{"id":6447,"date":"2013-12-03T18:13:00","date_gmt":"2013-12-03T17:13:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=6447"},"modified":"2026-11-14T18:22:25","modified_gmt":"2026-11-14T17:22:25","slug":"pozari-u-novom-vijeku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2013\/pozari-u-novom-vijeku\/","title":{"rendered":"Po\u017eari u novom vijeku"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Razdobljem novog vijeka obuhva\u0107ene su sve dru\u0161tvene, materijalne i ekonomske promjene. Brojne tekovine poput baruta, kompasa, topa i sl. utjecali su na neminovni razvoj dru\u0161tva u cjelini. Ipak, na podru\u010dju urbanizma bilo je potrebno gotovo cijelo stolje\u0107e kako bi se unaprijedila gradnja novim materijalima i tehnikom. Naselja i gradovi razvili su se tijekom 18. stolje\u0107a u urbanisti\u010dkom i stilskom aspektu te su postali ne samo estetski ljep\u0161i nego i sigurniji za \u017eivljenje.<\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Po\u017ear je jedna od katastrofa koja se odvija u svim geografskim podru\u010djima i povijesnim etapama. Doga\u0111a se neovisno od politi\u010dkih i dru\u0161tvenih kretanja, a uzrok je naj\u010de\u0161\u0107e \u201eljudski faktor\u201c. Sukladno tendencijama gradnje u novom vijeku, ne treba \u010duditi u\u010destalost i razmjer po\u017eara. Svjesni opasnosti koje predstavlja po\u017ear, vrlo se rano po\u010dinju sastavljati \u201epravilnici\u201c koji su trebali jam\u010diti sigurnost. Najstariji \u0161tampani protupo\u017earni pravilnik u srednjoj Europi potje\u010de iz 1557. godine za grad Be\u010d. Dok je strana historiografija analizirala problematiku po\u017eara ne\u0161to detaljnije (Braudel, u sklopu kapitalnog djela &#8220;Strukture svakida\u0161njice. Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV do XVIII stolje\u0107a&#8221;; Zagreb, 1992.; Pyne Steven J., &#8220;Vatra:sa\u017eeta povijest&#8221;, Zagreb, 2010., i djelomi\u010dno u sklopu svakodnevnog \u017eivota, Sarti Raffaella, &#8220;\u017divjeti u ku\u0107i&#8221;, Zagreb, 2006.), u hrvatskoj historiografiji radova koji se doti\u010du po\u017eara i njegovog uzro\u010dno-posljedi\u010dnog utjecaja na okoli\u0161 nema. Jedini povjesni\u010dar koji je na sebe preuzeo ulogu rasvjetljavanja jest Petri\u0107 Hrvoje koji u svom radu &#8220;O po\u017earima i urbanom okoli\u0161u slobodnih kraljevskih gradova Hrvatsko-slavonskog kraljevstva u ranome novom vijeku (Vara\u017edin, Kri\u017eevci, Koprivnica, Zagreb,)&#8221;, objavljenom u \u010dasopisu &#8220;Ekonomska i ekohistorija &#8221; (5\/2009, 5, 158-191.). Iz naslova se vidi kako je pa\u017enja uautora usmjerena na navedena \u010detiri grada. Cjelovitog rada koji se doti\u010de po\u017eara kao katastrofalne pojave sa zna\u010dajnim demografskim, urbanisti\u010dkim i gospodarskim posljedicama u hrvatskoj historiografiji nema. Upravo zato ovaj \u0107e rad biti prikaz dru\u0161tvenih okolnosti u kojima po\u017eari nastaju i na\u010din na koj mijenjaju dru\u0161tvo i njegov okoli\u0161.