{"id":6455,"date":"2013-12-03T18:23:00","date_gmt":"2013-12-03T17:23:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=6455"},"modified":"2026-11-14T19:46:48","modified_gmt":"2026-11-14T18:46:48","slug":"bela-iv","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2013\/bela-iv\/","title":{"rendered":"Bela IV."},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Bela IV. imao je 29 godina kada je stupio na prijestolje. Naslijedio je oca Andriju II. koji je umro 21. rujna 1235. godine i ostavio mu izmu\u010denu dr\u017eavu u vrlo te\u0161kom stanju. Nakon \u0161to je do\u0161ao na vlast, premda je ve\u0107 bio okrunjen za kralja i ponosio se kraljevskim naslovom, nakon o\u010deve smrti sazvao je sabor u Stolnom Biogradu i tamo se drugi puta sve\u010dano okrunio. Okrunio se jednom ceremonijom za ugarskog i hrvatskog kralja (14. listopada); od toga je vremena napu\u0161teno zasebno krunjenje za hrvatsko \u2013 dalmatinskog kralja. <\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<blockquote class=\"wp-block-quote is-layout-flow wp-block-quote-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">&#8230;.. Bela je odlu\u010dio zaustaviti raspad sustava zasnovanog na utvrdama i kraljevskim \u017eupanijama, a njegov autoritarni stil stvorio mu je mnoge neprijatelje u najgore vrijeme, pred samu mongolsku invaziju na Ugarsku.\u201c<sup>2<\/sup><\/p>\n<cite>Laszlo Kontler<\/cite><\/blockquote>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prvi Belin zadatak, nakon dolaska na prijestolje, bio je vratiti pali ugled kraljevskog dostojanstva te slomiti premo\u0107 velika\u0161a. Uz Kolomana i Belu III., Bela IV. bio je najpoznatiji vladar iz dinastije Arpadovi\u0107a. Prvo je uklonio lo\u0161e savjetnike koji su kralja Andriju II. navodili na lo\u0161e odluke. Nedugo nakon toga posvetio se velika\u0161ima i sredio prilike na dvoru. Naredio je da nitko osim najvi\u0161ih dr\u017eavnih \u010dasnika ne smije sjediti u kraljevoj prisutnosti. Tako\u0111er je obnovio uredbu svoga djeda Bele II. koja je donosila da nitko ne smije usmeno iznositi kralju svoje pritu\u017ebe, ve\u0107 se mora o\u010ditovati pismeno. Najte\u017ei udarac Bela je zadao zajedno s bratom hercegom Kolomanom kada su odlu\u010dili vratiti kruni sva ona imanja koja je njihov otac razdijelio ili su ih se plemi\u0107i domogli na nepravedan na\u010din. Donesena odluka odnosila se i na imanja i posjede nedavno utemeljenih crkvenih redova, kao \u0161to su bili cisterciti, templari, ivanovci i drugi. Herceg Koloman u\u010dinio je isto \u0161to i brat Bela IV. Godine 1236. oduzeo je redovima u svojoj zemlji nepravedno ste\u010denu zemlju. Papa ga je opomenuo zbog toga, ali se Koloman ispri\u010dao i rekao kako ne radi po svojoj zamisli, nego po bratovom nare\u0111enju. Istovremeno je krenuo u novi rat protiv patarena. U ratu je nedvojbeno pobijedio, primaorao bana Ninoslava na pokornost te provalio u Humsku zemlju, kojom je tada vladao knez Toljen (1237. godine). Poslije tih pobjeda, Koloman je krenuo u sre\u0111ivanje crkvenih prilika u Bosni. Novoimenovanom biskupu 1238.godine podigao je stolnu crkvu u \u017eupi Vrhbosni. Nedugo nakon toga, patareni su po\u010deli opet ugro\u017eavati biskupi, te ga je Koloman preselio u \u0110akovo, koje je izme\u0111u 1242. i 1252. bilo stalno sjedi\u0161tebosanske crkve. Istovremeno je splitska nadbiskupija osiroma\u0161ila, osobito otkada se od nje odmetnula zadarska biskupija i ostale biskupije mleta\u010dke Dalmacije. Koloman je, potaknut od zagreba\u010dkog biskupa Stjepana, zatra\u017eio sjedinjenje splitske nadbiskupije sa zagreba\u010dkom. Ipak, postupak sjedinjenja je prekinut jer su Mongoli provalili u Ugarsku i Hrvatsku, te su crkvene prilike stavljene u drugi plan. 3<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>NAPAD TATARA<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Po\u010detkom XIII. Stolje\u0107a mongolski glavar Temud\u017ein ujedinio je razli\u010dita plemena na sjeveru dana\u0161nje Kine i, prozvav\u0161i se D\u017eingis kanom (najmo\u0107nijim