{"id":5442,"date":"2020-03-16T19:07:00","date_gmt":"2020-03-16T18:07:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/?p=5442"},"modified":"2026-11-01T19:14:38","modified_gmt":"2026-11-01T18:14:38","slug":"bitka-kod-blenheima-1704-trijumf-dva-genija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/2020\/bitka-kod-blenheima-1704-trijumf-dva-genija\/","title":{"rendered":"Bitka kod Blenheima 1704.: Trijumf dva genija"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Savez Engleske i Habsbur\u0161ke Monarhije u Ratu za \u0161panjolsko naslje\u0111e (1701. \u2013 1714.), u njegovoj po\u010detnoj fazi, nije se mogao pohvaliti ve\u0107im uspjesima. Glavnom zapovjedniku zdru\u017eenih nizozemsko \u2013 engleskih snaga, Johnu Churchillu, vojvodi od Marlborougha (1650. \u2013 1722.) nije po\u0161lo za rukom posti\u0107i odlu\u010dnu pobjedu u \u0161panjolskoj Nizozemskoj, najvi\u0161e zbog stalne smetnje predstavnika nizozemskih civilnih vlasti, s kojima je morao dijeliti ovlasti, a koji su propitivali svaku njegovu odluku i nisu mu dopu\u0161tali izravni kontakt s Francuzima. <\/p>\n\n\n\n<!--more-->\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na boji\u0161tu u Italiji bilo je ne\u0161to bolje: ondje je princ Eugen Savojski (1663. \u2013 1736.), godinu dana ranije imenovan predsjednikom Dvorskog ratnog vije\u0107a, uspio zadr\u017eati francuske poku\u0161aje prodora na Pou, poraziti ih u nekoliko bitaka i \u010dak zarobiti francuskog mar\u0161ala Villeroya (Fran\u00e7ois de Neufville, duc de Villeroy, 1644. \u2013 1730.) spektakularnim no\u0107nim prepadom na Cremonu u velja\u010di 1702. godine. Me\u0111utim, ni ovdje nije postignuta kona\u010dna pobjeda, dok je caru dodatne glavobolje zadavala pobuna koju je pokrenuo ugarski velika\u0161 Ferencz Rakoczy, uz materijalnu i moralnu potporu francuskog kralja. Da stvari budu jo\u0161 gore, bavarski izbornik Maximilian II. Emanuel (1662. \u2013 1726.) promijenio je strane i pri\u0161ao Louisu XIV., tako da je Leopold I. odjednom imao neprijatelja gotovo na vlastitom pragu. Izbornik se nije mogao povezati s francuskom vojskom sve do pobjede mar\u0161ala Tallarda (Camille d\u2019Hostun de la Baume, duc de Tallard, 1652. \u2013 1728.) kod Speyerbacha 15. studenog 1703., kojim je osiguran prijelaz preko Rajne i veza s Bavarskom. Car Leopold je hitno pozvao princa Eugena da se vrati iz Italije, te poslao poziv za pomo\u0107 od engleskih i nizozemskih saveznika.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Princ je uskoro bio u Be\u010du, gdje se odvijala prava drama. Leopold je ponovno bio u poziciji da se, kao \u0161to se to ve\u0107 jednom dogodilo 1683., pribojava za sam Be\u010d. Neprijatelj je prijetio invazijom sa tri strane, od kojih je ipak bila najopasnija ona koju je pripremao izbornik Max Emanuel, gospodare\u0107i podru\u010djem od Ulma do Linza s 45 000 vojnika. Pridru\u017eio mu se francuski mar\u0161al Marsin, a mogao je ra\u010dunati i na poja\u010danja mar\u0161ala Tallarda iz Elsacea s dodatnih 45 000 ljudi. Car im se mogao suprotstaviti tek s 20 000 ljudi, dok bi Ludwigu Badenskom, koji se nalazio na Rajni nasuprot Tallarddu, dr\u017ee\u0107i tzv. Stollhofen liniju, bilo nemogu\u0107e zaustaviti ga sa svojim malobrojnim snagama ako bi se ovaj pokrenuo. Mar\u0161ala Vendomea su uspjeli zadr\u017eati grof Guido von Starhemberg i savojski vojvoda Victor Amadeus, no, po onome \u0161to se u Be\u010du znalo, ustanici u