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U vrijeme novoga vijek gradovi Europe bili su u rastu i stvaranju pogodnog mjesta za \u017eivot. Ravojem trgovine i cestovnog prometa nastaju na sjeci\u0161tima puteva i trgova\u010dkih karavana, hodo\u010dasni\u010dkih mjesta i rije\u010dnih tokova. Ukratko, gradovi nastaju na pogodnim mjestima koja omogu\u0107avaju gospodarski prosperitet i kvalitetniji \u017eivot. Okru\u017eeni bedemima jam\u010dili su sigurnost od napada neprijatelja te za\u0161titu u slu\u010daju bolesti. Brojnost ku\u0107a unutar grada odnosno veli\u010dina grada u korelaciji je triju elemenata: gradskog sredi\u0161ta, pregra\u0111a i vanjske periferije. Pitanje veli\u010dine i u\u010destalosti po\u017eara treba sagledati u kontekstu preduvjeta koje pru\u017ea pojedini grad. Tako brojnost ku\u0107a i lako zapaljivi materijali \u010dine usku vezu sa na\u010dinima gradnje i mjerama za\u0161tite od po\u017eara. Veliki po\u017eari nisu bili rijetkost pa je tako i London izgorio gotovo do temelja (vi\u0161e od 13 000 drvenih ku\u0107a) u velikom po\u017earu 1666. godine. (Sarti, 138.) Pri obnovi grada slijedila se ve\u0107 tada prisutna tendencija gradnje ku\u0107a prema zapadu, kako bi se izbjegao smrad koji se \u0161irio isparavanjima iz okolnih naselja, jer je vjetar puhao sa zapada. (Sarti, 128-129.) Po\u017eari u Parizu i Moskvi samo su jedni od brojnih i sli\u010dnih po\u017eara koji su obilje\u017eili novi vijek. Sli\u010dni po svom nastanku i intenzitetu, zajedni\u010dka im je karakteristika zapaljivog materijala i brzog \u0161irenja u sirotinjskim \u010detvrtima. Tako je i veliki vara\u017edinski po\u017ear svoj ishodi\u0161te imao u ljudskoj pogre\u0161ci, a brzim \u0161irenjem slamnatim krovovima utjecao je na izmjenu vizure grada, pa \u010dak i na izmjenu njegove upravne funkcije kada se sjedi\u0161te svih administrativnih funkcija seli u Zagreb.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Problematika koja se name\u0107e u pitanju gradova novog vijeka jest njihova prostorna smje\u0161tenost, to\u010dnije povoljni uvjeti za \u017eivot, pri \u010demu mislim prvenstveno na opskrbljenost vodom. Voda kao pi\u0107e, a zatim i kao mjera za\u0161tite od po\u017eara \u010desto je bila te\u0161ko dostupna. Upravo zbog tog faktora, gradovi nastaju u blizini rijeka. U Europi, Pariz, London, Amsterdam, u Hrvatskoj Zagreb, Vukovar, Osijek, Slavonski Brod itd. Njihov razvitak usko je povezan i sa gospodarskim \u010dibenikom \u2013 ve\u0107inom su to ili luke ili sjeci\u0161ta rije\u010dnih puteva. Ne\u0161to je te\u017ei slu\u010daj bio sa selom gdje je voda naj\u010de\u0161\u0107e bila udaljena. Uporabni vodovodi prili\u010dno su rijetki, a voda se naj\u010de\u0161\u0107e transportira raznosa\u010dima vode koji svoje usluge napla\u0107uju. Seoske \u017eene diljem Europe bile su zadu\u017eene za skupljanje vode kako bi uz ki\u0161nicu imali dovoljno zaliha. S obzirom kako je i u Hrvatskoj \u017eena brinula za ku\u0107u, za prepostaviti ja kako je situacija bila vrlo sli\u010dna. \u010ce\u0161\u0107e se koriste vodenice i mlinovi, koji u ranom novom vijeku postaju klju\u010dan stroj u predindustrijskoj Europi. Tako Braudel zaklju\u010duje u slu\u010daju da je \u201eomjer vodenica i stanovni\u0161tva bio svagdje jednak kao i u Poljskoj, treba ih ra\u010dunati 60 000 u Francuskoj, oko 500 000 do 600 000 u Europi, uo\u010di industrijske revolucije.\u201c (Braudel, 382.).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ipak razvoj ponekih gradova treba povezati sa smje\u0161tajem dvora u njima. Tako, primjerice, francuski se dvor smje\u0161ta u Parizu od 1528.g, dinastija Savoja uspostavlja svoje sredi\u0161te u Torinu 1528.g., Rusi obnavljaju Moskvu, a Habsburgovci se smje\u0161taju u Be\u010d 1683.g. (Sarti, 127.) Novi status grada kao centra vladareve mo\u0107i zahtjevao je i preinake u gradnji odnosno arhitektonskom oblikovanju grada.