kanom), pokorio je Kinu, srednju Aziju i Perziju. Nakon Temud\u017einove smrti (1227.) naslijedio ga je vrhovni kan Ogotaj (ili Oktaj4), a na europskom istoku vlast je preuzeo Batu kan. <em>\u201e Ogotajev ne\u0107ak, Batu \u2013 kan, poveo je silnu vojsku prema zapadu i ve\u0107 1237.godine pokorio ruske kne\u017eevine, a u prosincu 1240. osvojio je bogati trgova\u010dki grad Kijev. Nakon toga, prelazi Karpate i napadne sredi\u0161nju Ugarsku. \u201c<\/em> 5Godine 1239. jedan dio Kumana (oko 40 000) pre\u0161ao je na Belinu stranu, kralj ih je primio pod uvjetom da prije\u0111u na katoli\u010danstvo, \u0161to su oni i u\u010dinili. Nakon \u0161to su saznali za to, Tatari su od Bele IV. tra\u017eili da im vrati Kumane, a kad je Bela to odbio, Tatari su odlu\u010dili napasti Ugarsku. <em>\u201e U svrhu ja\u010danja svojih veza s Kumanima, kraljevska se ku\u0107a \u017eenidbeno povezala s njima. Stjepan, nasljednik ugarskoga prijestolja, o\u017eenio se k\u0107erkom kumanskog princa, koja je dobila kr\u0161\u0107ansko ime Elizabeta. \u201c<\/em> 6 Batu kan je, 1241.godine, okupio oko 150 000 vojnika (Bela je skupio oko 62 000 vojnika) i spustio se preko Karpata u sjevernu Ugarsku; a jedan od Batu kanovih pomo\u0107nika \u2013 Kadan, provalio je s druge strane u Erdelj. Na rijeci \u0160aju, kod mjesta Mohi, 1241.godine do\u0161lo je do krvave bitke u kojoj je kraljeva vojska te\u0161ko potu\u010dena. Kralj je jedva pobjegao u Austriju, a herceg Koloman je poginuo. Austrijski herceg iskoristio je situaciju i natjerao kralja da mu ustupi tri susjedne \u017eupanije. 7<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Slavko Pavi\u010di\u0107 navodi kako su ve\u0107ina Beline vojske bili seljaci, samo jedan mali dio bila je stalna vojska pojedinih velika\u0161a. Za bitku na rijeci \u0160ajo vrlo je va\u017eno napomenuti da se iz nje daje naslutiti kako je Batu kan bio strategijski nadaren. u obliku potkove opkolio je Belin tabor, pa vojska nije imala gdje pobje\u0107i. Ipak, najve\u0107i krivac za Belin poraz jest razdor izme\u0111u kralja i velika\u0161a te nesposobnost onih koji su vodili vojsku. 8<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Vjekoslav Klai\u0107 u prvoj knjizi Povijesti Hrvata navodi jednu slavnu pobjedu Bele IV. i hrvatskih \u017eitelja okolice otoka Paga. Bela je smatrao kako ga Mongoli nikako ne\u0107e na\u0107i ako se skloni na neki otok, te je odlu\u010dio oti\u0107i na Pag. Me\u0111utim, uskoro je, plove\u0107i prema Pagu, ugledao brojne mongolske brodove kako mu se primi\u010du. Kako je bio uvjeren u svoju sigurnost, uz njega je bio samo mali broj vojnika. Kralj se upla\u0161io za svoju sigurnost, ali u posljednji \u010das spasili su ga hrvatski \u017eitelji predvo\u0111eni stanovnicima Paga. Tada se odigrala bitka kod otoka Raba u kojoj su Hrvati uvjerljivo pobijedili i uni\u0161tili mongolske \u010dete. U toj su se bitci proslavili knezovi Kr\u010dki, bra\u0107a Fridrik i Bartol Frankopan. 9<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Istovremeno su Tatari opusto\u0161ili \u010ditavu Ugarsku s lijeve obale Dunava. Po\u010detkom 1242.godine pre\u0161li su Dunav i razdijelili se u dvije \u010dete: jednu je vodio Kadan \u2013 ona je krenula na jug za kraljem Belom IV., a druga je pod vodstvom Batu kana udarila na Stolni Biograd i druga mjesta u Ugarskoj. Opusto\u0161ili su i Zagreb, gdje je stradala nedavno dovr\u0161ena stolna crkva kralja Stjepana. Kadan se po\u010deo pribli\u017eavati obali, te su kralj i njegova obitelj, zajedno s velika\u0161ima zaklon potra\u017eili u Klisu, Splitu i Trogiru. Krajem o\u017eujka 1242. godine stigla je vijest da je u Aziji umro vrhovni kan Ogotaj, te su se Tatari odlu\u010dili povu\u0107i na istok. Jedna \u010deta vra\u0107ala se, a time i palila i pusto\u0161ila, kroz Bosnu, Srbiju i Bugarsku; a druga preko dubrova\u010dkog podru\u010dja, Kotora i Bugarske. 