Ugarskoj djelovali su u suradnji s Bavarcima i Francuzima. Pomorske sile bile su ozbiljno zabrinute da bi car mogao zatra\u017eiti separatni mir. Leopoldu se \u010dinilo da drugog izbora i nema, te je na isto upozoravao austrijski veleposlanik u Londonu, grof Wratislaw, tra\u017ee\u0107i pomo\u0107. Odazvao se vojvoda Marlborough, koji je ve\u0107 dvije godine odr\u017eavao prepisku s princem Eugenom, obavije\u0161ten o te\u0161kom stanju u kojem se nalazila carska vojska. Zajedni\u010dki zaklju\u010dak dvojice vojskovo\u0111a bio je taj da je uspjeh u ratu ovisio od jedne sna\u017ene zajedni\u010dke savezni\u010dke ofenzive na dio francuske teritorije. Situacija koja je nastala na kontinentu krajem 1703. godine navela ih je na promjenu koncepcije, i sada se najrazumnijim \u010dinilo da se udari u samo srce prijetnje, Bavarsku. To je bilo mogu\u0107e samo ako se izvede jedan dugi, riskantan mar\u0161 od Meuse do Dunava.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izme\u0111u 10. i 21. travnja Marlboroughugh je stigao u Haag, da bi u Maastrichtu bio po\u010detkom svibnja, gdje je bilo okupljeno oko 14 000 engleskih vojnika. Produ\u017eio je dalje prema Bedburgu odakle je 15. svibnja otkrio engleskom engleskom veleposlanik &nbsp;u Be\u010du, lordu Stepneyu, kona\u010dan cilj svoje ekspedicije \u2013 Dunav. Prije toga je Be\u010du uputio poziv da udru\u017ee svoje snage protiv Bavarske, tra\u017ee\u0107i da mu se pridru\u017ei sam princ Eugen. U Be\u010du je ova vijestest do\u010dekana s odu\u0161evljenjem.&nbsp; 25. svibnja Eugen je napustio Be\u010d i krenuo prema Tirolu da se pridru\u017ei Ludwigu Badenskom. Badenski je, kao vrhovni zapovjednik carske vojske, na terenu trebao biti nadr\u0111eni princu, \u0161to ovaj nije dovodio u pitanje. Me\u0111utim, postojale su sumnje u sposobnost i elan slavnog generala, koji je sad imao ve\u0107 pedeset godina, zbog njegovih neodlu\u010dnih poteza u posljednjih nekoliko mjeseci. Nije mu vjerovao ni Marlboroughugh, dok je Leopold, sumnjaju\u0107i da Ludwig gaji neke simpatije prema Maximilianu Emanuelu, Eugenu prije odlaska dao dozvolu da u slu\u010daju potrebe zaobi\u0111e njegov autoritet.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"794\" height=\"720\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/marlboro-ide-na-dunav-794x720.jpg\" alt=\"Marlboroughov mar\u0161 na Dunav.\n\" class=\"wp-image-5445\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/marlboro-ide-na-dunav-794x720.jpg 794w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/marlboro-ide-na-dunav-300x272.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/marlboro-ide-na-dunav-767x696.jpg 767w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/marlboro-ide-na-dunav.jpg 960w\" sizes=\"auto, (max-width: 794px) 100vw, 794px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Marlboroughov mar\u0161 na Dunav.<br><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Trinaesti svibnja Maxu Emanuelu se pridru\u017eio mar\u0161al Tallard s 24 000 vojnika i 30 topova, no on je ipak bio zabrinut kada je doznao za Eugenijev dolazak, pisav\u0161i Louisu XIV. kako sumnja da savojski princ ima ne\u0161to veliko u planu na ovom dijelu boji\u0161ta. 2. lipnja Eugen je stigao u markgrofov kamp u Echingenu. U me\u0111uvremenu, Marlboroughugh je nastavljao svoj mar\u0161. Francuzi nisu znali njegove prave namjere, no mar\u0161al Villeroy pratio je njegove pokrete na Meusi. Vojvoda