial-3.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-6487\" style=\"width:400px;height:auto\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/2013-memorial-3.jpg 742w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/2013-memorial-3-300x197.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 742px) 100vw, 742px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Alban Perrin i Tal Bruttmann<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Alban Perrin<\/strong> je sudionike seminara proveo kroz stalni postav muzejskog dijela Memoriala de la Shoah kroz koji je prikazana povijest antisemitizma, francuska kolaboracija i otpor u Drugom svjetskom ratu. Dr.sc. <strong>Ivo Goldstein<\/strong>, povjesni\u010dar i trenutni hrvatski veleposlanik u Francuskoj, odr\u017eao je predavanje \u201cHolokaust u Hrvatskoj i biv\u0161oj Jugoslaviji\u201d. Napomenuo je da usta\u0161ki pokret u po\u010decima nije bio antisemitski ve\u0107 antijugoslavenski i antisrpski. NDH je smi\u0161ljeno zlo\u010dina\u010dka dr\u017eava koja je provodila genocid nad \u017didovima, Romima i drugima, te je stoga relativizacija zlo\u010dina\u010dkog karaktera NDH nemogu\u0107a. Partizanski pokret je preveo hrvatski narod na antifa\u0161isti\u010dku stranu na \u010delu s Hrvatom Josipo Brozom. Istaknuo je da je zada\u0107a intelektualca da propituje pro\u0161lost svog okru\u017eenja. To je na\u0161e intelektualna i moralna obaveza za stvaranje zdrave nacije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U nastavku je profesor <strong>Mladen Tota<\/strong> dao mikropovijesni primjer o sudbini \u017eidovske obitelji u Me\u0111imurju. Kroz povijest obitelji Hir\u0161ler iz Donje Dubrave dao je pregled povijesti jednog podru\u010dja od industrijalizacije koncem XIX. stolje\u0107a do njihove propasti. Zanimljivo je da je prema predaji jedan od predaka obitelj Hir\u0161ler bio osobni krznar Napoleona III.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Jovan Byford<\/strong> je predavanje zapo\u010deo problematikom logora Staro Sajmi\u0161te izraziv\u0161i negodovanje \u0161to taj prostor jo\u0161 uvijek nije na dostojan na\u010din obilje\u017een spomenikom. U vrlo zanimljivom predavanju istaknuo je da se na \u201cna\u0161im\u201d prostorima na kojima se nedavno desio rat sje\u0107anje na Holokaust koristi kao retori\u010dko sredstvo za \u201ckomparativno mu\u010deni\u0161tvo\u201d. Holokaust sam po sebi u Srbiji nije vrijedan sje\u0107anja sam po sebi ve\u0107 se koristi kako bi se prisjetili ne\u010deg drugog. Po mogu\u0107nosti velikih srpskih \u017ertava koje se prikazuju kao da su ve\u0107e od broja \u017eidovskih \u017ertava. Izgleda kao da postoji natjecanje u tome tko je ve\u0107i mu\u010denik u Holokaustu. Pritisak da se na pravi na\u010din razmisli o Holokaustu na prostorima isto\u010dne Europe naj\u010de\u0161\u0107e dolazi izvana, pa se Byford nada da \u0107e Srbi profitirati kroz \u201cuniverzalnu moralnu odgovornost\u201d koju promovira EU.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Drugi dan je tematski posve\u0107en Holokaustu u Francuskoj, pa je i sama edukacija odr\u017eana u memorijalnom centru uz <strong>sabirni logor Drancy<\/strong>. Logor Drancy je izgra\u0111en neposredno prije rata kao moderno stambeno radni\u010dko naselje i vrlo je neobi\u010dno vidjeti stambenu zgradu u obliku slova U koja je slu\u017eila kao logor. Podrobno predavanje o krahu \u201cmo\u0107ne\u201d Francuske i proma\u0161ajima Vichyjevskog re\u017eima odr\u017eao je <strong>Tal Bruttmann<\/strong>. Prvo je pojasnio da