10<\/p>\n\n\n\n<blockquote class=\"wp-block-quote is-layout-flow wp-block-quote-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Za sobom su Tatari ostavili razorenu, opusto\u0161enu i oplja\u010dkanu zemlju, po kojoj su se \u0161irile glad i kuga. Mo\u017ee se re\u0107i da je to prva ratna katastrofa koja je pogodila hrvatski narod. <sup>11<\/sup><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Dragutin Pavli\u010devi\u0107 navodi legendu o porazu Tatara na Grobni\u010dkom polju kraj Rijeke. Pobjeku koju su, navodno, ostvarili bra\u0107a Kres, Kupi\u0161a i Rak iz Srijema, iako se vjerojatno jedna od bitaka odr\u017eala u blizini \u0160ibenika. Tako\u0111er navodi i pri\u010du o juna\u010dkoj obrani Kalnika i Trogira. 12<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Hrvoje Kekez navodi kako je svojim boravkom u Dalmaciji,kralj jo\u0161 vi\u0161e povezao dalmatinske gradove s dinastijom Arpadovi\u0107a. 13<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Slavko Pavi\u010di\u0107 najbolje opisuje kako su Mongoli ratovali: *\u201eMongoli su nastupili velikim snagama, silnim konjani\u010dkim \u010detama. Bili su dobro naoru\u017eani svinutom sabljom, lukom i strjelicama, s o\u0161tricom od \u017eeljeza ili kosti. Ta je strjelica bila znatno dulja nego strjelice tada\u0161njih europskih vojska. Na glavi su nosili kacige od ko\u017ee ili \u017eeljeza. Jahali su konje bez sedla. Konji su im bili maleni, ali jako, te nau\u010deni na glad i napore.\u201c*14 Iz navedenog nam je jasan razlog zbog kojeg su Mongoli bili uspje\u0161ni u svojim ratovanjima. Bili su dobro naoru\u017eani, naprednije od svojih protivnika, a imali su i konje koji su bili priviknuti na te\u0161ke uvjete.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pavi\u010di\u0107 tako\u0111er navodi kako je borba s Mongolima bila najva\u017enija i najsudbonosnija u hrvatskoj povijesti, ali i u povijesti cijele Europe. Da Hrvati nisu uspjeli, da se nisu tako sjajno dr\u017eali, mo\u017eda bi povijest cijele Europe po\u0161la drugim tijekom. 15<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Vrlo je zanimljiv opis izgleda Tatara koje donosi splitski arhi\u0111akon Toma u svojoj povijesti salonitansko \u2013 splitske crkve (Historia Salonitana). *\u201e Njihovo lice pru\u017ea stra\u0161an izgled; noge su im kratke, a prsa \u0161iroka; lice im je plosnato, a ko\u017ea blijeda; golobradi su, nos im je kukast, a o\u010di male i dosta razmaknute. \u201c*16<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>OBNOVA DR\u017dAVE I POSTANAK SLOBODNIH KRALJEVSKIH GRADOVA<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Krajem jeseni 1242.godine kralj se s velika\u0161ima, u pratnji knezova Kr\u010dkih, vratio u Zagreb te se susreo s razru\u0161enom zemljom. Napad Tatara uni\u0161tio je u godinu dana stoljetno kulturno i dru\u0161tveno nastajanje u Hrvatskoj i Ugarskoj. Zemlja je bila opusto\u0161ena, stanovni\u0161tvo rastjerano, a dr\u017eavna organizacija sru\u0161ena. Bela IV. najve\u0107u je pa\u017enju posvetio obrani zemlje, jer se bojao da \u0107e se Tatari vratiti. Pro\u0161li napad pre\u017eivjeli su samo dobro utvr\u0111eni gradovi, te je kralj na toj \u010dinjenici uspostavio novi obrambeni sustav. Stare je gradove popravio i poja\u010dao, a velika\u0161e je potaknuo da grade nove, utvr\u0111ene i sigurne gradove. Tada je kralj dao sagraditi Budim, a kraljica Vi\u0161egrad. U Hrvatskoj su tada podignuti Kalnik, Medvedgrad, Gari\u0107, Lipovac, Oki\u0107 i drugi. Opustjelu zemlju odlu\u010dio je naseliti strancima, osobito Nijemcima, obe\u0107av\u0161i im velike privilegije. Ti stranci nazivani su gosti i naj\u010de\u0161\u0107e su bili obrtnici. Iz toga su se razvili slobodni kraljevski gradovi u kojima su gra\u0111ani imali gradsku upravu u svojim rukama, sobodno biraju\u0107i suca 8koji je do polovine XIX.stolje\u0107a bio na \u010delu gradske uprave), njegove pomaga\u010de i \u017eupnika. Vrlo je va\u017ena \u010dinjenica da su gosti slobodno mogli raspolagati svojom imovinom. Navedene povlastice u gradove su privukle mnoge slobodne seljake i ni\u017ee plemi\u0107e, koji su sa starijim \u017eiteljima \u010dinili hrvatski gradski element. Krajem 1242.godine osnovana je slobodna kraljevska op\u0107ina Gradec, u blizini Zagreba. 