je 25. svibnja pre\u0161ao Rajnu i stigao u Koblenz. Sad je neprijatelju bilo jasno da Marlborough ne planira prije\u0107i Meusu, gdje se nalazio Villeroy, smatraju\u0107i da namjerava upasti u Elsace. Villeroy je poslao po poja\u010danje u Flandriju, a Tallard je pre\u0161ao Rajnu da mu pomogne. Marlborough je, me\u0111utim, nastavio mar\u0161 prema jugu i krajem svibnja pre\u0161ao Majnu i Neckar te se na\u0161ao u W\u00fcrttembergu. Eugen je 8. lipnja stigao u Ulm, a zatim su on, Ludwig Badenski i grof Wratislaw odjahali do Marlboroughova kampa koji se nalazio u blizini rijeke Neckar, kod Mindelsheima. Vojvoda je u prin\u010devu \u010dast priredio banket, a poslije njega dva generala odr\u017eala su konferenciju i vije\u0107anje. Od tog trenutka nadalje Eugen i Marlborough ostali su veliki prijatelji i bra\u0107a po oru\u017eju, suradnici u borbi protiv Francuske \u010dije je slaganje u gotovo svim situacijama odu\u0161evljavalo sve koji su joj svjedo\u010dili. Eugen je svoje mi\u0161ljenje o engleskom kolegi izrazio sljede\u0107im rije\u010dima<em>:<\/em><\/p>\n\n\n\n<blockquote class=\"wp-block-quote is-layout-flow wp-block-quote-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><em>\u201cTo je \u010dovjek visokih kvaliteta, hrabar, izvanredno ugodan, velikog \u017eara za sve \u0161to radi. Pored toga, vrlo je otvoren, \u0161to je rijetko za dana\u0161nje generale, i za svoj polo\u017eaj iznimno skroman.\u201c<\/em><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Unato\u010d Marlboroughovoj \u017eelji da Eugen ostane s njim, kao vrhovni zapovjednik carske vojske, a da se Ludwig Badenski vrati na Rajnu, car je odlu\u010dio suprotno. 13. lipnja tri generala sastala su se u mjestu Grossheppach, nedaleko od Stuttgarta, gdje je dogovoreno da da se periodi\u010dno smjenjuju na tom polo\u017eaju. Vojvoda za smotru u prin\u010devu \u010dast okupio svoju vojsku, njih 16 000 u izvrsnom stanju i pored dugog mar\u0161a koji je bio iza nje. Eugen je sljede\u0107eg dana otputovao u Philipsburg na Stollhofen liniju,&nbsp; gdje su bili Tallard i Villeroy, kako bi ih sprije\u010dio da pomognu bavarskoj vojsci na Dunavu. Imao je 30 000 ljudi, dok je Villeroy raspolagao s 50 000. Me\u0111utim, sve do 1. srpnja Tallard je mirovao, a zatim pre\u0161ao Rajnu s 26 000 ljudi kod Strasbourga, prema zapovijedi koja je stigla iz Pariza, kako bi se pridru\u017eio Marsinu i Maxu Emanuelu. Eugen je morao brzo odlu\u010diti ho\u0107e li pratiti Tallarda i upozoriti Ludwiga Badenskog i Marlborougha na opasnost od novih francuskih postrojbi ili \u0107e ostati braniti liniju od Villeroya. Odlu\u010dio se na riskantan potez: ostavio je 12 000 ljudi da zadr\u017eava Villeroya, dok je s ostalih 18 000 krenuo sprije\u010diti ili barem usporiti Tallardov prolaz do Dunava preko Schwarzwalda. Sre\u0107om po princa, Villeroy se nije micao sa svog polo\u017eaja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Marlborough i Ludwig, vode\u0107i 50 000 ljudi, napredovali su duboko u Bavarsku. 24. lipnja zaustavili su se kod naselja Elchingen i Langenau. Max Emanuel zauzeo je polo\u017eaj izme\u0111u Ulma i Donauw\u00f6rtha, u tom podru\u010dju najpogodnijeg prijelaza preko Dunava. Grad je \u0161titila utvrda na brdu Schellenberg sa sjevera, a s juga Dunav. Izbornik je poslao grofa d\u2019Arca da brani utvrdu kojoj su saveznici pri\u0161li krajem lipnja. 