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Tradicionalnim na\u010dinom gradnje isklju\u010divi materijal jest drvo. Nedostatak kamena i opeke nadomjestilo je drvo postav\u0161i tradicijski materijal pa \u010dak i temeljna konstrukcija ku\u0107a. Zbog ra\u0161irenosti \u0161uma u srednjoj Europi, gradnja ku\u0107a bila je jednostavna i lako izvediva, a alatno pojednostavljena. Ondje gdje je vladala nesta\u0161ica \u0161uma bila je dovoljna glina i slama. Rekonstrukcija gradova uobi\u010dajeno je slijedila nakon po\u017eara velikih razmjera. Tako je nakon velikog po\u017eara u Londonu 1666. koji je u prah pretvorio tri \u010detvrtine grada, glavni materijal gradnje postala opeka, a sli\u010dno se doga\u0111a i u Moskvi nakon po\u017eara 1662. U dana\u0161njoj Njema\u010dkoj i Italiji do\u0161lo je \u010dak i do zabrana postavljanja slame na krovove ku\u0107a zbog u\u010destalih po\u017eara. Tako je poznat slu\u010daj u Sardiniji iz 1772., gdje je odredbom kralja bilo zabranjeno pru\u017eanje pomo\u0107i stradalima u po\u017earu ukoliko su njihove ku\u0107e nisu pokrivene crijepom. (Braudel, 286.).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U Hrvatskoj je na\u010din gradnje bio sli\u010dan. Tradicionalno, ku\u0107e su bile gra\u0111ene od drva, posebice u Slavoniji i Srijemu. Crijep je bio vrlo rijedak, a ku\u0107e su naj\u010de\u0161\u0107e bile pokrivene slamom. Stoka, \u010desto i radna snaga i izvor prihoda i hrane, bila je smje\u0161tena tik uz ku\u0107e i neadekvatno odvojena od ostalih uku\u0107ana. Nerijetki su slu\u010dajevi gubitka stoke, a samim time i prihoda za obitelj. Zahvaljuju\u0107i maloj povr\u0161ini gradova, odnosno prostornoj zbijenosti ku\u0107a, u slu\u010daju po\u017eara vatra se brzo \u0161irila. Pove\u017eemo li na\u010din gradnje i prostornu zbijenost sa slabom opskrbljenosti vodom te nedostatak slu\u017ebe odgovorne za za\u0161titu tijekom po\u017eara, jasno je za\u0161to su po\u017eari naj\u010de\u0161\u0107e bili \u010desti, velikih razmjera te posljedi\u010dno katastrofalni za gradove i naselja ne samo hrvatske nego i srednje Europe.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ulaskom u 18. stolje\u0107e Hrvatska je oslobo\u0111ena Osmanske vlasti te vra\u0107ena u okrilje Monarhije. Iako upravno odvojena i stavljena pod upravu Dvorske komore, te izuzeta ispod bana i hrvatskog sabora, Slavonija je slijedila tekovine koje su bile prisutne u Monarhiji i Banskoj Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U vrijeme brojnih reformi, razdoblje vladavine Marije Terezije i Josipa II., posebna pozornost bila je posve\u0107ena promjena u na\u010dinu \u017eivljenja. Tradiciju vladanja svoje majke, Josip II. je nastavio izgradnjom apsolutisti\u010dke dr\u017eavu brojnim reformama. Od dr\u017eavnog ure\u0111enja i uplitanja u crkvenu domenu do nastojanja da se izmijeni ustaljeni na\u010din \u017eivljenja, Josip II. donosi brojne patente koji su se ticali svakodnevnog \u017eivota seljaka i gra\u0111ana. Odredbama o uzgajanju stoke, obi\u010dajima tijekom svadbenih sve\u010danosti ili zabrani pijenja vode iz bunara tijekom ljetnih radova, dr\u017eava je zadirala u svakodnevicu svojih stanovnika. Primjerom mo\u017ee poslu\u017eiti i patent iz 1788. godine koji izme\u0111u ostalih navodi mjere za\u0161tite i zabrane od po\u017eara te upute stanovnicima.