od 1789. godine dr\u017eava ne propituje o vjerskoj pripadnosti Francuza. Antisemitska politika slu\u017ebeno nije postojala do njema\u010dke okupacije, ali se povremeno pojavljivala i prije (npr. afera Dreyfus). Po\u010detkom Drugog svjetskog rata Francuska je smatrala da ima najja\u010du vojsku na svijetu \u0161to se nakon trotjedne borbe pokazalo kao velika i stra\u0161na zabluda. To je za Francuze bila velika trauma pa su od srpnja 1940. potpunu vlast i povjerenje dali u ruke proslavnjeg P\u00e9taina. P\u00e9tain je smatrao da je za poraz Francuske odgovoran unutarnji neprijatelj pa je na tu ideju nadovezao antisemitsku politiku. Vrlo je va\u017eno znati da su se na cijelom teritoriju Francuske primjenjivali zakoni iz Vichyja i uz to da su se provodili njema\u010dki zakoni na okupiranom podru\u010dju. To je va\u017eno za istaknuti jer su francuske vlasti antisemitske zakone provodile samostalno i imale su toliku autonomiju da ih okupacijske snage nisu na ni\u0161ta morale prisiljavati (posebno jer se njihovi zakoni provode i u Indokini i Madagaskaru pa je trebalo pokazati da francuska vlast jo\u0161 uvijek ima upravnu mo\u0107). U kasnoj vazi antisemitske politike francuske su vlasti djelovale agilnije od nacisti\u010dkih tra\u017eenja. To je djelomi\u010dno bilo iz razloga \u0161to su francuske vlasti svom narodu nastojale prikazati da sami upravljaju dr\u017eavom i da nisu potpuno zavisni od nacista. Antisemitska politika je provo\u0111ena postepeno i u po\u010detku indirektno kako bi se izbjegla reakcija naroda. \u017didovi u Francuskoj su prvo koncentrirani u sabirne logore ili geta te su nakon toga transportirani prema logorima smrti na istoku Europe. Narod je vjerovao P\u00e9tainu da su odre\u0111ene mjere uvedene s dobrim razlozima. U to ratno vrijeme mjere koje se odnose na manjinu nisu brinule gladnu ve\u0107inu. \u201cKona\u010dno rje\u0161enje\u201d u Francuskoj je provereno od ljeta 1942. do kraja 1943. godine. U tom su razdoblju uvedene \u017eute zvijezde na okupiranom podru\u010dju, a na slobodnom teritoriju \u017didovi su dobili crvene pe\u010date na osobne dokumente. Sa povratkom rata na francuski teritorij pove\u0107ava se broj likvidacija \u017didova, uhi\u0107enja su bila sve \u010de\u0161\u0107a i odnos prema \u017didovima je bio sve brutalniji. Od ukupno 85.000 francuskih \u017didova koji su stradali oko 10.000 je ubijeno na podru\u010dju Francuske.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">O povijesti \u017didova u Europi i Francuskoj do Drugog svjetskog rata pri\u010dala je <strong>B\u00e9atrice Philllippe<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1047\" height=\"569\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/2013-memorial-2.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-6486\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/2013-memorial-2.jpg 1047w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/2013-memorial-2-300x163.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/2013-memorial-2-767x417.jpg 767w\" sizes=\"auto, (max-width: 1047px) 100vw, 1047px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Stru\u010dno vodstvo na prostoru logora Drancy<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon razgledavanja prostora biv\u0161eg sabirnog logora Drancy vrhunac dana je bilo potresno svjedo\u010danstvo <strong>Ide Grinspan<\/strong>. Grinspan je gotovo dvosatnom svjedo\u010denju ispri\u010dala detalje djetinstva prije rata, transporta prema logoru, \u017eivot u Auschwitzu i osloba\u0111anje. Kada joj je majka uhi\u0107ena