17<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Do kraja Beline vladavine nastala je mre\u017ea od gotovo stotinu takvih modernih utvrda na kraljevim preostalim imanjima te na imanjima svjetovnih i, u manjoj mjeri, crkvenih zemljoposjednika. Tako se po\u010dela stvarati slika koja se povezuje s ma\u0111arskim razvijenim srednjim vijekom \u2013 utvr\u0111eni feudalni zamak na vrhu bre\u017euljka, selo u podno\u017eju, plemi\u0107ki posjed i pojedina\u010dne seoske ku\u0107ice u poljima. 18<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Vjekoslav Klai\u0107 donosi cijelu pri\u010du o nastanku slobodnog kraljevskog grada Gradeca. Navodi kako se jo\u0161 za vrijeme kralja Ladislava uz desni brijeg potoka Crkvenika (kasnije Medve\u0161\u0107aka) nalazila \u010dvrsta zgarad s kulama. To je bio \u017eupni grad zagreba\u010dke \u017eupe, koja se prostirala ispod bre\u017euljka u ravnici rijeke Save. Od grada je \u010ditav bre\u017euljak dobio ime Gradec ili Gradac. Kako se kralj \u017eelio za\u0161tititi od novih tatarskih napada, proglasio je Gradec slobodnim kraljevskim gradom, naseliti ga novim gostima ili strancima i opasati ga \u010dvrstim zidinama. Gradecu je podijelio brojne povlastice: gra\u0111ani su imali vlastitog suca kojeg samostalno biraju, dva puta tjedno prire\u0111ivali su sajam u gradu, grad je bio obvezan slu\u017eiti kralja kada je i\u0161ao u rat i druge. 19<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nada Klai\u0107 u svome djelu Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine obja\u0161njava kako je Petrinja postala slobodni kraljevski grad 1240.godine. Tvrdi da je Sisak u 12.stolje\u0107u do\u0161ao u ruke zagreba\u010dke crkve te je u tom dijelu srednjovjekovne Slavonije ostala Petrinja kao jedno od najva\u017enijih naselja na kraljevskom teritoriju. Njezina je va\u017enost bila u tome \u0161to se nalazila uz tzv. vojni\u010dki put (via exercitualis). Petrinja se tako\u0111er nalazila na granici Slavonije prema Hrvatskoj pa je mogla slu\u017eiti kao va\u017eno upori\u0161te u obrani zemlje. Jednake povlastice kao Petrinja kasnije \u0107e dobiti Samobor i Jastrebarsko. Nada Klai\u0107 uz kratka obja\u0161njenja prila\u017ee originalne izvore koji govore o Belinu vladanju: izvor kojim Bela IV. obavje\u0161tava papu Grgura o provali Tatara, izvor kojim obja\u0161njava povlastice koje je 1242.godine dobio Zadar i Samobor te Zlatnu bulu koju je vladar dao zagreba\u010dkom Gradecu 1242.godine. 20<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Peter Hanak tako\u0111er navodi kako se broj Nijemaca, odnosno Sasa, pove\u0107ao nakon mongolske provale u zemlju. S Nijemcima su stigli i moravski, rutenski i rumunjski seljaci, a od toga doba Ugarska je uistinu mnogonarodna zemlja. Novo naseljavanje zemlje u vrijeme kralja Bele IV. pobolj\u0161alo je i sudbinu ma\u0111arskog selja\u0161tva, a ma\u0111arski kmetovi dobili su slobode koje su u\u017eivali strani naseljenici. Kako bi zaustavio proces ja\u010danja pojedinih velika\u0161a, Bela IV. podupirao je nastanak nove vrste \u017eupanija koje su stvarali kraljevski vitezovi. Nakon 1267.godine ta je nova vrsta \u017eupanija ustanovila autonomiju sitnog plemstva, autonomiju koja je imala vojnu potporu \u017eupanijskog \u010delnika. 21<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>MLETA\u010cKI RAT I SUKOB SPLITA S TROGIROM<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Iako je zemlja bila u vrlo te\u0161kom stanju, Bela IV. odlu\u010dio je nastaviti s agresivnom politikom. Jo\u0161 iste godine, 1242., oru\u017eanim napadom natjerao je austrijskog hercega Fridrika Babenbergovca da mu vrati tri otete \u017eupanije. Nedugo nakon toga, Bela IV. zaratio je s Venecijom zbog Zadra, koji se jo\u0161 po\u010detkom 1242. godine, odmah nakon kraljeva dolaska u primorje, pobunio protiv Republike. U ljeto 1243.godine, vojska hrvatskog hercega i bana Dionizija bila je pora\u017eena kod Zadra, nakon \u010dega je grad opet pao u ruke Mle\u010dana. Tada se ve\u0107ina gra\u0111ana iz Zadra seli u Nin, otkuda su vrlo \u010desto napadali Republiku. Nakon navedenog neuspjeha, Bela je 1244.godine sklopio mir s Mle\u010danima u slavonskom gradu Gla\u017eu, u dana\u0161njoj bosanskoj Posavini. Tim mirom kralj se odrekao Zadra, a du\u017ed se obvezao da ne\u0107e podupirati Stjepana, izvanbra\u010dnog sina biv\u0161eg kralja Andrije, u nastojanju da dobije hrvatsko herce\u0161tvo. Zadrani su se tako\u0111er, iako protiv svoje volje, 1247. izmirili s Venecijom. Uvjeti ovoga mira bili su ti da su Zadrani morali za kneza prihvatiti onoga koga im je du\u017ed poslao, Mle\u010dani su preuzeli upravu svih gradskih prihoda i zapo\u010deli upravljati s zadarskim brodovljem. 22<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Istovremeno, kralj je bio u lo\u0161im odnosima s gradom Splitom. U Splitu su gra\u0111ani prestali za svoje na\u010delnike uzimati Hrvate, ve\u0107 su 1239.godine izabrali Talijana. U vrijeme kada je kralj s obitelji bje\u017eao od Tatara, nije se uspio skloniti u Split i tada odlazi u Trogir gdje je na\u010delnik bio knez Stjepko Bribirski od plemena \u0160ubi\u0107. Zahvalni je kralj 18.o\u017eujka 1242.godine Trogiru izdao povelju kojom je potvrdio stare povlastice i prepustio im na upravu selo Ostrog. Tada je do\u0161lo do otvorenog sukoba izme\u0111u gradova Splita i Trogira, u kojem je na strani Trogira bio kralj, Stjepko Bribirski i Nelipi\u0107i; a na strani Splita bili su bosanski ban Ninoslav i humski knez Andrija. Nakon velikih borbi u Dalmaciji i Bosni, kralj se izmirio sa gra\u0111anima Splita te pomirio dva dalmatinska grada. 23<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong><em>RAT ZA BABENBER\u0160KU BA\u0160TINU<\/em><\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Austrija je od 1156.godine bila vojvodstvo, a zajedno sa \u0160tajerskom, njome je vladala obitelj Babenberg. Krajem 1245. godine Bela je obnovio svoj sukob s Fridrikom Babenbergovcem. Nedaleko od Wiener Neustadta do\u0161lo je, po\u010detkom 1246., do bitke u kojoj je Fridrik poginuo kao posljednji mu\u0161ki potomak svoje dinastije. Sva zemlja od \u010ceke do hrvatske granice (odnosno Austrija i \u0160tajerska) ostala je bez zakonitog vladara, a za spomenute teritorije po\u010deli su se sukobljavati kralj Bela IV. i \u010de\u0161ki kralj Otokar II. Bela je s Otokarom ratovao \u010detiri prethodne godine, a 1254. njih dvojica podjelili su babenber\u0161ke posjede. Mir je potpisan u Po\u017eunu, uz posredstvo pape Inocenta IV. \u010ce\u0161ki kralj dobio je Austriju, a ugarsko \u2013 hrvatski \u0160tajersku. 24<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nekoliko godina kasnije princ Stjepan postavljen je za upravitelja \u0160tajerske, regije dobivene mirom u Po\u017eunu, ali lokalni su se feudalci 1259. godine pobunili i obratili Otokaru koji je porazio ugarsku vojsku. Zbog nastale situacije do\u0161lo je do \u010de\u0161ko \u2013 ugarskog rata, u kojem je \u010de\u0161ka vojska pobijedila na rijeci Moravi 1260.godine. tada se kralj Bela IV. morao odre\u0107i \u0160tajerske, a kao jamstvo za trajni mir bio je dogovor da \u0107e se Belin mla\u0111i sin Bela o\u017eeniti otokarovom ne\u0107akinjom, \u0161to se kasnije i dogodilo; tako su povezane dvije dinastije \u2013 Arpadovi\u0107i i P\u0161emislovi\u0107i. Unato\u010d dogovoru, trajni mir nije ostvaren. Krajem Belina \u017eivota \u010de\u0161ki je kralj zavladao Kranjskom i Koru\u0161kom te je nastojao dobiti vlast i u zapadnoj Slavoniji. Zaista, u vrijeme Beline smrti Hrvatsko zagorje i sav kraj oko Samobora bili su u rukama \u010de\u0161kog kralja. 25<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Oko 1250.godine u Bosni je bana Mateja Ninoslava zamijenio Prijezda. Novi ban bio je izrazito odan katoli\u010dkoj crkvi i kralju Beli IV. \u0161to je izazvalo nove pobune. Godine 1254. Bela IV. pokorio je Bosnu i nametnuo joj banove po svojoj volji. Istovremeno, kralj je osvojio i Humsku zemlju gdje je knezove zamijenio \u017eupanima. Banovina Ma\u010dva prostirala se u dana\u0161njoj sjeverozapadnoj Srbiji sa sredi\u0161tem u blizini dana\u0161njeg Valjeva. 