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Patenti su obi\u010dno bili tiskani na njema\u010dkom jeziku i na \u201ezemaljskom jeziku\u201c pa je tako u Hrvatskoj i Slavoniji bio objavljen na kajkavskom i \u0161tokavsko-ikavskom. Dijelove tog patenta navodi Josip Matasovi\u0107 u djelu \u201eJozefinska skrb protiv po\u017eara\u201c objavljenom u \u010dasopisu Narodna starina (27\/1932., 63-66.). Iz njegovog se rada vidi \u010demu je u primjerju patenta bila posve\u0107ena pozornost. Patent se ve\u0107inom osvr\u0107e na na\u010din gradnje i izgleda ku\u0107a, pri \u010demu se primjerice, zabranjuje postavljanje pe\u0107i i ognji\u0161ta pokraj drvenih zidova i postvljanje drvenih podova u kuhinji, te odre\u0111uje nadzor nad novogradnjom. Od uzroka po\u017eara istaknuti su sljede\u0107i: \u201enepazljivost ljudi pri slame rezanju, vr\u0161enju, mlatenju, prediva terenju, mikanju, jahlanju\u201c. Navedeno je i vrijeme de\u017eurstva no\u0107nih stra\u017ea te kopanje bunara i u omjeru sa brojem ku\u0107a u naselju te odr\u017eavanje ribnjaka i drugih mjesta za napajanje.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U slu\u010daju po\u017eara, patent navodi redosljed prilikom ga\u0161enja. Dok mu\u0161karci gase vatru \u017eene su du\u017ene ostajati kod ku\u0107e i paziti na stoku. U slu\u010daju da je vatra blizu, du\u017ene su osigurati stoku i odvesti je nasigurno te polijevat krov. \u017dupanije su imale ovlast utvr\u0111ivanja uzroka po\u017eara i odre\u0111ivanja kazni.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Najpoznatiji zagreba\u010dki po\u017ear dogodio se 31. svibnja 1731. godine kada su izgorjela gradska vrata i okvir slike Majke Bo\u017eje dok je jedino slika ostala cijela. Po\u017ear u Zagrebu 1786. godine poprili\u010dno je nepoznat, iako je tada stradalo oko 100 ku\u0107a te krovi\u0161te i kupola crkve sv. Marije na Dolcu. <em>(Pu\u0161kadija Ribkin, 77.)<\/em> Neposredno nakon po\u017eara, na o\u0161te\u0107eno podru\u010dje grada iza\u0161la je komisija koja je utvrdila \u0161tetu i odredila visinu naknade koja je trebala biti ispla\u0107ena ku\u0107evlasnicima. Prema nalazu komisije, utvr\u0111ena je \u0161teta u iznosu od 140, 269 forinti. <em>(Pu\u0161kadija Ribkin, 79.)<\/em><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izravna posljedica tog po\u017eara bila je izmjena Radi\u0107eve ulice gdje se u idu\u0107ih deset godina podi\u017eu nove ku\u0107e. Nije bila iznimka da se po\u010dinju nastanjivati novi ku\u0107evlasnici jer dotada\u0161nji nisu imali dovoljno novca za obnovu. Nastanjuju se brojni imu\u0107ni trgovci \u0161to je u kona\u010dnici dovelo do izmjene ne samostrukture stanovnika Radi\u0107eve ulice nego i njezine prenamjene u trgova\u010dki centar grada. <em>(Ribkin Pu\u0161kadija, 82.)<\/em><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Vara\u017edin, kulturno i barokno sredi\u0161te sjeverne Hrvatske tijekom novog vijeka postao je i administrativno sredi\u0161te, a uz Zagreb, jedan je od rijetkih urbanih sredina kontinentalne Hrvatske. Njegovu ulogu kulturnog i politi\u010dkog sredi\u0161ta prekinuo je veliki po\u017ear 1776. Godine kada je izgorijelo 70 ku\u0107a unutar zidina grada, a izvan njih \u010dak tri puta vi\u0161e. Po\u017eara je izazvan od strane jednog dje\u010daka koji je pu\u0161io u staji iako je pu\u0161enje tada bilo strgo zabranjeno. Sa gradskog majura po\u017ear se vrlo brzo pro\u0161irio na okolne ku\u0107e koje su bile gra\u0111ane od drveta. Osim ku\u0107a stanovnika grada izgorijele su sve va\u017enije zgrade u gradu popout gradske vije\u0107nice, isusova\u010dkog samostana, pala\u010da Dra\u0161kovi\u0107 te \u017eupanijska pala\u010da, gradska vrata i druge plemi\u0107ke pala\u010de. <em>(Puhmajer, 50.)