na V\u00e9lodrome d&#8217;Hiver ona i stariji brat su ve\u0107 bili skriveni u neko udaljenije francusko selo. Nije o\u010dekivala da \u0107e loviti \u017didove u Francuskoj, pa je iznena\u0111enje bilo jo\u0161 ve\u0107e kada su koncem sije\u010dnja 1944. do\u0161li po nju. Imala je 14 godina. Tra\u017eili su je da izda o\u010devu adresu i smje\u0161tena je u Drancy. Iz Drancyja je ukrcana na transport za koji im je re\u010deno da kre\u0107u na rad u Njema\u010dku. Detaljno je opisala grozne uvjete 3,5 dnevnog transporta do logora za koji je poslije doznala da se radi o Auschwitzu. Bilo joj je re\u010deno da \u0107e \u201cu Njema\u010dkoj\u201d ponovno vidjeti majku i onda je tijekom cijelog transporta \u010duvala neke zalihe hrane koje je prikuplila. Kada je vlak stao mnogi su u vagonu bili sretni \u0161to je putovanje zavr\u0161ilo da bi u sljede\u0107ih sat vremena do\u017eivjeli potpuni \u0161ok. Po skoku iz vagona u snijeg morala je ostaviti svu prljagu uklju\u010duju\u0107i i hranu koju je \u010duvala za majku. Mu\u0161karci su odvojeni na lijevu stranu, a \u017eene na desnu. Zahvaljuju\u0107i frizuri, koju je nau\u010dila raditi od majke, izgledala je starije pa je oti\u0161la u radni logor Birkenau. Sve \u017eene su se morale skinuti do kraja na \u0161to su ih \u010duvarice prisile udaraju\u0107i ih polugama. Druge zatvorenice su tu odje\u0107u pokupile. Usred velike sramote i straha druge zatvorenice su im obrijale glave, pazuhe i stidne dlake. Nakon toga su im tetovirali brojeve, a sljede\u0107i dan su te iste brojeve morale pri\u0161iti na radne uniforme.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1141\" height=\"720\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/2013-memorial-4-1141x720.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-6489\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/2013-memorial-4-1141x720.jpg 1141w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/2013-memorial-4-300x189.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/2013-memorial-4-767x484.jpg 767w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2013\/12\/2013-memorial-4.jpg 1280w\" sizes=\"auto, (max-width: 1141px) 100vw, 1141px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Ida Grinspan sa fotografijama \u201cprije\u201d i \u201cposlije\u201d logora<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<blockquote class=\"wp-block-quote is-layout-flow wp-block-quote-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Obrijali su nas, ogolili, oduzeli \u010dovje\u010dnost! U pola dana od otvaranja vrata vagona do bi\u0107a bez i\u010dega. Postali smo broj.<\/p>\n<cite>Ida Grinspan<\/cite><\/blockquote>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prva hrana je bila nekakva smrdljiva juha koju je iz jedne posude bez pribora morala podijeliti sa 5 logora\u0161ica. Kada je do\u0161la u baraku doznala je kamo je do\u0161la, ali je kad je \u010dula za plinske komore nije razumijela. Dim iz dimnjaka je vi\u0161e podsje\u0107ao na tvornicu. Iz njenog trasporta u kojem je bilo oko 1.500 ljudi pre\u017eivjela su 22 mu\u0161karca i 32 \u017eene. Otac i majka nisu pre\u017eivjeli Auschwitz, a brata je prona\u0161la nakon rata. Odgovorila je na mnogobrojna pitanja izme\u0111u ostalih i o tetova\u017ei broja. Istaknula je da je poslije rata razmi\u0161ljala o uklanjanju, ali je zaklju\u010dila da <em>\u201cmoj broj na ruci nije moja sramota\u201d<\/em>.