26 <em>\u201e Bela je razdijelio Bosnu u banovine Bosnu, Usoru i Soli. Dvije posljednje poslije je spojio s novoosnovanom Banovinom Ma\u010dvom. Ma\u010dvi je pridru\u017eio stare hrvatske krajeve, Srijemsku i Vukovsku \u017eupaniju. \u201c<\/em> 27<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Bela IV. sve \u010de\u0161\u0107e dolazio je u sukob sa sinom Stjepanom koji je bio nezadovoljan svojim polo\u017eajem u zemlji (na upravu je dobio Transilvaniju). Godine 1262. do\u0161lo je do sukoba izme\u0111u oca i sina, \u0161to je izazvalo podjelu velika\u0161a u zemlji: dva kralja zna\u010dila su dva puta vi\u0161e funkcija, kao i razna podmi\u0107ivanja za pridru\u017eivanje i prelazak s jedne na drugu stranu. Stjepan je nastavio vlastitu vanjsku politiku, ratovao je na Balkanu i 1269. stupio u savezni\u0161tvo s Karlom An\u017euvincem, novim vladarem na napuljskom prijestolju. 28<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>VELIKA\u0160I U VRIJEME BELE IV.<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tatarski napad promijenio je smijer kraljeve politike. Do napada, kralj je svim silama nastojao sprije\u010diti ja\u010danje velika\u0161a, a od tada ih je i sam podupirao zbog ja\u010danja vojne snage. Darivao im je, uz obvezu vojne slu\u017ebe, ne samo pojedina zemlji\u0161ta nego i \u010ditave \u017eupanije. Time ja\u010da mo\u0107 velika\u0161a jer su u svojim gradovima dr\u017eali vojne \u010dete, koje nisu bile samo u kraljevoj slu\u017ebi radi obrane zemlje nego su velika\u0161ima slu\u017eile i za njihove osobne ciljeve. Kako bi oslabio velika\u0161e, kralj je uz sebe \u017eelio \u0161to ja\u010de vezati gra\u0111anski stale\u017e. Nakon sva\u0111e sa sinom Belom, zemlja je imala dva kralja. Obojica su nastojali uz sebe vezati \u0161to vi\u0161e velika\u0161a. Kralj Bela IV. tada je potvrdio knezovima Kr\u010dkim \u017eupaniju Modru\u0161ku i Vinodol (1251.), Bribirskim \u017eupaniju bribirsku (1251.), Baboni\u0107ima Vodi\u010devo (1256.). Nakon toga nastavlja se ja\u010danje velika\u0161a; sjevernije ja\u010daju knezovi Kr\u010dki koji su 1271. zadobili Senj. U Slavoniji je najpoznatija borba velika\u0161a Gisingovaca, vlastele njema\u010dkog podrijetla, i hrvatskih Baboni\u0107a.29<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>UPRAVNE PROMJENE<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<blockquote class=\"wp-block-quote is-layout-flow wp-block-quote-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u201eNakon mira sa \u010de\u0161kim kraljem Otakarom kralj je Bela u\u010dinio neke promjene u vladanju svoje dr\u017eave, koje su bile kobne ne samo za nj i njegovu porodicu nego i za \u010ditavu dr\u017eavu, tako da je posljednji decenij njegova vladanja ispunjen samim smutnjama u kraljevskoj porodici. \u201c 30<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ferdo \u0160i\u0161i\u0107 sla\u017ee se s tvrdnjama da je oko 1260.godine kralj Bela IV. u\u010dinio je mnoge promjene u upravi hrvatskih zemalja. Navodi kako je kralj uredio da \u010ditavim hrvatskim kraljevstvom vlada herceg od kraljevskog roda, kojemu je dodijelio dva bana: slavonskog i hrvatsko \u2013 dalmatinskog. Kada nije bilo hercega, onda je upravu nad \u010ditavim hrvatskim kraljevstvom preuzimao slavonski ban. Slavonskom banu morao se pokoravati hrvatsko \u2013 dalmatinski ban, koji je katkad nosio naslov primorskog bana. Tom je podjelom ostvarena osnova u razdiobi do tada jedinstvenog upravnog i politi\u010dkog hrvatskog kraljevstva u dva zasebna politi\u010dka i upravna teritorija: u Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju i u Kraljevinu Slavoniju (ta \u0107e se podjela odr\u017eati do XVI. stolje\u0107a). 