2. srpnja branitelji Schellenberga ugledali su crvene odore Marlboroughovih vojnika u mar\u0161u. Istog dana, uve\u010der, Marlborough je napao utvrdu, odlu\u010dan da prijelaz preko Dunava bude \u0161to prije u njegovim rukama, dodatno motiviran pismom koje je tada primio od Eugena, u kome ga je izvijestio da se Tallard pripremao za mar\u0161 preko Schwarzwalda. U utvrdi je moglo biti nekih 10 000 ljudi, dok je u samom Donauw\u00f6rthu bilo oko 2 000. Napada\u010di su se na\u0161li pod te\u0161kom topni\u010dkom vatrom iz utvrde, dodatno usporeni terenom natopljenim ki\u0161om, no nastavili su s napadima. Do jutra je sve bilo gotovo, Bavarci potu\u010deni i raspr\u0161eni, bje\u017eali su prema rijeci. Poginulo ih je blizu 9 000, no ni Marlboroughovi gubici nisu bili maleni \u2013 poginulo je oko 6 000 vojnika, \u0161to je izazvalo \u0161ok u Engleskoj i Ujedinjenim Pokrajinama. &nbsp;Bilo kako bilo, ovom pobjedom blokiran je izborniku put prema Be\u010du, a saveznicima otvoren prema Bavarskoj.&nbsp; Izbornik se sada morao povu\u0107i. On i Marsin utvrdili su se iza rijeke Lech, o\u010dekuju\u0107i Tallarda.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Eugen se po\u010detkom kolovoza vratio u Bavarsku. Nije odobravao napad na Donauw\u00f6rth, smatraju\u0107i da se time nepotrebno gubi vrijeme. Predlagao je, zabrinut ne samo zbog Tallarda, nego i zbog ustanka u Ugarskoj, da se napad nastavi. Marlborough je oklijevao, neokretni i spori Ludwig se protivio. On je predlagao da se opusto\u0161i okolica i time prisili izbornika na predaju. Uslijedilo je strahovito pusto\u0161enje izbornikove zemlje, no on nije popu\u0161tao, odbijaju\u0107i pregovore i apele \u010dak i vlastite obitelji da razmisli o predaji, uzdaju\u0107i se u Tallarda. 5. kolovoza savezni\u010dka vojska pre\u0161la je Dunav. Markgrof je poveo 15 000 ljudi u opsadu Ingolstadta, jedne od najja\u010dih bavarskih utvrda. U me\u0111uvremenu, Tallard je napokon stigao sa svojim postrojbama u Augsburg, gdje su se nalazili Marsin i Max Emanuel. Eugen je slijede\u0107eg dana ostavio svoju vojsku u H\u00f6chstadt te pre\u0161ao Dunav i sastao se s Marlboroughom u Schrobenhausenu. Ondje nije prijetila opasnost jer neprijatelj nije namjeravao prije\u0107i rijeku Lech, no uskoro su doznali da se franko-bavarske snage pripremaju prije\u0107i Dunav i napasti Eugenovu vojsku u H\u00f6chstadtu. Dva generala odlu\u010dila su okupiti svoje snage na Kesselu, rukavcu Dunava \u010detiri milje zapadno od Donauw\u00f6rtha. 10. kolovoza stigao je princ Eugen u M\u00fcnster na Kesselu, kad je doznao da je neprijatelj pre\u0161ao Dunav; mogao je o\u010dekivati napad tog istog dana. Poslao je poruku Marlboroughu da po\u017euri, a zatim povukao svoju vojsku na Schellenberg. Slijede\u0107eg dana stigao je odgovor od Marlborougha, koji je bio sve bli\u017ee: Eugen je odlu\u010dio vratiti se na Kessel i tamo \u010dekati.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izbornik i dva mar\u0161ala zauzeli su H\u00f6chstadt i tamo zastali, ne koriste\u0107i priliku da napadnu usamljenog princa. Zastali su na rje\u010dici Nebel, odmah iza naselja Blenheim, Oberglau i Lutzingen, ni ne slute\u0107i da je Marlborough bio u pokretu i trebao se pridru\u017eiti Eugenu svakog trenutka. Dva generala 12. kolovoza po\u0161la su u izvi\u0111anje. Neprijatelj je imao dobar polo\u017eaj: desno krilo \u0161titio mu je Dunav, a izme\u0111u njih tekle su tri rje\u010dice, od kojih je Nebel bio najbli\u017ei savezni\u010dkoj vojsci. Da