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tre\u0107i dan seminara posve\u0107en je odnosu masovnih zlo\u010dina i sudstva. <strong>Henriette Ass\u00e9o<\/strong> je u predavanju o nacisti\u010dkoj politici prema Romima dala kratki pregled povijesti Roma u Europi. Osvrnula se na sam naziv \u201cRomi\u201d te je istakla da od srednjeg vijeka u dokumentaciji prevladava naziv \u201cCigani\u201d. Prema rasnoj i socijalnoj reorganizaciji njema\u010dkog naroda nacisti su provodili biogeni\u010dka istra\u017eivanja rasa. Romkinje su \u010desto sterilizirane \u201cna \u017eivo\u201d (djevoj\u010dice od 8. godine na vi\u0161e) i odvo\u0111eni se u logore istrebljenja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Annette Wieviorka detaljno opisala Eichmannov put od njema\u010dke do suda u Izraelu. Upravo je to su\u0111enje potaknulo mnoge pre\u017eivjele do kona\u010dno javno progovore o strahotama koje su pro\u017eivjeli tijekom rata. Istaknula je da je tijekom su\u0111enja me\u0111u nacistima postojao \u201cpakt solidarnosti\u201d u kojem se me\u0111usobno nisu optu\u017eivali ve\u0107 su \u010desto ne\u0161to u\u010dinili oni koji nisu bili uhi\u0107eni ili oni koju su ve\u0107 umrli.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>H\u00e9l\u00e8ne Dumas<\/strong> je pojasnila \u0161to su \u201cgacaca\u201d sudovi u Ruandi na kojima se na poseban na\u010din sudilo po\u010diniteljima genocida. U Ruandi je od travnja do srpnja 1994. godine ubijeno oko milijun pripadnika plemena Tutsi, a u gra\u0111anskom ratu je cijela dr\u017eava te\u0161ko razorena. Na gacaca sudovima su su\u010deljeni po\u010dinitelji sa svjedocima \u010desto na javnim su\u0111enjima na lokacijama na kojima su zlo\u010dini i po\u010dinjeni. Sva svjedo\u010danstva u poprili\u010dno \u017eiva i teatralna, a suci su \u201cobi\u010dni\u201d ljudi iz lokalne zajednice. Optu\u017eeno je ukupno oko 120.000 osoba me\u0111u kojima gradona\u010delnici, \u010delnici dr\u017eavne uprave, vojna lica, politi\u010dari i mnogi drugi. Kroz nekoliko pojedina\u010dnih slu\u010dajeva prikazan je na\u010din rada gacaca sudova. Su\u0111enja su zavr\u0161ena 2012. godine i bila su zna\u010dajni faktor pomirdbe me\u0111u doju\u010dera\u0161njim susjedima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Finale tre\u0107eg dana bilo je predavanje i diskusija s novinarkom <strong>Florence Hartmann<\/strong>. U predavanju je navela da u biv\u0161oj Jugoslaviji prili\u010dno dobro znamo tko je koga i na koji na\u010din ubio, a znamo i ve\u0107inu mjesta zlo\u010dina. Zato \u017ertve vi\u0161e nisu samo brojke, a nestali se i dalje tra\u017ee. Sukobljavanja su i dalje prisutna, ali je dobro \u0161to je veliki broj po\u010dinitelja osu\u0111en na me\u0111unarodnom sudu ili na sudovima mati\u010dnih dr\u017eava. Na me\u0111unarodnom sudu je osu\u0111eno 161 osoba, a 200 na nacionalnim sudovima. Neki su odu\u0111eni u dr\u017eavama u koje su pobjegli (poput Njema\u010dke i Francuske). Ti zlo\u010dini ne zastarijevaju, ne postoji \u0161utnja ni neka\u017enjovost. Sukobi se mogu ponoviti ako se o problemima ne raspravlja i ako se ne rje\u0161avaju. Hrvatska je pro\u0161la dugi put i sada se kre\u0107e u dobrom smjeru. Prestalo se s diskursom patnje u kojem se me\u0111u generacijama prenosio osje\u0107aj mu\u010deni\u0161tva i negiranje vlastitih zlo\u010dina. Su\u0111enja smanjuju mogu\u0107nost negacije pro\u0161losti. Individualizacija odgovornosti omogu\u0107uje imenovanje po\u010dinitelja, ali u isto vrijeme se dio dru\u0161tva mo\u017ee upustiti u povijesnu amneziju. Potrebno je da i dr\u017eava prizna \u0161to se dogodilo da potakne dru\u0161tvo da se odmakne od