31<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Trpimir Macan navodi kako je postojanjem dva bana oja\u010dala rascjepkanost hrvatskih zemalja. Tvrdi kako je udaljavala prista\u0161e jednog bana od prista\u0161a drugog bana; unato\u010d \u010dinjenici da su svi pripadali istom narodu. Podvojenost hrvatskoga naroda poja\u010dala se i sazivom prvog hrvatskog stale\u0161kog sabora u Zagrebu. Bio je to Slavonski sabor 1273.godine na kojem su okupljeni plemi\u0107i Zagreba\u010dke, Kri\u017eeva\u010dke i Vara\u017edinske \u017eupanije. Iako je sabor poja\u010dao podvojenost, ipak je na neki na\u010din naglasio posebnost Hrvatske prema Ugarskoj, jer je u njemu hrvatsko plemstvo s banom donosilo zakone, \u0161to je najvi\u0161i dr\u017eavni posao. Tada je u Hrvatskoj oja\u010dala banska vlast; ban je obavljao poslove koje je prije obavljao kralj. 32<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>POSLJEDNJE GODINE VLADAVINE BELE IV.<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Krajem 1267.godine kralj Bela IV. pomirio se sa sinom Stjepanom. Uvjeti mira nisu poznati, ali zna se da je Stjepan ostao gospodar isto\u010dne Ugarske i Erdelja, dok je mla\u0111i brat Bela zadr\u017eao vlast hercega u Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji. Sve do kraja 1267. godine herceg Bela ostao je pod skrbni\u0161tvom majke Marije i bana Rolanda. Tek 1268. godine preuzima samostalnu upravu; od tada se u ispravama naziva hercegom \u010ditave Slavonije, Dalmacije i Hrvatske. Me\u0111utim, ve\u0107 sljede\u0107e godine herceg Bela je umro. Sinova smrt jako je pogodila kralja Belu IV. Kako bi ubla\u017eio svoju tugu, kralj se pomirio s drugim sinom Stjepanom koji je postao herceg cijele Slavonije. Stjepan je sklopio savez s Karlom I. An\u017euvincem, najvjerojatnije protiv kralja Bele IV. i Otokara II. \u010dija je dr\u017eava grani\u010dila sa Stjepanovom. Prije smrti Bela IV. sve je predao Odoakru, te je 3. svibnja 1270.godine umro. 33<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>ZAKLJU\u010cAK<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Bela IV. jedan je od najzna\u010dajnijih vladara iz dinastije Arpadovi\u0107a. Vladao je u vrlo osjetljivom razdoblju, prepunom brojnih previranja. Upravo u vrijeme njegove vladavine do\u0161lo je do sna\u017enog napada Tatara na Hrvatsku i Ugarsku, \u0161to je uvelike odredilo smjer njegove politike. Kralj je uzalud poku\u0161ao zaustaviti ja\u010danje plemstva; provala Tatara ipak je ubrzala proces feudalizacije. Naime, pokazalo se nu\u017enim braniti zemlju mre\u017eom utvr\u0111enih gradova, \u0161to je jo\u0161 jedno od osnovnih obilje\u017eja njegove vladavine. U vrijeme Bele IV. nastaju slobodni kraljevski gradovi \u010diji \u0107e razvoj obilje\u017eiti politiku vladara nadolaze\u0107eg razdoblja.<\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\">Bilje\u0161ke<\/h2>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">1 Ferdo \u0160i\u0161i\u0107: Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Matica hrvatska, Zagreb 1962., str.186. \u2013 187.<sup><\/sup> 2 Laszlo Kontler: Povijest Ma\u0111arske: tisu\u0107u godina u Srednjoj Europi, Srednja Europa, Zagreb 2007., str. 84.<sup><\/sup> 3 Vjekoslav Klai\u0107: Povijest Hrvata, knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb 1981., str.243. \u2013 244.<sup><\/sup> 4 V. Klai\u0107: Povijest Hrvata, knjiga prva, str.247.<sup><\/sup> 5 Hrvoje Kekez: Bitke prekretnice hrvatske povijesti, Mozaik knjiga, Zagreb 2010., str. 25.<sup><\/sup> 6 Peter Hanak: Povijest Ma\u0111arske, Barbat, Zagreb 1995., str. 43. \u2013 44.<sup><\/sup> 7 Trpimir Macan: Povijest hrvatskoga naroda, \u0160kolska knjiga, Zagreb 1992., str. 88. \u2013 89.<sup><\/sup> 8 Slavko Pavi\u010di\u0107: Hrvatska vojna i ratna povijest, Knjigotisak, Split 2009., str. 18.<sup><\/sup> 9 V. Klai\u0107: Povijest Hrvata, knjiga prva, str.255.<sup><\/sup> 10 F. \u0160i\u0161i\u0107: Pregled povijesti hrvatskoga naroda, str. 139.<sup><\/sup> 11 T. Macan: Povijest hrvatskoga naroda, str.88.<sup><\/sup> 12 Dragutin Pavli\u010devi\u0107: Povijest Hrvatske, Naklada avi\u010di\u0107, Zagreb 1994., str. 99.<sup><\/sup> 13 H. Kekez, Bitke prekretnice hrvatske povijesti, str. 28.