bi napali, Eugen i Marlborough morali su ih prije\u0107i, a zatim se suo\u010diti s ne\u0161to brojnijom vojskom od svoje (52 000, dok su Francuzi i Bavarci brojali 56 000). Tallardove postrojbe zauzele su polo\u017eaj na desnom krilu, izme\u0111u Blenheima i Oberglaua, Marsin je bio u sredini, dok je izbornik bio na lijevom krilu, uz Lutzingen. Nasuprot Tallarda stajao je Marlborough sa svojom vojskom, a Eugen s druge strane nasuprot izbornika i Marsina. Izvjesno je da Tallard nije iskoristio svoj polo\u017eaj koliko je mogao. Vojvoda Saint-Simon ga u svojim memoarima optu\u017euje da je nepotrebno postavio previ\u0161e vojske u samom naselju Blenheim, na svom desnom krilu, koje je ionako bilo za\u0161ti\u0107eno Dunavom, a zatim dopustio da ga neprijatelj napadne gotovo nespremnog.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"940\" height=\"720\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/shema-bitke-blenheim-940x720.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-5447\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/shema-bitke-blenheim-940x720.jpg 940w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/shema-bitke-blenheim-300x230.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/shema-bitke-blenheim-768x588.jpg 768w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/shema-bitke-blenheim.jpg 1500w\" sizes=\"auto, (max-width: 940px) 100vw, 940px\" \/><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Potencijalnu opasnost predstavljala je i udaljenost Tallarda od sredi\u0161ta i lijevog krila, zbog koje je njegova vojska bila gotovo razbijena u dva dijela.&nbsp; Pokret je po\u010deo u 2 sata ujutro 13. kolovoza. Eugen je do pred samu bitku ostao budan, pi\u0161u\u0107i pisma. Zauzeo je desno krilo i njegov zadatak je bio napredovati preko Nebela, u \u010detiri kolone, s konjicom i pje\u0161a\u0161tvom, te napasti mar\u0161ala Marsina. Iako ih je \u0161titila gusta magla, koja im je i omogu\u0107ila da neopa\u017eeno prije\u0111u rje\u010dicu, oko 6 sati ona se razi\u0161la i Francuzi su, nemalo iznena\u0111eni, uo\u010dili neprijatelja spremnog za bitku. Marlborough je \u010dekao Eugena da prvi krene u napad, me\u0111utim, princ se nalazio na nepovoljnijem terenu i trebalo mu je mnogo vremena samo da prona\u0111e put kroz mo\u010dvaru. Najzad, oko podneva, Eugen je javio vojvodi da je spreman i Marlborough je svom snagom pritisnuo neprijateljsko desno krilo, gdje se nalazio Tallard.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Val za valom engleskih pje\u0161aka navaljivao je na francuske polo\u017eaje u Blenheimu, no bez uspeha, dok Marlborough nije naredio da zastanu ispred sela, ali da odr\u017eavaju privid kako i dalje napadaju. Shvatio je da je centar Tallardove vojske slaba to\u010dka u koju treba udariti. Njegove snage u sredi\u0161tu neometano su pre\u0161le Nebel i, iako su se na trenutak na\u0161le u bezizglednom polo\u017eaju, uspjeli su se odr\u017eati samo zahvaljuju\u0107i princu Eugenu koji je poslao odred carskih kirasira. Oni su se s boka zaletjeli u francusku konjicu ba\u0161 u trenutku kad ih je Marsin vodio u pora\u017eavaju\u0107i udar na Marlboroughovo pje\u0161a\u0161tvo i osigurali naselje Oberglau. Za to vrijeme Eugenu nije bilo nimalo lako na desnom krilu. Princ je okupio konjicu i u nekoliko navrata poku\u0161ao izvr\u0161iti odlu\u010duju\u0107i juri\u0161, ali je bio odbijen. Carski vojnici morali su povu\u0107i iza Nebela. Upravo tada je princu stigao vojvodin poziv da mu po\u0161alje pomo\u0107, kojem se on odazvao, iako je i sam bio u te\u0161koj situaciji.