zlo\u010dina\u010dke politike koja je dovela do zlo\u010dina. Nu\u017ena je i politi\u010dka volja \u0161to ju je Hrvatska pokazala i u tome treba ustrajati. Odgovorila je na mnoga pitanja me\u0111u kojima je istaknula da je Oluja legitimna operacija, ali da zlo\u010dini nakon operacije nisu legitimni. Dotakla se i pitanja obe\u0161te\u0107enja hrvatskih \u017ertava te se zapitala za\u0161to hrvatski iskusni pravnici \u201cpro bono\u201d ne pomognu \u017ertvama glede osude zlo\u010dinaca ili od\u0161tete kada su dovoljno zaradili na slu\u010dajevima korupcije(!).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Posljednji dan je ve\u0107im dijelom bio posve\u0107en metodici podu\u010davanja o Holokaustu. <strong>Ophir Levy<\/strong> je svoje predavanje posvetio filmovima postavljaju\u0107i pitanje koja bi bila pravedna, odgovaraju\u0107a ili prikladna slika holokausta. Ograni\u010denje kinematografije je \u0161to maksira doga\u0111aje. <strong>Johann Chapoutot<\/strong> je pojasnio nekoliko simbola nacisti\u010dke ideologije. <strong>Christophe Tarricone<\/strong> se osvrnuo na metodiku podu\u010davanja o Holokaustu u francuskim \u0161kolama. O holokaustu se podu\u010dava u tri ciklusa i svaki predava\u010d samostalno bira na\u010din na koji \u017eeli podu\u010davati. U prvom ciklusu u dobi od 11. godina inzistira se na emocijama i sje\u0107anjima vr\u0161njaka. Po\u010detkom srednje \u0161kole postavlja se pitanje genocida nad \u017didovima i Romima u sklopu teme o Drugog svjetskom ratu. U\u010denici mogu kritizirati nastavu i imigranti \u010desto poru\u010du Holokaust ili komentiraju da je pou\u010davanje o Holokaustu opravdavanje izraelskog pona\u0161anja prema Palestincima. Radi satnice \u010desto se nema dovoljno vremena za dublje prou\u010davanje teme. <strong>Barara Mellul<\/strong> je u posljednjem dijelu prezentirala online materijal \u201cSarin tavan\u201d koji slu\u017ei za upoznavanje mla\u0111e djece s tematikom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U zaklju\u010dnoj rije\u010di sudionici su izrazili zadovoljstvo temama koje su obra\u0111ene.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pro\u0161le je godine Agencija za odgoj i obrazovanje, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, potpisala sporazum o edukaciji hrvatskih nastavnika u programima pari\u0161kog Memoriala de la Shoah. Memorial de la Shoah je francuska javna ustanova sa glavnim zadacima \u010duvanja sje\u0107anja na doga\u0111aje iz razdoblja Holokausta, edukacija i podr\u0161ka nastavnicima, te muzejska djelatnost. Od 21. do 24. listopada [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":6485,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[26],"tags":[1515,991,63,508,509,1514],"class_list":["post-6484","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-profesionalni-razvoj","tag-alban-perrin","tag-drancy","tag-edukacija-o-holokaustu","tag-loranda-miletic","tag-memorial-de-la-shoah","tag-tal-bruttmann"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6484","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6484"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6484\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6490,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6484\/revisions\/6490"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6485"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6484"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6484"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6484"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}