<sup><\/sup> 14 S. Pavi\u010di\u0107: Hrvatska vojna i ratna povijest, str. 17.<sup><\/sup> 15 Isto, str. 22.<sup><\/sup> 16 Nada Klai\u0107: Izvori za hrvatsku povijest do 1526.godine, \u0160kolska knjiga, Zagreb 1972., str. 136.<sup><\/sup> 17 F. \u0160i\u0161i\u0107: Pregled povijesti hrvatskoga naroda, str. 190. \u2013 192.<sup><\/sup> 18 L. Kontler: Povijest Ma\u0111arske: tisu\u0107u godina u Srednjoj Europi, str. 85. \u2013 86.<sup><\/sup> 19 V. Klai\u0107: Povijest Hrvata, knjiga prva, str. 257.<sup><\/sup> 20 N. Klai\u0107: Izvori za hrvatsku povijest do 1526.godine, str.133. \u2013 143.<sup><\/sup> 21 P. Hanak: Povijest Ma\u0111arske, str. 43.<sup><\/sup> 22 F. \u0160i\u0161i\u0107: Pregled povijesti hrvatskoga naroda, str. 192.<sup><\/sup> 23 V. Klai\u0107: Povijest Hrvata, knjiga prva, str. 261. \u2013 262.<sup><\/sup> 24 F. \u0160i\u0161i\u0107: Pregled povijesti hrvatskoga naroda, str. 193.<sup><\/sup> 25 L. Kontler: Povijest Ma\u0111arske: tisu\u0107u godina u Srednjoj Europi, str. 88.<sup><\/sup> 26 V. Klai\u0107: Povijest Hrvata, knjiga prva, str. 267.<sup><\/sup> 27 T. Macan: Povijest hrvatskoga naroda, str. 267.<sup><\/sup> 28 L. Kontler: Povijest Ma\u0111arske: tisu\u0107u godina u Srednjoj Europi,str. 88. \u2013 89.<sup><\/sup> 29 T. Macan: Povijest hrvatskoga naroda, str. 89. \u2013 90.<sup><\/sup> 30 V. Klai\u0107: Povijest Hrvata, knjiga prva, str. 269.<sup><\/sup> 31 F. \u0160i\u0161i\u0107: Pregled povijesti hrvatskoga naroda, str. 194. \u2013 195.<sup><\/sup> 32 T. Macan: Povijest hrvatskoga naroda, str. 89.<sup><\/sup> 33 V. Klai\u0107: Povijest Hrvata, knjiga prva, str. 273. \u2013 274.<sup><\/sup><\/p>\n\n\n\n<h2 class=\"wp-block-heading\"><strong>Literatura<\/strong><\/h2>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>Hanik, Peter: Povijest Ma\u0111arske, Barbat, Zagreb 1995. <\/li>\n\n\n\n<li>Kekez, Hrvoje: Bitke prekretnice hrvatske povijesti, Mozaik knjiga, Zagreb 2010. <\/li>\n\n\n\n<li>Klai\u0107, Nada: Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, \u0160kolska knjiga, Zagreb 1972. <\/li>\n\n\n\n<li>Klai\u0107, Vjekoslav: Povijest Hrvata, knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb 1981. <\/li>\n\n\n\n<li>Kontler, Laszlo: Povijest Ma\u0111arske: tisu\u0107u godina u Srednjoj Europi, Srednja Europa, Zagreb 2007. <\/li>\n\n\n\n<li>Macan, Trpimir: Povijest hrvatskoga naroda, \u0160kolska knjiga, Zagreb 1992. <\/li>\n\n\n\n<li>Pavli\u010devi\u0107, Dragutin: Povijest Hrvatske, Naklada Pavi\u010di\u0107, Zagreb 1994. <\/li>\n\n\n\n<li>\u0160i\u0161i\u0107, Ferdo: Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Matica hrvatska, Zagreb 1962.<\/li>\n<\/ul>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Bela IV. imao je 29 godina kada je stupio na prijestolje. Naslijedio je oca Andriju II. koji je umro 21. rujna 1235. godine i ostavio mu izmu\u010denu dr\u017eavu u vrlo te\u0161kom stanju. Nakon \u0161to je do\u0161ao na vlast, premda je ve\u0107 bio okrunjen za kralja i ponosio se kraljevskim naslovom, nakon o\u010deve smrti sazvao je [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":22,"featured_media":6456,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[29],"tags":[1508,1507,1506,50,1387,1215],"class_list":["post-6455","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politicka-povijest","tag-andrija-ii","tag-arpadovici","tag-bela-iv","tag-madarska","tag-mongoli","tag-tatari"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6455","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/22"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6455"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6455\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6478,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6455\/revisions\/6478"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6456"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6455"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6455"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6455"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}