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"1024\" height=\"642\" src=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/blenheim-juris.jpg\" alt=\"Juri\u0161 na Blenheim\" class=\"wp-image-5449\" srcset=\"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/blenheim-juris.jpg 1024w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/blenheim-juris-300x188.jpg 300w, https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/blenheim-juris-767x481.jpg 767w\" sizes=\"auto, (max-width: 1024px) 100vw, 1024px\" \/><figcaption class=\"wp-element-caption\">Juri\u0161 na Blenheim<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U 4 sata popodne bitka je dosegla svoj vrhunac. Iscrpljenost je vladala na obje strane, no \u010dinilo se da je ve\u0107a na Marlboroughovoj i Eugenvoj strani te da polako gube bitku, neuspje\u0161no poku\u0161avaju\u0107i slomiti neprijateljev otpor na dva krila. Jedan pruski oficir kasnije je zapisao.<\/p>\n\n\n\n<blockquote class=\"wp-block-quote is-layout-flow wp-block-quote-is-layout-flow\">\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><em>\u201eMarlborough i Eugen stalno su bili izlo\u017eeni opasnosti. Eugen je i\u0161ao tako daleko da je pravo \u010dudo kako je uop\u0107e uspio pre\u017eivjeti.<\/em>\u201c<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Sad je vojvoda okupljao svoje snage za kona\u010dan udar na Blenheim i Tallarda. Izbornik nije mogao pomo\u0107i mar\u0161alu, jer je morao na oku dr\u017ei neumornog Eugena, koji se pripremao za jo\u0161 jedan juri\u0161. 8 000 Marlboroughovih vojnika, raspore\u0111enih u dvije linije, izvr\u0161ilo je posljednji napad, razbiv\u0161i Tallardove postrojbe u samom naselju i oko Belnheima. Mar\u0161al je uzalud tra\u017eio pomo\u0107 od svojih saveznika, koji su bili previ\u0161e zauzeti na drugom krilu da bi mu mogli &nbsp;pomo\u0107i. U panici, ostaci raspr\u0161ene francuske konjice bje\u017eali su prema Dunavu. Mnogi koji nisu posje\u010deni utopili su se u Dunavu. Garnizon u Blenheimu se predao nakon ogor\u010dene borbe. Na Eugenovu krilu bitka je i dalje trajala, on je i dalje juri\u0161ao sa svojom konjicom koja nije uspijevala probiti izbornikove redove. Princ je u bijesu svojom rukom smaknuo dva dezertera, a zatim poveo prusko pje\u0161a\u0161tvo u napad. Lutzingen je ponovno zauzet, pri \u010demu se princ ponovno izlo\u017eio neposrednoj smrtnoj opasnosti \u2013 bavarski dragun naciljao ga je svojim karabinom i u istom trenutku kad je namjeravao zapucati, ubio ga je jedan danski vojnik.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Oko 7 sati uve\u010der, nakon \u0161to je razbijena i posljednja crta obrane koju je Tallard dr\u017eao u blizini H\u00f6chstadta, sam je bio zarobljen, s brojnim drugim francuskim \u010dasnicima. Marsin i Max Emanuel brzo su se povla\u010dili. Eugen nije naredio svojim iscrpljenim vojnicima da ih slijede.