<\/em> Posljedice velikog po\u017eara i vi\u0161e su nego vidljive, jer do tada sveprisutni plemi\u0107i odlaze i svoje rezidencije premje\u0161taju u Zagreb, gdje se smje\u0161taju i administrativne funkcije. Vara\u017edin se kasnije razvija u smjeru sredi\u0161ta obrtnika i trgovaca. <em>(Puhmajer, 51.)<\/em> Kasnije je tema velikog vara\u017edinskog po\u017eara bila uzeta i kao predlo\u017eak knji\u017eevnom djelu Marije Juri\u0107 Zagorke, Gri\u010dka vje\u0161tica.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na podru\u010dju Slavonije po\u017eari su tako\u0111er bili sveprisutni. Tako je i grad Vukovar pogodilo nekoliko po\u017eara. Prvi koji je prekinuo urbanu strukturu Vukovara bio je onaj na kraju ratova sa Turcima kada su se povla\u010de\u0107i, zapalili grad. Brli\u0107 Antun Eugen tako napominje da je grad zapaljen \u201e(&#8230;) na o\u010digled nadiraju\u0107e austrijske vojske tvr\u0111avu i predgra\u0111e.\u201c <em>(Brli\u0107, 7.)<\/em> Inspekcijom carske komisije ustanovljeno je kako su neo\u0161tecenima ostale samo 44 kuce koje su bile prikladne za stanovanje sa 166 stanovnika. Prilikom obnove grada ponovno se rabio matrijal iz drva \u0161to je bila tradicija gradnje, ne samo ovog podru\u010dja nego i ve\u0107ine Europe. Ponovni po\u017ear u Vukovaru zbio se 1736. godine sa \u0161tetom od 26 izgorenih kuca, a nedugo poslije, vec 1743.g. ponovno je prilikom po\u017eara izgorjelo 20 ku\u0107a. <em>(Brli\u0107, 7.)<\/em><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ne\u0161to vi\u0161e podataka dostupno je za po\u017ear iz 1755. godine. Iz podataka je razvidan popis izgorenih zgrada sa inventarima i njihovom vrijednosti. U tom je po\u017earu uni\u0161tena imovina ve\u0107ine trgovaca, jednog mesara, trojice trgovaca, dvojice ko\u017eara, jednog licitara odnosno voskara te pojedina\u010dnih gra\u0111ana za to je ukupna \u0161teta procjenjena na 3,471,11 forinti. U spisima je zapisan i na\u010din i pojedinci koji su gasili vatru. U ga\u0161enju su sudjelovali susjedi, znanci i \u201enamjernici\u201c, a po\u017ear se gasio \u010dime god se moglo &#8211; voda, \u010daklje, sjekire i drugi alati. <em>(Brli\u0107, 8.)<\/em><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Iako svi razmjeri navedenog po\u017eara nisu potpuno poznati, iz popisa trgovaca Srijemske \u017eupanije 1771. godine, upisan je samo jedan trgovac, stoga se mo\u017ee pretpostaviti kako je po\u017ear 1755. imao dalekose\u017ene posljedice na obrt i trgovinu u Vukovaru. <em>(Brli\u0107, 8.)