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Relativno skupa pobjeda saveznika (12 000 mrtvih u odnosu na neprijateljevih 14 000 mrtvih i 15 000 zarobljenih) oja\u010dala je polo\u017eaj na Rajni i nanijela te\u017eak udarac ne samo francuskoj mo\u0107i, ve\u0107 i njezinom ponosu. Francuska je javnost primila vijesti o porazu s ogor\u010denjem, optu\u017euju\u0107i mar\u0161ale i ni\u017ee \u010dasnike za debakl. Za Be\u010d je ova pobjeda zna\u010dila kraj neposredne prijetnje i osloba\u0111anje ju\u017ene Njema\u010dke. Sad se Francuska morala povu\u0107i unutar svojih granica i strahovati za vlastite teritorije. Max Emanuel napustio je Bavarsku i oti\u0161ao u egzil u \u0161panjolsku Nizozemsku. U studenom iste godine njegova supruga formalno je Bavarsku predala Leopoldu I., koja je tada okupirana od strane carskih snaga.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Debata o tome koliko je koji od generala bio zaslu\u017ean za ovu veliku pobjedu u pro\u0161losti je zavr\u0161avala nepovoljno za Eugena, koga su, razumljivo, zanemarivali engleski povjesni\u010dari, isti\u010du\u0107i zasluge vojvode od Marlborougha. \u010cinjenica je, da je ova bitka ipak bila dobivena naporima dva suborca, koji su jedan drugome priznavali jednake zasluge za uspjeh kod Blenheima, kao i druge zajedni\u010dke pobjede u ovom ratu.<\/p>\n\n\n\n<h4 class=\"wp-block-heading\">Literatura:<\/h4>\n\n\n\n<ol class=\"wp-block-list\">\n<li>Derek Mckay, <em>Eugen von Savoyen, Feldherr dreier Kaiser<\/em> (Wien, 1979)<\/li>\n\n\n\n<li>Nicholas Henderson, <em>Prinz Eugen, Der edle Ritter<\/em>, (M\u00fcnchen, 1986.)<\/li>\n\n\n\n<li>Alfred Arneth, <em>Prinz Eugen von Savoyen<\/em>, (Wien, 1858)<\/li>\n\n\n\n<li>J. S. Bromley, <em>The New Cambridge modern history, vol VI<\/em>, (Cambridge University Press, Cambridge, 1970)<\/li>\n\n\n\n<li>Winston S. Churchill, <em>Marlborough, His Life and Times<\/em> (Chicago, 2002)<\/li>\n\n\n\n<li>Angus Konstam, <em>Marlborough<\/em>, Osprey publishing (Oxford, 2010)<\/li>\n\n\n\n<li>John Tincey, <em>The British army 1660 \u2013 1704<\/em>, Osprey Men at Arms 267 (London, 1994)<\/li>\n\n\n\n<li>John Tincey, <em>Blenheim 1704, The Duke\u2019s of Marlborough masterpiece<\/em>, Osprey CAM 141 (London, 2004)<\/li>\n<\/ol>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Savez Engleske i Habsbur\u0161ke Monarhije u Ratu za \u0161panjolsko naslje\u0111e (1701. \u2013 1714.), u njegovoj po\u010detnoj fazi, nije se mogao pohvaliti ve\u0107im uspjesima. Glavnom zapovjedniku zdru\u017eenih nizozemsko \u2013 engleskih snaga, Johnu Churchillu, vojvodi od Marlborougha (1650. \u2013 1722.) nije po\u0161lo za rukom posti\u0107i odlu\u010dnu pobjedu u \u0161panjolskoj Nizozemskoj, najvi\u0161e zbog stalne smetnje predstavnika nizozemskih civilnih [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":84,"featured_media":5443,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[28],"tags":[1279,1278,1277],"class_list":["post-5442","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vojna-povijest","tag-bitka-kod-blenheima","tag-eugen-savojski","tag-rat-za-spanjolsko-nasljede"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5442","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/84"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5442"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5442\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5450,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5442\/revisions\/5450"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5443"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5442"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5442"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/hpp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5442"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}