<\/em><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ova tri grada primjer su na koji je na\u010din po\u017ear utjecao na mijenjanje strukture i razvoja grada. Naj\u010de\u0161\u0107e je utjecao na razvoj trgovine i obrta koji su bili neophodni za razvitak grada. Izgradnjom novih ku\u0107a mijenjana je urbana struktura grada i njegovo \u0161irenje. Ipak najve\u0107a posljedica bila je izgradnja svijesti o opasnoti po\u017eara i svim mogu\u0107nostima borbe protiv istih. Novim zakonima diljem Europe nastojalo se za\u0161titi ljudstvo i soigurati bolje na\u010dine gradnje. Nadzorom gradnje i brojnim odredbama u na\u010dinima gradnje, izboru materijala te polo\u017eaju ognji\u0161ta u ku\u0107i mijenjala se ne samo arhitektonska vizura ku\u0107a nego svijest ljudi o za\u0161titi i brizi. Osnivanjem vatrogasnih dru\u0161tava u\u010dinjen je veliki napredak u modernizaciji gradova i regulaciju dru\u0161tva u cjelini. Od po\u010detih mjera poput no\u0107ne stra\u017ee i zvonjave crkvenim zvonom na znak opasnosti do uspostave broja de\u017eurnog ljudstva i njihovih funkcija za vrijeme ga\u0161enja po\u017eara izmijenila se i dru\u0161tvena odgovornost. Modernizacija sveukupnih dru\u0161tvenih normi te osvije\u0161tenost najprije dr\u017eave, a zatim i pojedinca unutar nje, omogu\u0107en je lak\u0161i i sigurniji su\u017eivot sa po\u017earnom katastrofom.\u25aa<\/p>\n\n\n\n<h3 class=\"wp-block-heading\">Literatura<\/h3>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\">\n<li>Braudel Fernand, &#8220;Strukture svakida\u0161njice. Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV do XVIII stolje\u0107a&#8221;; Zagreb, 1992.<\/li>\n\n\n\n<li>Brli\u0107 A.E., Po\u017earne katastrofe i vatrogastvo u Vukovaru, Vukovar, 1965.<\/li>\n\n\n\n<li>Ivan\u010dan Ljudevit, &#8220;Po\u017eari Zagreba XVII. i XVIII. stolje\u0107a&#8221;, Bogoslovska smotra, 19\/1931., 1., 78\u201392.<\/li>\n\n\n\n<li>Puhmajer Petar, Barokni \u017eivot Vara\u017edina, <a href=\"http:\/\/bib.irb.hr\/datoteka\/363829.varazdin.pdf\">http:\/\/bib.irb.hr\/datoteka\/363829.varazdin.pdf<\/a>, pogledano na dan 25. 11. 2013.<\/li>\n\n\n\n<li>Pu\u0161kadija Ribkin Tatjana, &#8220;Po\u017ear u Zagrebu 1786.&#8221;, Kaj (Zagreb), 25\/1992., 5-6., 77-82.<\/li>\n\n\n\n<li>Pyne Steven J., &#8220;Vatra:sa\u017eeta povijest&#8221;, Zagreb, 2010.<\/li>\n\n\n\n<li>Sarti Raffaella, &#8220;\u017divjeti u ku\u0107i&#8221;, Zagreb, 2006.<\/li>\n<\/ul>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Razdobljem novog vijeka obuhva\u0107ene su sve dru\u0161tvene, materijalne i ekonomske promjene. Brojne tekovine poput baruta, kompasa, topa i sl. utjecali su na neminovni razvoj dru\u0161tva u cjelini. Ipak, na podru\u010dju urbanizma bilo je potrebno gotovo cijelo stolje\u0107e kako bi se unaprijedila gradnja novim materijalima i tehnikom. Naselja i gradovi razvili su se tijekom 18. stolje\u0107a [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":89,"featured_media":6450,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[38],"tags":[1503,1504,1505,112],"class_list":["post-6447","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-javna-povijest","tag-london","tag-pozar","tag-vatrogasci","tag-zagreb"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6447","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/89"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6447"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6447\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6454,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6447\/revisions\/6454"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6450"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6447"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6447"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6447"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}